Preko stotinu građana okupilo se danas na protestnom skupu zakupca sa kotorske gradske pijace ispred zgade Opštine u Starom gradu, izaržavajući nezadovoljstvo zbog postupaka Veterinarske inspkecije koji idu u pravcu zatvaranja kotorske tržice – Markata, jednog od najprepoznatljivijih obilježja tog grada i svojevrsne nematerijalne kulturne baštine.
Mnogi u tome vide namjeru nekoga u državnoj vlasti da Markat preda u ruke stranim investotorima- već viđenim novim vlasnicima i operaterima Luke Kotor koji su izrazili želju da ništa mimo onoga što oni prodaju kao proizvod i uslugu ne smije se naći u kontakt zoni oko 200 metara udaljenoj od rive na Luži.
Inspekcija je prije dvadesetak dana zabranila prodaju namirnica animalnog porijekla na kotorskoj tržnici gdje se one prodaju duže od dva vijeka, tvrdeći da način na koji se riba, sir, jaja i suhomesnate prerađevine nude kupcima, nije u skladu sa higijenskim i evropskim standardima. Kotorani su to doživjeli kao atak na Markat, ali i mediteranski način života koji se u Boki oduvijek koncentrisao i povezivao sa zbivanjima na gradskoj peškariji. Stoga su zakupci tezgi na pijaci – mahom domiclno stanovništvo – poljoprivrednici iz Grblja i iz zaleđa Boke, te bokeški ribari, ispred zgrade Opštine organizovali protestni skup, a na njega su u znak podrške došli brojni ugledni Kotorani i predstavnici više političkih partija.
„Ovo je protest upozotenja jer nas je zatekla vijest da jedan od simbola grada Kotora – gradska tržnica, neće više izgledati onako kako je izgledala vjekovima i da nećemo više na nju moći iznositi svoje proizvode pa će kupci biti uskraćeni za gavice s Mula, sir i pamidoru iz Grblja, salatu iz Škaljara.”- kazao je jedan od inicijatora skupa, ribar sa Mula i predsjednik MZ Muo Mišo Krivokapić.
Mirčeta Konatar, predstavnik zakupca tezgi, naglasio je da oni protestom brane egzistenciju oko 290 porodica koje žive od kotorske pijace, ali i mjesto koje vjekovima, osim za prodaju namirnica, “služi i kao mjesto susreta građana mediteranskih navika i života grada pod zaštitom UNESCO-a”.
Na pijaci
Podsjetivi da je Grbalj vjekovima hranio Boku Kotorsku što su uvažavale sve vlasti od austro-ugarske do one u SFRJ, predsjendsik MZ Grbalj Željko Ćetković kazao je da je kotorski Markat vjekovima mirisao od grbaljske verdure i voća, te da je dolazak na pijacu bio i svojevrsni kulturni ritual za stanovništvo Grblja.
“Ja stoga molim one čiji preci nijesu radili u fabrici Vučkovića, nijesu kupovali u Biskupovića, niti vezivali konje na Šuranj, da prespavaju prilikom donošenja odluke o kotorskoj pijaci, neka uvaže tradiciju da pijaca ostane ista i da se na njoj prodaju sve namirnice u sanitarno-tehničkim uslovima koji odgovaraju vremenu u kojem živimo. Neka dobro razmisle o odluci i da se zaustavi priča koja kruži o navodnom zatvaranju kotorske pijace.”- podvukao je Ćetković.
Ugledna kotorska arhitektica I jedan od onih koji su obnavljali Stari grad poslije zemljotresa 1979 po strogim principima UNESCO-a, Vlasta Mandić, podvukla je da Markat kao funkcionalno mjesto kultnog mediteranksog načina života tog grada ima ogromnu ulogu što su tada prepoznali i najveći strani stručnjaci.
“Markat nije samo mjesto prodaje i kupovine već mjesto sastanka i komunikacije građana i nezaobilazna ruta za turiste. Svi gradovi Mediterana su zadržali svoje tržnice uz poboljšanje sanitarno higijenskih i boljih funkcionalnih uslova. U Kotoru sve češće se provlači ideja o zatvaranju Markata uz stalne inspekcijske kontrole i postavljaju se uslovi koji više idu u prilog zatvaranja pijace, nego poboljšanja uslova prodaje. Kotor je postao grad kafića, restorana i suvenirnica pa ukoliko ih još treba, neka se grade na Vrmcu, San Đovaniju, a Markat neka ostane građanima.” – poručila je Mandićeva. Ona se zapitala kako navodno loši higijenski uslovi mogu biti razlog zatvaranja tržnice “ jer niko ne zatvara bolnice, hotele, obdaništa u kojima se u 21.vijeku od nehigijene umire”.
Gradonačelnik Kotora dr Aleksandar Stjepćević obratio se okupljenima I rekao da se ništa ne može i ne treba riješavati na ulici, pristajući da primi na razgovor delegaciju zakupaca tezgi sa pijace i da lokalna uprava učini sve da Markat ostane kultno mjesto života Kotorana.
Gradonačelnik sa učesnicima protesta
“Niko ne zatvara pijacu, niko ne želi da proda Markat ili da ga ukine. Inspekcija je dala uslove kakve je dala I mislim da ćemo zajednički uspjeti da to riješimo jer nam je to svima u interesu.”- podvukao je gradonačelnik.
Direktor JKP Kotor koje gazduje pijacom Zoran Mrdak prisutne je upoznao sa hronologijom događanja u vezi saMarkatom koja počinje još u februaru a kulminirala je odlukom Veterinarske inspekcije 19.maja da zabrani prodaju hrane životinjskog porijekla izvan kućica na pijaci koje posluju u sastavu Komunalnog preduzeća, “zato što se prodaja odvija bez minimalnih higijensko tehničkih zahtjeva jer prostor nije fizički odvojen od namirnica biljnog porijekla i zbog blizine saobraćajnice i izduvnih gasova.”
Prodaja ribe samo subotom do 1.oktobra?
Mrdak je kazao da je JKP učinilo gotovo sve što je Veterinarska inspekcija naložila u februaru, ali da zbog komplikovane administrativne procedure još nije odrađeno sve što je traženo u vezi štandova za ribu. Nakon žalbe JKP, inspekcija je potpunu zabranu ublažila na način da je prodaju ribe, sira, jaja i meda na Markatu omogućila samo subotom koja je u Kotoru pazarni dan I to u vremenu od 7 do 11 sati. Ova dozvola koju su okupljeni popratili glasnim negodovanjem, važi samo do 1.oktobra. Mrdak je rekao da ako JKP ne ispoštuje riješenje Veterinarske inspkecije, prijete mu izuzetno visoke novčane kazne.
Najbrža jedrilica na “Porto Montenegro regati”, koja je proteklog vikenda jedrena u akvatorijumu tivatskog zaliva je “Angelo Rosso” u klasi V. Brod i posada skipera Miloša Radonjića, bili su najbrži u konkurenciji ukupno 19 jedrilica što su nastupile na regati.
Takmičenje je bilo otvoreno za sve sertifikovane brodove sa ORC premjerom i za klasu krstaša.
Nabrži u klasi II bio je skiper Dejan Ilić sa svojom posadom i jedrilicom “Agape” iz JK “Jugole Grakalić” Herceg Novi, a iz istog jedriličarskog kluba njegov kolega Siniša Samac je sa svojom posadom osvojio prvo mjesto u klasi III na brodu “Kraken”. Najbrži u klasi VI bio je Peđa Joković, iz JK “Mornar” Mornarice Vojske Crne Gore sa jedrilicom “Bojana”, a pobjednik u klasi Blu26 je Peđa Pavićević iz kotorskog JK “Lahor”, sa jedrilicom Jugo.
Porto Montenegro regata
“Ovo je bila najposjećenija regata u prethodne dvije godine u organizaciji Porto Montenegro Jahting kluba, i zadovoljna sam što nam se pridružila posada 2 broda iz YC “Lamar” iz Beograda, koji su zbog naše regate odlučili da ostanu jedan dan duže u Tivtu. Sutradan ih je čekao put za Italiju i učestvovanje na prestiznoj regati Brindisi-Krf.”- kazala je juče tim povodom koordinatorka Jahting kluba Porto Montenegro Marinela Ševaljević.
XIV Međunarodni festival klapa u Perastu se održava od 25. do 28. juna i okupit će vrhunske izvođače i teoretičare klapskog stvaralaštva iz Crne Gore i regiona.
Među ovogodišnjim učesnicama su klape višestruko nagrađivane na mnogim najprestižnijim klapskim festivalima. Iz Sarajeva nam po drugi put, kao gosti, dolazi izvanredna grupa Corona. Publika će i ove godine čuti gotovo sve crnogorske klape a posebno nas raduju debitantski nastupi čak tri: mješovite klape Stradioti iz Tivta i ženskih klapa Fortuna iz Herceg Novog i Maris iz Kotora.
Pored takmičarskih kategorija u programu Zavičajne harmonije Perast 2015. uživat ćemo u interesantnom izboru tradicionalnim pjesmama iz svih krajeva odakle nam naše klape dolaze.
Festival klapa Perast
Među autorima novih klapskih pjesama, članovima stručnih žirija i saradnicima Festivala, ističemo neka od najpoznatijih imena iz klapskog stvaralaštva: Jakša Fiamengo, Krešimir Magdić, Nikola Buble, Dušan Šarac, Rajmir Kraljević, Duško Tambača, priznati etnomuzikolozi i klapski znalci.
Festival u Perastu posebno je prepoznat po programima i aktivnostima kojima čuvamo, valorizujemo i promovišemo nematerijalnu kulturnu baštinu klapskog pjevanja kao dio crnogorske muzičke tradicije.
Pomenuli bi na prvom mjestu našu festivalsku biblioteku sada sa skoro 300 klapskih partitura i zapisa iz Boke i Crne Gore. Pjesme iz Boke su obavezni dio repertoara klapa koje učestvuju u takmičarskim kategorijama. Obije aktivnosti su važne u popularizaciji naše klapske muzike.
Izdavačka djelatnost, koju smo započeli 2012. g. je vrlo cijenjena. 25.juna promovišemo knjigu velike naučne vrijednosti – Pjesme dalmatske iz Boke Ludvika Kube (1907. g.), autora dr Jakše Primorca i dr Zlate Marjanović. Knjiga na preko 450 stranica, uz 155 originalnih Kubinih zapisa, donosi naučne radove i studije koji će biti od velikog značaja za etnomuzikologiju Crne Gore.
Festival klapa Perast
LIRICA – festivalska stručna edicija je takođe od velikog značaja. Prvi broj, publikovan 2013. predstavio je 34 savremene klapske obrade napravljene upravo po notnim zapisima Ludvika Kube iz 1907.godine. Drugi je broj, štampan prošle godine, zbirka od 38 novih klapskih pjesama, posebno napisanih po našim konkursima i premijerno izvedenih upravo u Perastu tokom poslednjih pet festivala. Lirica br 3. će biti promovisana 27.juna o.g. Po prvi put će 40 klapskih pjesama koje su napisali poznati autori iz Boke u XX vijeku, biti publikovani kao antologijska zbirka. Pjesme potpisuju Tripo Tomas, Ivo Bego, Božidar Ivanišević, Milorad Minja Vučetić, Dragan Rakić, Nikola Gregović i Nikša Čučić.
Od kulturnih institucija grada Kotora i Ministarstva kulture Crne Gore, prepoznata su visoka programska dostignuća Festivala klapa u Perastu, pa je od 2012. postao članom KotorArta, najvažnijeg multikulturalnog, međunarodnog programa Crne Gore.
Festival klapa Perast
Višeglasno pjevanje ili kako ga danas nazivamo – klapsko pjevanje, u Boki kotorskoj je dio tradicije čiji su korijeni puno snažniji nego što smo do sada mislili. Starinsko klapsko pjevanje u Boki je nastavak muzičke tradicije specifičnog jednoglasnog pjevanja koje svoje najstarije korijene nalazi u peraškim bugaršticama, u obrednim molitvenim pjesmama, u običajnim počasnicama i pjesmama u kolu, dok se sredinom XIX v. razvija kao višeglasno pjevanje muških i ženskih grupa – nazvanih klapa (ime klapa je postalo sinonim u Dalmaciji sredinom 20. vijeka a dalmatinsko klapsko pjevanje je 2012. ušlo u popis nematerijalne svjetske baštine).
Festival u Perastu je jedini festival ovog muzičkog žanra u Crnoj Gori. Stoga ima, ne samo cilj, već i obavezu da promoviše i čuva tradiciju klapskog a capella pjevanja kao dijela muzičkog nasljeđa Crne Gore. Od svog postanka prije 14 godina ugostili smo preko dvijestotinepedeset klapa iz Crne Gore i okruženja. Publika u Perastu će i ove godine imati priliku da sluša neke od najpoznatijih, što svjedoči o sve većoj popularnosti i dostignutom kvalitetu Festivala. Klapskom muzikom, koja harmoniju nosi u svojoj naravi, Festival uspješno ostvaruje i svoju misiju građenja mostova prijateljstva u regionu.
Na poziv Društva prijatelja NR Kine i Crne Gore, a pod pokroviteljstvom gradonačelnika kineskog grada Ningboa, gradonačelnik Tivta Ivan Novosel, njegov savjetnik za međunarodne odnose i ekonomski razvoj Petar Vujović i PR menadžer nautičkog centra Porto Montenegro iz Tivta Danilo Kalezić, učestvovaće na manifestaciji pod nazivom „2015 CHINA – CEEC Expo on Investment and trade“ koja danas počinje u Ningbou i trajaće do 12.juna.
“Sajam „China-CEEC, EXPO 2015“ proistekao je kao jedan od strateških ciljeva sa prošlogodišnjeg sastanka predsjednika Vlada Kine i zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope, održanog u Beogradu, te kao takav predstavlja izuzetnu manifestaciju na kojoj će se okupiti najistaknutiji predstavnici državnih i lokalnih institucija i gradova zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope i Kine, kao i privrednici iz oblasti turizma, privrede, građevinarstva, obrazovanja, kulture i trgovine.”- saopšteno je tim povodom iz kabineta tivatskog gradonačelnika.
Tokom četvorodnevne manifestacije u Kini, učesnici će imati priliku da promovišu resurse i potencijale svojih gradova i zemalja, ali da i kroz direktne pregovore sa predstavnicima kineskih gradova i institucija, kao i njihovim privrednicima, ugovore i saradnju i finansijsku podršku za stateške projekte.
Svoj boravak na EXPO-u, predstavnici opštine Tivat će iskoristiti za promovisanje investicija i turističkog potencijala Tivta, ali i stvaranje konkretne platforme za buduće bratimljenje Tivta sa odabranim kineskim gradom.
Tematski izlog hercegnovske Knjižare So u narednih 7 dana biće posvećen knjigama o moru.
„Nismo primijetili da bilo koja knjižara pravi tematske izloge, pa držimo da je to naša dosjetka na koju smo s razlogom ponosni“, kaže Nikola Malović, PR Knjižare So.
U tematskom se dakle izlogu nalaze knjige za djecu, lijepa književnost, istorija, i ozbiljne studije, poput Muka svetskog mora. Poslušajmo samo neke od plavo-bijelih naslova:
Milica ide na more, Aca pravi gusarski brod, More – moja prva knjižica, Piratska galija, Priča o brodovima, Večeras na Titaniku, Kristifor Kolumbo, Kapetan Kuk, Priča o piratima… – naslovi su slikovnica i knjiga za djecu.
Serijal Korak po korak nam donosi i nezaboravnu priču Gusarske pustolovine. Na vrhu Tmurnog ostrva nalazi se zatvor za gusare. Iz njegovih mračnih tamnica niko nikada nije pobjegao. Najpoznatiji zatvorenik bio je zloglasni kapetan Šiljak koji je bio toliko zloban da su ga i ostali gusari mrzjeli. Knjiga Gusarske pustolovine nudi nam odgovore na pitanja: kako će kapetan Šiljak pobjeći iz dobro čuvanog zatvora, ko će postati gusar godine kao i gdje se krije zakopano blago? Izdavač je Laguna.
Slijedi istorija: Knjiga o piratima Čarlsa Elmsa, Pomorski život na jedrenjacima i parobrodima, kapetana Vlada Ivelića, jednog od posljednjih Bokelja koji je plovio na jedrenjacima; Vekovi srpskog pomorstva, Mediteranska zagonetka – knjiga o Boki i Bokeljima, potom Najveće pomorske bitke u istoriji, Slomljeni periskop – ispovijest jednog podmorničara, 12 vjekova Bokeljske mornarice – fotomonografija grupe autora, Ekspedicija Kon-Tiki, istinita priča o tome kako su pet Norvežana i jedan Šveđanin, 1947, preplovili Pacifik na splavu od balze, i time dokazali nevjerovatnu teoriju da su se južnoamerikanci od 9. do 12. vijeka selili na korama od oraha da bi naselili Polineziju, udaljenu fantastičnih 8.000 km.
Priče o moru Iva Andrića uvode nas u ozbiljnu literaturu koja za cilj ima da glorifikuje more. Slijede Starac i more Ernesta Hemingveja; Ušće okeana Jovice Aćina; Drugo more Klaudija Magrisa; Poduhvat Indija Erika Orsena; Svetlo između okeana M. L. Stedmana; Ostrvo na dva mora – antologija kratkih priča o moru iz pera najboljih svjetskih pisaca…
Pred našim ekskluzivnim čitaocima nalazi se knjižarski kuriozitetni biser, putopis Vasko da Gama, koji govori o čovjeku čije je ime i danas sinonim za ponos, puna jedra, rizik mora i neizvjesnost koju poznaje svaki pustolov. U djelu upoznajemo Vaska da Gamu kao karakternog i teškog čovjeka, koji se uvijek iznova zaklinjao sebi da će izlaziti na more makar ga razbilo o hridi, ali da će ipak pronaći put za Indiju. Autor je K. Kunjin, a izdavač Admiral buks.
Mlečni put okeana Sonje Lapatanov putopis je koji obuhvata uniju indonežanskih ostrva, jedan nevjerovatan prostor kontrasta koji nam je predstavljen kao čudnovato mjesto. Ovom knjigom autorka želi da pošalje poruku ne samo avanturistima i zaljubljenicima u nepoznato, već i novim generacijama željnim neobičnih putovanja, da je Indonezija zemlja koju je nemoguće preskočiti, niti obići, jer je njen geografski položaj između Indije, Pacifika, Kine, Japana i Australije čini nezaobilaznm destinacijom. Izdavač je Dereta.
Knjiga Muke svetskog mora priča je u kojoj su naučnici glavni junaci. Sa humorom, stilom i moćnim osjećajem za istoriju, Alana Mičel, autor djela, vodi nas u čudesni istraživački pohod ispod površine najvećeg životnog staništa planete Zemlje. Putujući po svijetu, od australijskog Velikog koralnog grebena do Meksičkog zaliva, Kine i Zanzibara, Mičelova otkriva krizu koja stalno raste ispod svjetskog mora, i objašnjava njene posljedice za budućnost. Izdavač Muka svjetskog mora je Geopoetika, u nagrađenoj ediciji Ekopoetika.
Pomorski leksikon prvi je stručni leksikon koji kompleksno obrađuje pomorstvo. Glavni dio obrađuje sve ono što je važno za brodove, brodarstvo i brodogradnju, za manevrisanje, mornarske vještine, navigaciju, kartografiju, ekologiju i biologiju mora, geografska otkrića. U Pomorskom leksikonu posebno mjesto posvećeno je osobama koje su se istakle u nekom od područja pomorstva. Kao takav pomorcima će poslužiti kao stručni podsjetnik a ostalima kao korisno štivo za upoznavanje grana pomorstva i pomorske terminologije.
Pomorstvo Boke Kotorske na slikama Bazija Ivankovića potpisuje Željko Brguljan, koji iz svoje autorske vizure kazuje o životu našeg najpoznatijeg mariniste, kapetana Vasilija Ivankovića, slikara specijalizovanog za votivne motive brodova. Knjiga obiluje kolor reprodukcijama stotina i stotina platana koje je Ivanković za života naslikao, a dati su i podaci o kojim se jedrenjacima radi, i u čijem su vlasništvu te slike danas.
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori - Foto Boka News - Z. Nikolić
1 od 23
Fešta kamelija 2019.
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Sajam starih zanata Risan
Adriatic Artists
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Grbalj - Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Obnovljena crkva Svetog Ilije, koja predstavlja savršeni primjer sakralne arhitekture Grblja iz polovine 19. vijeka, koja se nalazi u Zagori, Donji Grbalj, opština Kotor, nakon obnove osveštena je danas, nedjelja 7. jun.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa sveštenstvom.
Rekonstrukcija je počela 2007. godine sa ciljem da se u potpunosti vrati u izvorno stanje i da se sačuva njena autentičnost.
Radovi na obnovi su trajali u kontinuitetu od 2007. – 2015. godine. Crkveni kompleks Svetog Ilije je u potpunosti obnovljen, sa kojeg se pruža predivan pogled na Lovćen, cijelu crnogorsku obalu, dio hrvatskog primorija i prema Dračkom rtu.
Grbalj – Osveštenje crkve Svetog Ilije u Zagori
Ogroman doprinos u realizaciji rekonstrukcije dali su donatori, pravna i fizička lica, Srpska pravoslavna crkvena opština Grbalj, Odbor za obnovu crkve Svetog Ilije-Zagora.
Crkva je rađena je po planu italijanskog arhitekte iz 1860. godine, zidali su je majstori iz Trsta koje je tada angažovao monah Hrisantije.
Crkva je osveštena 20. maja 1865 godine. U zemljotresu 1979. u potpunosti je srušena, osim dijela oltarske apside, što je budilo nadu u njenu ponovnu izgradnju.
U sklopu svojih redovnih aktivnosti predviđenih za ovu godinu Udruženje paraplegičara-Kotor realizovalo je kolektivni izlet na Lovćen u subotu 6. juna. Tom prilikom za potrebe članova udruženja angažovano je specijalno vozilo sa prevoz osoba u invalidskim kolicima.
Članovi Uduženja obišli su Nacionalni park Lovćen sa posjetom do vidikovca u podnožju Njegoševog Mauzoleja.
Nakon toga je uslijedio odmor uz osvježenje u hotelu “Monte Rosa” – Niksen Trade Čavor, gdje su uz tradiocionalno gostoprimstvo domaćina članovi počašćeni priganicama I medom. Poslije obilaska Ivanovih Korita i park šume članovi Udruženja su se uputili ka Njegušima gdje je priredjen kolektivni ručak u restoranu Monte Sacra.
U sklopu druženja na Njegušima sa predstavnicima tamošnje invalidske organizacije organizovan je sportski dio takmičenje u pikado i gađanju iz vazdušne puške. Nakon sumiranja rezulatata dodjeljena su priznaja i medalje najboljin učesnicima.
Poslije kolektivnom ručka u fakultativnom dijelu neki članovi su obišli mjesne znamenitosti od Njegoševe rodne kuće do Galerije Miša Popovića, takođe člana invalidske organizacije iz Podgorice, koji u Njegušima radi u duborezu predmete sa tradicionalnim motivima njeguškog kraja.
Porinuće papirnatih brodića, zvano Senjska fregata, održano je u četvrtak u podne s Mađarske rive, dakako uz poseban program.
Senjska fregata ima svoju kumu – Alis Pečarić Marić, koja je uz posebnu vinsku ceremoniju brodićima zaželjela mirno more i sretnu plovidbu uz pjenušac poznatog istarskog vinara, piše Novi list.
Posebnost ovog art događanja je zamisao o tisuću listova papira koji će nositi poruke i od kojih će biti izrađeni brodići, kao tisuću stranica koje će se, tamo negdje na nekom zamišljenom dijelu obzora, nevidljivo – sastaviti u knjigu.
Inače, 1.000 brodića porinuto je u čast Grada Senja i za očuvanje Jadrana i Mediterana, kao art performance umjetnice Marije Zudenigo. Posjetitelji fregate autorici projekta mogli su ostaviti poruku ili ime pod kojim će njihov brodić zaploviti. Tu poruku ili ime Marija Zudenigo napisali su na papir od kojega se izradio brodić koji je isplovio s fregatom. Idejna podloga ovog događanja jest povijest senjske luke i tradicije građenja brodova i brodarenja koja ponosno traje od samih začetaka grada, prije 3.000 godina, pa sve do kraja 19. stoljeća. Sama činjenica da je od 1730. do 1781. godine u senjskom škveru izgrađeno 38 brodova – a njih čak 24 s nosivošću većom od 520 tona – i iz današnje perspektive budi divljenje.
Dramski studio Kulturnog centra “Nikola Đurković” pod nazivom “Prazan prostor” sutra će sa početkom u 20 sati u dvorani Kulturnog centra izvesti predstavu “Bog”.
Predstavu po tekstu Vudija Alena je sa polaznicima škole glume pripremio reditelj Petar Pejaković.
U pitanju je satirična komedija koja u svojoj radnji, smještenoj u antičkoj Grčkoj, ismijava filozofska pitanja života, smrti, sudbine, slobode i egzistencije.
Zainteresovani ulaznice mogu kupiti na biletarnici Centra od 18 sati do početka predstave.
Jedrilica isplovljava iz Zelenike dvadesetih godina 20.vijeka
Po jakom poslijepodnevnom maestralu, jedna malena barka sa dva jedra na jarbolu, isplovila je tog 8.juna 1925 godine u 14 sati iz Zelenike.Vješto “burdižavajući” protivno vjetru, čovjek za kormilom brodića, “lovio” je vjetar u glavno jedro i flok malene jedrilice, polako napredujući jugozapadno, prema izlazu iz zaliva Boke. Sa zadnjim daškom maestrala koji je utihnuo zajedno sa nestankom Sunca što je “potonulo” ispod horizonta na zapadu, jedrilica je dospjela na pučinu, na oko 2 milje od rta Oštro. Njen kormilar ubrzo je spustio jedra, na vrh jarbola podigao upaljeni uljni ferao kako bi drugim brodovim označio svoje prisustvo na tamnoj pučini, te se opružio na ležaju na dnu barke…
“Mrak koji je pokrio morsku površinu uskoro je donekle razbila crvenkasta mjesečina. Bacivši pogled iz čamca, zapazio sam raširena jedra jedne trabakule, kao dva krila noćnog šišmiša. Trabakula se u ovom potpunom zatišju gubila u tamnoplavoj modrini bonace. Uskoro je njena jedra zapuhnuo noćni burin i trabakula se polagano udaljila i nestala u pravcu Dubrovnika.”-zapisao je u svoj brodski dnevnik jedini čovjek na malenoj barci, Adorjan Mađar, hotelijer iz Zelenike. Bila je to prva njegova noć na moru u plovidbi kojom je prije tačno 90 godina Adorjan ispisao prve stranice nečega što danas nazivamo modernim nautičkim turizmom na ovim prostorima.
Adorjan Mađar (1887-1978) bio je sin uglednog budimpeštanskog ljekara dr Antala Mađara koji se 1895 sa porodicom nastanio u Zelenici. Dr Antal Mađar bio je začetnik organizovanog turizma kakav danas pozanjemo na ovim prostorima jer je 1902 godine na svom imanju u Zelenici podigao prvi bokejski moderni hotel nazvan “Pansion na Zelenoj plaži”. Njegov sin Adorjan završio je umjetničke škole u Italiji i stekao veoma široko obrazovanje, a otac je naočitog mladića koji se veoma intenzivno bavio sportom i govorio čak devet jezika, odmah angažovao u svom hotelu.
Adorjan Madjar
“Elokventan kakav je bio, Adorjan je preuzeo ulogu zabavljača gostiju, posebno i time, što je komandovao malom flotom pansionskih čamaca: pet jedrilica i veslačkih plovila, među kojima i brzi izletnički kuter na četiri vesla, sa petoro članova posade. Adorjan je naime, sjedio za kormilom. Svi su bili uniformisani: majice sa zelenim prugama ali u širokim, tamnoplavim gaćama i sa svilenim orijentalnim pojasevima, u mekanim opancima i sa crnogorskim kapicama. Na krmi se vijorila austrougarska trgovačka zastava sa austrijskim i mađarskim grbovima, a na pramcu zelena zastavica sa bijelim natpisom „Zelenika“. Adorjan je baš postao organizator i vođa izleta. Po tihim vodama Zaliva, ali i na otvoreno more do Plave špilje, na Radoštak ili do Dubrovnika, pa i u inostranstvo – na Cetinje, do Bara i Skadarskog jezera, te do Skadra, koji je tada pripadao Turskoj – vodio je dame i gospodu”- zapisao je o svom ocu Adorjanu ugledni bokeljski arhitekta i urbanista dr Zoltan Mađar, unuk osnivača “Pansiona na Zelenoj plaži”, dr Antala Mađara.
Madjarov hotel u Zelenici
Adorjan Mađar je još početkom 20.vijeka u Herceg Novom bio prepoznatljiv po svojim sportsko-rekreativnim aktivnostima- organizovao je naime, planinarske izlete gostiju svog hotela na Orjen i Radoštak, bio je aktivan takmičar plivačkog i jedan od osnivača veslačkog kluba “Jadran”, a sa svojom malom barkom pasarom na jedra, Adorjan je bio jedan od pionira onoga što danas nazivamo sportskim jedrenjem u Boki. U tome je najznačajnije njegovo dostignuće pustolovno putovanje što ga je sam na tom malenom brodiću, Adorjan preuzeo u ljeto 1925 godine, prejedrivši stotine milja Jadranskim morem na putu do ostrva Biševo, odnosno Jonskim morem do Krfa u Grčkoj. Već naredne,1926 godine, Adorjan je na istoj maloj barci oplovio najveći dio istočne obale Jadrana, stigavši na sjever skroz do Opatije. O tim pustolovnim putovanjima ostao je njegov zapis u formi malog brodskog dnevnika, kojeg je prije par godina u malom tiražu za javnost priredio i objavio drugi Adorjanov sin, Ćaba Mađar, poznati hercegnovski društveno-politički radnik i publicista.
Sveti Juraj dvadesetih
Posebnu vrijednost brodskog dnevnika Adorjana Mađara sa ove plovidbe, čine njegovi sjajni opisi prirode, ljudi, kultura i običaja koje je sretao po ostrvima, lukama ili pustim djelovima obale u Dalmaciji, na Crnogorskom primorju, Albaniji i sjeverozapadnoj Grčkoj. Poznat kao etnolog, istraživač drevnih kultura, lingvista i prirodnjak, te odličan slikar i darovit pisac, Adorjan je ostavio sjajno svjedočanstvo o sada već u najvećoj mjeri izgubljenim ili drastično narušenim, iskonskim ljepotama krajeva koje je obišao jedrilicom prije tačno devet decenija. Još interesantnije, ostala je storija o zaista velikoj njegovoj hrabrosti ali i pomoračkoj vještini da se potpuno sam, na malenoj drvenoj barci dugačkoj samo 4 ipo metra, izloži svim opasnostima plovidbe “debelim morem” poput Jadrana i Jonskog mora, a što je poduhvat koga do danas sa sličnim brodićem nije ponovio niko od bokeških jedriličara.
Adorjan u svojoj jedrilici
Adorjanova pasara imenom “San” i registarskom oznakom 29-M, bila je dakle, dugačka 4,5 i široka 1,5 metara, a gaz joj je iznosio 0,4 metara. Da bi svoj maleni brodić dodatno poboljšao za jedrenje, Adorjan je čitavom dužinom koblice barke, učvrstio jednu željezničku šinu tešine 58 kilograma , koja je uz dodatnih 30 kilograma željeznog balasta pri dnu broda, značajno povećala stabilnost jedrilice. Brod nije imao zatvorenu kabinu, već se prostor u sredini barke, oivičen drvenim uzvišenjem od 20 centmetara u odnosu na nivo glavne palube, u slučaju lošeg vremena prekrivao teškim voštanim nepropusnim platnom.
“U toj “kabini” sam imao ugodan ležaj sa čaršavima i pokrivačima, te jedan bijeli i jedan vezeni jastuk. Ispod pramca je bila mala ostava za hranu, a u bočnim stranicama kabine, police za rublje i odijelo, zastrte vezenim zavjesama. Od ostale opreme imao sam barometar, kompas, termometar, sat, dvije džepne lampe, kuhalo na petrolej, lonce, čase, termos od 5 litara, bilježnice, crtanke i potreban pribor za pisanje i crtanje, čak i mikroskop. Fotoaparat nisam nosio da me neko ne optuži da špijuniram, ali raspolagao sam urednim plovidbenim dokumentima kao i članskom kartom Veslačkog i jedriličarskog kluba “Jadran” iz Herceg Novog” čiji sam bio jedan od osnivačkih članova. Na kraju, imao sam na barci i jednu malu mačku koja je ispod pramca imala svoj mali trrouglasti sanduk sa pijeskom.”- zapisao je Adorjan u brodskom dnevniku plovidbe na koju je krenuo zbog preporuke ljekara da se mora odmoriti jer mu je naporan višegopdišnji rad na obnovi hotela devastiranog u Prvom svjetskom ratu, znatno narušio zdravlje. Nemajući novca da se uputi u neki od poznatih evropskih sanatorijuma, Adorjan je odlučio da se prepusti svojoj velikoj ljubavi – moru i jedrenju, pravilno računajući da će mu svježi morski zrak ispunjen jodom, kupanje i bezbrižno krstarenje nekim od najljepših predjela na južnom Jadranu, oporaviti i duh i izmučeno tijelo.
“Još prije polaska na ovo putovanje odlučio sam da ću ploviti isključivo pod jedrima, a vesla ću upotrebiti samo u slučaju neke opasnosti, ili u krajnoj nuždi. Izuzetak je bilo pristajanje ili odlazak iz luke, ako je to bilo neophodno. Motor nisam imao. Putovati prozaičnim motorom ne smatram sportom, neovisno od toga što motor inače, narušava idilu jedrenja.”-objasnio je svoj pomorački kredo bokeljski avanturista izaljubljenik u more.
Adorjanova članska karta iz VJK Jadran
U vrijeme kada nije bilo vjetra, Adorjan se zabavljao posmatranjem morske površine, ribarenjem, pisanjem, crtanjem i kupanjem. Njegov naučnički instikt nije ga nikada napuštao pa je sate i sate provodio u prirodnjačkim,etnoloških ili geografskim istraživanjima.
“Na morskoj površini i dublje, vlebde razna živa bića i meduze. To su milioni sitnih bića koji se iz čamca ili broda koji se kreću, ni ne vide i stiče se utisak potpuno praznog i providnog mora. Dočim, zahvatom sa finom mrežicom možemo izvući kvintale ovih bića koja su inače, potpuno providna kao staklo, kao što su pelag icuisi na otvorenom moru. Čamac ili brod ploveći otvorenim morem, doslovno ore kroz milione ovih živih bića bez da smo svjesni toga, jer čim se more malo zatalasa, ova bića postaju nevidljiva… Razmišljao sam i o tome mogu li se ova bića za nešto iskoristiti jer njihovi sastojci vjerovatno sadrže korisne prehrambene materije. Tada mi još nije bilo poznato da tekućina unutar planktona nije slana. Koliko je brodolomaca umrlo od žeđi, a da o tome nije imalo saznanje. Dovoljan je bio samo jedan zahvat nekim platnom da se iz slane vode iscijede ova bića za spas života!- jedan je od takvih prirodnjačkih zapisa u Adorjanovom brodskom dnevniku. Bokeljski je poustolov ostavio predivno svjedočanstvo o prirodnim ljepotama i kulturno-istorijskim spomenicma južnojadranskih ostrva, načinu života njihovih stanovnika, vremenskim prilikama na pučini, a posebno detaljno opisao je čuvenu Modru špilju na ostrvu Biševo koja je bila cilj njegovog prvog putovanja. Do tog ostrva Adorjan je iz Boke jedrio šest dana, a “ljepota kao iz bajke” Modre špilje, prosto ga je očarala.
Adorjanova skica Modre spilje na Biševu
“Kada se čamcem ulazi u špilju, takoreći iznad prvog podvodnog mosta i nakon zavoja, u polumraku se razaznaju samo stijene. Ulazeći dublje, plavetnilo se pojačava do te mjere da djeluje kao plava bengalska vatra. Površina vode u unutrašnjosti je potpuno mirna, glatka i prozirna tako da su u vodi vidljive sitne ribe.Ako se nešto baci u vodu ili zamahne veslom, srebrnasto-plava voda kao da zaiskri. Ljepotu i snagu ovog vodenog vatrometa ko nije doživio, ne može ni da zamisli.”- zapisao je o Modroj špilji Adorjan Mađar.
Sa plovidbe do Biševa, Adorjan se u Zeleniku vratio 22.jula 1925, a već tri dana kasnije, sa svojom malenom jedrilicom isplovio je na još interesantnije putovanje, do ostrva Krf u Jonskom moru. Njegovi zapisi sa te plovidbe o zalivu Trašte i plaži Pržna koju turisti danas poznaju pod imenom Plavi horizont, prosto su nestvarni jer je prije devet decenija, ovaj predio bio potpuno netaknut i divalj poput ostrva na Pacifiku na kojima je samovao Robinzon Kruso.
Ulaz u Boku Kotorsku
Adorjan opisuje sada nestalu vrstu bijelog ljiljana koji je rastao u zaleđu ove plaže, te velika nalazišta školjski palastura u kojima su nerjetko bili i biseri. Kod ostrva Sveti Nikola ispred Budve bokeljski je jedriličar bacio mali parangal na koji se za samo par sati uhvatilo čak 30 kilograma ribe, među kojima i kirnja-kapitalac od 8,5 kilograma. Adorjana je u daljoj plovidbi prema jugu posebno fascinirao Ulcinj sa svojom mješavinom ilirskog, romanskog, slovenskog i orijentalnog nasljeđa. U dnevniku je Mađar ostavio nekoliko veoma interesantnih stranica posvećenih arhitekturi grada, geološkoj karti Ulcinja i okoline, te posebno ovdašnjim školjkama jer je Adorjan bio i strastveni malakolog.
Naslovnica knjizice o Adorjanovom putovanju
Do tada našoj javnosti gotovo nepoznata obala Albanije za njega je bila pravo otkriće – niska, pjeskovita imuljevita, ona je bila sušta suprotnost visokoj kamenitoj dalmatinskoj obali na koju je Adorjan navikao. Bokeljski je avanturista i naučnik tako satima istraživao albasnke limane i uvale, tršćake uz obalu gdje je naišao na milione rakova koji žive u takvom okruženju, ali i ptice pelikane. Tu se Adorjan prvi put sreo I sa kalimerama – napravama za ribolov u limanima, kojih nema u Boki i na sjevernoj obali jadrana, a u Maloj Arti upoznao se i bio gost kod Grka Ahilesa Dine koji je imao koncesiju na industrijski ribolov u tom području. Ostali su kao svjedočanstvo, Adorjanovi detaljni zapisi o zanimljivostima albanske obale, gostoljubivosti tamošnjeg stanovništva, vještini i domišljatosti krijumčara duvana, ribolovnom bogatstvu tih voda, ali i metodična naučnička objašnjenja lokalnih meteoroloških fenomena – izuzetno jakih i iznenadnih vjetrova koji se sa zapada I sjevera, obrušavaju na albansko primorje. Upravo je tako jedna jaka iznenadna tramontana zamalo potopila Adorjanovu malu jedrilicu u Otrantu, na putu prema Krfu.
Ostrvo Pondikonizi
“Vjetar se neprekidno pojačavao, tako da su sartije počele da pucaju. Da bih spriječio lom jarbola, morao sam potpuno spustiti veliko jedro i ploviti samo sa flokom. Ovo je usporavalo moje napredovanje, ali sam ipak mogao da vladam barkom. Dok sam spuštao jedro, za nekoliko trenutaka sam morao ispustiti iz ruke rudu kormila. Barka je naglo skrenula bočno prema talasima, a upravo je naišao jedan ogroman val, visine 5-6 metara i svom silinom se sručio na barku, te kroz nepokriveni otvor odakle sam kormilario, napunio čamac skoro do polovine. Da je otvor bio nešto veći, barka bi bila potpuno preplavljena i uslijed težine balasta, neizbježno bi potonula jer u čamcu nisam imao vazdušne komore.”-opisao je Adorijan najdramatičniji trenutak na plovidbi do Krfa, kada je 8.avgusta 1925, zamalo stradao na Otrantu. Satima se borio sa pobješnjelim morem, jednom rukom crpeći vodu iz barke, a drugom kormilareći, da bi jedva uplovio u albansku luku Sarandi. Tamošnji lučki kapetan dočekao je Adorjana sa nevjericom, čudeći se kako je bokeški jedriličar preživio oluju u malenoj barci,a veliki putnički parobrod na redovnoj liniji sa Krfa, toga dana zbog nevremena uopšte nije ni isplovio iz luke.
Tri dana kasnije Adorjan je stigao do ostrva Krf u Jonskom moru i odmah otplovio malo južnije u obilazak malog otočića Pointikonizi za kojeg legenda kaže da je nastalo od okamenjenog Odisejevog broda,što ga je ljutiti Posejdon pretvorio u kamen jer se Odisej bez njegove dozvole želio tu usidriti. Pontikonizi je Adorjana kao slikara, posebno interesovao zbog tada u umjetničkoj javnosti uvaženog mišljenja da je upravo taj grčki otočić bio motiv švajcarskom umjetniku Arnoldu Beklinu (1827-1901) za njegovu čuvenu sliku “Ostrvo mrtvih” u nekoliko verzija.
Ostrvo mrtvih Arnol Boklin
“Moje je mišljenje da je to pogrešno. Ostrvo Pontikonizi nije “mrtvo” jer na njemu postoji više nastanjenih kuća u kojima ima života. Takođe, tu u manastiru živi i kaluđer. Nasuprot ovom, ostrvo Sveti Đorđe u Boki Kotorskoj stvarno se može nazvati “Ostrvom mrtvih” jer na ovom otočiću postoji samo ruševina malog samostana i crkva, puno grobova i čempresa koji po tradiciji rastu po grobljima. Peraštani se i danas sahranjuju na ovom ostrvu i pogrebna povorka u čamcima u dugom, povezanom nizu, prati pokojnika na sahranu na ostrvo. Osim toga, ostrvo Sveti Đorđe ima mnogo više sličnosti sa Beklinovim slikama od ostrva Pontikonizi koje nema nikakve sličnosti, izuzev što i na ovom otoku rastu čempresi… Prema kazivanju kotorskog biskupa Učelinija, Boklin je krajem 19.vijeka posjetio Kotor i oba otoka kod Perasta, gdje je vejrovatno i dobio inspiraciju za svoje slike.”- zapisao je Adorjan Mađar uz još neke “zanatske”, slikarske napomene iz analize Boklinovih platana, a koje su ga uputile na zaključak da je švajcarski umjetnik zaista naslikao bokeško, a ne grčko “Ostrvo mrtvih”.
Uz još puno zanimljivih događaja, opasnosti na moru i na kopnu sa kojima se suočio, Adorjan Mađar sretno se 27.avgusta 1925. vratio u Boku sa svog pustolovnog jedrenja malom barkom do Krfa.
Jedrilica isplovljava iz Zelenike dvadesetih godina 20.vijeka
“Tačno je to da su opisana moja putovanja malim čamcem na jedra opasna, ali sport koji ne sadrži i nešto opasnosti i nije sport. Čamac veći od onog sa kojim sam ja jedrio, već gubi dosta od romantike neposredne blizine sa morem, a i ne može da plovi u plitkim vodama. Teže je njime upravjati, teže je baratati sa jedrima. Sa malog čamca lako se skida jarbol ako se želi ući u špilje kao što su one na Luštici ili na Biševu. Istina, pomoćni motor često može da pomogne u slučaju nevolje, ali sa svojom bukom, zalihama smrdljivog benzina i nafte, drmanjem i prljavštinom, kvari ljepotu plovidbe. Ko jedri iz zadovoljstva, neka se ne žuri i treba da mu je svejedeno hoće li negdje stići sutra ili prekosutra. Nezavistan je od bilo kakvog reda vožnje ili satnice. Jede i spava kako hoće i putuju gdje ga je volja. Zadržava se gdje je lijepo i ugodno. Poznato mi je da čamci koji imaju motore zanemaruju upotrebu jedra i zaboravljaju na zadovoljstvo jedrenja.”- zapisao je prije devet decenija bokeški pustolov, umjetnik, naučnik, jedriličar i zaljubljenik u more Adorjan Mađar.
“Dijagnoza” pravog nautičkog turiste koju je on tada uspostavio, stoji i dan-danas.