Ono na šta sam upozoravao pune četiri godine kao član Odbora direktora, nažalost dešava se sada, kazao je vlasnik 28 odsto akcijskog kapitala Instituta „Dr Simo Milošević“, Žarko Rakčević komentarišući blokadu računa Instituta . Tvrdi da za to postoje pisani i fono zapisi, te da je kao manjinski akcionar još 2019. godine predlagao da se otkupi dug koji Institut ima prema Jugobanci te da je to tada bilo moguće uraditi za mnogo manje novca nego što je sada stiglo na naplatu ali da nije bilo spremnosti većinskog vlasnika.

“Još 2019. godine sam upozoravao da će se izgubiti spor sa Jugobankom. To su sve bile informacije i uvjeravanja od prijatelja advokata i predlagao sam na Odboru direktora da je bolje ići u otkup potraživanja sa nadležnom Agencijom u Srbiji kada je na njenom čelu bila Rada Divac koja je zadužena za banke u stečaju, jer je Jugobanka u stečaju. U tom času se mogao postići dogovor da se za mnogo manje novca, red veličine od milion do milion i po eura, otkupi kompletan dug Jugobanke zajedno sa kamatama, kazao je Rakčević za RTHN.

Istakao je da je 3,6 miliona na koliko je trenutno blokiran račun Instituta nije adekvatan iznos jer su mnogo veće kamate i troškovi, te da će kompletan dug dostići i iznos preko osam miliona eura”,

“To je ogromno opterećenje za inače uništeni Institut. Tada je bila vrlo loša procjena, nerazumjevanje tadašnjeg Odbora direktora, menadžmenta i Zaštitnika imovinskih prava CG koji je vodio taj spor u ime Crne Gore, za ono što smo predlagali kao manjinski akcionari. Preglasavani smo jer je pet članova odbora, a dva manjinska člana su zagovarala da se ide u otkup, dok je većina bila protiv sa uvjeravanjem da se neće izgubiti spor. Kada se izgubio spor, niko ne odgovara za to i pozicija za pregovore je bila mnogo drugačija. Dakle lošija pozicija je bila kad je već postalo pravosnažno i kad je izgubljen spor”, tvrdi Rakčević.

Navodi da je „štetno ponašanje“ nastavljeno i nakon promjene vlasti u Crnoj Gori .

“Iz mog ugla umjesto jednih partitokrata došle su druge partitokrate, čast pojedinicima, i novo nerazumijevanje. U tom času postojao je tračak nade jer je jedan od predstavnika državnog kapitala, gospodin Vukajlović pokazao razumijevanje i krenulo se u razgovore. Delegacija Instituta je bila u Srbiji na čelu sa tadašnjom ministarskom zdravlja Jelenom Borovinić Bojović da bi se otkupio taj dug. Dobili smo infomaciju kao članovi Odbora direktora da se u razgovoru pominjao iznos tri do tri i po miliona eura”, ističe Rakčević.

Rakčević podsjeća da se Vlada u četiri privatizacije svojim zaključkom od 2006. godine obavezala u da će preuzeti ukupan dug koji Institut ima prema Jugobanci, dok je u petoj privatizaciji konzorcijum, Rakčevićeva firma Vile Olive i češki Filibert, prihvatio da preuzme cjelokupan taj dug.

“Nažalost nije došlo do realizacije koju je pokušavala Borovinić Bojović i danas smo tu gdje jesmo. Mislim da nebriga, nedomaćinsko poslovanje i neznanje potkopava Institut. Previše je neznanja, neodgovornosti, neracionalnosti, socijalne demagogije koja satire Institut. I prošle godine kad je bio zbor radnika i nezadovoljnih građana javno sam govorio i prvi put javno govorio o stečaju, da ne bih volio da se desi scenario Radoja Dakića, što podrazumjeva taj efekat “salame“, kako se kaže, kidanje parče po parče i rasprodaja imovine Instituta da bi se od prodaje jednog parčeta podijelile plate za četiri, pet mjeseci. To nije rješenje problema, to samo privremeno rješava stvari, suštinski se uništava Institut na štetu radnika, iako je strašno puno demagogije i manipulacije, na štetu CG, Herceg Novog i manjinskih akcionara. To je najgori mogući scenario imajući na umu da su narasli dugovi Instituta na preko 32, 33 miliona eura . To je velika opasnost jer od mnogobrojnikh obećanja nije ostalo ništa”, rekao je Rakčević.

Ponavlja da su kao manjinski akcionari nudili plan oparavka, investicije ali da nije bilo spremnosti za to. Na pitanje da li je bilo pregovora sa predstavnicima države oko kupovine njegovih akcija i da li je spreman da ih proda odgovara da jeste ako će to doprinijeti oporavku Instituta.

“Mi smo spremni da istim metrom kojim se mjerilo onoliko koliko smo mi bili spremni da damo za Institut preuzimajući sve te obaveze koje su velike, dakle istim metrom smo spremni da prodamo akcije kako bi Institut ako ima bilo kakve šanse, izašao na zelenu granu. Sve odluke su mogle biti donijete voljom 56 odsto i nikada nismo stavili veto na bilo kakvu odluku. Naprotiv, nije bilo razumijevanja, bilo je puno socijalne demagogije, ponavljam čast izuzecima, lošeg upravljanja, neodgovornosti. Ja sam rekao i tada i sada kažem, spremni smo da prodamo akcije ako će to doprinijeti oporavku Instituta. Lično mislim da je problem u nedomaćinskom poslovanju i da treba da bude profesionalni menadžment. Sve vrijeme sam zagovarao da umjesto partijskih vojnika na čelu Instituta trebaju da budu profesionalci, menadžeri koji znaju svoj posao”, zaključio je Rakčević.

Podsjećamo, Jugobanka AD Beograd u stečaju pokrenula je prinudno izvršenje u cilju naplate potraživanja od Instituta „Dr Simo Milošević“ Igalo na iznos od oko 7, 5 miliona eura. juče je račun blokiran na iznos od 3, 6 miliona.