Austrougarska je prije 99. godina izgradila žičaru Kotor – Cetinje

Izgradnja žičare Kotor-Lovćen-Cetinje počinje u ovoj godini… Tender za žičaru biće raspisan već u januaru… Kotor će u toku sljedeće godine dobiti žičaru do tvrđave San Đovani… Turistički resurs od kapitalne važnosti za Kotor, žičara… brojni su napisi koje već godinama prenose mediji.

Žičare nema niti je na vidiku.

Ovih dana počinje javna rasprava o Nacrtu Koncesionog akta i Ugovora za projekat „Izgradnje žičare Kotor – Lovćen – Cetinje“.

Nije mi namjera da pišem o budućoj, ali ona stara izgrađena prije 99 godina to zaslužuje, kao i njeni konstruktori, realizatori…

Austrougarska monarhija odlučila je izgraditi žičaru, Kotor – Cetinje u ratnom vihoru 1916.godine. Žičara je rađena kao nužnost i jedina mogućnost snadbjevanja Austrugarskih trupa koje su osvojile zaleđe Boke Kotorske i Lovćen. Nije rađena za prevoz putnika, rađena je za potrebe vojničke nužnosti za logističku podršku vojne operacije.

Ratna dejstva, Lovćenska operacija 40.000 vojnika na teritoriji Crne Gore, Lovćen osvojen, Austrugarske snage su na liniji Đinovići – Dobrosko Selo, 15 km od Cetinja, vojska je trebala logističku podršku, oružije, municiju, hranu… Osim vojske okupator je preuzeo odgovornost za zauzete teritorije i njeno stanovništvo u pitanju je oko 200.000 ljudi. Komunikacije sa zaleđem nema, brodovi do Kotora dovoze hranu municiju oružije, jedino riješenje je žičara.

Specijalne jedinice austrougarske vojske imale su veliko iskustvo u gradnji žičara u Austriji, Švajcarskoj.

Gradnja se odvijala u uslovima ratnih dejstava koji su se odvijali blizu gradilišta, trase, januar 1916. godine, u veoma teškim i složenim zimskim vremenskim uslovima.

Žicara-Kotor-Cetinje 1916.
Žicara-Kotor-Cetinje 1916.

„To je bio izuzetno važan, značajan i složen poduhvat. Našo sam podatke jednog poručnika bojnog broda koji je opiso vremenske uslove rada u januaru, pristupačnost terenu, koji su bili izuzetno teški i zahtjevni. Za sat vremena žičarom se do Njeguša prevozilo 7.500 kg materijala ali pošto to nije bilo dovoljno onda su radili i drugi krak od Škaljara nakon čega je urađen završni krag do Cetinja koji je prevozio fascinantnih 110 tona dnevno materijala“ – zapisao je autor publikacije „Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916.godine“, Radojica Rašo Pavićević, penzionisani potpukovnik, entuzijasta i zaljubljenik u planinarstvo i vojnu istoriju, koji je godinama obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije.

Trasa žičare je bila veoma zahtjevna, velika visinska razlika, trebalo je izgraditi pogone sa nosećim stubovima, prenosnim mehaniznima, izgraditi stanice i podstanice, elektifikacirani su magacini jer se radilo u tri smjene.

Žicara-Kotor-Cetinje 1916.
Žicara-Kotor-Cetinje 1916.

Prvi krak Škurda – Krstac izgrađena je u kratkom vremenskom periodu od 16. janura do 25. februara 2016. Gradili su je vojnici 14. Kompanije – specijalizovane jedinice austrougarske vojske obučene i uvježbane za izgradnju uskotračnih i zupčastih željeznica, u Austriji, Švajcarskoj, BiH, zajedno sa ratnim zarobljenicima i odjeljenjem civilnih radnika. Dužina 2607 metara, visinska razlika 963 metra. Nosivost žičare po jednoj tovarnoj jedinici bila je 100 kilograma, ali je bila napravljena da po satu može transportovati 7500 kg tereta.

Drugi krak Škaljari – Krstac izradila je 23. kompanija za žičaru (23. Eisenbahn Kompanie), trasiranje je trajalo od 11. do 20. februara 1916. a izgradnja od 21.februara do 15 aprila. Ovaj krak je bio dugačak 3433 metara, sa visinskom razlikom od 1036 metara i mogla je transportovati 7500 kg tereta.

Oba kraka žičare bili su podjeljeni na sekcije, pod stanice. Svaku sekciju pokretao je benzinski motor od 25 KS, koji su ujedno prozivodili i osvjetljenje zbog noćnog rada tako da su pogoni i magacini bili osvijetljeni.

Dva kraka žičare jedan od Škurde a drugi iz Škaljara stapalu su se na Krstac u jedan odnosno treći krak koji je vodio do Cetinja.

Žicara-Kotor-Cetinje 1916.
Žicara-Kotor-Cetinje 1916.

Treći krak Krstac – Cetinje. Radovi na ovom kraku su trajali od 1.aprila do 25.juna 1916.godine. U tom dijelu žičara nije bila opterećena visinskom razlikom pa prenos po pojedinačnom tovaru je bio 150 kilograma za razliku od transporta do Krstca čiji iznos je bio 100 kilograma.

Zanimljivo, teret koji je stizao iz stanica Škurda i Škaljari na Krstac nije trebalo prebacivati, pretovarati, fizički na početnu stanicu Krstac – Cetinje već su taj problem inžienjeri iz monarhije riješili sistemom povezivanja, visećim šinama pa se transport nastavljao bez pretovara tereta za Cetinje.

Treći krak Krstac – Cetinje dužinski je iznosio 12136 metara, penjao se od Krsca 949 mnv do stanice Krobotin 1146mnv na Golom brdu i odatle u padajućom putanjom do Cetinja na 635mnv. Ukupna nosivost po jednom satu je bila 11000 kilograma.

Imena stanicama, podstanicama, sekcijama davali su po svojim vojskovođima, i u tom segmentu se vidjela hijerahija pa tako najveća i najznačajnija stanica je nosila ime vrha u hijerarhiji.

U to vrijeme okupirana Crna Gora funkcionisala je sa uspostavljenom vojnom upravom na čijem čelu je Beč postavio generala Vebera fon Vebenaua komandanta 47. pješačke divizije, čovjeka koji je imao iskustva u postavljanju i organizovanju vlasti. Borbe koje je vodila 3.austrougarska vojska u Albaniji upravo su zahtjevale sigurnostu i mir u Crnoj Gori, kako bi mogli napredovati a logistika stizati preko Kotora žičarom do zaleđa i dalje na front.

Žicara-Kotor-Cetinje 1916.
Žicara-Kotor-Cetinje 1916.

Godinu ipo ratovanja i onako slabo ekonomski razvijenu Crnu Goru i njeno stanovništvo u potpunosti je iscrpilo, vladala je velika glad, nemaština. Prvih dana okupacije prema procjenama Generalnog guvernardurstva trebalo je obezbjediti dnevno 200.000 porcija hrane. Ministarstvo rata Austrougarske u martu 1916. godine odobrilo je 200.000 kukuruznog brašna, 70.000 kilograma pečenog kruha za prehranu vojske i stanovništva Crne Gore. Osim hrane bilo je potrebno pružiti i materijalnu podršku i logistiku za dalje napredovanje vojske prema istoku. Skoro sva sredstava su upravo transportovana ovom žičarom.

U ratnim dejstvima žičara nije mnogo stradala, dvije podstanice su izgorele, ali veliki problem su stvorili građani koji su odnosili djelove sa stanica i podstanica žičara.

Nakon završetka rata i prestanka okupacije Crne Gore Amerikanci i saveznici bili su spremni djelmično porušenu žičaru ponovo staviti u funkciju.

Glasnik „Novo doba“ 1919. godine apelovao je na patriotizam i poziva građane na obnavljanje žičare Kotor – Cetinje.

„Naši dragi saveznici plemeniti Amerikanci, da bi nam ubrzali dovoz hrane koja se sve više gomilala u Kotoru dali su se na posao uređenja vazdušne željeznice Kotor-Cetinje. Pošto su dvije podstanice izgorele, a pojedini djelovi mašinerije uklonjeni, nabavka djelova će trajati duže vremena. Pošto ti djelovi nisu odnešeni van zemlje, apelujemo na patriotizam onih kod kojih se ti djelovi nalaze da ih vrate najbližim vlastima…“ pisao je tada galsnik „Novo doba“.

Žičara je odradila ono zašto je sagrađena, oštećena prestala je raditi krajem rata 1918. godine.

Za potrebe mirnodopskih vremena žičara nije više u upotrebi, sistem nije obnovljen, djelovi nisu vraćeni …a bila je jako potrebna …

Danas nakon 99. godina mi i dalje pričamo o značaju žičare Kotor – Cetinje, kako bi je trebalo izgraditi, problemi brojni, jedan od njih uslovi UNESCO-v grad Kotor, a Dubrovnik 2010.godine, također UNESCO-v grad, izgradio je žičaru za 5,2 miliona eura. Do kraja 2013. godine imali su prihod od 8,5 milona eura.

Što reći o aktuelnim uslovima klizišta i blokade puta Budva – Cetinje. Ostaje nam za sada virtualna žičara, i divan pogled prema Lovćenu…

Ulcinj – Novi vjetrovi na solani

0
Solana Ulcinj
Solana Ulcinj

Petak, 13.mart 2015.god. bi mogao označiti prekretnicu u odnosu državnih vlasti prema prostoru Solane Ulcinj, kazali su zvaničnici i diplomate, koji su se tog dana u organizaciji Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), okupili na tom prostoru.

Na Solani su boravili visoki funkcioneri Ministarstva održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović, Ivana Vojinović i Sanja Lješković-Mitrović, čelnici opštine Ulcinj na čelu sa predsjednikom Fatmirom Đekom, direktorka TO Zana Sarvan, ambasador Aleksandar Andrija Pejović, koji je i državni sekretar za evropske integracije i glavni pregovarač sa EU, ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker, te predstavnici Javnog preduzeća za uzgoj i zaštitu divljači Ulcinj i Stečajne uprave solane “Bajo Sekulić”.

Zaključeno je da treba preduzeti niz koraka kako bi se taj prostor kao dio identiteta ove zajednice sačuvao od degradacije i zaštitile njegove vrijednosti, te spriječio lov.

Pejovićeva je saopštila da će Vlada uskoro izdvojiti oko 200 hiljada eura kako bi se popravile pumpe i stavile u rad, te platio dug za struju.

PUP Ulcinja, koji je u finalnoj fazi, odredio je ovaj prostor za proizvodnju soli i mjesto posmatranja ptica.

Solana-Ulcinj
Solana-Ulcinj

Primorci ogorčeni – Povući zakon ili će organizovati proteste

0
Sa tribine u Tivtu
Sa tribine u Tivtu

Vlada treba da povuče predlog novog Zakona o morskom dobru (ZMD), vrati ga na doradu i ponovno sprovede postupak javne rasprave, a Vrhovni sud da ukine svoj kontroverzni Pravni stav iz oktobra 2013 jer oba ova dokumenta praktično oduzimaju legalno stečenu privatnu svojinu na morskoj obali i njenim titularima ugrožavaju temeljna ljudska i prava zagarantovana Ustavom – zaključeno je sinoć na tribini koju je u Tivtu, o predlogu ZMD priredila NVO „Matica Boke“. U protivnom, primorci će organizovati široke proteste, sa mogućom blokadom ključnih drumskih saobraćajnica koje vode od Podgorice prema obali.

Nakon više od godinu dana stajanja u ladicama šefa parlamenta Ranka Krivokapića, predlog ZMD koji se drastično razliku od nacrta o kojem se još 2011 vodila javna rasprava, naći će se pred poslanicima u srijedu. Pored žitelja svih primorskih gradova, tribina u Tivtu okupila je predstavnike NVO sektora, predstavnike JP „Morsko dobro“, Mitropolije crnogorsko-primorske i opozicionih partija – SNP, NOVE, DSS, SSR, CDU, DNP i PzP, dok su upadljivo odsustvovali predstavnici vladajućih DPS, SDP i posebno, HGI, čije birače možda i najviše ugrožavaju odredbe novog ZMD.

„MANS smatra da je ZMD duboko nepravedan i uz izmjene Zakona o ekspropijaciji, može imati nesagledive posljedice za pravni život u državi i sigurnost imovinskih prava građana. U ZMD se po prvi put uvode pojmovi geološko i rudarsko istraživanje podmorja, a u odnosu na tajming donošenja zakona, postavlja se pitanje da li se to radi zbog najavljenih naftnih istraživanja i polaganja gasovoda u moru. Istovremeno, iz zakona se briše odredba da je zabranjeno ugrožavanje morskog dobra ispuštanjem štetnih materija. Agencija za MD će odgovarati isključivo Vladi, a Skupština se sa time ništa ne pita.“- istakla je Ines Mrdović iz MANS-a najavivši tridesetak amandmana te NVO na ZMD. SNP će prema riječima Snežane Jonice, podnijeti 16 amandmana, a ZMD ona ocjenjuje kao „atak Vlade na Ustav i otimačinu privatne svojine od strane države.“

Sa tribine u Tivtu
Sa tribine u Tivtu

„Stav Vrhovnog suda ne može biti izvor prava što je navela i Venecijanska komisija, a oni su sa njime svjesno napravili ogromne probleme građanima. Ovdje par pojedinaca, sa pozicije državne vlasti, pokušava da za sebe i svoje partnere, „podesi“ neke stvari na obalnom pojasu.“- rekla je Jonica dok je nezavisni poslanik Obrad Gojković podvukao da ZMD osim ugrožavanja privatne svojine, drastično redukuje prava lokalnih uprava i potpuno zaobilazi kontrolnu ulogu Skupštine. Jerej Mijajlo Backović istakao je da ZMD ne definiše da su kulturni i vjerski objekti izuzeti od opšteg podržavljenja imovine na obali i istakao da su „Mitropolija i narod Boke najugroženije kategorije u Crnoj Gori“.

„Ista nas aždaja davi jer je Morsko dobro žandar na obali od 1992, a sada ide i još gori zakon. Ovo je direktno zadiranje u ustavna prava, privatnu svojinu i evropsku konvenciju o lokalnoj samoupravi i otpor mora biti masivan i jak jer ako ovo prođe, crno nam se piše.“ – kazao je Džemal Perović iz ulcinjske NVO „Mogul“.

dr. Milovan Bojić: Nema već časti nego poginuti u odbrani svojeg

Bojić na tribini u Tivtu
Bojić na tribini u Tivtu

Nekadašnji visoki funcioner SRJ, dr Milovan Bojić koji ima kuću na obali u Tivtu, ZMD vidi kao „brutalnu i neobuzdanu silu koja atakuje na imovinu i legalna prava ljudi“.

„Ako legalnim sredstvima ne izdejstvujemo da se ovo nedonošče od zakona ne usvoji, moramo biti spremni da se branimo, a na neobuzdanu silu se odgovara na tradicionalan crnogorski način. Nema ljepšeg mjesta ni načina da čovjek izgubi glavu od obrane svog kućnog praga.“ –kazao je Bojić, poručujući okupljenima da slijedi „nama borba, a njima pokušaj berbe“.

Muo – Mjesna zajednica sa punom kasom

0
Muo
Muo

Prethodni saziv mjesne uprave ostavio je skoro 30 hiljada eura i sada u kasi MZ Muo ima ukupno 57. 300 eura, a sa toliko novca mi smo najbogatija mjesna zajednica u Crnoj Gori, kaže za Dan, Milorad Mišo Krivokapić, predsjednik MZ.

Mještani su napravili rivu i trebalo bi da imamo prioritet za koncesiju, da nam luka šalje manje brodove, da njima ide 70, a nama 30 odsto zarade, da se zaposle dvojica mještana, ali ukoliko se luka privatizuje, to ne dolazi u obzir – kaže Krivokapić

Mje­sna za­jed­ni­ca Muo, po­zna­ta po tra­di­ci­o­nal­nom ri­bar­skom na­se­lju, na­do­ve­zu­je se od­mah na Ko­tor i pro­te­že se duž tri ki­lo­me­tra. Mje­sto sa cen­tral­nom cr­kvom „Po­moć­ni­ca kr­šća­na“ i žup­nom ku­ćom, jed­nom pro­dav­ni­com, ho­te­lom „Sind“, ima oko hi­lja­du sta­nov­ni­ka.. Sta­ro je­zgro sa ka­me­nim ku­ća­ma i pa­la­ta­ma uz oba­lu po­sled­njih go­di­na je mo­der­ni­zo­va­no izgradnjom ci­je­lih apart­man­skih na­se­lja, no­vih ku­ća ko­je se iz­di­žu ka br­du, što je uti­ca­lo na iz­grad­nju no­ve in­fra­struk­tu­re, ali i na struk­tu­ru sta­nov­ni­ka na­se­lja­va­njem stra­na­ca.

– Ka­sa mje­sne za­jed­ni­ce je pu­na pa­ra, što Mu­lja­ni­ma da­je mo­guć­nost da pr­ven­stve­no ri­je­še tri go­ru­će po­tre­be-sa­na­ci­ju ri­ve, pro­bi­ja­nje pu­ta do gro­blja i as­fal­ti­ra­nje spo­red­nog pu­ta – ka­že Mi­lo­rad Mi­šo Kri­vo­ka­pić, ko­ji je već go­di­nu da­na pred­sjed­nik MZ.

On na­gla­ša­va da je pret­hod­ni sa­ziv mje­sne upra­ve osta­vio sko­ro 30 hi­lja­da eura i sa­da u ka­si MZ ima ukup­no 57. 300 eura.

– Sa to­li­ko nov­ca u ka­si mi smo naj­bo­ga­ti­ja MZ u Cr­noj Go­ri. To je no­vac za­ra­đen od na­kna­de za vez jah­ti i naj­ve­ćim di­je­lom sta­rog voj­nog bro­da, ko­ji je šest go­di­na sta­jao uz mu­ljan­sku ri­vu i na kra­ju je za­vr­šio u sta­ro gvo­žđe- is­ti­če Kri­vo­ka­pić i na­gla­ša­va da je MZ pri­o­ri­tet da as­fal­ti­ra put du­ži­ne oko 800 me­ta­ra od pa­la­ca Ra­ma­da­no­vi­ća (sta­rog ma­ga­ci­na) do ku­će Đu­ra Pe­ro­vi­ća.

– Ve­li­ko na­se­lje je na­sta­lo go­re, pu­no no­vih zgra­da, te­ren je već je po­ko­šen, sni­mljen i ta ce­sta tre­ba da poč­ne da se sre­đu­je ovih da­na. Tre­ba da pro­bi­je­mo i put do mje­snog gro­blja kod cr­kve Sv. Da­mja­na i Ku­zme (oko 800 me­ta­ra), jer je po­sto­je­ći ka­me­ni put ra­đen u vri­je­me Austri­je, nji­me mo­gu sa­mo pje­ša­ci i pro­blem je ka­da tre­ba ne­ko da se sa­hra­ni. U toj cr­kvi se ču­va­ju mo­šti Bla­že­nog Gra­ci­je, za­štit­ni­ka mje­sta. Ta­ko­đe, pri­o­ri­tet ima i sa­na­ci­ja pri­sta­ni­šta na ri­vi či­ji vanj­ski dio ima pet pu­ko­ti­na. Unu­tra­šnji man­drać re­zer­vi­san je za mje­šta­ne, a taj vanj­ski uze­će Mor­sko do­bro, sa ko­jim ugo­va­ra­mo po­prav­ku – ob­ja­šnja­va Kri­vo­ka­pić, i do­da­je da će usko­ro bi­ti ras­pi­sa­na kon­ce­si­ja za mu­ljan­sku ri­vu.

– Mje­sna za­jed­ni­ca Muo na­mje­ra­va da uzme tu kon­ce­si­ju za­jed­no sa Lu­kom Ko­tor, ali tu mo­ra­mo bi­ti opre­zni u slu­ča­ju da se Lu­ka pri­va­ti­zu­je, da nam ne bi i ovo ov­dje „obri­ja­li“. Mje­sna za­jed­ni­ca je uče­stvo­va­la u re­kon­struk­ci­ji Ri­ve, a mje­šta­ni su je i na­pra­vi­li-tre­ba­lo bi da ima­mo pri­o­ri­tet za kon­ce­si­ju – da se lje­ti ve­žu jah­te, da nam Lu­ka ša­lje ma­nje bro­do­ve, da nji­ma ide 70 od­sto, a na­ma 30 od­sto za­ra­de, da se za­po­sle dvo­ji­ca mje­šta­na. Uko­li­ko se Lu­ka pri­va­ti­zu­je, to ne do­la­zi u ob­zir – iz­ri­čit je Kri­vo­ka­pić.

Pri­je par go­di­na kroz Muo je spro­ve­de­na no­va ka­na­li­za­ci­ja, ko­ja već funk­ci­o­ni­še. Me­đu­tim, iz­grad­njom pre­liv­ne sep­tič­ke ja­me, po­red dr­vo­re­da pal­mi na sa­moj ri­vi, mje­šta­ni su us­kra­će­ni za cje­lo­vi­tost pro­sto­ra za oku­plja­nje, ri­bar­ske fe­šte, a dje­ca za igru.

Muo riva
Muo riva

To­kom po­sta­vlja­nja pump­ne sta­ni­ce bi­la je ras­ko­pa­na ci­je­la ri­va, a iz­vo­đa­či ra­do­va obe­ća­li su da će sve vra­ti­ti u pr­vo­bit­no sta­nje i on­da je ma­lo ko od mje­šta­na vo­dio ra­ču­na šta će se de­si­ti. Kad su za­vr­ši­li, ovo su na kra­ju „skr­pi­li“ i od­u­ze­li nam ovaj dio ri­ve. Muo ima pu­no dje­ce i omla­di­ne ko­ji ne­ma­ju gdje da se igra­ju i dru­že ne­go na ri­vi. I mi sta­ri­ji smo ov­dje od­ra­sta­li, igra­li se, fe­šta­li, ri­va je na­ma ono što je dru­gi­ma grad­ski park, naj­sta­ri­ja i naj­du­ža ri­va u Bo­ki ko­tor­skoj. Pro­jek­tan­ti ka­na­li­za­ci­je su nam od­u­ze­li dio nje – ka­že mje­štan­ka Zden­ka Jan­ko­vić.

Po ri­je­či­ma Mi­ša Kri­vo­ka­pi­ća, ri­va je iz­gu­bi­la ve­li­ku površinu, pre­ko 30 me­tra kva­drat­nih.

– Sad je ova ogra­da sa sep­tič­kom ja­mom ru­glo ri­ve i mi tra­ži­mo da ona mak­ne (kao na Pe­lu­zi­cu), ili da na­pra­ve ne­ku te­ra­su iz­nad. Raz­go­va­ra­li smo o to­me sa biv­šom pred­sjed­ni­com op­šti­ne Ma­ri­jom Ća­to­vić, ali ni­smo uspje­li da se do­go­vo­ri­mo, sa­da će­mo po­no­vo da raz­go­va­ra­mo sa no­vom pred­sjed­ni­kom Alek­san­drom Stjep­če­vi­ćem. Po­red to­ga, ni­su se sva do­ma­ćin­stva pri­klju­či­la na ka­na­li­za­ci­o­ni si­stem, ne­ka je­su, dru­ga ni­su, uglav­nom, svi­ma se uz ra­čun za vo­du na­pla­ću­je i ka­na­li­za­ci­ja, bez ob­zi­ra da li je ko­ri­ste ili ne. Ne­pri­jat­ni mi­ri­si se i da­lje osje­ća­ju, po­go­to­vu lje­ti – ka­že Kri­vo­ka­pić.

Spor sa „Sin­dom“

Mje­sna za­jed­ni­ca otvo­ri­la je no­vi pro­stor u ko­me se mje­šta­ni dru­že igra­ju­ći sto­ni te­nis, šah, kar­te, a mla­di­ma su ku­pi­li kom­pju­te­re, pa i na taj na­čin pro­vo­de slo­bod­no vri­je­me, ka­ko ne bi mo­ra­li da ra­di to­ga pu­tu­ju do Ko­to­ra. U pri­ze­mlju ho­te­la „Sind“ MZ ima dio pro­sto­ra, ali ga ne ko­ri­sti po­što je to pred­met sud­skog spo­ra.
– Zgra­da sa­da­šnjeg ho­te­la „Sind“ ne­kad je bi­la vla­sni­štvo MZ, a po­što je za­kon u me­đu­vre­me­nu iz­mi­je­njen, sa­da­šnji vla­snik, Sa­vez sin­di­ka­ta Cr­ne Go­re je u sud­skom spo­ru sa MZ – če­ti­ri apart­ma­na na­pra­vlje­ni su ne­le­gal­no is­pod ste­pe­ni­šta, po­stig­nu­to je sud­sko po­rav­na­nje, oni će pri­pa­sti op­šti­ni, ali se ugo­vor sa Sin­di­ka­tom ne­će ras­ki­da­ti. Mje­sna za­jed­ni­ca ima pra­vo na jed­nu pro­sto­ri­ju, ali su nam umje­sto nje ustu­pi­li dru­gu pro­sto­ri­ju na ko­ri­šće­nje (biv­ši omla­din­ski klub). Tra­ži­će­mo tu pro­sto­ri­ju, iako je ne­u­slov­na, pu­na vla­ge – ka­že Kri­vo­ka­pić.

Muo
Muo

Ri­ba­ra sve ma­nje

Tra­di­ci­o­nal­no ri­bar­sko mje­sto ne bi bi­lo to da sva­kog da­na po ne­ki ri­bar na pon­ti is­pred ku­će ne raz­vla­či mre­že, sre­đu­je bar­ku.

Muo da­nas ima sve ma­nje ri­ba­ra, je­dan od njih sam i ja, imam dru­ži­nu za­jed­no sa Gra­ci­jom Nec­mec­kal, dru­gu dru­ži­nu vo­di Zdrav­ko Ka­lu­đe­ro­vić, tre­ću Dra­gan Sr­doč. Pra­va ri­ba­ra se ne po­štu­ju- lo­še je što sta­vlja­ju te­go­ve za bo­ve za pri­vez jah­ti, na­ba­ca­lo se ka­me­nja, šu­ta u mo­re, to naj­vi­še sme­ta ka­da ri­ba­ri iz­vla­če mre­že. Na­pra­vlje­no je do­sta no­vih pon­ti, ali one ne sme­ta­ju ri­ba­ri­ma, ko­li­ko bo­ve. Po­kre­nu­li smo ak­ci­ju da se to raš­či­sti, uklju­čio se i Sr­đan Dra­go­ma­no­vić, me­na­džer op­šti­ne Ko­tor, ali, na­ža­lost, ri­ba­ra je sva­kim da­nom sve ma­nje – ka­že Kri­vo­ka­pić.

Neko truje divlje i domaće životinje ?

0
Ostrvo cvijeća
Ostrvo cvijeća

U protekla dva dana na Ostrvu cvijeća i na prostoru Brdišta u Tivtu desio se masovan pomor domaćih i divljih životinja za koji se sumnja da je izazvan namjernim trovanjem od strane, za sada, nepoznatog počinioca.

„Do sada je stradalo 7-8 pasa, veliki broj mačaka, vidim i dosta ptica-kosova koje su uginule, a uz put prema Ostrvu cvijeća bilo je i nekoliko uginulih čagalja. Ko god da je ovo učinio, napravio je pravi zločin prema živim bićima, ali i veliku opasnost za ljude, pogotovo djecu.“- kazao je Vedran Božić koji živi na Ostrvu cvijeća. Otrovan je i njegov kućni ljubimac- pas mješanac koji se još uvijek bori za život.

„Odmah nakon što sam primijetio da je pojeo nešto sumnjivo iz posude za hranu u kojoj je bilo nešto mesa, hljeba i neka crvenskasta supstanca slična zrncima mišomora, odveo sam ga kod veterinara koji mu je pružio pomoć, dao nekoliko injekcija i za sada se još kako-tako drži. Vidjećemo što će biti, ali nadam se najboljem.“- kazao je Božić kojemu je, iako nije u pitanju pedigrirani pas, veoma stalo do njegovog kućnog ljubimca.

On je o nemilom događaju odmah infromisao Komunalno preduzeće Tivat gdje su mu rekli da oni nisu organizovali ni naručili nikakvu eventualnu akciju trovanja pasa lutalica ili deratizacije, a o slučaj masovnog pomora životinja prijevljen je i tivatskoj Komunalnoj policiji gdje su takođe negirali da su nalagali bilo kakve slične akcije. U Tivtu inače, makar na papiru, funkcioniše zvanična šinterska služba koju za potrebe tog grada obavlja zajednička Služba azila JKP Kotor. Oni se u svom radu ne koriste trovanjem, već hvataju pse lutalice i odvoze ih u kafileriju.

„Ko god da je ovo učinio, doveo je u opasnot i živote ljudi. Komšije mi kažu da je igralište na Ostrvu cvijeća na kome se svakodnevno igra dosta djece, posuto sa crvenkastom otrovnom materijom, a slično je i sa stazama prema manastiru Svetog Arhangela Mihaila u koji dolazi dosta ljudi.“- istakao je Vedran Božić dodajuči da očekuje od tivatske Komunalne policije da preduzmu adekvatne mjere i pokušaju otkriti počinioca.

“Komuna” – Godišnja nagrada za očuvanje, promociju i valorizaciju kulturne baštine CG

0
Časopis Komuna
Časopis Komuna

Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine “Komuna” objavio je konkurs za dodjelu Godišnje nagrade za očuvanje, promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore.

Iz „Komune“ je saopšteno da predlagači mogu biti Institucije iz oblasti kulture (nacionalne i opštinske), Akademske institucije (čiji je program i sadržaj rada oblast kulture), Nevladine organizacije iz oblasti kulture, Grupa građana.

Prijedlog za konkurs mora da sadrži podatke o instituciji, nevladinoj organizaciji, pojedincu (kratak opis djelatnosti – realizovanih projekata iz oblasti koja je predmet konkursa/biografija, e-mail adresa, broj telefona) i obrazloženje prijedloga projekta/aktivnosti (opis, sadržaj, cilj, motiv, javna percepcija, rezultat, konkretan značaj za očuvanje i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore)

“Razmatranje i vrednovanje dostavljenih prijedloga obaviće stručni žiri za dodjelu Godišnje nagrade za očuvanje, promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore. Rezultati konkursa sa propratnim obrazloženjem biće objavljeni na internet stranici časopisa “Komuna”-www.komuna.me i u medijima”, saopšteno je iz tog lista .

Nagradu “Komuna” čine novčana nagrada, plaketa i prigodan umjetnički poklon.

Časopis Komuna
Časopis Komuna

Konkursni prijedlozi sa potrebnom dokumentacijom podnose se u četiri primjerka u elektronskoj formi na e-mail adresu: komun@gmail.com ili poštom na adresu: Pera Ćetkovića 139/42, 81000 Podgorica sa naznakom Konkurs za nagradu “Komuna” najkasnije do 30.aprila 2015.

Odgođeno potpisivanje ugovora za bušenje Jadrana

0
Spasimo Jadran
Spasimo Jadran

Ugovori s odabranim koncesionarima za projekt istraživanja i eksploatacije nafte i gasa u Jadranu (Marathon Oil, OMV, Eni, Medoilgas i Ina) neće biti potpisani početkom aprila i prvi radovi na projektu neće početi krajem godine, kao što se očekivalo i najavljivalo, prenosi pcnen.com

Slovenija, Italija i Crna Gora usporiće donošenje Strateške studije o uticaju na životnu sredinu Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljovodonika u Jadranu – temeljnog dokumenta za potpis ugovora s koncesionarima.

Ove države su poslale zahtjeve za uključenje u prekogranične konsultacije o toj studiji, na što imaju i pravo u skladu sa smjernicama EU te Protokolom o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu uz Konvenciju o procjeni uticaja na životnu sredinu preko državnih granica (ESPOO), javlja Liderpress.hr.

SOS Jadran
SOS Jadran

H. Novi – Dani frankofonije 2015.

0
Dani frankofonije
Dani frankofonije

Muzičko-scenski program u organizaciji NVO „Avenir“, inspirisan djelima frankofonih književnika od Šarl Peroa i njegove čuvene „Crvenkapice“, Bodlera, Flobera, Prevera do savremenog nobelovca Patrik Modiana, te nezaobilaznih šansonjera Iv Montana i Žaka Ditrona, biće izveden u subotu 14. marta u 18 sati u dvorani „Park“, Herceg – Novi.

Svečanosti će prisustvovati predstavnici ambasade Francuske u Crnoj Gori na čelu sa ambasadorkom Veronik Brumo i predstavnici Opštine Herceg-Novi.

NVO „Avenir“ je osnovana 2006. godine kao udruženje za njegovanje francuskog jezika i kulture, i od tada svake godine Dane frankofonije obilježava u Herceg-Novom različitim programima.

Od 2010. godine Crna Gora je u svojstvu promatrača u Međunarodnoj organizaciji frankofonije.

Frankofonija (fr. La Francophonie; službeni naziv: Međunarodna organizacija Frankofonija (l’Organisation internationale de la Francophonie)) je međunarodna organizacija koja predstavlja skup država, zemalja i regija koji koriste francuski kao nacionalni jezik, službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik. Frankofonija je francuski izraz, skovan 1880. od strane francuskog geografa Onésimea Reclusa, kojim je označio zajednicu ljudi i država koje koriste francuski jezik.

Nesvakidašnja humanitarna akcija – “Red Nose Day”

0
Sa Red Nose Day-a
Sa Red Nose Day-a

Britanska internacionalna škola „Arcadia Academy“ iz Tivta priredila je danas na Trgu magnolija u centru grada, nesvakidašnju humanitarnu akciju pod nazivim „Red Nose Day“ (Dan crvenog nosa).

Učenici i profesori ove škole porganizovali su muzičko-zabavni program i na maštovito okićenim štandovima, posjetioce počastili kolačima, te im na prodaju ponudili razne sitnice, kao i likovne radove učenika. Organizovana je i humanitarna lutrija, a sav ostvareni prihod , kao i dobrovoljni prilozi građana koji su sakupljani u posebnoj kutiji, namijenjeni su pomoći djeci u siromašnim državama Afrike.

„Red Nose Day“ je međunarodna humanitarna akcija i jedna od najvećih koje se priređuju u Velikoj Britaniji. Prije dvije godine na „Danu crvenog nosa“ u Britaniji sakupljeno preko 100 miliona funti. Britanska Vlada je odlučila da ove godine, sav sakupljeni novac u ovoj akciji duplira, odnosno da ona iz budžeta izdvoji još toliko para i uputi ih onima koji su u stanju potrebe u siromašnim afričkim državama.“-kazao je Milija Božović, akademski direktor škole „Arcadia Academy“. On je istakao da koliko god to nekome kod nas možda izgledalo malo, dijete u Zambiji za jedan euro, može kupiti sveske i olovke za godinu dana.

Sa Red Nose Day-a
Sa Red Nose Day-a

Božović je naglasio da učenici i profesori te međunarodne obrazovne ustanove „Arcadia Academy“ iz Tivta, redovno učestvuju u humanitarnim akcijama pa su tako, pored ostaloga, već podržali mališane iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj i postradale u prošlogodišnjim velikim pooplavama u Srbiji.

Prof. Lazar Seferović autor knjige “Veliki slikari u Boki Kotorskoj”

0

[KGVID poster=”/wp-content/uploads/2015/03/Lazar_Seferovic_13032015_thumb4446.jpg” width=”700″ height=”395″]/wp-content/uploads/video/Lazar_Seferovic_13032015.mp4[/KGVID]

Prof. Lazar Seferović o svojoj novoj knjizi, „Veliki slikari u Boki Kotorskoj” koja je promovisana 12.marta 2015. u dvorani Park u Herceg Novom.