Poznati tivatski pisac za djecu Anto Staničić, uskoro će u svom rodnom gradu dobiti spomen-obilježje jer će se na dnevnom redu predstojeće sjednice lokalnog parlamenta zakazane za 20.avgust, neći predlog odluke o postavljanju spomen ploče Staničiću na njegovoj rodnoj kući.

Pored poznatog pisca, spomen ploče će dobiti i u Drugom svjetskom ratu pali tivatski rodoljubi, istaknuti prosvjetni radnik Drago Milović i jedan od prvoboraca iz Krtola Branko Brinić, a po kojima ime nose osnovne škole u Tivtu i u Krtolima.

Bronzanu ploču sa natpisom „U ovoj kući je živio  pisac za djecu Anto Staničić (1909-1991) autor Malog pirata“, Opština Tivat će postavitina osnovu formalnog zahtjeva koji joj je uputio tivatski Centar za kulturu.

Anto Staničić, dječiji pisac, rođen je u Tivtu 18. decembra 1909. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a u Zagrebu je studirao ekonomske nauke, nakon čega radi u u Radio Beogradu, u redakciji emisija za djecu, potom u Radio školi, te drugim redakcijama. Tokom života napisao je veliki broj knjiga za djecu, a inspiraciju je pronalazio u Boki Kotorskoj i njenim stanovnicima. Veliki uzor bio mu je djed koji je bio mornar, te je uglavnom pisao o svom zavičaju, plemenitim i jednostavnim ljudima i njihovom mornarskom životu.

Prva njegova knjiga koju je objavio 1951. godine nosi naslov „Priče na granici istine“. Potom je napisao roman za djecu „Mali pirat“. Inspiraciju za knjigu „Mali pirat“ pronašao je u prošlosti stare Boke. Kroz ovu knjigu prikazao je svoje uspomene iz djetinjstva. Ovaj roman do sad je preveden na slovenački, makedonski, mađarski i češki jezik. Ostala poznata djela ovog pisca su: „Ratni brod Velika sultanija“, „Bambusov štap“, „Tamo gdje se talasi razbijaju“, „Afrikanac“, „Galebovo gnijezdo“, „Kojim putem, Afrikanče“, „Priča o Sunici“, „Beskućine kuće“. Roman „Bambusov štap“ preveden je i objavljen u Bratislavi na slovački jezik 1977. godine. Od 1974. do 1979. godine napisao je tri knjige priča za djecu: „Binga“, „Minuš“ i „Đerdan priča za djecu“.

Anto Staničić dobio je književnu nagradu „Politikinog zabavnika“ za roman „Galebovo gnijezdo“ 1981. godine kao najbolje djelo za mlade. Takođe je dobio povelju i nagradu „Zmajevih dečijih igara“ 1991. godine.

Razlog za podizanje spomen ploče Antu Staničiću, iniciran je obilježavanjem 110. godišnjice od rođenja pisca, u želji da se na taj način sačuva uspomena i oda počast piscu koji je dao izuzetan doprinos kulturi i društvenom životu kako Tivta, tako i cijele Crne Gore.

Staničićeva djela i danas imaju međunarodni značaj jer su prevedena na više jezika a i dalje na spiskovima lektire koja je obavezna za čitanje u školama u više država bivše Jugoslavije. Do prije dvije godine Staničićeva djela bila su i dio obavezne školske lektire u Crnoj Gori koja je međutim, bez ikakvog racionalnog javnog objašnjenja, izbacila tivatskog pisca za djecu sa popisa obavezne đačke literature.

Mermerne spomen ploče postavljene na zgradama škola u Tivtu i Radovičima koje nose njihova imena, dobiće i Drago Milović i Branko Brinić.

Tivatski parlament na sjednici 20.avgusta treba formalno da da i saglasnost na izmiještanje starih spomen obilježja: spomen-ploče u Drugom svjetskom ratu poginulim radnicima Arsenala Tivat, kao i spomen-ploče sa o podršci radnika Arsenala pobuni mornara u Boki 1918.godine. Te spomen ploče nalazile su se na zapadnoj fasadi nekadašnje upravne zgrade ugašenog tivatskog vojnog brodogradilišta, a prije njenog rušenja su demontirane i spremljene u depo Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montebnegra. Te dvije spomen ploče ponovno će uskoro, nakon skoro 13 godina od skidanja, biti postavljene i javnosti dostupne na novoj lokaciji – na zidu na novom glavnom ulazu u Porto Montenegru, u novosagrađenom produžetku Arsenalske ulice u Tivtu.