Jubilarna 20. Fašinada cup regata uspješno završena ceremonijom dodjele nagrada u subotu u Perastu.
Tokom dva dana takmičenja, jedrilo se po slabom do umjerenom oštrijalu na relaciji Perast-Tivat. Na regati je učestvovalo 42 broda sa 170 članova posade, raspoređenih po klasama: Open, Race, J70, Katamaran i Ojedrene barke.
Titulu najbržeg broda na regati i prelazni pehar osvojio je brod Stravaganzza, sa skiperom Nikom Kmetovićem iz JK Orsan.
Regata “Fašinada Cup” se ove godine održana je po 20. put u čast lokalnog običaja “Fašinada” koji se u Perastu održava od 1452. godine.
20. Fašinada cup regata – foto Dalibor Ševaljević
Regata je realizovana uz pomoć Opštine Kotor, T.O. Kotor i Porto Montenegro Yachting Club-a, kao i tradicionalnih sponzora “Unibrand”, “Bellatrix yachting”, “Golden Group”, “Miro&sons”, “Brokva”, “Kotorska suvenirnica”, “Fleka” i “Pixap”.
Jedriličarski klub Lahor zahvaljuje svim učesnicima i želi im dobar nastavak
jedriličarske sezone.
Ruski ratni brod Foto: Ruskoministarstvo obrane / Reuters
Rusi su šestu noć zaredom gađali Odesu krstarećim projektilima Kalibr koji uspješno zaobilaze sustave protuzračne obrane. Napad se dogodio nakon što su, prema tvrdnjama Rusije, ukrajinske snage ponovno bespilotnim letjelicama napale anektirani poluotok Krim.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski obećao je Rusiji odmazdu zbog najnovijih raketnih napada na ukrajinski crnomorski lučki grad Odesu.
– Raketiranje mirnih gradova, raketiranje stambenih zgrada, katedrale… Ne može biti opravdanja za to rusko zlo, napisao je Zelenski u nedjelju u objavi na Telegramu.
– Kao i uvijek, ovo zlo će izgubiti. I definitivno će biti odmazde nad ruskim teroristima za Odesu. Osjetit će oni ovu odmazdu, poručio je.
Rusija se u ponedjeljak jednostrano povukla iz sporazuma o izvozu žitarica postignutog uz posredovanje Ujedinjenih naroda i otad svakodnevno bombardira Odesu.
Fašinada - Perast 2023. - Povezani u smiraj danaPovezani u smiraj dana
Fašinada - Pogled sa obale
Fašinada - Faculetima pozdravile Fašinadu sa balkona
Fašinada - Pogled sa obale
Fašinada - Bobi i dondo Ivan
Nema Fašinade bez bugarštica- pjevačka grupa
Uroš i Zoran ovjerili Fašinadu
Valja se zaliti vodom na kraju Fašinade
Fašinada - brod Katica sa turistima
Gospa od Škrpjela - Fašinada 2023.
Nacionalna geografija na Fašinadi, snimatelj Dragan Trifunović
TRi kvarta za odličan štimung
Vozić na trgu u Perastu
Ples na trgu u Perastu
Učesnici 572. Fašinade podarili otoku Gospa od Škrpjela kamenje doveženo u 19 barki
Ljepotom vizuelnog, duhovnog i kulturnog sadržaja, običaj „Fašinada“ stalno privlači nove, mlade učesnike, koji su garancija njegovog održavanja i opstajanja za buduće naraštaje. Mladići Zoran Pisarov (20 god.) iz Vršca i Uroš Radomirović (16 god.), Beograđanin porijeklom iz Šibenika, koji tokom ljeta borave u porodičnoj vili u Stolivu, odrastali su godinama samo gledajući „Fašinadu“, ali su je ovoga puta „ovjerili“ vezujući se u niz i bacanjem kamenja uz hrid, a potom i polivanjem vodom.
-Predivan doživljaj je veslati i „zalili kamenom“ otok, dati simbolično svoj mali doprinos da se on učvrsti, kažu ovi momci. Sa druge strane, Bobi-Borivoje i njegov brat od ujaka- dondo Ivan, decenijama učestvuju u fešti, na šta ih, kao starosjedioce i potomke Peraštana/ki, obavezuje poštovanje predaka.
-Nažalost, ova divna tradicija je prešla u totalnu komercijalu- pohlepu za novcem, primjećuje ovaj tendem, misleći na komercijalizaciju cijelog običaja, a to se primjećuje i po velikoj frekvenciji svakojakih plovila koja su nemilice sa svih strana oblijetala oko „Fašinade“.
Po ustaljenoj praksi, defile od 19 barki na vesla okićenih granama jablana, natovarenih kamenjem i povezanih konopima, krenuo je sa Pošova: u prvoj barci, kojom su zaveslali Marko Lindi i Toni Gudelj, otisnuli su se don Srećko Majić, peraški župnik, Mladen Dabižinović, predstavnik „peraške komunitadi“, te istaknuti članovi zajednice: Andro Radulović, Đorđe Lazarević, Mario Brainović i Dragan Gudelj. Za njima, vezani „fašom“, u drugoj barci i pjevači u narodnoj nošnji: don Ante Dragobratović, Slavko Dabinović, Marijan Milošević, Krsto-Kiko Smodlaka i Tonći Vukičević. Potom „faša za fašom“, još 17 barki. Pjevači su, po tradiciji, veslajući duž obale Penčića do crkve sv. Nikole pjevali izvornu pjesmu – bugaršticu „Oj vesela veselice”, a potom, praćeni zvonjavom sa zvonika i “Dvoje mi drago zaspalo”. Došavši do kraja peraške obale, Fašinada je skrenula ka školju, praćena mnoštvom plovila, od SUP-daski, preko čamaca i ojedrenih barki, do glisera i luksuznih jahti, sa kojih su razdragani putnici snimali i slikali tok fešte, kao jedinstvenu uspomenu sa ljetovanja.
Fašinada – Bobi i dondo Ivan – foto M.D.Popović
Odvezujući barke, uz odjeke zvona sa crkve na školju, učesnici Fašinade su ukrug obale otoka predali moru kamenje, a podržavajući tradiciju, i putnici turističkog broda “Katica” su organizovano u more bacili kamenje sa palube.
Fešta je nastavljena na trgu ispred župne crkve sv. Nikole u Perastu, gdje su uz popularne ritmove bokeških pjesama nastupili članovi grupe “Tri kvarta”, stvarajući odličan štimung za ljubitelje igre i plesa svih generacija.
Ovo je 572. Fašinada – održava se neprekidno od 1452. do 2023. godine, potsjeća don Srećko, koji je prije 20 godina uz pomoć Peraštana uspio da kamenjem potopljenim u armirani beton, opaše otok prstenom širine jednog metra. Danas sa statusom nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, “Fašinada” sobom nosi višeslojni značaj.
-Ovo je divan običaj koji ljude povezuje, puno je stvari koje danas razjedinjuju porodice, mjesta. Vjerski sadržaj je voziti kamenje, očuvati jedno svetište od propadanja, zatim, kulturni sadržaj – tu se pjevaju dvije arhaične bugarštice iz nototeke Dionizija de Sarna San Đorđa, muzičko naslijeđe Perasta, koje se gaji preko običaja i prenosi pokoljenjima. Takođe, Fašinada nosi u sebi i jedan folklorni značaj – okićene i povezane barke, pjevači u bokeškoj nošnji. Isto tako, običaj povezuje sve ljude bez obzira na nacionalnost, vjeroispovjest… Sama riječ “Fašinada” (ital. fashinare -dovoženje, poznate su “faše” u Veneciji), donosi lijepe sadržaje koje su generacije znale prepoznati, sačuvati i vjerujem da i mi u sadašnjosti želimo to prenijeti budućim naraštajima, kazao nam je don Srećko, rizničar Crkve Gospa od Škrpjela.
Fašinada – Pogled sa obale – foto M.D. Popović
Običaj potsjeća i na braću Mortešiće, koji su na jednoj hridi našli sliku-ikonu Bogorodice sa Isusom urađenu na kedrovoj dasci, osvijetljenu u noći. Uzeli su je, ponijeli u porodičnu kuću, a kada je jedan od braće teško obolio, pomolio se pred ikonom i ozdravio. Peraštani, tada veoma pobožni, kao da su prepoznali čudesno djelo, te su iz kuće Mortešića u velikoj procesiji 1484. godine prenijeli sliku u prvu kapelicu sagrađenu na otoku Gospa od Škrpjela. Kasnije su proširili otočić, pa sagradili drugu crkvu, opet proširili i sagradili današnju. Ikona je rađena u vizantijskom stilu, sa elementima gotike-renesanse i zna se njen autor- Lovro Marinov Dobričević iz kotorsko-dubrovačke ikonopisačke škole.
Da je ovaj običaj postao poznat u širim okvirima i da će putem tv-kanala “Nacionalna geografija” stići u sve krajeve svijeta, uvjerio nas je Dragan Trifunović, kamerman koji je dronom snimao cijeli tok fešte. Gledaoci će moći da pogledaju reportažu u okviru emisije “Europe from about” (Evropa iz vazduha) u serijalu za Balkan. Fašinadu su ispratili i članovi ekipe HRT-a i gosti iz Italije.
Zahvaljujemo brodskom prevozniku “Luna”, koji je omogućio novinarki “Boka News-a da sa mora i sa otoka isprati “Fašinadu.
Gospa od Škrpjela – foto Boka News
Brakovi na otoku
Najprije dođu kao turisti, a onda iznad oltara vide vjenčiće sa vjenčanja i požele da sklope brak baš pred ikonom Gospe od Škrpjela.
-Od januara do sada na otoku Gospa od Škrpjela sklopljenio je deset brakova, a najavljeno je još šest, prije neki dan još dvoje mladih tražili su termin za vjenčanje. Zanimljivo je da su rijetka vjenčanja mještana, to su više internacionalni brakovi. Ima ih iz desetak država- Kanade, V. Britanije, Irske, Italije, Francuske, Njemačke, Poljske, Mađarske, čak iz zemalja bivšeg SSSR-a. Može biti “mješoviti brak”- jedna osoba treba biti katolik, ali osoba koja je druge vjerske zajednice (pravoslavac, musliman…)poštuje slobodu partnera/ke da obred obavi u skladu sa tim. Neki dan je bilo vjenčanje – ona je katolkinja iz Kanade, a on musliman iz Turske – on zadržava svoje, samo ona dobiva pravo da kasnije sudjeluje u svim vjerskim činovima katoličke vjere. Ovim činom ljubavi partneri jedno drugome omogućavaju da svako može prakticirati svoju vjeru, objasnio nam je don Srećko. Prije tri dana “Gospi” je darivana nova zavjetna pločica, koja je našla mjesto među preko dvije hiljade takvih, ugrađenih u plafon i zidove crkve. Vjernici u zadnje vrijeme Riznici zavjetuju jako puno slika.
Reagovanje – Obraćam se ispred firme Manor Hotels d.o.o. iz Tivta koja je zakupac plaže Amamia C5 pored JK-a Delfin a povodom današnjeg teksta i izjave vaše čitateljke, oko načina korištenja plaže i plažnog mobilijara, kaže se u reagovanju predstavnika kompanije, Petra-Stefana Žurić.
“Naime, regulativa JP Morsko dobro je takva da se ležaljke ne na plaćuju poslije 17 sati u cilju sprečavanja duplog izdavanja istih ležaljki, tu činjenicu da se ležaljke ne mogu naplatiti nakon 17 sati je gospođa čiji ste tekst objavili razumjela tako da može u 17 sati doći i koristiti naš mobilijar što je suprotno regulativi i zakonu. Još jednom želim da objasnim da ležaljke koje se ne izdaju poslije 17 sati nisu slobodne za koristenje do 20 sati do kada je zvanično radno vrijeme kupališta jer iste ne predstavljaju javno dobro već se nalaze u privatnoj svojini, znači prosto rečeno zabrana naplate nakon 17 sati ne omogućava korisnicima ulazak na dio plaže sa mobilijarom i korištenje istog jer je on predmet privatne, odnosno pravne svojine.
Zbog pogrešnog tumačenja regulative JPMD smo imali veliki problem jer 10-ak ljudi svaki dan dođe na dio kupališta sa mobilijarom u 16.45 sati i tačno u 17 sati legnu na ležaljke i ne žele da ustanu jer su razumjeli da je mobilijar slobodan za korištenje nakon 17 sati, što ne odgovara činjeničnom stanju i dovodi do velikog broja primjedbi i žalbi gostiju koji plate svoje usluge i žele u miru da borave na kupalištu.
Takođe je netačna izjava gospođe da kupalište ne raspolaže slobodnom zonom kupališta, odnosno površinom od 50% istog za namjenu korisnika kupališta koji leže na peškirima.
Plaža Seljanovo – foto čitateljka
U prilogu vam dostavljam i fotografije jasno obilježene slobodne zone na kupalistu, na kojoj cijenjena gospođa bez ikakve smetnje može da boravi na svom peškiru ukoliko ne želi da boravi u zoni naplate plažnog mobilijara, kaže se u saopštenju koje potpisuje, Petar-Stefan Žurić.
16. po redu Morinjska gitarijada održati 28. i 29. jula na glavnoj plaži u Morinju.
Prvu veče, 28. jula nastupaće Kud idioti tribute bend “Lutke na koncu” od 22 sata. Sledeću veče, 29. jula od 21h nastupaće: “DST” iz Nikšića, “Dža ili Bu” iz Beograda i “Vizant” iz Nikšića.
Sponzori ovogodišnje gitarijade:
Turistička Organizacija Opština Kotor, Sekretarijat za kuturu,sport i društvene djelatnosti opštine Kotor, Fish Computers Bijela.
Tradicionalna 67. bućarska Olimpijada otvorena je u subotu u Đurđevom brdu u organizaciji BK Brđanin.
Olimpijadu je otvorila Olivera Miškovic Vidojević sekretarka Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tivat.
Olimpijski plamen je zapalila mala Klara Bošković, potomak Krsta M. Boškovića koji je potakao ideju o organizaciji Bućarske olimpijade još davne 1952. godine.
“Srdačno vas pozdravljam u ime Opštine Tivat, Sekretarijata za društvene djelatnosti i u svoje lično ime. Zadovoljstvo nam je da je Opština Tivat i ovog puta izašla u susret najstarijoj sportsko turističkoj manifestaciji u gradu. Proglašavam tradicionalnu 67. bućarsku Olimpijadu otvorenom“, kazala je Mišković Vidojević.
Prisutne je pozdravio Mato Krstović, kapiten Brđanina.
“Tu su koračali naši preci provodili dane, družeci se i igrajuci. Ovdje su se smijali, pjevali, jedili se i vikali. Ali, doma odlazili sretni…” – rekao je između ostalog Mato Krstović.
Otvaranje 67. Bućarske olimpijade – M. Krstović foto R.Stjepćević
Otvaranju je prisustvovao veliki broj mještana i turista, kao i ambasador Hrvatake u Crnoj Gori Veselko Grubišic koji je i bacio prvu buću. Svečano otvaranje uveličalo je nastupom GPD Tivat.
Istorija ekipnog ženskog bućanja počinje da se ispisuje od 1986. godine, doajenke ženskog bućanja, Mira Vuksanović i Slavica Čelanović sinoć su bacile počasnu buću.
Kako su nam kazali organizatori za takmičenje se prijavilo 75 ekipa.
Nakon svečanog otvaranja odigrana je revijalna partija između domaćina 67. Olimpijade, Brđanina i prošlogodišnjeg pobjednika Palme iz Donje Lastve.
– Lovim ja svaki dan kod tvornice u mom Dugom Ratu, no nisam do sada baš imao murinu na udici! Opasna je ona riba, kazala je meni to moja baka Anita, a i ove barbe na falkuši su mi to potvrdile. Oni su mi murinu pomogli otkačit s udice, toliko je bila snažna da mi je krenu zamotala, zgužvala je sve dok sam je izvadija iz mora – u hipu, u jednom dahu izrecitirao nam je Gabriel Tomić s ponosom pokazujući i pozirajući sa svojim ulovom!
Radi se o murini, ribi koja baš i nije tako čest “gost” na malim udicama, na kančanicama kojima su djeca lovila, njih 32 mališana uzrasta od 7 do 14 godina u sklopu desetog jubilarnog međunarodnog kvalifikacijskog turnira u ribolovu na velike trofeje “Big game Komiža 2023. Offshore challenge”. I kako “veliki” ribolovci idu na more u okršaj sa tunama, iglunima, iglanima i lucima, tako mališani isplove na tri falkuše, drvene tradicijske gajete komiških ribara, vodeći svoju bitku sa “mićim” ulovima – pirkama, kanjicima, crnejima, ako bude sreće i škarpinama.
Te je ulov dvanaestogodišnjaka iz Dugog Rata, koji se po drugi put nadmetao na Little game, sve iznenadio.
Little game Komiža
– Moj ulov je težak ukupno 820 dekagrama i baš me raduje ovaj ribolov. Lani sam imao samo škarpuna na udici, no evo me sad prvi sam – čak i smireno, iako je radost zbog pobjede nemjerljiva, zbori nam učenik šestog razreda dugoratske osnovne škole, otkrivajući kako mu je prvi štap za ribolov dao dida Stjepan, Slavonac jer je njegova mama Andrea od tamo, iz ravne Slavonije:
– A dida Mate iz Sumpetra mi nabavlja ješku, lignje i kozice kupi za mene da mogu lovit. Nekad sa kopna a to je na onom mulu isprid stare zatvorene tvornice, a nekad i sa SUP-daske. Tata Joško, koji je pomorac, me je naučio vezat krenu, dok sam čvorove naučio kada sam trenirao jedrenje u klubu Orišac u Dugom Ratu. Sad vozim bicikle, brdsko-brzinske. To mi je baš adrenalin – pojašnjava nam sve Gabriel, dok ga burno prati mlađi brat Mihael, koji nije mogao ove godine na more, jer mu:
– Fali mi još jedna godina, tek sa sedam mogu lovit. Dogodine ću…
Sretna su obojica zbog ovog uspjeha, dok s ponosom poziraju ocu Jošku s ulovom, doznajemo kako Gabriel voli ribu ne samo loviti već i jesti.
Little game Komiža
I to vam je portret pobjednika nadmetanja koje uvijek izazove posebnu pozornost i među roditeljima i djecom, pa su prijave za 32 ribolovna mjesta u faklušama “Comesa Lisboa” Joška Božanića, “Mikula” i “Palagruža” Pina Vojkovića, bila popunjena u 10 minuta.
– Trebali smo u petak isploviti na more i loviti, no omelo nas je jugo, pa smo danas s djecom otišli u ribolov. Uzbuđenja tijekom ovog ribolova teško je i opisati – pojašanjava nam glavni sudac za mališane Boris Škorić, koji je uz Vinka Borčića regulirao nadmetanje mališana, gdje uvijek ima i dosta djevojčica.
Pa su dvije sestre – 11-godišnja Karla te 10-godišnja Rebeka Nizić uzela drugo, odnosno treće mjesto. Njihove ribice su težile 205 dekagrama, odnosno 0,86 dkg.
– Ulovile su pirke, uz jednu zanimljivost – Rebeka voli ribolov i svako malo je na mulu gdje baca udicu, dok Karlu baš i ne zanima, prvi put je uopće bila u ribolovu, no njena je pirka danas bila teža od sestrine – otkriva nam otac djevojčica Dominik Nizić, inače iz Vrgorca, dok je supruga Daniela Zagrepčanka. Njihova adresa stanovanja je sada Zagreb, imaju još dva mlađa sina no kao mladi bračni par su se zaljubili u Komižu i sada im je ovo “najribarskije misto na svitu” ljetna destinacija.
Kao što je i Tijanu Sekuli, 9-godišnjaku iz Dubrovnika, koji je svako ljeto u Komiži kod bake, a radi se o sinu poznatog biggamaša Mare Sekule, ribolovca koji je cijeli život u tunolovu.
Tijan je u little gameu ulovi ribu tešku 0,80 dkg kao i Roko Jončić, pa su momci podijeli četvrtu poziciju.
Izložba “Tišina mora” akademskog slikara Borisa Dragojevića, bliskog bokeljskoj publici, kojoj se više puta predstavljao, biće svečano otvorena 23.jula u 21 sat u JU Muzej i galerija Tivat.
Rodom sa Cetinja, umjetnik živi u Beogradu, a ljeta provodi u Tivtu. Boka je u njegovom ateljeu svakodnevno, gdje stvara okružen sitnicama i simbolima, koji ga na nju podsjećaju.
Dragojević je rođen 3. jula 1956. na Cetinju. Osnovnu školu pohađao je na Cetinju, Zagrebu i Beogradu. Završio je srednju školu za dizajn – odsjek grafike u Beogradu, kao i Višu pedagošku školu – likovni smjer. Fakultet likovnih umjetnosti završio je 1983. u Beogradu, u klasi prof. Mirjane Mihać, kod koje 1986. završava i postdiplomske studije na odsjeku slikarstva. Član je ULUS-a i slobodan umjetnik od 1984. godine. Do sada je imao 30 samostalnih izložbi slika, a sudjelovao je na 10 svjetskih bijenala akvarela. Idejni je pokretač umjetničke grupe “Adriatic Artists”. Zastupljen u više međunarodnih monografija iz oblasti fantastike i figurativne umjetnosti.
Lajtmotivi Borisovog slikarstva su najpoznatije peraško ostrvo, Gospa od Škrpjela, koju smatra i simbolom žene uopšte i simbolom života na moru, kao i Babilonska kula, kao priča o velikom okupljanju. Tivatskoj publici ovom prilikom će se predstaviti sa 14 ulja na platnu.
Njegovu izložbu otvoriće predsjednik opštine Željko Komnenović, a govoriće i direktorka Muzeja i galerije Danijela Đukić, kao i sam autor..
Ekstremne klimatske nepogode upozorenje su prirode da je nužna promjena načina života
Nezapamćena oluja koja je pogodila regiju, odnijela brojne živote i prouzročila ogromnu štetu, upozorenje je na prirodne nepogode koje možemo očekivati sve češće. Posljedice globalnog zagrijavanja prisutne su ovdje i sada. Znanost i struka već dugo upozoravaju na njih, ali i dalje bez pravog i sustavnog odgovora. Nedavno tijesno i jedva izglasan Zakon o obnovi prirode u Europskom parlamentu pokazao je kako i dalje ne postoji dobra volja i spremnost donositelja odluka i gospodarstva na transformaciju i dekarbonizaciju, koje su nužne ako želimo sačuvati ono malo prirodnih resursa koji su nam preostali, a posljedično i cijeli planet za naše potomke.
Zakon o obnovi prirode, iako jedan od ključnih dijelova Zelenog dogovora Europske unije, jedva je izglasan uslijed snažne kampanje dezinformacija konzervativnih i desničarskih političara, te određenih gospodarskih lobija. Europska unija temelji se na kompromisu interesa njezinih država članica. Međutim, s prirodom i hitnom potrebom za rješavanjem klimatske krize i gubitka bioraznolikosti – kompromisa ne bi trebalo biti.
“Koliko ljudskih života treba biti izgubljeno i koja je cijena materijalne štete koju smo spremni platiti prije nego shvatimo da moramo zaustaviti daljnje zagrijavanje planeta, krenuti u ozbiljnu dekarbonizaciju društva, zaštititi prirodu i njena staništa, i da u toj transformaciji trebamo sudjelovati svi jednako? Umjesto toga, investicije u fosilne industrije su se povećale dok se gušimo u plastici koje će u morima uskoro biti više nego riba”, pita se Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije.
Cijeli planet je u klimatskoj krizi. Atmosfera je 1,1°C toplija od predindustrijskih vremena, a ekstremne vremenske neprilike sve su gore i češće. Vremenske nepogode prouzročene klimatskim promjenama osjećaju se diljem planeta, uzrokuju ogromne gubitke života i zdravlja ljudi, generiraju ogromne štete u ekosustavu, proizvodnji hrane i vode, te štete na infrastrukturi. Često su najranjivije i najsiromašnije zemlje najviše pogođene, čime se broj klimatskih izbjeglica naglo povećava iz godine u godinu.
Međunarodni panel o klimatskim promjenama IPCCR znanstveno je potvrdio činjenicu da su aktivnosti ljudi prouzročile emisije stakleničkih plinova i dovele do povećane učestalosti i intenziteta nekih vremenskih i klimatskih ekstrema. Klimatske promjene su globalni problem koji zahtijeva hitno globalno rješenje.
“Moramo dramatično smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima koja zagađuju okoliš i puno bržim tempom prijeći na obnovljive izvore energije. Moramo promijeniti način na koji dobivamo energiju, kako putujemo, koliko resursa trošimo, kako proizvodimo hranu i što jedemo. Dekarbonizacija gospodarstva je nužna, kao i prelazak na kružno gospodarstvo u kojem ne dominira glad za neprekidnim rastom čime se troše ograničeni resursi. Svi naši napori trebaju se usmjeriti na prelazak na održivo gospodarstvo i život u skladu s prirodom”
Delfini često sa plijenom progutaju komade plastike, koja je u većim količinama po njih smrtonosna, objašnjava dr Niković, upozoravajući da more ne može progutatati sve što u njega bacimo i da podvodni svijet polako nestaje
Pretjerana i često neplanska gradnja u priobalju, građevinski šut i otpad koji završavaju u moru zajedno sa fekalnim vodama, buka brojnih plovila, te lov ribe dinamitom, decenijama razaraju jedan od najljepših zaliva svijeta. Delfin kojeg je prije nekoliko dana kako se pretpostavlja ugušila najlonska kesa u hercegnovskom zalivu podigao je javnost na noge. Ništa manje važan podatak je da su u akvatorijumu usled zagađenja nestale čitave kolonije palastura, ali i morskih krastavaca, zaštićenih nacionalnom legislativom.
Građani i turisti upozoravaju na neprijatne mirise koji se šire gradom iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali i sa kolektora na rivijeri. U međuvremenu su na pumpnim stanicama Kumbor i Đenovići ugrađeni regulatori za neutralizaciju neprijatnih mirisa, ali su fekalije završile u moru koje je zamućeno, prljavo i izrazito neugodnog mirisa. Dan nakon pronalaska uginulog delfina, more je bilo prepuno najlonskih kesa, flaša, raznog smeća i fekalija, u šta se uvjerila i dopisnica “Dana” obilazeći nekoliko kupališta, posebno na rivijeri.
Osim kolektora i postrojenja koji očito ne funkcionišu, problem su i nesavjesni mještani i turisti, koji za sobom ostavljaju smetlište koje more povuče s plaža. Podsjećamo da je u Bokokotorskom zalivu godinama nastanjena petočlana porodica delfina, a, prema riječima dr veterine Sava Nikovića, autora knjige “Nojeva barka”, dokazano je da intenzivan zvuk može nanijeti privremene ili trajne štete na slušnom aparatu delfina, te da trajna izloženost buci može prouzrokovati niz negativnih reakcija, poput napuštanja područja u kojem su do tada živjeli.
– Poseban problem delfinima predstavlja plastika, kese, flaše, obuća, mreže, celofan, stiropor itd. Delfini koji su halapljivi često sa plijenom progutaju komade plastike, koja je u većim količinama po njih smrtonosna – objašnjava dr Niković.
Delfin – foto Komunalna policija HN
Upozorava da more ne može progutatati sve što u njega bacimo i da podvodni svijet polako nestaje te da se u problem moraju uključiti svi, počev od građana, ribara, Instituta za biologiju mora i države koja mora imati oštriju kaznenu politiku. Mr Olivera Dokletić, predsjednica Ekološkog društva, prije nekoliko godina je skrenula pažnju javnosti da palastura i morski krastavci nestaju.
– Ne treba sve da bude izbetonirano, komerzijalizovano, treba da razmišljamo o budućnosti i šta će da ostane od tog živog svijeta. Kompletan priobalni pojas Boke je ugrožen gradnjom plaža i marina. Stepen izgrađenosti marina i broj vezova unutar Boke već premašio dozvoljenu brojku, prethodnim studijama ona je bila limitirana na 500 vezova. Danas imamo Portonovi, Portonovi, Lazure i ove male marine brojka uveliko prelazi 1.000 i to je jedan od prvih činilaca zagađenja morskog priobalja – smatra Doklestić.
Daleko od ekološke države
Plastika u moru foto Greenpeace
Arhitekta mr Srđan Marlović problem neplanske gradnje posmatra šire i sa pesimizmom.
– Hotele zidaju mahom sebični investitori i kvazibisnismeni, a niko ne shvata da nam je zaliv u smislu resursa već odavno istrošen. Svi ti privremeno ili trajno naseljeni ljudi nemaju gdje da se kupaju, plaže su prepune, a površina mora u zalivu definisana i ograničena. Ekosistem mora nema tu brzinu obnavljanja da može da sustigne ove agresivne napade gradnje i naseljavanja – ukazao je Marlović, dodjući da je Crna Gora daleko od ekološke države, ali jeste država primitivnog bezobzirnog samodovoljnog, strancima-servilnog kapitalizma i postfeudalne prvobitne akumulacije kapitala.
Neplanska gradnja smanjuje vodenu površinu
Nasipanje plaža – foto S.K.
Dr Zoran Kljajić, nučni savjetnik, koji na žalost nije više sa nama, svojevremeno je ukazivao da su rezultati istraživanja priobalnog područja Boke iz 2011. godine, pokazali da se od 2009. dubina mora u zalivu smanjuje zbog neplanske gradnje, ali i naslaga na dnu. Osim toga, kako je istakao, zbog gradnje mandraća, infrastrukturnih objekata i betonskih površina na moru, smanjuje se i vodena površina Boke, a more je zamućenije.
– Sve ovo se negativno odražava ne samo na živi svijet u moru, već i na ribarstvo i turizam, a dolazi do pojave cvjetanja mora. Ogledalo Boke (njena vodena površina) se smanjuje usljed izgradnje na moru, kojim se zahvata površina mora, a što je opasno po buduće generacije, jer se odražava na živi svijet – kazao je dr Kljajić.
