Novi roman autorke Jasenke Lalović, „Bastadur“, koji u fokusu ovoga puta ima crnogorskog muškarca, promovisana je sinoć u Centru za kulturu Tivat.
Ovo je četvrta knjiga autorke Jasenke Lalović, koja je trilogijom „Brda od pelina“ postigla regionalni uspjeh. Za razliku od trilogije u kojoj je žena u fokusu, „Bastadur„ je priča o crnogorskom muškarcu i predstavlja potragu za odgovorima na velike misterije života.
Radnja je smještena u prvoj polovini 20. vijeka a u romanu autorka slijedi ideju da u svakom čovjeku živi komadić kaluđera, baš kao što u svakom kaluđeru pretekne dio njegovog svjetovnog života.
Ona čitaoce i svoje junake vodi od Skadarskog jezera preko Orjena, Krfa, Beograda, Dobrote, Perasta, Nikišća i Bukovice, zatvarajući jedan životni krug.
„U prvoj knjizi ja sam se već dotakla Boke i to je mjesto gdje su se primale te najprogresivnije ideje. Nekako sam se mentalno tu preselila i taj trojac Kotor – Perast – Risan koji karakteriše njihova osobenost. Oni su blizu, slični a opet tako različiti kulturološki entiteti. Imala sam potrebu da skrenem pažnju na svo to bogatstvo različitosti na tako geografski malom prostoru“, kaže Lalović.
Ona ističe da je imala neodoljivu potrebu da ispriča priču o nama samima i bogatstvu različitosti koja nije data drugima.
Bastadur u Tivtu
„Nas je malo ali smo različiti. Imamo hiljadu osobenosti. Moja majka je Crmničanka a otac Paštrović. Kulturološki bezmalo dva svijeta. Udaljenost ova dva podneblja je svega par kilometara. I ta raznolikost je bogatstvo koja nije data drugima. U ovom vremenu kao da sam osjetila da to neko hoće da anulira i upravo je to izazvalo reakciju u meni. Zato sam odlučila da pišem sa namjerom i porukom da ljudi sa naših prostora znaju tajnu kako se opstaje u ljubavi kroz sve različitosti koje imamo. Taj zajednički imenitelj nije dat drugima, dat je posebnima“ poručila je Lalović.
Ističe da je izazov bio dati naziv ovoj knjizi te da je o tome dugo razmišljala.
„Ja inače važim za nekoga ko zna da zakomplikuje imena svojih romana. Valjda volim da zaintrigiram ljude, da ih vratim na nešto što smo zaboravil kao što je recimo riječ kastigulja. Shvatila sam da žena koja iskorači, koja je drugačija, često bude kastigulja i taj epitet nažalost nosi dok je živa. A muškarac – on je bastadur. Tako da je on ustvari negdje pandan kastigulji. Uopšte ne mislim da je to po pravdi , ja bih voljela da smo mi bastadurke a oni neka budu malo kastigani”, istakla je autorka.
„Bastadur“ je ipak vezan za Boku i po riječima Lalović, dat je primat nečemu što je skrajnuto, ta skrajnuta planina koja autorku posebno inspiriše je Orjen I taj duhovnik u romanu, obitava upravo po Orjenu.
„Kada neko počne tako kasno da piše kao ja, onda je to neka nepresušna energija. Imam neke dvije teme koje me okupiraju. S jedne strane, postoji šansa da se jedan dio trilogije nastavi, a sa druge nešto što dugujem svome rodu paštrovskom, malo su mi zamjerili što su ostali po strani, pa se i ta priča kuva“, navodi autorka.
Sa Jasenkom je razgovarala glumica Dubravka Drakić koja je i čitala odlomke iz romana.
Promociju „Bastadura“ organizovala je JU Gradska biblioteka Tivat.
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore plasirale se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Dohi i obezbijedila olimpijsku vizu za Igre u Parizu.
Crnogorski vaterpolisti savladali su danas u osmini finala selekciju Rumunije 12:9.
Izabranici selektora Vladimira Gojkovića su nakon lošeg starta i prve četvrtine, u kojoj su gubili 4:1 i 5:2, do polovine meča napravili preokret i do kraja uvećali prednost.
Crnogorsku selekciju do pobjede vodili su Miroslav Perković i Konstantin Averka sa po tri, Aleksa Uropina je postigao dva, a po gol Aljoša Mačić, Vasilije Radović, Vlado Popadić i Dušan Matković.
U rumunskoj selekciji najbolji je bio Tudor-Andrej Fulea sa tri gola.
Crna Gora će u četvrtfinalu, u utorak, igrati sa Španijom, prvoplasiranom selekcijom A grupe.
Maske, najmlađi iz dječijeg vrtića Bambi, mažoretke uz vesele taktove Gradske muzike Tivat u nedjelju su ispratili u Donjoj Lastvi kod Tivta, na lomaču ovogodišnjeg lastovskog krnevala Sempre Lo Stessa.
Organizatori su se potrudili da razvesele i animiraju posebno najmlađe maškare, da se u maštovitim kostimima pojave na fešti i provesele, uprkos najavljenoj kiši, te isprate krnevala na posljednji put, koji simbolično, predstavlja svo zlo i loše što nam se dogodilo u protekloj godini.
Povorka je, po običaju, krenula iz naselja VII kvart odakle je napravila đir kroz mjesto, stigla na mjesnu rivu gdje je zasijedao „Slavni sud komunitadi lastovske“, koji je Sempre Lo Stessa osudio.
Uz zvuke Gradske muzike karneval je na radost okupljeniuh, planuo na lomači na mulu ispred crkve Svetog Roka.
Fešta je potom nastavljana maskenbalom za najmlađe u mjesnom Domu kulture.
Organizatori tradicionalnog Latovskog krnevala je NVO „Harlekin“ i uz podršku Opštine i TO Tivat.
Ovogodišnje 10. jubilarno izdanje lokalnog satiričko-humorističkog lista „Bruštulin“ možete pročitati ovdje.
Prčanjska pašticada održana je u Domu slobode u sklopu programa mjesne karnevalske ceremonije, u prisustvu oko 180 zvanica, isključivo muškaraca, kako onih iz lokalnih domaćinstava, mještana, tako i „fureštih“ – prijatelja i poštovalaca ove jedinstvene tradicionalne fešte. Karnevalska lutka pod imenom Mondo Palamudos zvani Mića spaljena je prošle nedjelje na mjesnoj rivi kao glavni krivac za nedaće ove komunitadi, ali je za njim ostao „Testament“ koji je uz večeru ovom prilikom javno pročitan pred okupljenima u sali. Na meniju je glavno jelo bila pašta u sosu od junećeg mesa, pilo se i jelo „na repete“, šale i smijeha bilo je na pretek, a za dobru atmosferu, lijep štimung i zabavu, pored organizatora iz Udruženja „Bope“, pobrinuli su se vokalni solista Vesko Belada i humorista Dragan Sklender-Pele.
-A sad, napunite čaše…Srećni bili, mnogo ljeta živjeli, mnogo ljeta srećni bili, bili, mnogo ljeta živjeeeliii! Bravo ljudi, živjeli!, zdravica je koju su svi prisutni otpjevali uglas, zajedno sa Zvonkom Usanovićem, predstavnikom NVO „Bope“. Posebno je pozdravio goste- gradonačelnika Vladimira Jokića, Jovana Ristića, direktora TO Kotor i Miloša Dževerdanovića, predstavnika Kulturnog centra „Nikola Đurković“. „Odavno nas ovako nije Opština podržala, bar prisustvom“, prokomentarisao je u šali Usanović.
Usanovićev pozdravni govor – Pašticada 2024.
-Vaše prisustvo, kao i svake godine, dovoljno govori o značaju ovog tradicionalnog okupljanja, zato vas srdačno pozdravljam u ime NVO Bope i MZ Prčanj, a opose u ime Karnevalskog odbora, koji godinama Prčanjsku pašticadu u ljetnu Mušuljadu pripremaju. Ne smijemo zaboraviti naše stare članove Karnevalskog odbora, koji nisu više među nama, koji su nam svojim primjerom pokazali kako da radimo i da održimo ovu našu tradiciju. Stoga, budite mi zdravi veseli, da se svake godine ovako družimo, samo pazite, novi karnervao je već tu, među vama, jer njegova duša je u svako doba kod vas prisutna.
Popijte got vina i nazdravite jedni drugima, pa tako zaboravite na tekuće probleme i slušajte „Testament“, pa đe se ko nađe. Posebno se zahvaljujem našim vrijednim domaćicama- Lidiji, Vjeri, Vesni i Ljilji iz kužine, (što je popraćeno ovacijama i burnim aplauzom, prim.aut). Na isti način, zahvaljujem se našim dragim sponzorima koji nas godinama podržavaju i ova manifestacija ne bi bila moguća bez njihove domaćinske pomoći. Ove godine nećemo ih nabrajati, već ćemo ih našim srdačnim aplauzom pozdraviti, kazao je uz zdravicu Zvonko Usanović. Kako je objasnio, ove godine su napravili promjenu- umjesto da prodaju ulaznice od kuće do kuće, zainteresovani su sami dolazili do kancelarije MZ da bi je kupili. Ova praksa će se nastaviti i narednih godina.
Pašticada – Jokić i Ristić među zvanicama
S koljena na koljeno
Matija Mihović pamti Pašticadu još iz osnovne škole, kada se kao osmogodišnjak sa društvom maskirao u različite maske. Tih godina bio je aktivni učesnik karnevalskog defilea, vukao je karnevalsku lutku. Kasnije, kao punoljetan, uz oca je dolazio na Pašticadu, a sada, već tridesetogodišnjak, kada je i sam postao otac, on sa suprugom vaspitava svoju djecu u istom tradicionalnom karnevalskom duhu. Njegovi mališani redovno se maskiraju za karneval, a ponekad osvoje i po neku nagradicu, što im je dodatan motiv da i dalje učestvuju u ovim feštama.
-Prenosimo ovu tradiciju „s koljena na koljeno“. Od svoje 18. godine redovno učestvujem na svaku pašticadu, ne propuštam nijednu, svake godine je gušt družiti se sa prijateljima iz mjesta, uvijek ima nešto novo da se čuje, da se nasmijemo novim „škercima“, kaže Mihović i dodaje da bi bilo lijepo da se u okviru Mjesne zajednice organizuju neke zajedničke fešte i za parove, a ne samo za muškarce.
Radovan Raško Nikolić i Savo Banićević, mladi pomorci iz Prčanja, za sebe kažu da su pravi „Prčanjoti“, mada su zbog prirode svog posla tokom godine možda više van mjesta no u njemu.
-Mi smo prave „bope prčanjske“, mada nas, kao pomorce neki možda vide i kao „furešte“. Sjećamo se prvih pašticada, mada je sada mnogo ljepše. Lijepo je doći s broda, sresti se sa svim ovim fureštima i domaćim ljudima, pozdraviti ih, malo se podružiti, popit` čašu vina sa njima, od srca se nasmijati – baš je lijepa atmosfera. Sad se tek zahuktava, kad krene čitanje „Testamenta“, kažu Nikolić i Banićević.
Ovo je 48. po redu pašticada, koju su ranije organizovali članovi odbora za karnevalske fešte, iz kojeg su ponikle i „Bope“.
-Evo, poslije dugo godina nam je i predsjednik Opštine sa svojom ekipom koja nam je pomogla u organizaciji, ukazao čast da bude večeras tu sa nama. Došlo je oko 180 gostiju, paštu je pripremio Dragiša Konatar-Gile, profesionalni kuvar. Pašta je skuvana od 30-ak kila mesa i 20-ak kila tjestenine, bilo je i oko 15 kila predjela- suhomesnatih proizvoda, sira, maslina, salate, obezbijeđeno je oko 140 litara vina, oko 250 flaša piva, 30-ak litara soka…Testament je tekst zatvorenog tipa, ne objavljuje se nigdje, ostaje u Domu. To je jedna šaljiva strana naših bulikana iz prošle godine, naše „greškice“ koje smo odjenuli u šaljivo ruho.
Mi smo kao organizacija originalni, „Pašticada“ je jedinstvena manifestacija, na ovim prostorima je prepoznatljiva, nemamo saznanja da se igdje održava nešto slično, ali ne ljutimo se, ako neko želi da proba da organizuje, neka nas nazove, pa da probamo, što da ne, poručuje Usanović.
Hodočasnik među gostima
Francuz Lui Ontona krenuo je prije tri mjeseca pješice iz Pariza na hodočašće za Jerusalim i put ga je nanio u Kotor, zatim na Prčanj, gdje ga je u Samostanu crkve Sv. Nikole ugostio župnik don Željko Pasković. Na poziv članova Udruženja „Bope“, uživao je u atmosferi pašticade, uz specijalitet pašte sa mesom.
Hodočasnik Lui i don Željko Pasković
-Nikad ovo nisam vidio u životu. Veoma mi je važno da upoznam tradiciju različitih zemalja kroz koje prolazim na svom putu. Danas je treći mjesec kako sam otišao iz kuće, 2.200 kilometara sam do sada prešao pješačeći.
Odmoriću ovdje do utorka i onda na „čistu srijedu“ nastavljam dalje. Dnevno prelazim po 30 kilometara, a sljedeće odredište su mi Rafailovići. Nadam se da ću za tri mjeseca stići u Jeruzalem, sada sam negdje na polovini hodočasničkog puta, kazao je Lui za Boka News.
Od konobe do Doma slobode
-Ova tradicija je počela prije Drugog svjetskog rata, nemamo tačan datum kad je to počelo. Poslije rata se pašticada održavala nakon spaljivanja karnevala u skromnijim okvirima, po nekim konobama, nije bila u ovom obimu. Određeni ljudi koji su se okupljali bili su počašćeni, neka majka, baba, tetka, strina, ujna im je pripremala paštu na domaći način, oni bi se tako proveselili, zapjevali, izguštirali taj svoj trud. Prva pašticada ovakvog tipa napravljena je 1974. godine, prije 50 godina, a zvanično je evidentirana od 1976. godine. Par godina kasnije je nastala i fotografija karnevalske grupe (izložena u holu Doma kulture), čiji su članovi (izuzev nekolicine preminulih), do današnjih dana aktivni učesnici i organizatori karnevalskih fešti. Ovo je ogroman rad u smislu da se uskladi milion detalja, a da se to ne primjeti u organizaciji, kaže Zvonko.
Maškare sa Prčanjskoga karnevala 1978. godine
Riječ vrednija od para
Nevladino udruženje „Bope“ je osnovano prije 15 godina, sa ciljem da njeguju tradiciju Prčanja, Boke – pučke svečanosti, karneval, maskembal za djecu, ljetnje fešte…Opština ih pomaže u skladu sa svojim mogućnostima, a veliki oslonac su im prijatelji preduzetnici. Od prošle godine „Bope“ imaju i svoj sajt, gdje trenutno uređuju istorijat lokalne tradicije.
– Čini mi se da i nismo uvijek prepoznati kao neko ko njeguje tradiciju, ali evo, ove godine smo prvi put imali jedan iskreni dogovor da se uskladi bar kalendar i dobili smo pravu podršku od lokalne uprave. Pare uvijek fale, ali kad imaš riječ, na koju uvijek možeš računati, osloniti se, to nam puno više znači od para. Mladi se uključuju, ali treba da uključe i mozak, pored života, dodaje u šali Usanović.
Da uzgajališta ribe nisu potrebna Bokokotorskom zalivu smatra 69% učesnika anketa
Naučnici, poručuju zaliv nije povoljno mjesto za uzgoj ribe
Ribe je u moru sve manje, te je njen uzgoj u kontrolisanim uslovima neophodan kako bi se stanovništvo zdravo hranilo. No, da li je baš neophodno da se ta riba uzgaja u zalivu kakav je Kotorski, pitali smo naučnike biologe, uzgajivače, donosioce odluka, Morsko dobro i čitaoce/čitateljke portala Boka News.
Dok uzgajivači smatraju da su uslovi u Zalivu idealni za uzgoj ribe i da uzgajališta treba da ostanu tu gdje jesu, naučnici su zauzeli stav da su uzgajališta potencijalni zagađivači mora, te preporučuju njihovo izmještanje na otvoreno more. Donosioci odluka, pak, balansiraju između dobrobiti za opštu zajednicu, egzaktnih nalaza biologa, poslovnih interesa uzgajivača i evropskih standarda u marikulturi. Koja je prava mjera- pokazaće vrijeme, mada nije za zanemarivanje ni 25 -godišnja praksa prvih marikulturista u Kotorskom zalivu, koja već donosi dragocjena iskustva.
Anketa koju smo sproveli imala je za cilj da utvrdi mišljenje i stavove građana/ki u vezi sa ovom djelatnošću, proizvodnje hrane u zatvorenom eko-sistemu. Da uzgajališta ribe nisu potrebna Bokokotorskom zalivu smatra 69% učesnika ankete, dok ostalih 31% odgovaraju potvrdno.
Uzgajalište ribe – Boka Kotorska – foto Boka News
Na pitanje: “Da li uzgajališta ribe treba izmjestiti na otvoreno more?”, potvrdno je odgovorilo 67% anketiranih, njih 23% smatra da ih ne treba izmještati, dok su 10% njih neopredijeljeni, jer smatraju da nam uzgajališta ribe ne trebaju.
Da uzgajališta u velikoj mjeri zagađuju more na mjestima gdje se nalaze, smatra 55% ispitanika/ca, njih 19% smatra da umjereno zagađuju more, a da ona uopšte ne zagađuju more, izjasnilo se njih 26%.
Posebno su zanimljivi slobodni odgovori na otvoreno pitanje: “Kako vidite budućnost marikulture na Crnogorskom primorju”, gdje jedni apeluju: “Pustite ljude da rade i plaćaju porez”, a drugi dodaju: “Moramo nešto proizvoditi, ne možemo živjeti samo od ekologije. Zato i na otvorenom i u zalivu treba da imamo izgajališta. Ako ponuda bude veća, valjda i cijena bude pristupačnija za naše građane”.
Ima i onih koji smatraju da “profit diktira ponasanje homo sapijensa, a ne ekološka svijest, te “savjetuju” da se pojača kontrola nad već postojećim farmama mušalja i ostriga, a nikako da se povećava broj uzgajališta ribe… “Jer, dok mušlje i ostrige filtriraju vodu, ribe je zagađuju”.
Neki od ispitanika odobravaju poslovanje uzgajališta ribe, “ali ne u Boki Kotorskoj, zbog njene specifičnosti”, te sugerišu ograničen razvoj na otvorenom moru, uz procjenu gdje je najmanja šteta, “premjestiti bazene van Boke”. Ima i onih koji izjednačavaju štetni uticaj uzgajališta ribe na Boku sa zagađenjima koja prave kruzeri. Mnogi upućuju na korišćenje pozitivnih primjera iz iskustva uzgoja ribe na otvorenom moru “od Norveške pa do Mediterana”, posebno Italijana (“ispred Malte postoje veliki bazeni, vide se iz aviona, a more je stalno nemirno), kao i da je „pravljenje podvodnih grebena po uzoru na hrvatsko priobalje jedini način kako povećati riblji fond u zalivu“.
Jedan od anketiranih vjeruje “da će država preko europskih fondova podržati marikulturu i uzgoj ribe”. Drugi, čini se stručniji, imaju konkretne predloge:
“Potrebna su nam uzgajališta koja se sele s jedne na drugu lokaciju. Obala ne smije biti uzurpirana od strane uzgajivača, jer za sve potrebe prehrane, skladištenja i eksploatacije, koncesionar treba da koristi ponton / baržu. Sve operacije koje zahtjevaju dovoz i odvoz na kopno obavljati isključivo preko komercijalnih pristaništa. Na ovaj način značajno se smanjuje okupacija obale, povećavaju operativni troškovi, ali i dobija sigurno upravljanje resursima i osigurava mogućnost Kontrole kvaliteta i poštovanje procedura HACCP standarda.”
Građani apeluju i na standarde za održavanje higijene i za ishranu ribe u kavezima.
“Uzgajilista ribe treba maksimalno forsirati na otvoreno more, u zalivu svesti na minimum i to na lokacijama đe su jače struje -kurenti radi ispiranja kaveza, odnosno da bi riba živjela u što čistijoj vodi. I naravno nakon određenog perioda pomjerati kaveze da se dno ispod kaveza polako pročisti od taloga, hrane i izmeta. Treba poštovati standard, mislim da su Norvežani u tome daleko napredovali. Zna se broj jediniki u m3 zapremine kaveza, ako ih je previše, žive u sopstvenom izmetu i nemaju mjesta za kretanje, grizu repove jedna drugoj, ali zbog veće zarade ide se na što veći broj jedinki u bazenu -kavezu , to treba kontrolisati. Takodje i hrana za ribe, što je bolja i čistija to je skuplja, opet zbog zarade ide se na jeftiniju, razne koncetrate za tovljenje i slično- to utiče na kvalitet ribe, a i na zagađenje oko bazena”.
Takođe, upozoravaju i na faktor bezbjednosti pomorskog saobraćaja. “U Zalivu uzgajališta smetaju za obalnu navigaciju, smetaju za prilaz obali sa mora, a i obratno moru sa obale. Smetaju i noćni reflektori koji svijetle oko bazena za noćnu navigaciju, a i ribarima koji love ribu pod svijeću na tradicionalni način. Doduše, na otvorenom moru je sve teže za rad, a pogotovo kad su nevremena, mrtvo more, jugo, bura, sidrenje kaveza zbog nevremena, dubine mora, prilaz kavezima na otvorenom moru itd.”
Morsko dobro:Pitanja koja ste nam uputili nisu u našoj nadležnosti
Na set pitanja koje smo uputili Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom Crne Gore, dobili smo odgovor da nisu u njihovoj nadležnosti, i uputili su na s na Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva – Direktorat za ribarstvo. Pitali smo:
Koje kompanije i kada su dobile koncesiju od Morskog dobra za uspostavljanje uzgajališta ribe u Boki?
Kada ističe koncesioni ugovor za uzgajališta?
Na osnovu kojeg dokumenta ili odluke je MD dalo u koncesiju dio obale i mora u Boki za uzgajališta ribe?
Naučnici upozoravaju da su uzgajališta ribe zagađivači, za razliku od uzgajališta školjaka, planira li MD da u narednom periodu ponovo da u koncesiju dio mora i obale za uzgajališta ribe i kakav je zvanični stav po tom pitanju MD, s obzirom na specifičnosti Boke Kotorske kao zaliva?
Uzgajivači iz COGImar d.o.o. – Stav o izmiještanju uzgajališta ribe neodrživ i nedovoljno jasan
Pioniri marikulture u Boki sa iskustvom dugim 25 godina, braća Ilija i Goran Guskić, vlasnici porodične firme „COGImar“ d.o.o. sa sjedištem u Ljutoj, uzgajaju brancine i orade u 28 kaveza različitih oblika i namjena na petogodišnjoj koncesiji ukupne površine 17752 m2, koja važi do kraja 2027. godine. Pridržavaju se zadatih gabarita, ne odstupaju od geografskih koordinanti koje su im postavile nadležne službe Ministarstva poljoprivrede prilikom produžavanja koncesije 2022. godine. Riba se uzgaja na 10348 m2u kavezima čiji je maksimalan obim 12m, a u ostalom dijelu uzgajaju školjke (kamenice), koje su, po preporuci stručnjaka, uključene u proizvodnju kao najveći biofilteri mora. Za ovih dvije ipo decenije rada i uzgoja nisu imali nijedan ekološki incident.
Dajući primjer uzgajališta ribe u Hrvatskoj, od kojih je pola njih smješteno u malim ekosistemima, sličnim Bokokotorskom zalivu (Mljet, Neum, Ston…) i to na 15m dubine, oni naglašavaju da je uzgajalište „COGImar“-a postavljeno na dubini od 30m na mjestu sa jakim podvodnim strujama i u dijelu akvatorija u kojem ne smeta plovnom putu. Po mišljenju stručnjaka za akvakulturu, napominju Guskići, jedan mali restoran na obali, koji nema kanalizacioni sistem, mnogo više zagađuje more nego uzgajalište ribe njihovog formata, te zaključuju da nema razloga da se ono izmješta na otvoreno more.
-Stav o izmiještanju uzgajališta ribe van zatvorenih ekoloških sistema sasvim je neodrživ i nedovoljno jasan kako bi uopšte mogao biti razmatran. Šta više, naše dugogodišnje iskustvo i poznanstvo sa naučnicima i profesorima akvakulture u Hrvatskoj dokazuje upravo suprotno – tamo niti jedno uzgajalište ribe nije izmješteno. Naprotiv, ovaj način uzgoja po istom principu i dalje se razvija i njeguje.
Hrvatska za tako skladan razvoj može zahvaliti subvencijama, jer je upravo značaj proizvodnje ribe prepoznat od strane države, što sa nama u Crnoj Gori, nažalost, nije bio slučaj (iako znamo da je riblji fond u drastičnom padu).
U hrvatskim vodama postoji oko 50 uzgajališta koja datiraju prije našeg, od kojih je pola smješteno u manjim ekosistemima nego što je Bokokotorski zaliv (to su npr. Mljet, Neum, Ston…) Takođe ističemo podatak da su njihova uzgajališta postavljena na 15m dubine, a naše čak na 30m i to u dijelu akvatorija u kojem ne smeta plovnom putu (na lokaciji blizu Orahovca inače je predviđen prostor za marikulturu). O idealnom položaju uzgajališta svjedoči kvalitet mora, jer se nalazi pod snažnim uticajem rijeke Ljuta i podzemnih voda, te su i sami eksperti za uzgoj ribe iz Italije konstatovali savršen položaj za razvoj uzgajališta. Ova činjenica dalje implicira da je zbog visoke koncentracije kiseonika i bočatih voda kvalitet mesa naše ribe izuzetan, što potvrđuju i redovne analize kao i pozitivni komentari svih naših redovnih potrošača (poput tržnih centara, hotela, restorana…) Taj kvalitet u konzumaciji ogleda se kroz boju mesa ribe, njenu tvrdoću, svježinu, trajnost…
Ispod samog uzgajališta, koje naši ronioci svakodnevno kontrolišu, konstatovano je da postoji više ribe iz prirode nego u cijelom Kotorskom zalivu, te se ova lokacija s pravom može tretirati kao zaštićena mikro-zona autohtonih vrsta riba. Dokaz ovoj tvrdnji jeste i uzgoj kamenica u blizini kaveza, koje uspijevaju isključivo u čistom moru, objašnjava Goran Guskić.
Braća Ilija i Goran Guskić
Godišnje proizvedu 100-120 tona konzumne ribe- potrebe stanovništva mnogo veće
-Potrebe za ribom za ishranu stanovništva u Crnoj Gori kreću se od 400-450 tona godišnje, a mi proizvedemo oko 100-120 tona, konkurencija možda isto toliko, a onaj ostatak se uvozi. Potreba za ribom je ogromna, mi uvozimo od Hromarisa oko 100 tona godišnje, da bismo dopunili ponudu. Samo brancina i orade Crnoj Gori fali oko 200 tona za prošlu godinu, najviše ih traže velike trgovine, to je artikl vezan uglavnom za turizam. Kako se u Crnoj Gori riblji fond dramatično smanjuje (u posljednje vrijeme se počinju proglašavati zone zaštite od izlova, što svakako pozdravljamo), riba kao najzdraviji konzumni proizvod postaje deficitarna. Interesantan podatak je i to da ribu koja se prodaje u Crnoj Gori najvećim dijelom konzumiraju turisti, te se samim tim može smatrati da se naša riba jednim dijelom maltene izvozi, kaže Guskić.
Koristimo organsku hranu
-Koristimo isključivo organsku hranu za uzgoj ribe zahvaljujući saradnji sa najpoznatijom firmom u ovom dijelu Evrope, Skretting iz Verone, koja je i sama član najveće svjetske organizacije koja se bavi kontrolom kvaliteta organske hrane za hranjenje ribe – Global G.A.P. Na tako kvalitetnoj hrani ne štedimo novac, bez obzira na visoku cijenu, jer nam je kvalitet proizvoda koji nudimo kupcu apsolutno na prvom mjestu, napominju iz COGI-ja. Dragocjena saradnja sa marikulturistima u Italiji i Hrvatskoj, rezulturalo je time da su postali crnogorski predstavnici „Cromaris“-a, najvećeg hrvatskog brenda za uzgoj morske ribe. Način na koji biraju mlađ, hranu i uslove uzgajanja, izdvaja ih kao proizvođače svježe ribe.
Riba iz uzgoja
Sistemi „potopnih kaveza“ neisplativi za crnogorski akvatorij
-Postoje posebni sistemi u zemljama EU, takozvani sistemi potopnih kaveza koji bi eventualno mogli izdržati izazove koje nameće otvoreno more. Pa ipak se takvi sistemi u našoj zemlji nikako ne bi isplatili, sve i da zamislimo najidealnije uslove na otvorenom moru u kojima nema ekstremnih vremenskih neprilika, plovnih objekata i ostalih izazova. Olujni talasi koji su svakodnevna pojava na otvorenom moru u kratkom roku pokvare potopne kaveze čiji se sistem redovno mora popravljati, te ulaganja u redovne popravke tolikih sistema momentalno projekat otpisuju kao izvodljiv i isplativ. U tom slučaju cijena uzgajanja bila bi mnogo viša, a proizvod koji bi se nudio cjenovno bi premašio sva očekivanja. Ni u Hrvatskoj takav sistem još uvijek nije ugledao svjetlost dana. Jedan eksperimentalan projekat ovog tipa na našem primorju o kojem govorimo, a koji smatrate optimalnim, dokazao bi našu teoriju koje se držimo vođeni velikim iskustvom, argumentuje Guskić.
Akvaponija i uzgoj morskih krastavaca na organskom otpadu
-Upoznati smo i sa novim popularnim sistemom uzgoja ribe koji se odvija u plitkim zatvorenim bazenima u kojima se u isto vrijeme uzgaja i povrće odnosno salata. Ovaj sistem poznat je i kao sistem akvaponija (dakle, simbioza biljaka i ribe), što potvrđuje naš stav da organski otpad nije štetan po sredinu i može biti od velike koristi. Zbog izgradnje potencijalnih turističkih kompleksa već smo iskusili preseljenje kaveza sa bivše lokacije u Ljutoj na aktuelnu lokaciju. Utvrdili smo da je nakon 6 mjeseci od izmiještanja upravo teren ispod nekadašnjih kaveza u potpunosti obnovio svoju floru. Ističemo važnost i kvalitet hrane za ribu koja je biorazgradiva i koja ne remeti niti uništava podmorje. Eksperimentalni proces u kojem već duže vrijeme učestvujemo zajedno sa Institutom za biologiju mora, podrazumijeva upravo sadnju morskih krastavaca. Eksperiment još uvijek traje.
Iz ribarnice COGImar na Ljutoj
Dažbine i benefiti
Za zakup dijela obale Morskom dobru plaćaju godišnju rentu u iznosu od 1.898,49€, a Ministarstvu poljoprivrede (Vodoprivredi) plaćaju unaprijed 14.050€ za petogodišnji zakup dijela akvatorija. izradu elaborata kod licencirane agencije svakih pet godina po pet i više hiljada eura, te se tako, zajedno sa ostalim taksama, skupi toga poprilično. Pored toga ulagali su i u uređenje obale, podizanje objekta, za uvođenje struje, vode. Sidrenje kaveza koštalo ih je oko 100 hiljada eura, a sve to nije jednostavno platiti iz svog džepa, za sada bez povoljnih uslova za konkurisanje na evropske projekte.
– Naša osnovna djelatnost je proizvodnja ribe, od čega država ima velike benefite – prošle godine smo za PDV uplatili preko 1.300.000 eura u Budžet Crne Gore. Oko 70 posto toga se vraća Opštini Kotor, a pedeset porodica živi od ovog uzgajališta. Na prostoru koji smo iznajmili i dobili dozvolu za tih 17.000m2 sa sve školjkama, mi proizvedemo 100 tona ribe vrijednosti milion eura. Ako ovo nije održivi razvoj, onda ne znam šta je. Zamislite turizam bez svježe ribe, kad ne bismo imali orade i brancine…, zaključuje Goran Guskić.
Društvena odgovornost
“Za punih 25 godina, do dana današnjeg, na uzgajalištu COGImar nije zabilježen niti jedan ekološki incident, što je dokaz našeg profesionalnog i odgovornog odnosa prema ekološkoj sredini. O tome svjedoči i naše učešće u brojnim akcijama čišćenja podmorja. Svojim splavom-dizalicom i ekipom ronilaca izvukli smo iz mora skoro 30 tona raznoraznog otpada”, poručuju Guskići.
Naučna savjetnica za oblast marikulture IBM Kotor, dr Milica Mandić: Zaliv nije povoljno mjesto za uzgoj ribe
Jedini “recept” za održivi razvoj je da se na moru, u njegovoj blizini, bilo gdje u prirodi, ili na ulici, ponašamo kao u svojoj kući, cjeneći čistoću i zdravlje kao imperativ razvoja, smatra dr Milica Mandić iz IBM Univerziteta Crne Gore.
Dr Milica Mandić
-Specifičnosti Bokokotorskog zaliva, odnosno Kotorskog u kome se nalaze dva postojeća uzgajališta ribe, potvrđuju da zaliv nije povoljno mjesto za uzgoj ribe, odnosno da je uzgajališta neophodno izmjestiti na otvoreno more, gdje su povoljne dubine i gdje je izražena dinamika vodenih masa koja povoljno utiče na razgradnju nagomilane organske materije. Negativan uticaj uzgajališta ribe na morski ekosistem varira u zavisnosti od različitih faktora – prije svega specifičnosti područja, udaljenosti uzgajališta od obale, maksimalne dubine ispod kaveza, hidro-dinamičkog režima (strujanja morske vode), stepena primarne produkcije, kapaciteta proizvodnje, karakteristika vrsta koje se uzgajaju itd, kaže za Boka News dr Milica Mandić. Institut za biologiju mora je tokom 2019. i 2020. godine sproveo veoma detaljna istraživanja brojnih parametara mora, sedimenta i životnih zajednica morskog dna u cilju procjene nivoa uticaja uzgoja ribe u zalivu, pri čemu je utvrđeno da je došlo do neprihvatljivih promjena, te da je uzgajališta neophodno izmjestiti. Kao predstavnici nauke o moru u Crnoj Gori, poslenici IBM imaju svoje mjesto u svim značajnim komitetima za ribarstvo i akvakulturu, naučnim tijelima i radnim grupama koje učestvuju u izradi strategija, planova upravljanja i donošenju mjera očuvanja resursa i zaštite morske sredine Jadrana i Mediterana.
Koji su to razlozi protiv uzgoja ribe unutar Zaštićenog područja?
-Višak hrane akumulira se na morskom dnu i može značajno izmjeniti hemijske procese razgradnje i asimilacije hranljivih materija. Nepojedena hrana i produkti metabolizma riba su glavni otpad koji nastaje tokom procesa uzgoja. Njihovim nagomilavanjem u sedimentu dolazi do značajnog povećanja nivoa ugljenika, fosfora i azota, što kroz sekundarne procese razgradnje dovodi do povećanja eutrofikacije, što može značajno poremetiti ravnotežu unutar populacije riba ali i cijelog ekosistema.
Organska materija koja se akumulira na dnu stvara stanje bez kiseonika
Kod uzgajališta koja se nalaze na povoljnim dubinama (odnosno kod kojih je dubina ispod kaveza oko 30-40 metara), gdje su strujanja morske vode dovoljno jaka da utiču na razgradnju organske materije, a koja ujedno imaju dobar menadžment, uticaj može biti slabog do srednjeg intenziteta i prihvatljiv. Oporavak stanja sedimenta i bentosa u tim slučajevima često je relativno brz nakon glavne sezone izlova ribe. Čak i u slučajevima dobrog upravljanja dešava se da se organska materija sakuplja ispod farmi u značajnijim količinama, posebno pred kraj perioda rasta (prije dostizanja konzumne veličine), odnosno kada je biomasa u kavezima na vrhuncu. Suprotno tome, u slučajevima kada je uticaj uzgajališta na morski ekosistem visok, kakav je slučaj u našem zalivu, javljaju se anaerobni uslovi koji ostaju u sedimentu te stvaraju uticaj koji može biti trajan i imati opseg veći od 100 metara od ivice zadnjeg kaveza.
Organska materija koja se akumulira na dnu stvara anaerobno stanje, stanje bez kiseonika, dolazi do pojave gasnih mjehurića iz morskog dna, pojave bjeličaste skrame na površini sedimenta, pri čemu je živi svijet dna na tim lokalitetima vrlo oskudan i to samo u užem priobalnom dijelu, dok je ispod kaveza skoro beživotno stanje. Ovakva situacija je indikator kritičnog stanja sredine i neophodnosti hitnog uvođenja mjera sanacije. Prevazilaženje negativnog uticaja uzgajališta ribe, kada se ustanovi da je anaerobno stanje ispod kaveza dugoročno, može se postići jedino izmještanjem u područja sa većom dubinom i izraženom hidro dinamikom vodenih masa. Ovo je problem koji predstavlja jedno od najvažnijih ekoloških pitanja sektora marikulture u svijetu.
-Kako je došlo do toga da se u Zaštićenom području ustanove uzgajališta ribe, uprkos negativnom stavu nauke i struke iz IMB?
–Institut nikada nije bio i neće biti protiv razvoja marikulture, sve dok takva vrsta proizvodnje ima prihvatljiv uticaj na životnu sredinu. Naučna mišljenja Instituta na osnovu kojih su uzgajališta ribe postavljena prije nekoliko decenija podržavala su uzgoj ribe na području zaliva u malom obimu, u veoma ograničenim kapacitetima i u svrhu započinjanja ove vrste proizvodnje hrane u Crnoj Gori, sa obavezom izmještanja u slučaju proširenja kapaciteta i povećanja proizvodnje. Ipak, tokom godina i decenija došlo je do značajnog proširenja uzgajališta koja su uslovila neprihvatljive promjene u morskoj sredini, zbog čega ih je neophodno izmjestiti i započeti revitalizaciju koja će sigurno trajati godinama.
Redovni programi praćenja stanja i nivoa uticaja – obaveza investitora
-Problem nije samo kod uzgoja ribe, već što se nakon dobijanja dozvola za bilo koju vrstu aktivnosti koja može imati uticaj na morski ekosistem ne sprovode redovni programi praćenja stanja i nivoa uticaja, što je obaveza svakog investitora u skladu sa zakonom. Redovan monitoring stanja propisan je svakim Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu i u njemu su jasno definisani parametri koje je neophodno pratiti, dinamika sprovođenja analiza i način dostavljanja istih nadležnim institucijama. Suština je da se eventualne promjene utvrde na vrijeme, kako bi se moglo adekvatno reagovati, prevenirati ili umanjiti uticaj.
Da li je korist od proizvodnje morske hrane u dva uzgajališta u Kotorskom zalivu veća od štete prouzrokovane otpadnim materijama?
–Proizvodnja hrane bi trebalo da bude prioritet svake zdrave nacionalne politike. I treba da bude jednako korisna i stanovništvu i proizvođačima. Svaka proizvodnja hrane ima manji ili veći uticaj na životnu sredinu, ali ne smije biti izgovor za zagađenje, naprotiv. Po podacima kojima Institut raspolaže (broj i veličina uzgojnih kaveza, stopa smrtnosti, količina mlađi koja se koristi kao nasad), maksimalna proizvodnja ribe na dva postojeća uzgajališta je oko 400 tona po uzgojnom ciklusu. Koliko će se proizvesti ribe, zavisi od brojnih faktora (pojave eventualnih bolesti, bijega ribe iz kaveza, i sl.), a zvanična proizvodnja je oko 140 tona u 2022. godini (Monstat).
Da li je i, ako jeste, na koji način je moguće izmještanje ribnjaka iz Zaliva na otvorenom; ko bi trebalo da donese i da sprovede jednu takvu odluku?
-Izmještanje ribnjaka i način na koji će se to realizovati je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (Direktorat za ribarstvo). Institut je naučna ustanova, koja svoja mišljenja bazira na osnovu rezultata istraživanja, a ne pretpostavki. Naša je obaveza da o pitanjima zagađenja govorimo otvoreno i jasno, što činimo kako u ovom slučaju, tako i u slučaju uticaja kruzera na morski ekosistem Boke. Tokom poslednjih nekoliko godina sproveli smo i vrlo detaljna istraživanja brojnih lokacija na otvorenom moru, kao potencijalno pogodnih za razvoj marikulture, te predložili one koje su pogodne za uzgoj ribe. Istraživanja su urađena u skladu sa međunarodnim standardima i metodama definisanja lokacija za marikulturu koje su preporučene od strane Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Dodatno, uzgoj ribe u recirkulacijskim sistemima na kopnu je tehnologija koju preporučujemo zbog ograničenosti prostora i specifičnosti obale.
Da Kotorsko-Risanski zaliv bude zaštićeno područje VI kategorije
Istraživanja koja sprovodimo na području zaliva su veoma brojna i intenzivna, a na osnovu rezultata istih predložili smo zaštitu Kotorsko-Risanskog zaliva kao zaštićenog područja VI kategorije u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Koliko će se naš glas čuti u ovom slučaju, ostaje da vidimo.
Uzgoj morskih krastavaca ne donosi očekivane rezultate
-Do izmještanja ribnjaka, odnosno u prelaznom periodu, Institut je predložio i sproveo eksperimentalni uzgoj morskih krastavaca ispod kaveza za uzgoj ribe, kako bismo utvrdili da li je moguće umanjiti nivo zagađenja. Ekološki značaj ovakvog uzgoja ogleda se u smanjenju organskog sadržaja, reciklaži hranljivih materija, filtriranju sedimenta i bio-remedijaciji zagađenih područja, pri čemu su se morski krastavci hranili isključivo nus-produktima uzgoja ribe, odnosno bez dodavanja bilo kakvih supstanci koje bi dodatno uticale na nagomilavanje organske materije na morskom dnu. Na žalost, nivo zagađenja je ostao isti, čak u pojedinim sezonama značajno rastao, što je zavisilo od temperature i biomase ribe u kavezima, kaže Milica Mandić.
O statusu domaćih istraživača i naučnika
-Saradnja sa kolegama iz regiona i šire je nešto što je već decenijama standard u svim oblastima istraživanja. Kako bi rezultati istraživanja bili uporedivi, koriste se standardizovane metode na nivou Sredozemnog mora. Ono što mogu odgovorno da tvrdim je da imamo dovoljno odličnih stručnjaka za sve oblasti kojima se bavimo u Institutu i da niko bolje od nas ne može poznavati naš zaliv i naš dio Jadrana. Dok god budemo više cijenili strane eksperte od sopstvenih, teško da možemo očekivati napredak, ističe Mandić.
Katarina Burzanović, dir. Direktorata za ribarstvo: Nema izmještanja bez izmjena planskih dokumenata
Da bi se preduzele bilo kakve mjere u vezi upozorenja naučne branše da su uzgajališta ribe zagađivači, nužno je prethodno sprovesti zakonsku proceduru i usvojiti planska dokumenta- ovo je zvanični stav Direktorata za ribarstvo.
Katarina Burzanović – screenshot
-Sve nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (čiji je Direktorat za ribarstvo sastavni dio) ogledane su prostorno – planskom dokumentacijom – Prostornim planom Područja posebne namjene za Morsko dobro i Prostornim planom posebne namjene za Obalno područje Crne Gore, kojima su utvrđene zone za marikulturu. Shodno tome, da bi se moglo postupati po upozorenjima naučnika, ista moraju biti reflektovani u prostorno-planskoj dokumentaciji, projektima marikulture, kao i dokumentima o procjeni uticaja na životnu sredinu, kaže za Boka News Katarina Burzanović, direktorka Direktorata za ribarstvo.
Članom 68 Zakona o morskom ribarstvu i marikulturi je definisano da „lokacije za obavljanje djelatnosti marikulture, na predlog Instituta za biologiju mora, utvrđuje Ministarstvo u okviru utvrđenih zona za marikulturu“.
Dozvola za bavljenje “integralnom multi-trofičkom akvakulturom”
-Ukupno je 23 preduzetnika – privrednih društava koja se bave uzgojem riba i školjki ispunilo sve uslove propisane Zakonom i dobilo dozvolu za marikulturu. Od ukupno 23 uzgajivača koji uzgajaju školjke (jednu ili dvije vrste), dva uzgajivača su registrovana i za gajenje ribe po principu tzv. Integralne multi-trofičke akvakulture.
Inicijalne dozvole za marikulturu za dva privredna društva koje se bave uzgojem ribe su izdate u 2014. za jedno uzgajalište, dok je za drugo izdata 2017. godine. Dozvola za marikulturu se po Zakonu najduže može izdati minimalno na godinu, maksimalno na 5 godina, sa mogućnošću produženja, objašnjava Burzanović.
Uzgajalište ribe – foto arhiv Boka News
Da bi dobili dozvolu, uzgajivači ribe i školjki treba da budu registrovani za obavljanje marikulture u CRPS; da su prethodno pribavili saglasnost na Projekat o tehničko-tehnološkim uslovima marikulture sa elaboratom o ekonomskoj opravdanosti investicije, ta da imaju dozvolu za obavljanje marikulture.
Prije izdavanja saglasnosti na Projekat marikulture i dozvole za marikulturu, uzgajivač je dužan da pribavi (i plati) vodnu saglasnost/vodnu dozvolu (u skladu sa Zakonom o vodama), veterinarsko-sanitarnu saglasnost (registrovanje za primarnu djelatnost kod Uprave za bjezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove); dužan je da uradi skicu lokacije sa ukupnom površinom uzgajališta, te pribavi dokument o procjeni uticaja na životnu sredinu za uzgoj ribe i drugih morskih organizama (u skladu sa Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu), saopšteno je iz Direktorata za ribarstvo.
Iskustva iz Hrvatske – moguć uzgoj ribe na otvorenom moru
Da je moguć uzgoj ribe na otvorenom moru uvjerio se novinar Boka News-a. Naime, na uzgajalištima kod otoka Vrgada, Zadarski akavtorij, na otvorenom moru uspješno se godinama uzgaja bijela riba, brancin i orada. Među više uzgajališta duž Jadrana u Hrvatskoj ne otvorenom moru je i uzgajalište smješteno u blizini uvale Lamjana na otoku Ugljanu. Riba se uzgaja u plutajućim kavezima.
Uzgajalište na otvorenom moru u HR u blizini Vrgade / FOTO / Boka News M.Marusic
Crna Gora – Držvni organi nijemi posmatrači
Očigledno da postojeća proizvodnja nije dovoljna, te se riba dodatno uvozi, a do sada donosioci odluka nisu podržali niti sproveli nijednu inovaciju, kako bi proširili proizvodnju i na otvoreno more, s obzirom na stav naučnika da u zatvorenim eko-sistemima višak hrane za ribe zagađuje morsko dno. Izmještanje kaveza za uzgoj ribe na otvoreno more kao i njihovo dalje održavanje je skupo. Za to su potrebna ulaganja u stvaranje povoljne poslovne klime za konkurisanje naših uzgajivača za projekte koje podržava Evropska unija, što sada nije slučaj, najviše zbog “raskoraka” između domaćih dozvola koje se daju na pet godina i evropskih, koje važe za 10 godina.
U vrtlogu potreba, profita, nauke, održivog razvoja, u Crnoj Gori svi moraju dati pun doprinos, posebno državni organi, u sinergiji sa proizvođačima, koji bi sveobuhvatnom kontrolom iz svojih nadležnosti trebali biti aktivni učesnici a ne nijemi posmatrači.
Možda u Zalivu koji je zaštićeno područje Svjetske prirodne i kulturne baštine ribnjaci ne izgledaju lijepo, ali kako su naša stvarnost u doglednom periodu, za očekivati je da se njihovi vlasnici strogo pridržavaju zadatih gabarita, poštuju pravila o korišćenju kvalitetne hrane za ribe i da “pometu za sobom” ono što zaprljaju.
/Team Boka News/
* Projekat – Society Against Corruption in Montenegro – Project Partners: Balkan Investigative Reporting Network and Civic Alliance
Zračna luka Dubrovnik – foto Tonči Plazibat – Cropix
Zračna luka Dubrovnika ovog je januara prihvatila i otpremila ukupno 15.095 putnika, što je 826 putnika više u odnosu na siječanj prošle godine. U usporedbi s 2019. godinom, radi se o 11 hiljada putnika manje u odnosu na isti mjesec te godine, javlja portal Croatian Aviation.
S obzirom na sve najave avioprijevoznika za predstojeću ljetnu sezonu prema Dubrovniku, nema sumnje da će ovo biti rekordna godina za najjužniju hrvatsku zračnu luku u kojoj se ove godine očekuje preko 3 miliona putnika, čime će Dubrovnik postaviti novi godišnji rekord koji trenutno drži spomenuta 2019. godina kada je kroz ovu zračnu luku prošlo 2.8 miliona putnika.
Na dan 26. januara 1930. godine, u olujnom nevremenu oko 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, potonuo je teretni parobrod Daksa. U toj havariji poginulo je svih 38 članova posade.
Bio je to jedan od najsuvremenijih i najvećih brodova u Hrvatskoj i u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Brodom je zapovijedao kapetan Vlaho Baletin. Tragedija Dakse bila je prva i najveća pomorska nesreća u povijesti hrvatskog parobrodarstva.
Brod je izgrađen 1911. godine u brodogradilištu John Readhead & Sons u gradu South Shields u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je dug nešto više od 113 metara, širok 15,7 metara, a mogao je prevoziti do 7.500 tona tereta. Mogao je postići brzinu od 11 čvorova, što je za to vrijeme bilo poprilično brzo.
Kupac je bila Navigazione a Vap Unione (Unione Raguseo) iz Dubrovnika i plovio je pod austro-ugarskom zastavom. U Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, svečano je dočekan 6. travnja 1911. godine. Godine 1916. brod je promijenio ime u Santa Rosa i sljedećih sedam godina plovio je za Talijane. Godine 1923. došao je u vlasništvo hrvatskog brodara Dubrovačke parobrodarske plovidbe i promijenio je ime u Daksa.
Na posljednje je putovanje Daksa je isplovila 10. januara 1930. godine iz Gruža. U Vranjicu je ukrcan cement, a u tuniškoj luci La Goulette preuzeo je teret željezne rudače te je 19. januara zaplovio put Rotterdama. Dana 22. siječnja prošao je Gibraltar, a ciklon ga je zahvatio 26. januara oko 13 sati prije uplovljavanja u Biskajski zaljev.
Biskajskim zaljevom divljale su oluje, a more, nebo i vjetar bivali su sve gori i gori. Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Nebo je bilo posve crno, silovita grmljavina, golemi valovi, a vjetar je udarao brzinom od 120 čvorova. U 13:07 sati radio-telegrafist s Dakse poslao je poziv u pomoć kad je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega je u skladište počelo prodirati more. Nepuni sat poslije, u 13.58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bio posljednje što se čulo s Dakse.
Već dva dana nakon brodoloma ukazali su se tragovi s Dakse. Ribari iz portugalskih gradića Viane do Castelo i Castela do Neire 28. januara 1930. godine naišli su na ostatke dijelova zapovjednog mosta, čamaca, pojaseva za spašavanje, kolute za spašavanje i mali čamac s natpisom “Dubrovnik”.
Vijesti su sporo dolazile, pa se tek 30. siječnja preko uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe saznalo za nesreću. Još uvijek su postojale nade da će Daksa doploviti u Rotterdam. Još 29. siječnja vjerovalo se da je Daksa prošla Land’s End, što je opovrgnuto 4. februara kada je utvrđeno da se radilo o P/B Istina.
Stradalo je svih 38 članova posade, koji su bili iz Dubrovnika, Hvara, Brbinja, Sukošana, Splita, Paga, Vranjica, Baške Vode, Kukljice, Stona, Privlake, s Kaprija, Betine i drugih mjesta.
Dani žalosti bili su proglašeni u Dubrovniku od 9. do 13. februara 1930. godine. Brojni su gradovi postavili u stolnoj crkvi posmrtni odar koji su uresili pojasima za spašavanje s Dakse, brodskim feralima, brodskim konopima, zastavama “DPP”, te prigodnim epigramima i osmrtnicama. Dubrovačka parobrodarska plovidba odredila je iznos od 300.000 dinara za pomoć obiteljima stradalih, a akciju prikupljanja pomoći organizirale su Dubrovačka parobrodarska plovidba i Jadranska straža. Zagrebački Nogometni savez organizirao je utakmice čiji je prihod bio namijenjen obiteljima stradalih, a osnovane su, uz staro bratstvo Sv. Nikole u Gružu, karitativna sekcija za osnivanje fonda pomoći mornarima i prosvjetna sekcija za osnivanje pučke biblioteke.
Postoje razna mišljenja o razlozima nesreće. Prema jednima, Daksa je bio stariji brod koji nije izdržao manevar prilikom okretanja, a kapetan je navodno bio mlad i neiskusan za vođenje broda u olujnim uvjetima. Drugi pak smatraju da se brod prevrnuo zbog prodora mora u skladište br. 1. Treći mogući scenarij, koji je manje vjerojatan, jest udar o stijene.
Tragedija Dakse ostala je duboko urezana u pamćenje Dubrovčana kao podsjetnik na sve opasnosti koje kriju more i pomorski zanat koji je proslavio Dubrovnik i dubrovačke krajeve.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, memoarske proze, mediteranologije, mitologije, psihologije i knjiga za djecu.
Kratki i čudesni život Oskara Vaoa Džuna Dijaza roman je o tinejdžeru iz Nju Džersija dominikanskog porijekla, uronjenom u svijet knjiga i stripova. On sanja da postane novi Tolkin i, iznad svega, da pronađe pravu ljubav. Međutim, vjeruje da njegovu porodicu generacijama prati kletva odgovorna za progone njegovih predaka pod diktatorskim režimom, ali i za sve njihove zlosrećne ljubavi. Usamljen i neuspješan na ljubavnom planu, Oskar odlučuje da će on biti njena posljednja žrtva. Prateći buran život glavnog junaka, njegove odbjegle sestre i nepokorne majke Dijaz slika nekoliko decenija burne dominikanske istorije. Izdavač je Booka.
Psovanje publikle jeknjiga sa kojom se Peter Handke pojavio na pozorišnoj sceni 1966. godine. Psovanje publike napisao je u svojoj 22. godini i postao neko ko je postavio dijagnozu aktuelnom stanju pozorišta. Handke ne samo da se ne drži aristotelovskih pravila tradicionalnog pozorišta, on ruši čak i iluzorni karakter modernih komada tako da se gledaocu razbija iluzija da je uopšte u pozorištu. Gledalac ili biva ispsovan od glumaca što je uopšte došao na predstavu ili biva podvrgnut drugoj vrsti verbalne torture. Izdavač je Laguna.
Knjiga o Titu posljednje je djelo Dobrice Ćosića koje je čekalo punih deset godina na objavljivanje. Radi se o ispovijesti jednog vjernika koji je postao najžešći opozicionar titoizma. Zanimljivo je da je Ćosić umro nad ovim rukopisom 2014. godine. Knjiga o Titu vaskrsava i oživljava jednu epohu koju su, sasvim sigurno, obilježila dva čovjeka – predsjednik i pisac, Josip Broz i Dobrica Ćosić. Ova knjiga je posljednji sud o njihovom odnosu i posljednja istina o najkontroverznijem sukobu u istoriji Jugoslavije. Izdavač je Laguna.
Mletačka republika – doba dekadentne oligarhije knjiga je Marije Kocić. Ova monografija je prvi pokušaj analitičke studije prošlosti Venecije u srpskoj istoriografiji, koja uključuje znalačko i originalno pretresanje njene upravne sturkture. Knjiga je zasnovana na vještom korišćenju izvora iz arhivske građe 16. i 17. vijeka sa kompetentnom analizom složenih društvenih pojava i osnovnim posebnostima mletaćke dekadentne oligarhije. U kriznom razdoblju 17. i 18. vijeka mletačka vlast se suočavala sa fenomenom uprave te društvenim i vjerskim odnosima, drugačijom etničkom strukturom i kulturološkim posebnostima. Izdavač je Heraedu.
Stara srpska religija i mitologija je knjiga Veselina Čajkanovića koja obrađuje temu religije i mitologije predaka savremenih Srba, još od doba paganizma. Čitanjem ovog djela se dolazi do upozavanja sa religijskim običajima i radnjama poput dočaravanja kiše, odbrane od groma, ostavljanja posljednjeg snopa; zatim sa različitim vjerovanjima – u vile, divove, vještice, vampire, demone voda – koji su sačuvani iz vrlo daleke prošlosti, ali žive i dan danas u obliku praznovjerice, često u punoj snazi. Izdavač je Ukronija.
Pozitivno razmišljanje knjga je Vere Pajfel u kojoj se nalazi sve ono što smo oduvijek željeli da znamo o pozitivnim mislima, ali smo se plašili da to sprovedemo u djelo. Biti pozitivan zanči biti otvoren prema ljudima, govoriti ono šta zaista mislimo i čvrsto stajati iza svojih riječi i stavova. Ova knjiga će nam otkriti načine da se povežemo sa podsvjesnim umom, kako na pozitivan i uspješan način da komuniciramo sa ljudima, da prevaziđemo stres, uzmenirenost, grižu savjesti, ljubomoru, zavist, usamljenost. Izdavač je Sezam Book.
Iz veoma zanimljivog serijala za mlađe čitaoce Biblioteka čitamo zajedno stiže nam Ježeva kućica Branka Ćopića. Jež, slavni lovac bezbrižno šeta šumom. Lisica, vuk, divlja svinja i medved radoznalo ga prate da bi vidjeli u kakvoj to kućici živi kad je toliko hvali. Kad budu vidjeli da se radi o običnoj bukovoj kladi u kojoj je jež kao postelju prostro malo suvog lišća neće prestati da ga ismijavaju. Međutim, vuka i divlju svinju će ubiti lovci, medveda do smrti izbosti pčele, a jež će i dalje uživati u svom skromnom domu. Ovo izdanje se razlikuje od ostalih jer se u sredini svake slikovnice nalazi i edukativni dodatak. Izdavač je Vulkan.
*Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Donald Trump kaže kako bi “ohrabrio” Rusiju da napadne svaku članicu NATO-a koja ne plaća svoje obveze u sklopu zapadnog vojnog saveza. Bivši američki predsjednik priznao je kako je jednom rekao čelniku NATO-a da neće zaštititi naciju koja ima zaostatke u plaćanju ako je napadne Rusija.
Tvrdi kako je najavio čelniku NATO-a kako će u tom slučaju “ohrabriti” agresore da “čine što god žele”. Članovi NATO-a obvezuju se braniti svaku naciju u bloku koja bude napadnuta. Bijela kuća je Trumpove komentare nazvala “užasnim i bezobzirnim”, piše BBC.
Govoreći tijekom jučerašnjeg skupa u Južnoj Karolini, Trump je ispričao da je svoje komentare o Rusiji iznio tijekom sastanka čelnika zemalja NATO-a. Objasnio je kako je čelnik “velike zemlje” predstavio hipotetsku situaciju u kojoj ne ispunjava svoje financijske obveze unutar NATO-a, ali se našao pod udarom Moskve.
Trump je kazao kako ga je taj čelnik pitao bi li Sjedinjene Države priskočile u pomoć njegovoj zemlji u tom scenariju. “Rekao sam: ‘Nisi platio? Ti si delinkvent?’… ‘Ne, ne bih te zaštitio, zapravo bih ih poticao da rade što god žele. Moraš platiti'”, objasnio je Trump.
Glasnogovornik Bijele kuće istaknuo je da je bivši predsjednik “ohrabrivao invaziju na najbliže saveznike od strane ubojitih režima”, a komentare je označio “užasnim i neopravdanim”. Dodao je da izjava “ugrožava američku nacionalnu sigurnost, globalnu stabilnost i domaće gospodarstvo”.
Trump, koji će vjerojatno biti republikanski kandidat na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u SAD-u, dugo je kritizirao NATO i ono što on smatra pretjeranim financijskim teretom za Sjedinjene Države koje jamče obranu 30 drugih nacija.
Rusija je pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu 2022., nakon što je Trump već napustio dužnost. Od tada se žalio zbog iznosa američkog novca poslanog Ukrajini, koja nije članica NATO-a. SAD je pružio Ukrajini više financijske potpore nego bilo koja druga zemlja, ukupno više od 44 milijarde dolara od invazije 2022., prema podacima Bijele kuće iz prosinca.
Republikanci u Kongresu od nove godine blokiraju sva nova financiranja, zahtijevajući stroge mjere za ograničavanje migracije u SAD na njihovoj južnoj granici. Odbili su izmijenjeni prijedlog zakon kada je predstavljen ranije ovog tjedna.
Trump je tijekom skupa podržao to odbijanje, rekavši da su prijedlozi koje je dao predsjednik Biden bili “katastrofalni”.
Na ljeto bi Vlada trebalo da donese odluku da li će aerodromi biti dati u koncesiju, saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva.
– Očekujemo da se postupak završi tokom ljetnjih mjeseci nakon čega će Vlada donijeti odluku da li će nekoj od kompanija dati koncesiju, hoće li se raspisati novi javni poziv ili će aerodromi iz sopstvenih sredstava i uz pomoć kredita krenuti u modernizaciju – kazali su Pobjedi iz tog Vladinog resora.
Modernizacija
U resoru na čiiem je čelu Filip Radulović smatraju da je neophodno obezbijediti moderniju i efikasniju aerodromsku infrastrukturu koja bi doprinijela ekonomsko-turističkoj ekspanziji Crne Gore.
– Evidentno je da crnogorske aerodrome treba modernizovati, što je u posljednjem izvještaju o napretku Crne Gore konstatovala i Evropska komisija. U tom izvještaju piše da Crna Gora treba da modernizuje aerodrome, te da bi se koncesijom riješila ograničena dostupnost naše zemlje. Ono što je nužno jeste da se mora donijeti odluka u vezi sa ovim procesom jer je neodgovorno da od 2019. godine držimo u neizvjesnosti zainteresovane koncesionare – rekli su iz Ministarstva.
Iz tog resora su podsjetili da je Vlada nedavno dala odobrenje da se krene u drugu fazu tenderskog procesa. Trenutno se, kako kažu, vode pregovori sa istim konsultantima (IFC) koji su upoznati sa svim izazovima iz prethodnog perioda radi ponovnog angažovanja na poslovima konsultacija u daljem procesu koncesije.
– Kada se postigne dogovor i riješe sve sporne tačke iz prethodnog perioda, tada će biti definisani uslovi koje treba da zadovolje sve zainteresovane kompanije. Na ovaj način Ministarstvo i Vlada preventivno djeluju i čuvaju interes države – saopšteno je iz Ministarstva saobraćaja.
Ponude
Izvršni direktor Aerodroma CG Vladan Drašković je nedavno Pobjedi naveo da nije po automatizmu protivnik koncesije, ali i dodao da ,,moramo biti svjesni svih rizika takvog aranžmana“.
– Gubitak upravljačkog uticaja je cijena koju društvo mora da plati ulaskom u ovakav vid javno-privatnog partnerstva, dok je razvoj sporedni efekat funkcije maksimiziranja profita za korisnika koncesije – rekao je ranije Drašković i dodao da je procjena svih faktora i odluka na temu šta je bolje (ili manje loše) u konačnom na vlasniku, odnosno Vladi.
– Lično smatram da državni monopol ne bi trebalo pretvarati u privatni, posebno u slučaju mogućnosti finansiranja sopstvenog razvoja zadovoljavajućom brzinom, i uz menadžment koji će se rukovoditi isključivo profesionalnim standardima – poručio je ranije Drašković.
Vlada Duška Markovića je 25. jula 2019. godine usvojila koncesioni akt i ugovor za davanje koncesije za korišćenje aerodroma Tivat i Podogrica.
Koncesionim aktom je tada predviđeno 100 miliona eura jednokratne nadoknade za budžet i 200 miliona eura investicija u narednih 30 godina.
Ministarstvo saobraćaja, na čijem čelu je bio Osman Nurković, je oktobra 2019. godine objavilo pretkvalifikacioni tender za dodjelu koncesije za aerodrome, na koji je stiglo sedam prijava, kvalifikovala su se četiri ponuđača, od kojih je jedan odustao. U igri su ostali južnokorejska kompanija Incheon International Airport, luksemburška Corporacion America Airports i francusko – turski konzorcijima ADP-TAV. Trebalo je da slijedi postupak raspisivanja tendera odnosno poziv odabranim konzorcijumima ili firmama da dostave ponudu. Krajem oktobra 2021. godine tri ponuđača, koja su ranije prošla pretkvalifikacioni tender, predstavili su sebe i svoje planove predstavnicima vlade Zdravka Krivokapića. Tadašnji resorni ministar Mladen Bojanić je saopštio da interesovanje potencijalnih koncesionara za aerodrome nije splasnulo.
