Najjača aviokompanija u regionu – „Air Serbia“ najavila je da će za predstojeću ljetnju turističku sezonu intenzivirati svoj redovni saobraćaj iz Beograda za najprometniji aerodrom u Crnoj Gori – Tivat.
Prema tom rasporedu, „Air Serbija“ će umjesto prošlogodišnjeg 21-nog leta sedmično na relaciji Beograd-Tivat-Beograd, ovog ljeta sedmično imati 26 rotacija na toj liniji. Dodatnih pet letova sedmično uvedeno je da se odgovori na povećanju tražnju tokom samog špica turističke sezone, pa će se oni odvijatu tokom juna, jula i avgusta. Za Tivat će iz Beograda na redovnim linijama saobraćati „Air Serbijini“ avioni tipa ATR-72 , airbus A-319 i airbus A-320, dok će za Crnogorsko primorje povremeno na čarter letovima, saobraćati i stari JAT-ovi avioni tipa „boeing 737-300“ koje je „Air Serbija“ svrstala u flotu svog posebnog čarter pod-brenda „Aviolet“.
Za razliku od Tivta, „Air Serbia“ tokom ljetnje sezone koja za avioprevoznike počinje krajem marta i traje do kraja oktobra, ove godine neće povećavati obim saobraćaja sa crnogorskim glavnim gradom. Stoga će njihovi avioni između Beograda i Podgorice i dalje imati po tri leta dnevno.
Kаrnevаlskom feštom nа Škveru čiji je centrаlni dio bio suđenje novskom kаrnevаlu, ove godine Vlаstoljubu Dаngubiću, zаvršen je 46. Prаznik mimoze. Nаžаlost, zаvršnicа ove cvjetne mаnifestаcije bilа je neslаvnа.
Velikа lutkа, kojа je ove godine trаbаlo dа predstаvljа novskog kаrnevаlа rаspаlа se prije nego što je sа kаmionа iznesenа nа plаžu Bijelа vilа gdje se trаdicionаlno orgаnizuje suđenje krivcu zа sve nedаće koje su snаšle Herceg-Novi u minuloj godini. Bilo je očigledno dа kаrnevаl nije nаprаvljen kаko trebа.
Prvi čovjek opštine Herceg-Novi, Nikolа Gojković dаnаs je tim povodom izjаvio dа je ovogodišnji Prаznik mimoze bio kvаlitetаn, аli dа je zаvršnа mаnifestаcijа ostаvilа ružаn utisаk nа sve one koji su u subotu bili nа Škveru.
Gradonačelnik H. Novog – Gojković
Bili smo ponosni kаko je sve teklo ove godine, međutim, u subotu se pojаvio problem sа kаrnevаlom i kvаlitetom zаvršne mаnifestаcije što je ostаvilo jedаn ružаn utisаk. Već smo preduzeli određene аktivnosti dа onаj ko je doprinio tome bude pozvаn nа odgovornost. To smo morаli dа urаdimo i rаdi sebe i rаdi grаdа dа se to više nikаdа ne ponovi. U subotu je bio lijep dаn, nа Škveru je bilo preko dvije hiljаde ljudi i to se nije smjelo dogoditi – kazao je predsjednik Gojković
Predsjednik Gojković je kazao dа će ovo pitаnje biti i nа Skupštini, s obzirom dа tа pučkа svečаnost „dаje posebnu težinu zаvršnici Prаznikа mimoze“. On je ocjenio dа su se ostаli progrаmi Prаznikа mimoze „odvijаli onаko kаko je plаnirаno i kаko priliči jednoj ozbiljnoj ustаnovi“.
Izgradnja turističkog kompleksa u Donjim Klincima na poluostrvu Luštica vrijednog 210 miliona eura trebalo bi da počne ove godine. Kompleks gradi engleska firma Nord Star, a imaće hotel i 29 luksuznih vila sa pratećim sadržajima.
Iz Opštine Herceg Novi obećavaju da će realizacija tog projekta donijeti brojne benefite mještanima Luštice.
Na lokalitetu Donji Klinci, površine 520.000 kvadrata predviđen je turistički kompleks visoke kategorije.
“Tu su, takođe, i dva kompleksa vila zajedno sa botaničkom baštom. Usklopu kompleksa predviđena je i izgradnja svih uređenih kupališta kao i jaht kluba sa privezištem za jahte”, kazao je za Pink TV Vladimir Mračević iz Opštine Herceg Novi.
Luštica pogled
Mnogi će imati koristi od od ovog projekta, smatraju u hercegnovskoj Opštini. Dobar “dio kolača” pripašće i mještanima tog kraja.
“Tu je prije svega rješavanje pitanja vodosnabdijevanja koji je višedecenijski problem poluostrva Luštica, takođe popoljšanje elektrosnabdijevanja sa izgradnjom nove trafostanice u Gornjim klincima. Što se tiče poboljšanja putne mreže, taj posao treba da dijelimo sa Opštinom Tivat i da nađemo najbolja rješenja za njega”, istakao je Mračević.
Vlada Crne Gore i crnogorsko.britanski konzorcijum Nord Star i britanska firma Capital potpisali su 2009. godine ugovor o dugoročnom zakupu državnog zemljišta na poluostrvu Luštica. riječ je o zakupu na 90 godina.
Multimedijalna izložba “Ob – session” akademske slikarice Daliborke Kordić iz Kotora biće otvorena 3.marta utorak, s početkom u 19 sati u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
Organizator je Opštinska javna ustanova „Muzeji” Kotor.
Daliborka Kordić rođena je 1972. godine u Kotoru. Diplomirala je na odsjeku slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Dragana Karadžića. Imala je više grupnih i samostalnih izložbi, a učestvovala je na 41. i 43. Hercegnovskom likovnom salonu.
Dobitnica je Nagrade za najbolji likovni rad nastao u Kotoru u 2007. i 2013. godini.
Nedavno je obilježena stota godišnjica potapanja kontratorpiljerke “Dague” u Prvom svjetskom ratu, a u sjeni tog događaja ostao je još jedan iz iste godine – potapanje kraljeve jahte “Rumija” u barskom akvatoriju.
“Rumija” je bila ponos i najljepši brod crnogorske flotile, jahta na paru, na vijak, sa dva jarbola, duga 47,78 metara, a široka 6,10 metara. Kupio ju je sultan Abdul Hamit u Engleskoj i darovao kralju Nikoli. Pod imenom “Zaza”, jahta je sa turskom posadom stigla pod Pristan za Novu 1905. godinu.
Jahta “Rumija” je u Balkanskom ratu sarađivala sa kopnenom vojskom u Medovi i prevozila potrebni ratni materijal i srpsku vojsku sa grčkih brodova na obalu. U Prvom svjetskom ratu njome su prevoženi vojska, hrana, municija i ratni materijal iz Bara za Medovu, a nakon opsade Pristana prevoz je vršen iz Medove i Drača.
U noći između 1. i 2. marta 1915. austro-ugarski razarači “Čikoš”, “Strajter” i “Ulan” i torpiljerke Tb 57, Tb 66 i Tb 67 ušli su u barsku luku oko 2:30. Torpiljerke su prekinule konopac kojim je jahta bila vezana za lukobran. Željeli su da je odvedu za Boku, ali su zbog jakih talasa odustali od te namjere. Jedna od torpiljerki je sa oko 200 metara ispalila torpedo, od čega je “Rumija” prepolovljena i potonula na ulazu u barski zaliv u 2:45.
Olupina jahte “Rumija” danas se nalazi orijentisana u pravcu Istok – Zapad, 80 metara od glavnog lukobrana, na dubini od samo 18 metara.
Danas od “Rumije” gotovo nema ništa, samo metalno korito, tri metra visine, uz lanac od sidra, elisu i brodski motor. Pet metara od pramca, i na dva mjesta na sredini, čak je i metalno korito presječeno odozgo nadolje. Potpalublje i mašinsko odjeljenje toliko su uništeni da se teško može utvrditi šta je gdje. Jedini vrijedan eksponat brodsko je zvono sa natpisom “Rumia”, izvađeno prilikom sondaže prije početka radova na proširenju luke, i ono se nalazilo u privatnoj kolekciji pokojnog inženjera Miodraga Mikovića, čuvenog Mike Munje.
Proteklog vikenda u planinarskom domu „Za Vratlom“ i okolnim terenima održan je početni kurs zimskog planinarenja. Kurs je pohađalo šesnaest planinara. Organizator obuke je Planinarski klub „Subra“, ali učesnici su bili, osim iz ovog, članovi planinarskih klubova „Komovi“ iz Podgorice i „Vjeverica“ iz Kotora. Početni kurs zimskog planinarenja prvi je korak pri obrazovanju u ovom sportu i uslov za eventualnu dalju specijalističku obuku, mada formalno, na nivou Planinarskog saveza Crne Gore još nije dobio status obaveznosti, kako je to, recimo, već davno riješeno u Hrvatskoj.
Vremenski uslovi su bili relativno povoljni za održavanje tečaja, sa minimalnom potrebnom količina snijega, relativno visokim dnevnim temparaturama i obiljem sunca.
Obuka je trajala 3 dana, pri čemu su se smjenjivala teoretska predavanja sa praktičnim radom, koji po pravilu i privuče najveću pažnje kursista. Između ostalog, uvježbavano je bezbjedno kretanje u sniježnim uslovima i izrada prinudnog bivaka, u ovom slučaju igloa.
Neovisno od kursa, desilo se da je dom istovremeno ugostio grupu planinara iz Ploča i Makarske, te je druženje u planini dobilo i prekogranični karakter, a gosti su se predstavili sa specijalitetom svoga kraja: neretvanskim brodetom koji se tako našao na zajedničkom meniu.
Već idućeg vikenda planinarski dom „Za Vratlom“ ponovo će biti posjećen budući da će se u noći subotu na nedelju održati, u organizaciji Planinarskog kluba „Subra“, tradicionalni noćni uspon „Noć punog mjeseca“.
Kotorske karnevalske svečanosti završene su velikom karnevalskom povorkom, nakon čega je uslijedilo suđenje i spaljivanje glavnog „krivca“ za sve probleme u protekloj godini, suđeno je i presuđeno Štrigoni Vještičić.
Nakon spaljivanja karnevala na glavnom gradskom trgu proglašene su najbolje maske.
Fešta se nastavila koncertom hrvatske pjevačice Jelene Rozge.
Iz štampe je izašao i humoristično-satirični list “Karampana”, koji se može kupiti na kamenom kiosku.
Kotorske karnevalske svečanosti danas su završene velikom karnevalskom povorkom, nakon čega je uslijedilo suđenje i spaljivanje glavnog „krivca“ za sve probleme u protekloj godini, suđeno je i presuđeno Štrigoni Vještičić.
Više hiljada posjetilaca bilo je u prilici ispratiti maštovitu karnevalsku povorku, u kojoj je učestvovalo oko tridesetak karnevalskih grupa. U povorci su bile brojne mažoretke, gradska muzika Kotora i Đenovića, mališani iz kotorskih vrtića, resurnog centra, Karampana, Meštri i Furešti i mnogi drugi.
Posebnu pažnju izazvala je grupna maska „Godine koje su izjeli škakavci“, koja je izvela prigodni perfomans, kao i maska sa likom aktuelnog gradonačelnika Kotora, dr. Stjepčevića, pod nazivom „Kome je lijeka tome je i vijeka“, grupe Meštri i furešti, koju je pratila numera E moj Saša…
Na suđenju optužnica za Štrigonu Vještičić.
“Puče kotorski, nekada davno sve je mirno bilo, a u zadnje nas je vrijeme čudo zadesilo. Umjesto Alkime vlast je prigrabila – Štrigona Vještičić po imenu znana, što je arivala iz neznanih strana i pomračila nam zlatno svijetlo dana. Umjesto toga tama je nastala, najgora morija nas je spopala, od silnih nevolja puca nam glava, jad na nesreću se stalno nakrcava. Strah nam je veliki zaledio žile, nema pomoći od nečasne sile. Sve što je u našem gradu valjalo, već je odavno uzbrdo pasalo. Pošla je u ariju naša industrija, nestala je moćna Jugooceanija, dva otela Fjorda oba su pokojna, kao da ih je stukla neka sila vojna. Od Autoboke ostade samo ledina, a Škaljare krasi vječna ruševina, od davno počivše Fabrike sapuna, a u konto ovog tužnog obračuna, tu je malo niže i Secondo Porto, jošte jedno zdanje što je davno morto. A i ono malo što nam je ostalo, ovima odozgo za oko je zapalo. Ništa nam nije mogao ni onaj Barbarosa, a ovi nam poniješe sve spred nosa” – poručio je tužilac mr Antonije Strvožder zvani Kojot.
Advokat u ime odbrane Štrigone Vještičić je kazao: “Kažete – izgubiste mnoge institucije u ovoj eri naprasne privatizacije i sve jače i jače centralizacije. A pogledajte malo oko sebe, bili živi – da niste vi sami svemu tome krivi ?! Htjeli ste da živite od stare slave, kao noj u pijesak zavukli ste glave. Birali ste svoje poslanike i deputate koji uživaju debele dnevnice i plate, a oni su svaki put pokorno digli ruku kad su odnosili neku vašu muku. I zato sada mučite i ništa ne zborite, ne čujte se živi i ne romorite. I ne pričajte više o vašoj šteti – jer možete još i gore pretrpjet” – kazo je advokat odbrane.”
Kotorski kapo karnevala, Luka Knezović nakon presude Štrigoni Vještičić izvršio je egzekuciju…
Nakon spaljivanja karnevala na glavnom gradskom trgu proglašene su najbolje maske. Prvo mjesto pripalo je „Kotorskim kišama“ koju je kreirala karnevalska grupa „Za dišpet“, druga nagrada grupi “Feral” za masku “Džindžer”, treća nagrada uručena je karnevalaskoj grupi “Karampana” za masku “Duhovi”.
Fešta se nastavila koncertom pjevačice Jelene Rozge.
Iz štampe je izašao i humoristično-satirični list “Karampana”, koji se može kupiti na kamenom kiosku.
Organizatori karnevala su JU Kulturni centar “Nikola Đurković”, suorganizator Turistička organizacija Kotor, a pokrovitelj Opština Kotor.
Donosimo vam fotogaleriju sa 130 fotografija na našoj facebook stranici.
Tko je čitao Marka Uvodića i Miljenka Smoju, vrlo dobro zna kako je Varoš, jedno od četiri splitska povijesna predgrađa, desetljećima, zapravo stoljećima, bio premrežen netrpeljivošću, pa i pravom mržnjom koju su tamošnji stanovnici prilježno njegovali.
Oštru, nepomirljivu podjelu među njima nisu iscrtale ni konfesije ni ideologije. A kako i bi kada su svi Varošani vjerovali u istoga boga, krstili se i vjenčavali u istoj crkvi, skončavali u istoj kosturnici bratovštine. Nakon što su početkom dvadesetoga stoljeća u tu siromašnu četvrt provalile prevratničke lijeve ideje, malo tko je ostao ravnodušan prema sirenskom zovu utopija. Jedni su klicali Luigiju Lucheniju, talijanskom anarhistu koji je ruzinavom rašpom presudio carici Sissi, drugi su pak veličali Vladimira Iljiča Lenjina koji je boljševičkom revolucijom promijenio sliku svijeta, a svi zajedno zdušno su petavali roge gubi buržujskoj. Nikakvo čudo što se o Varošu tada počelo govoriti i pisati kao o maloj Moskvi.
Sukob civilizacija
No, iza toga prividnog svjetonazorskog monolita ključala su neprijateljstva. Oni koji su živjeli od zemljoradnje, prema svojim susjedima ribarima nisu, naime, gajili nimalo nježne osjećaje. Ovi su im pak uzvraćali jednakom mjerom nesnošljivosti. Premda su i jedni i drugi bili ista sirotinja na dnu hranidbenog lanca, između njih rastvorio se jaz koji se ničim nije dao premostiti. Zluradost je cvala do te mjere da su težaci od Svevišnjega zazivali fortunale koji će potopiti gajete njihovih susjeda. Ribarska je pak zajednica oduševljeno veličala pošasti poput peronospore i drugih teških dižgracji koje bi mogle presuditi zemljoradnicima.
Taj skoro pa huntingtonovski sukob civilizacija danas je, naravno, daleka uspomena – u Varošu više nitko ne živi od polja i mora. Umjesto osloncem na mreže ili maškline, danas se ljudi izdržavaju uz pomoć bešteka i kušina: tko se ne bavi restoranskim poslom, iznajmljuje apartmane. No, da je uskrsnuti kojega varoškog težaka iz davnih dana ponosa i strave, sirotan bi vjerojatno pomislio kako se našao u raju. Jer, ni u svojim najslađim maštarijama nije se mogao nadati raspletu koji će pogoditi cijeli ribarski ceh.
Brod u rezalište
Podsjećam, u suradnji s Europskom unijom naše su vlasti odlučile izdašnim poticajima razveseliti koćare. Visoki iznosi neće im biti doznačeni ako povećaju produktivnost, upravo suprotno, masnom honoraru mogu se nadati tek ako odustanu od posla. Sve što trebaju učiniti jest svoj brod poslati u rezalište i okrenuti leđa zanatu koji su godinama, neki i desetljećima, brusili. Za EU kolač vrijedan ukupno 4,7 milijuna eura vlada, navodno, veliko zanimanje. Ništa neobično znamo li da cijeli ceh već dulje vrijeme diše na fiskalne škrge.
Interes ribara za profesionalni suicid strašno je razveselio odgovorne, jer će se rezanjem – u doslovnom smislu – flote preporoditi naš riblji fond. Meni je pak teško aplaudirati vlastima kojima je dobrobit lokardi i palamida preči od interesa vlastitih građana. To prije što nitko od navjestitelja preporoda našeg podmorja nije ni slova kazao o sudbini ljudi koji će u dogledno vrijeme – čim se njihova plutajuća poduzeća upute na posljednje putovanje u rezalište – ostati bez posla. Kad pospreme osti u soške, od čega će živjeti naši “razvojačeni” ribari i njihove obitelji?
Konačno rješenje
“Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan; nauči ga loviti ribu, nahranio si ga za čitav život”, poručuje stara kineska poslovica. Drevna mudrost pretpostavlja, valjda, i obrat: oduzmeš li nekome vještinu, osudio si ga na glad.
Zanimljivo, ova osuda u našoj javnosti prolazi manje-više bez odjeka. Sjećate li se gužve oko ZERP-a, naime, Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa koji je proglašen 2004. godine, da bi se 2008., pod EU pritiscima, pretvorio u mrtvo slovo na papiru? Svima su tada bila puna usta skrbi za sudbinu naših ribara. Osobito srčani zagovornici prirodnih i povijesnih prava našega primorskog čovjeka nisu se ustručavali čak ni zveckanja oružjem kontra Slovenaca i Talijana.
Desetljeće kasnije kao da nikoga više nije briga za budućnost ljudi koji od mora žive.
Ribarsko pitanje na pragu je konačnog rješenja. Jer, kad se dovrši zamašni projekt poticanja koćara da se prekvalificiraju u druga zanimanja – ma što god žele, samo da nema nikakve veze s morem – pa svi na posljetku dobiju ispisnicu iz ceha koji je stoljećima hranio Dalmaciju, moći ćemo sa zadovoljstvom zaključiti kako je problem nestao. Zajedno s posljednjim ribarom.
