Vrmac, na čijim se padinama prostire teritorija Gornjeg i Donjeg Stoliva, prekriven je raznovrsnom mediteranskom vegetacijom koja ga u tom pogledu čini potpuno različitim od okolnih planinskih masiva Lovćena i Orjena. Ova vegetacija je tokom vjekova često bila predmet istraživača – botaničara koji su pojedine biljne vrste na ovim terenima prvi put pronašli i opisali. Među najvrjednijim biljnim vrstama ovog područja, pored masline, svakako je kostanj – kesten (Castanea sativa-Mill.), kojeg je 1768. na ovom lokalitetu opisao i čuveni italijanski botaničar Visiani.
Pored Stoliva i još nekih manjih lokaliteta na brdu Vrmac, na teritoriji Boke Kotorske poznati su nasadi kostanja u Kostanjici i Herceg – Novom (Savinska Dubrava). Nažalost, danas je ova mediteranska biljka u Boki neopravdano zapostavljena.
Photo: Boka News
Poznati svjetski istraživači ukazali su na činjenicu da je stablo kostanja oboljelo, napadnuto od gljivice Cryphonectria parasitica – rak kore, te da se u prošlom vijeku bolest proširila na čitavu Evropu.
Istraživanja i nalazi koji su obavljeni od nadležnih institucija države Crne Gore, potvrdili su da su stabla kostanja i u Boki oboljela, a bolest je posebno izražena na onima u Stolivu. Rak kore uzrokuje oštećenje stabala i djelimično ili potpuno sušenje, zbog čega se površine kestenovih šuma smanjuju.
Kostanj
U regionu se već odavno poklanja velika pažnja ispitivanju zdravstvenog stanja ove značajne voćne vrste, preduzimaju se fitosanitarne i druge mjere zaštite i revitalizuju areali pod ovom kulturom. Ali, to nije slučaj i kod nas!
Gornji Stoliv
Stabla domaćih, bokeljskih kostanja se moraju što prije zaštiti! Istraživanjima bi trebalo utvrditi broj i stanje stabala i predložiti mjere integralne zaštite. Stručnjaci kažu da kada se područje Vrmca zaštiti kao regionalni park, pristupiće se integralnoj zaštiti ne samo stabala kostanja, nego i čitavog područja Vrmca.
Izložba ˝Zaboravljena Dalmacija 1.˝ logični je nastavak rada Igora Goleša, autora istoimenih monografija, na promociji autentičnih vizura Dalmacije s kraja 19. stoljeća do 1960. Njegova Zaboravljena Dalmacija je ona sa starih razglednica, fotografija i starih dokumenta kao nijemih svjedoka jednog vremena, oni i podsjećaju na jednostavnost života u eri kada je tako malo trebalo za sreću, a ljudi su živjeli skromno, njegujući kult obitelji i tradicijske vrijednosti; sve ono što danas kopni pred naletima suvremene ere, pritom postavljajući pitanje i nama samima koliko uistinu radimo na očuvanju našeg identiteta.
Osnovni postav izložbe čini 25 reproduciranih starih fotografija velikog formata, s različitih lokacija širom Dalmacije, a na ovoj splitskoj izložbi autor je u suradnji s kolegama kolekcionarima proširio osnovni postav pružajući posjetiteljima priliku vidjeti nevjerovatne dokumente vezane za dalmatinsku povijest iz 19. st i 20 st., kao i niz drugih originalnih fotografija i razglednica iz tog vremena.
Neki od najzanimljivijih eksponata koji se mogu vidjeti na izložbi su Inventarna knjiga jedrenjaka Zabulon iz 1878., smrtna presuda Hajduku Kutlaći u Zadru iz 1844., proglas o otvaranju cesta i konačišta u Dalmatinskoj zagori iz 1807., kapetanska diploma Nikole Župe iz 1838., Riegerova mapa Jadrana iz 1860., fotografija laboratorija za navrtanje vinove loze u Zavali na Hvaru iz 1909., razglednice Metkovića koje prikazuju prolaz posmrtnih ostataka Franza Ferdinanda i Sofie Chotek, razglednice s obljetnice proslave 300.godišnjice Svetog Križa u Vrboskoj, etikete dalmatinskih vina s početka 20. stoljeća, fotografije kapetana dalmatinaca iz perioda 1861/1863., album s fotografijama Splita iz 1889. i mnogi drugi.
Izložba u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu će biti otvorena od 01. decembra u 12:00 sati, a trajat će dva mjeseca. Nemojte propustiti pogledati ove raritete naše povijesti.
U Kijevu se od nedjelje očekuje obilan snijeg, dnevne i noćne temperature padaju ispod nule, a milioni ljudi u gradu i oko njega ostali su bez struje i grijanja.
Mrežni operater Ukrenegro saopštio je u nedjelju da su proizvođači struje mogli pokriti samo tri četvrtine potreba potrošača zbog čega je uvedena restrikcija i isključenja širom zemlje.
Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je restrikcija struje u 14 od 27 ukrajinskih regija i u Kijevu, za “više od 100.000” potrošača u svakoj regiji.
– Ako potrošnja poraste navečer, broj prekida može se povećati, rekao je Zelenski u noćnom videoobraćanju.
– To još jednom pokazuje kako je važno štedjeti energiju i trošiti je racionalno, rekao je.
Sergej Kovalenko, glavni operativni direktor tvrtke YASNO, koja Kijev opskrbljuje strujom, rekao je da se stanje u gradu popravlja, ali je i dalje “dosta teško”.
Naznačio je da bi građani u danu trebali imati najmanje četiri sata struje.
Zadnje rusko bombardiranje u srijedu prouzročilo je dosad najteže štete u sukobu – milijuni ljudi u Ukrajini ostali su bez svjetla, vode i grijanja.
Rusija kaže da ne cilja civilno stanovništvo, a Kremlj tvrdi da su ruski udari na energetsku infrastrukturu posljedica nespremnosti Ukrajine na pregovore.
Očekuje se da će snijeg u Kijevu, gradu koji je prije rata imao 2,8 milijuna stanovnika, nastaviti padati do sredine tjedna, dok se predviđa da će temperature ostati ispod nule.
Paljenjem Adventske svijeće otvoren 9. Dubrovački zimski festival
Paljenjem prve adventske svijeće i blagdanske rasvjete u subotu navečer je na dubrovačkom Stradunu otvoren 9. Dubrovački zimski festival.
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković istaknuo je tom prilikom da je nakon dvije godine stanke zbog koronavirusa, lijepo vratiti se na staro.
Paljenjem Adventske svijeće otvoren 9. Dubrovački zimski festival
„Drago mi je da se velik broj građana odazvao na otvaranje na Stradunu. Dubrovnik ove godine ima jedan od najboljih adventskih festivala uz sjajne zvijezde. Vjerujem da će svi biti zadovoljni, ali i da će nas vrijeme poslužiti“, rekao je Franković.
Podsjetio je da je Došašće vrijeme iščekivanja i promišljanja o vlastitom ponašanju. „Nadam se da ćemo u svojoj nutrini pronaći mir i želju da budemo bolji. Jer uvijek možemo biti bolji“, poručio je dubrovački gradonačelnik.
Paljenjem Adventske svijeće otvoren 9. Dubrovački zimski festival
Deveto izdanje Dubrovačkog zimskog festivala održava se od 26. novembra do 6. januara iduće godine. Dubrovačka gradska uprava za program je izdvojila oko dva milijuna kuna. Samo za Silvestarsku noć namijenjeno je 562 tisuće kuna.
Sertifikat klasifikacionog društva Lloyd o tehničkom pregledu novosagrađene NEMIRNE 1878. u Rijeci
Posljednji zapovjednik NEMKIRNE, kapetan Božo Petričević
Podaci o NEMIRNOJ iz Lloydovog registra 1898.
Lloydova evidencija o izgubljenim briodovima iz 1902.godine među kojima je i NEMIRNA
Bark NEMIRNA
Prije tačno 120 godina završila se slavna viševjekovna epopeja bokeljskog pomorstva na jedra
Na pučini Biskajskog zaliva 29. novembra 1902.godine umirao je jedan brod – trojarbolni bark „Nemirna“. Njegova posada već je našla spas na engelskom parobrodu koji je odgovorio na njene pozive u pomoć i evakuisao ih, te je sada je sa palube tog stranog broda, sa tugom i suzama u očima, posmatrala agoniju i samrtni ropac lijepe „Nemirne“…
Kada su se nad njome tog dana konačno sklopili valovi u Biskaju uvijek uzburkanog Atlantskog okeana, „Nemirna“ je u vječni smiraj sa sobom ponijela jednu višestoljetnu slavnu epohu – zlatni period bokeljskog pomorstva na jedra. Ovo je naime, bio posljednji bokeljski jedrenjak duge plovidbe koji je, zadnji u nizu od nekoliko stotina takvih brodova iz Boke koji su to prije njega radili vjekovima, svojim vitkim i skladnim trupom parao valove na svjetskim morima i okeanima, nošen samo snagom boga Eola u vjetrovima što je punili njegova jedra.
„Jedrenje je poezija kretanja“ – davna je definicija koji su vještini korišćenja snage vjetra kao pogonskog sredstva za brodove, nadjenuli iskusni stari pomorci. I zaista ono to i jeste jer uhvatiti i „krotiti“ promjenljive, slabašne ili pak olujne vjetrove u jedrima broda, do maksimuma iskorišćavajući svaki refuo (udar) vazdušne struje da se iz broda izvuče makar još malo dodatne brzine, jeste nalik poeziji. Brod plovi u besprekornoj tišini koju ne remeti nikakva buka pogonskog motora, atmosferu ne ruže ni truju izduvni gasovi iz strojarnice, a trup broda ne vibrira od rada mašina i okretanja propelerske osovine. Samo šum valova koji se „rastvaraju“ pred provom jedrenjaka, delfini koji se nerijetko „voze“ na pramčanom valu broda i povremeno iskaču pred njime, te poneki galeb ili albatros koji nadlete jedrenjak ako je kakvo kopno u blizini, slika su koju su veliki jedrenjaci pružali na moru, posebno tokom 19. i prvih decenija 20. vijeka kada su takvi trgovački brodovi dostigli svoj tehnološki zenit.
Bokelji, u svom predivnom, ali prirodnim karaktersitikama isključivio na život od mora upućenom zavičaju, odvajkada su bili majstori navigacije i plovidbe i čitavo materijalno, kulturno i duhovno bogatstvo Boke izgrađeno je i stečeno upravo na moru – najvećim dijelom na jedrenjacima koji su plovili i trgovali širom svijeta. Jedan od posljednjih izdanaka te višestoljetne tradicije bila je i „Nemirna“- jedrenjak tipa bark, koji je brodovlasnička familija Milošević iz Dobrote sa svojim poslovnim partnerima iz još nekoliko poznagtih dobrotskih pomorskih porodica, naručila krajem 1877. godine u brodogradilištu Pećine j Rijeci.
Bark je inače, jedrenjak sa tri ili više jarbola i kosnikom. Krmeni jarbol na ovom tipu broda uvijek ima tzv. uzdužno jedrilje (sošnjaču i vršnjaču), a svi ostali jarboli opremljeni su križnim (poprečnim) jedrima. Na letima se između jarbola tazapinju letna jedra, a iznad kosnika i pramčanog jarbola prečke. Snast barka klasična je i normalna oprema gotovo svih većih brodova na jedra, jer im pruža najbolja manevarska svojstva. Križna jedra na prednjim jarbolima daju barku sva prednosti broda sa poprečnim jedriljem, a kreni jarbol sa sa uzdužnim jedrima na krmi, daleko od okretišta broda, pruža najveće prednosti pri letanju te služi kao stabilizator kada brod jedri u stalnom kursu, odnosno kao veoma snažno vazdušno kormilo pri manevrisanju. Najčešće su se gradili barkovi sa tri jarbola koji su imali od 300 do 2.000 tona jer je toj veličini broda najbolje odgovarala snast barka. Odnos izmešu poprečnih i uzdužnih jedara bio je veoma povoljan za sve manevre. Površina jedara bila je podijeljena u ovom omjeru: od 0,0864 do 0,991 na kosniku; od 0,3791 do 0,3864 na pramčanom jarbolu; od 0,3826 do 0,4090 na velejarbolu; te od 0,1182 do 0,1392 na krmenom jarbolu.
Jedrenjak NEMIRNA
Poznati riječki brodograditelj Vincenzo Brazzoduro je po narudžbi Dobroćana predvođenih familijom Milošević 1878 godine, prvenstveno od kvalitetne slavonske hrastovine, sagradio trojarbolni bark dužine 43,7 metara, širine 10 metara i visine trupa od 6,01 metara. Brod čija su gradnja i opremanje Dobroćane koštali preko 50.000 ondašnjih forinti, imao je zapreminu od 607 bruto-registarskih tona i nosivost od oko 1.000 tona. Svi elementi brodske konstrukcije bili su od hrastovine, samou madijeri (uske daske koje čine oplatu trupa) bile od bukovine. Kako je i bio tehnološki standard u to vrijeme kada su drveni brodovi u pitanju, i novi dobrotski bark je imao trup ispod vodene linije obložen tankim bakarnim limovima što je produžavalo trajnost drvene konstrukcije i olakšavalo fizičko čišćenje i održavanje podvodnog dijela trupa.
Jedrenjak koji je kršten imenom „Nemirna“, dobio je signalni pozivni znak HNSM a luka upisa mu je bila Dobrota. Vio je zastavu Austro.Ugarske čiji je Boka Kotiorska bila dio, a među njegovih 14 članova posade, u narendim giodinama smjenjivali su se najvećim dijelom, pomorci iz Boke. Prvi zapovjednik „Nemirne“ bio je kapetan Bogdan Dabinović da bi se u naredne 24 godine života ovog jedrenjaka, na toj dužnosti izmijenjali i kapetani Tripo Tomić, Pavo Klačević, Vido Marović, Anton Kamenarović, Emil Pasinović, Anton Radimiri, Simo Želalić i Božo Petričević.
Kao i mnnogi drugi trgovački jedrenjaci iz druge polovine 19.vijeka i „Nemirna“ je bila naoružana sa dva manja topa za samoodbranu od pirata koji su tada često harali na svjetskim morima. Kod ovog dobrotskog jedrenjaka riječki bnrodograditelji su primijenili nešto što je tada bila novost u konstrukciji ovakvih brodova odnosno donekle drugačiji rasporerd prostorija za posadu. Naime, prostorije za mornare na „Nemirnoj“ nalazile su se na glavnoj palubi i to između pramčanog i velejarbola, dok su se inače, do tada ove prostorije na našim jedrenjacima bile pod palubom na pramcu (kaštel) a što je bio vrlo tijesan, neudoban iu nezdrav ambijent za život mornara. Zapovjednik i brodski poručnik (prvi oficir) imali su svoje kabine pod palubom, na krmenom dijelu broda. U sredini broda je bo mali salon sa prostorijom za ručavanje, a koji je služio i za prijem gostiju ili stranaka koje bi poslom ili službenom dužnošću, dolazile na brod. U ovu prostoriju silazilo se sa nivoa glavne palube kroz pokrivem prostor na palubi koji je imao oblik manje sobe (tzv. tambuć).
Od instrumenata potrebnih za sigurnu navigaciju, uz uobičajeni nautički pribor u vidu durbina, karata, peljara i ostaloga, „Nemirna“ je imala jedan barometar (aneroid) nmarke William Wachter, jedan termometar istog poroizviođača, jedan hronometar firme Barrand (serijski broj 2561), jedan sekstant firme Lamatrico London (serijski broj 686) i magnetne kompase sistema Pietro Stolfa iz Trsta i Bianchetti iz Marseja.
Pri povoljnom vjetru, „Nemirna“ je postizala brizinu od 10 čorobva, mada je u naročitim okolnostima bnrod mogao voziti i brže- čak i do 14 čvorova.
Podaci o NEMIRNOJ iz Lloydovog registra 1898.
Udio u vlasništvu nad brodovima čiju je nabavku ili gradnju finansiralo više vlasnika u to doba određivalo po sistemu karata, pri čemu je brod kao cjelina bio podijeljen na 24 karata – idealna dijela. Simbolika uzimanja baš cifre od 24 karata implicirala je na to da su brodovi tada bili vrijedni i cijenjeni kao „suvo“, 24-karatno zlato. Kada je „Nemirna“ sagrađena i stavljena u operativnu upotrebu 1878.godine., većinski vlasnici sa 14 od ukupno 24 karata u njoj, bili su članovi dobrotske familije Milošević: kapetan Đuro Milošević sa 6 karata, Ivo Milošević sa 3 karata te udovica Ana Milošević, Božo Milošević, Ilija Milošević, Marija Milošević i Ana Milošević – svako sa po jednim karatom. Luka Sabljić posjedovao je 4 karata u „Nemirnoj“, Bogdan Dabinović tri, a Bogdan Ivanović dva, te Marija Andrić jedan karat.
„Nemirna“ je bez većih incidenata i problema, sretno plovila skoro dvije ipo decenije, tičući mnoge luke širom svijeta: od Evrope i Bliskog Istoka, preko Sjeverne i Južne Amerike, obiju obala Afrike, do jugoistiočne Azije i dalekog Istoka. U novembru 1902. „Nemirna“ pod zapovjedništvom kapetana Boža Petričevića iz Dobrote, isplovila je iz britanske luke Falmut za Trst, sa punim teretom uglja. Jedrenjak je međutim, ubrzo dok je plovio Biskajskim zalivom prema obalama španske pokrajine Galicije, počeo sve jač da propušta vodu. Pumpe koje su snagom svojim mišića, poketali mornari, jedno su vrijeme mogle da se nose sa prodorom vode, ali je ubrzo ugljena prašina iz tereta, začepila filtere pumpi i 29.novembra „Nemirna“ je došla u izuzetno kritičnu situaciju. Teško nakrcani brod pun uglja je sve više primao vodu, pa je prijetila opasnost da svakog časa „Nemirna“ nezadrživo krene prema dnu Atlantika. Na sreću njene posade, ubrzo se na horizontu pojavio britanski paribrod „Inanda“ kome su pomorci sa dobrotskog jedrenjaka signalizirali da se nalaze u opasnosti i da „Nemirni“ prijeti potapanje. „Inandna“ se stoga odmah približila našem jedrenjaku. Iako ga je kapetan Petriulevi molio da pokušaju spasiti jedrenjak tako što će ga parobrod otegliti do ga najbližeg kopna gdje bi se „Nemirna“ nasukala kako ne bi potonula, britanski zapovjednik parobroda „Inanda“ je to odbio, pravdajući se da nema vremena za gubljenje na tu izazovnu i oapsnu akciju, Umjesto toga, Britanac je svojim čamcima na „Inandu“ prekrcao našu posadu koja je, zajedno da kapetanom Petričevićem, u takvoj pogibeljnoj situaciji jednostavno morala da napusti „Nemirnu“ kako bi spasila svije živote. Jedrenjak je, prema zapisu iz brodskog dnevnika, napušten na oko 150 milja sjeverozapadno od rta Finistera u Galiciji. „Nemirna“ je ubrzo pošto je sa nje otišla posada, polako potonula i pridružila se mnogim drugim brodovima koji su svoje posljednje počivalište našli na dnu uvijek opasnog i izazovnog Biskaja.
Posljednji zapovjednik NEMKIRNE, kapetan Božo Petričević
Kako su se u asutrougarskim pomorskim krugovima ubrzo nakon propasti posljednjeg bokeljskog jedrenjaka duge plovidbe, počele pronositi prioče da se „Nemirna“ možda ipak mogla spasiti i da njen zapovjednik, kapetan Petričevič navodno nije u potpunosti izvršio svoju dužnost u pokušaju spašavanja broda, a što je javno tvrdio poručnik sa „Nemirne“ Luka Dobrilović – kasniji profesor Pomorske škole u Kotoru, austrougarska Pomorska Vlada u Trstu je obrazovala posebnu komsiju pomorskih stručnjaka i naložila joj da obavi istragu. Komisja je saslušala sve raspoložive svjedoke, te je poslije ispitnog postupka koji je potrajao nekoliko mjeseci, konstatovala da kapetan Petričević ipak ne snosi nikakvu krivicu zbog napuštanja i propasti broda. O tome je kapetanu Petričeviću Lučka kapetanija Trst 20.avgusta 1903. dostavila službeno Rješenje u kojem stoji:
„Gospodinu Božu Petričeviću, bivšem zaposvjedniku barka „Nemirna“, Kotor: Obavještavate se da je komisija stručnjaka koja se sastala po odluci Carske i Kraljevske Pomorske Vlade od 11.januara 1903., br.341, izjavila da ste u slučaju napuštanja barka „Nemirna“ kojemu ste i bili zapovjednik, a koje se desilo na Atlantskom oceanu 29.novembra 1902. godine, kako Vi, tako i ostale osobe odgovorne na brodu, odgovorili svim propisima i naredbama za slična slučajeve i da ste postupili po pravilima pomorske struke.“
Tako je stavljena tačka na istragu incidneta koji je doveo do potonuća posljednjeg bokeljskog jedrenjaka duge plovidbe – barka „Nemirna“ sa čijim se odlaskom završila i višestokljetna slavna epopeja brodova na jedra u istoriji pomorstva Boke Kotorske.
Umjetnička slika barka NEMIRNA
Na ovaj istorijski važan brod danas podjeća tek par rijetkih njegovih sačuvanih fotografija i jedna umjetnička slika „Nemirne“ koja se čuva u Pomorskom muzeju u Kotoru. U muzeju se nalazi i jedan od brodskih dnevnika barka „Nemirna“ koji je kao tzv. posebni dnevnik (Giornale particolare) na njemu vodio poručnik Josip Sbutega sa Prčanja. Ovaj dnevnik je Sbutegi po ondašnjim prosiosima, kasnije služio kao dokaz za polaganje stručnog ispita za sticanje zvanja kapetana duge plovidbe. U ovom dnevniku su opisana samo dva putovanja broda i to iz zapadnoafričke luke san Paolo de Loanda do luke Savana u SAD, odnosno od Savane do Trsta u Austro-Ugarskoj, u intervalu od 18.oktobra 1898. do 28.januara 1899. godine. Dnevnik koji se sada nalazi u fundusu Pomorskog muzeja u Kotoru, ima 166 ispisanih stranica.
Inače, posljednji zapovjednik „Nemirne“ kapetan Božo Tripov Petričević (1841-1909) osim tog jedrenjaka, zapovijedao je i svoje brodove „Cinta“ i „Oro“, kao i velike dobrotske barkove „Cvietnidan“, „Vesta“, „Gjurko“ i „Una“, te tršćanski bark „Vittoria“. Karijeru je završio kao komandant na malim patrobrodima „Tivat“ i „Ercegnovi“ kompanije „Bokeška plovidba“ Kotor, a godine 1902. Petričević je biran za majora drevne pomorske bratovštine Bokeljska mornarica.
Pitomi kesten, lat. Castanea sativa, je jedna od prvih namirnica koje je čovjek jeo. Od minerala, bogat je kalijem i fosforom, a sadrži i kalcij, magnezij, sumpor, hlor, željezo, bakar te mangan. Mononezasićene masti štite zdravlje kardiovaskularnog sistema i pomažu sniziti razinu holesterola.
Kesten rolada bake Nade
Priprema
Za biskvit miksajte žumanac sa šećerom, dok ne pobijeli.
Dodajte ostale sastojke, na kraju lagano umješajte snijeg od bjelanaca.
Pecite na pergament papiru, 12 minuta na temperaturi od 180 °C. Ne pecite duže, jer će se biskvit zasušiti i lomiti kod motanja.
Kad je pečena, zamotajte roladu u čist, vlažan ubrus, skupa s pergament papirom.
Za nadjev slatko vrhnje izmiksajte sa šećerom, dodajte im kuhane pasirane kestene.
Namažite na roladu i zarolajte.
Glauzru napravite tako da rastopite čokoladu i ulje na varti ili u mikrovalnoj pećnici i prelijete preko kolača. Ukrasite po želji glaziranim kestenima, listićima od čokolade ili “ružicama” od kesten-pirea.
Listići se prave tako da rastopljenu čokoladu namažete na listiće, u dva sloja, jedan preko drugoga.
Kesten rolada bake Nade
Štrudel od kestena
Peći i skuvati kesten, isjeći ga na manje komade, u tavi ga posuti šećerom, kratko karamelizirati, dok se šećer ne otopi. Dvije jabuke izgratati, dinstati na drugoj prosulji – tavi dok ne ispari voda. Povezati jabuku i kesten, dodati korice limuna, vanilin šećer, promiješati, paziti da smjesa ima pomalo grubu teksturu. Ohladiti je.
Razvaljati lisnato tijesto na pola centimetra debljine, premazati rubove žumancom, u sredinu staviti nadjev, zarolati. Namazati pleh, staviti štrudel, probockati ga viljuškom, premazati žumanjcem. Peći na 175 stepeni deset do 15 minuta. Prije posluživanja posuti smeđim šećerom.
Predsjednik Opštine Budva Milo Božović sa saradnicima i vlasnik preduzеća Imobilia iz Budve Branko Ćupić sa svojim timom počeli su pregovore na temu kupoprodaje Citadele u Starom gradu. Obje strane su izjavile da su se stekli uslovi da se pitanje Citadele koje opterećuje obje strane već nekoliko decenija riješi.
Kako je saopšteno iz Opštine, na sastanku je izražena spremnost da se pregovori nastave u cilju postizanja obostrano prihvatljivog dogovora.
– Opština Budva će odmah pokrenuti zakonom propisane procedure i zatražiti od državnog katastra da uradi procjenu vrijednosti imovine u vlasništvu preduzeća Imobilia. Nakon urađene procjene nadležnog državnog organa preduzeće Imobilia doo će iznijeti svoju ponudu za prodaju Citadele koja će biti predstavljena javnosti – navodi se u saopštenju.
Dogovoreno je da pregovori traju do 31. decembra, kada će biti poznato da li su zainteresovane strane postigle sporazum o kupoprodaji Citadele i pod kojim uslovima.
Opština Budva će, navode, o toku pregovora redovno obavješavati javnost u narednom periodu.
U ponedeljak 28.11.2022. godine u okviru programa „Novembarski dani Tivat 2022” sa početkom u 20.00 h na maloj sceni u sali DTV Partizan u Tivtu biće izveden koncert ansambla “UNION MUSIC”.
Ansambl ” Union music” oformljen je 2022 godine i sastavljen je od renomiranih muzičara, koji imaju namjeru da publici na našim prostorima približe muziku XX i XXI vijeka ,izvodeći djela crnogorskih, ruskih i ukrajinskih kompoziitora.
Jedna je žena poginula, a nekoliko zgrada i automobila zatrpano je u velikom odronu tla nakon nevremena praćenog obilnom kišom koje je pogodilo talijanski otok Ischia kod Napulja.
– Potvrđena je smrt jedne osobe, jedne žene. Osam nestalih osoba pronađeno je, među njima dijete, a još se ne zna sudbina deset ljudi, rekao je prefekt Napulja Claudio Palomba na konferenciji za novinare.
Potpredsjednik vlade i ministar infrastrukture Matteo Salvini, ujedno čelnik protuimigrantske stranke Liga, ranije je novinarima u Milanu rekao da je potvrđena smrt osam osoba, što je poslije opovrgnuo ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedos.
Loši vremenski uvjeti otežavaju potragu za nestalima. Vlasti su pozvale građane da ne izlaze iz svojih domova i traže da se uvede izvanredno stanje.
Sedamdeset vatrogasaca radi na otoku 30 kilometara udaljenom od Napulja kako bi izvukli stanare iz oštećenih zgrada i pronašli nestale, objavila je vatrogasna brigada na Twitteru.
Snimke pokazuju debelo blato, krhotine, stijenje u mjestu Casamicciola Terme. Nekoliko automobila potopljeno je uz obalu i očito ih je oluja bacila u more. Dvoje putnika je spašeno, izvijestili su vatrogasci.
Poginuli u potresu, odronu tla…
Casamicciola Terme, ljetovalište koje zimi ima samo 8000 stanovnika, pretrpjelo je 2017. potres u kojem su dvije osobe poginule. Isti je gradić bio sravnjen sa zemljom u vrlo snažnom potresu 1883.
Ischia je vulkanski otok koji svake godine privlači posjetitelje svojim termalnim vodama i prekrasnim pejzažem. Gusto je naseljen i statistike govore da je mnogo kuća sagrađeno bez građevinske dozvole, zbog čega stanarima prijete i poplave i potresi.
Godine 2006. u odronu tla poginuli su muškarac i njegove tri kćeri.
Jug Italije, gdje se kuće često grade protuzakonito zaobilaženjem sigurnosnih propisa, podložan je odronima s fatalnim ishodima.
Najmanje 150 ljudi poginulo je 1998. kada je blatna bujica zasula selo Sarno nedaleko od Napulja.
