Mi Bokelji sve manje plivamo. Smeta nam što nema više naših plaža, pretrpane su nepoznatima koji se brčkaju, mažkaju, očevi se igraju u pijesku, tetovirani se prse. I svoje pse bi da prošetaju po plaži i okupaju u slanoći. Mi lovimo proljeće, jesen. Evo pjesnika Rastka Šejića koji ne odustaje od plivanja, iako je sve ovo nabrojao. Ima svoje brdo, đedovu kuću, narandže, čemprese i more i nije odavde. Izvanjac. Kao da nas opominje šta sve propuštamo jer u njegovoj poemi “Kada plivaš,” more je spas od tuga i ljudskih izdaja, utjeha, zamena za sve kojih više nema.
More u svim situacijama, u vedro jutro, dok je bura, kad zapljušti, a ti si u vodi. More koje treba osvojiti i otplivati do sredine zaliva. Toliko plivanja i toliko uživanja i želje za lijekom. Sitne ribe koje ga primaju u svoje jato i zamjenjuju one koji su slagali i izdali. I onda on poručuje:
Shvatiš da inteligencija
Nije snalažljivost
Već sposobnost
Uživanja u svijetu
Ali more je neizvjesnost, struja protiv koje se boriš i uživaš, i pjesnik shvati da je:
Čovek vrhunska zvjer
Koja u vodi može
Manje od svake ribice
Morska knjiga – Kada plivaš
I čitav naš svijet je tu sa požarima koje samo pljusak ugasi, jer “Nema kanadera / Ni Boga iz mašine.” I komšije koje pokažu svoje zlo lice u teškim vremenima. Deda prvoborac, golootočanin, koga pjesnik citira i čiji grob gleda na more. Rusi sa svojom literaturom, dočim nama dolaze samo oni koji su shvatili zakone tranzicije i kolonizacije. Moglo bi se podijeliti ono što čini more čovjeku i ono što ljudi čine jedni drugima, ovdje u ovoj poemi se prepliću osjećanja. More produbljuje osjetljivost i onda se plivajući boriš sa sobom i svijetom. Mir i zadovoljstvo se postiže i skokom u vodu sa mula kao spasom od žaropeka, ali i ulaskom u drugi svijet koji će te primiti ili kazniti:
I slika svijeta
I tebe
Oštra je
I beskompromisna
I zbilja, plivanje u koje nas poziva pjesnik nije samo užitak rashlađivanja, već odmjeravanje svoje snage, svijesti o mogućnosti da podneseš sve što te čeka na životnom putu. Može se plivati po pravilima tranzicije, udobno u mlakoj vodi, pet metara od obale, ali kakva korist od toga? Može se ležati i „selfirati,“ ali šta bi o sebi saznao i koliko bi ti život postao bolji? Možeš da plivaš niz struju, ona se u plićacima i ne osjeća. Lako je biti maneken i pozer, surogat čovek. To je u modi. Pjesnik se odlučio da ide kontra mainstream-a, da zapliva duboko. Da uživa kada je more posle bure najhladnije. To nije pitanje izbora, to je do čovjeka. Ili te ima, ili te nema. Ima mještana koji nikada ne plivaju:
Jer dobro znaju
Stvarnu snagu mora
Kad mora da objasni
Prolaznima prolaznost
Tako poema “Kada plivaš” Rastka Šejića kreće od poziva na plivanje do opomene jer nema vrijedne poezije bez ispovesti i svesti o prolaznosti. Kroz sitne detalje pjesnik nas u svakom delu poeme natjera da se suočimo sa ozbiljnim sukobima sa svijetom koje niko od nas ne može da zaobiđe. Kad je već tako, mogli bi da zaboravimo naše razmaženo prisjećanje šta nam je nekada plivanje bilo i predamo se moru koje je samo nama bazični element mentaliteta i pojedinačnih karaktera. Biti čovjek od mora je obaveza. More je odraz naše duše i ne koristi kriti se iza ogledala.
Rastko Šejić: “Kada plivaš,” izdavači Matica Boke, Tivat; Prometej, Novi Sad; Šta hoćeš, Beograd, 2023.
Sezona prolazi bez riješenog problema kanalizacije u Meljinama i neizdrživog smrada kojim dočekujemo i ispraćamo goste, a u kom stanovnici Meljina i okoline moraju i dalje živjeti. Ne samo da nije riješen problem, nego je uz sve dodata i restrikcija vode, proglašena kao najnormalnija pojava, pri čemu Novljani imaju vodnosnabdjevanje dva sata ujutro i dva sata uveče. Pa kome se uklapa – uklapa se, poručuju iz Klub odbornika “Evropski tim za Herceg Novi”.
Postavlja se pitanje da li su baš svi problem neriješivi ili lokalna vlast pokušava da nas uvjeri da je ovakvo stanje normalno?
Evropski tim za Herceg Novi pokrenuo je inicijativu za preispitivanje odgovornosti i diskusiju na temu rješavanja problema kolektora, sa ciljem da i vlast i opozicija djeluju u interesu grada.
Uprkos našoj inicijativi i želji da se napravi prvi korak u rješavanju problema, niko od vladajuće – “skrpljene većine” nije odgovorio.
Dakle, nijesmo ni u elementarnom administrativnom smislu dobili odgovor, a kamoli prihvatanje inicijative.
DPS – Evropski tim za Herceg Novi
Očigledno će politikantsko i licemjerno čuvanje “mira u kući” još jednom biti iznad intresa grada i činjenice da direktor društva za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture Herceg Novog krši zakon. Ne smeta neblagovremeno planiranje radova, ne smeta neznanje, ne smeta manipulacija građana, niti ekološka katastrofa u gradu, koja svake godine eskalira.
Očigledno, ne dolazi neprijatan miris samo iz Meljina. Štaviše, posebna vrsta smrada neodgovornosti i neznanja širi se u centru, iz zgrade Opštine!
Vjerujemo da će taj “neprijatni miris” eliminisati građani već na sljedećim izborima, kaže se u saopštenju Kluba odbornika “Evropski tim za Herceg Novi”.
Tiiatlon između dva otoka – foto Triatlon klub Kotor
Ekskluziva sa startom između Peraških otoka a ciljem kod Borića, u okruženju jedinstvenog kulturnog pejzaža, limitirana za 120 učesnika
Bokeški triatlon, održan proteklog vikenda 12. put u Perastu, protekao je u najboljem redu, bez povreda učesnika i bez incidenata, što je, s obzirom na zahtjevnost povezivanja sportskih disciplina- plivanje, biciklizam, trčanje, najvažnije. Za domaće takmičare najvažnije je Državno prvenstvo u olimpijskoj distanci, održano u sklopu rke, gdje je prvo mjesto u muškoj kategoriji osvojio Dušan Milošević, TK Podgorica, drugi je Luka Čupić, TK Herceg Novi, a treće – Antonio Grgurović, TK Kotor. U kategoriji za žene pobijedila je Aleksandra Tot, TK Tivat, koja je bila i jedina žena u ovoj disciplini sa licencom za takmičenje.
Lijepe utiske nose i takmičari, a zadovoljni su i organizatori iz Triatlon kluba Kotor, kao i njihovi suorganizatori iz Mjesne zajednice Perast i pokrovitelji- Opština i Turistička organizacija Kotor.
Svi nagrađeni zajedno
-Svi nosimo dobre utiske sa ove sportske manifestacije, koja je s obzirom na ograničen broj takmičara (120) svojevrsna ekskluziva, jer se odvija u jedinstvenom prostoru kulturnog pejzaža. Zanimljiv je autentični start- skakanjem 60 takmičara sa brodića ukotvljenog između otoka Sv. Đorđe (Sv. Juraj) i Gospa od Škrpjela, odakle se pliva 1500 metara do Borića. Odatle se preuzimaju bicikla i voze se šest krugova od Perasta do Orahovca i nazad (40 kilometara), da bi u završnici istrčali još pet krugova od Borića do kraja Perasta i nazad (10 km). Uživali su svi učesnici iz 12 zemalja, pri čemu smo posebno zahvalni mještanima i Mladenu Dabižinoviću, predsjedniku Mjesne zajednice Perast i predsjedniku Bućarskoga kluba “Jadran” u Perastu, čije su nam terene velikodušno ustupili za potrebe trke. Oni su nam izašli ususret za sve što nam je bilo potrebno, kaže za Boka News Mladen Ilić, predsjednik TK Kotor, ispred Organizacionog odbora.
Prethodnog dana održan je i dječji akvatlon, drugi po redu, sa vizijom domaćina da se ojača omladinska selekcija (na njima triatlon ostaje).
Krsto Lalić zadužen za najmlađu selekciju
Među najmlađima, koji su se takmičili u dvije distance, bilo je kako djece takmičara, koji su se sjutradan oprobali u triatlonu, tako i djece mještana, Bokelja, koji su zajedno sa njima odmjerili svoje snage.
Triatlon klub Kotor
-Prezadovoljni smo, idemo u dobrom smjeru, Bokeški triatlon je prepoznat na evropskoj sportsko-rekreativnoj mapi, nadamo se još boljoj podršci lokalne uprave, Turističke organizacije i cijele zajednice, s obzirom da je ovaj sport skup, a triatlonci su dobre platiše, znaju da uživaju u kvalitetnoj ponudi. Organizacija ove trke je mali doprinos Triatlon kluba Kotor toj ekskluzivnoj ponudi, uz poziv da se trka profesionalizuje u svom segmentima, jer se već dugo, svih 12 godina bazira na entuzjazmu mještana i dobroj volji volontera. Sve pohvale organizatorima, dobrovoljcima/kama, prijateljima koji nam nisu naplaćivali usluge od prevoza brodom do kuvara, što bi ubuduće trebalo adekvatno i nagraditi, poručuje Ilić.
Instrukcije pred trku kod Borića
Bokeški triatlon je održan uz mnogo entuzijazma i novčanom podrškom TO i Opštine Kotor koje su zajedno obezbijedile ukupno oko 3000 eura.
Crna Gora je, naročito na Primorju, prepuna tvrđava, raznih drugih fortifikacijskih objekata, utvrda, bedema, utvrđenih gradova…, akvadukta, mostova… Svi ti živi svjedoci prošlosti predstavljaju ogroman potencijal za obogaćivanje turističke ponude. Međutim, kako je Pobjedi kazao predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Ranko Jovović rijedak smo primjer zemlje na svijetu koji ne iskorišćava ove resurse.
Tvrđave građene u Boki su za turiste pravo otkrovenje, ljubiteljima šetnji po prirodi njihovi pristupni putevi su izuzetno atraktivne hajking-staze. Vojni eksperti i danas se dive stručnosti njihovih planera, a arhitekte ostaju fascinirane pred umješnošću njihovih graditelja koji su na vrlo nepristupačna mjesta iznijeli ogromne količine kamena, čelika i betona.
Višestruka vrijednost
Jedini koji do sada, makar formalno, nijesu prepoznali njihovu višestruku vrijednost su najodgovorniji ljudi u našem sistemu kulture koji austrougarskim fortifikacionim objektima na našem primorju, sa izuzetkom par slučajeva, još nijesu dali nikakav zakonski status onoga što ti objekti zapravo jesu – spomenici kulture i jedan od najatraktivnijih djelova graditeljskog nasljeđa u Crnoj Gori.
– I ove, kao i neke druge, resurse ne koristimo ni blizu koliko bismo mogli i trebali. Postoje svijetli primjeri dobre valorizacije, ali ne možemo biti zadovoljni stepenom te valorizacije – poručuje Jovović.
Međutim fortifikacije koje je od 1838. do 1914. na Primorju, pogotovo u zoni Boke Kotorske i oko Budve, gradila austrougarska vojska i koje su odoljele svim napadima neprijatelja, zubu vremena i decenijskoj nebrizi danas, kao zakonom formalno nezaštićene, sve teže odolijevaju devastaciji.
Javnost ih je otkrila tek kada je penzionisani potpukovnik Radojica Pavićević objavio monografiju “WERK / Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori”.
Jovović smatra da je ovo veoma značajna tema i da još nije kasno sačuvati ovo kulturno blago i iskoristiti ga u turizmu.
– U prilog nam ide i progresivan rast kulturnog turizma u čitavom svijetu i veća zastupljenost gostiju kojima je to cilj putovanja. Time se produžava sezonalnost, povećava radijus kretanja, povećava i čini raznovrsnijom potrošnja i ostvaruju mnogi drugi benefiti – objašnjava Jovović.
Najbolji primjer valorizacije kulturne baštine vidi u neposrednom susjedstvu.
– Ako pogledamo rezultate koje imaju kolege iz Dubrovnika čije zidine su bilježile i preko 1,3 miliona posjetilaca u rekordnim godinama onda nam je jasno u kom pravcu treba da idemo – kaže Jovović.
Španjola
Jedan od bogatijih gradova je, kako ističe, Herceg Novi gdje postoje brojni objekti od kojih navodi najznačajnije kao što su tvrđava Španjola i tvrđava Arza čiji je potencijal nemjerljiv. Tu je i tvrđava Forte Mare i Kanli kula koje su dostupne posjetiocima.
Penzionisani potpukovnik Radojica Pavićević je u svojoj monografiji “WERK / Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori” obradio oko 130 borbenih objekata, razvrstanih po vrstama i njihovoj ulozi u cjelovitom sistemu ratne luke Boka Kotorska.
– Važno je napomenuti da je sav sistem utvrda, u stvari, jedna tvrđava, sa jednim komandantom, a svi njeni elementi, vojničkom logikom filigranski postavljeni u prostor, čine izuzetan sistem koji tek kao takva cjelina ostvaruje svoju funkciju. Pojasna tvrđava i ratna luka Boka Kotorska koštala je 175 miliona maraka, a kada je bila najpotrebnija (1914. godine), ona je bila neupotrebljiva i prevaziđena jer je u naoružanje uveden avion (napad iz vazduha) i gusjenica (brzina dejstva, blokiranje i obilazak jakih uporišta) – objašnjava Pavićević, entuzijasta za planinarstvo i vojnu istoriju, koji je godinama obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije.
– Pred početak Prvog svjetskog rata bilo je u Boki oko 3.500 ljudi stalne tvrđavske posade, 218 tvrđavskih topova kalibra od 37 do 305 milimetara, 99 mitraljeza, 46 reflektora i devet torpednih cijevi. U to vrijeme, “Primorska tvrđava Boka”, kako je bio zvaničan naziv ovog kompleksnog fortifikacionog sistema, raspolaže sa tromjesečnim rezervama svih potreba za oko 36.000 vojnika i 6.700 konja – navodi Pavićević.
Čudesne građevine od kamena, čelika i betona oduševljavaju hiljade ljudi koji su ih mapirali kao nezaobilazne tačke na svojim hodočašćima kroz crnogorske vrleti. Čitav sistem imao je izvanrednu vojničku, ali i graditeljsku, arhitektonsku i kulturnu dimenziju, što bi danas moralo biti prepoznato i valorizovano i u turističkom smislu.
Crkva Velike Gospe na-Crkvicama-sagrađena 1895.
Crkvice
– Evropski poznavaoci fortifikacije uvjeravaju me da imamo biser i najočuvanije objekte, ali su vrlo iznenađeni našim odnosom prema njima. Najveća vrijednost fortifikacionog sistema oko Boke je njegova cjelovitost i činjenica da je dobar dio objekata koji ga čine u prilično dobrom stanju ili se makar mogu naći njihovi temelji – kazao je Pavićević za Pobjedu, dodajući da su ipak i pored naše nebrige neki objekti poput tvrđava Goražde i Vrmac u odličnom stanju.
– U Boki ima i nekih zaista specifičnih i značajnih objekata kakve više nigdje u svijetu ne možete naći u takvom dobrom stanju očuvanosti. Svi oni imaju istorijsku, arhitektonsku, kulturološku vrijednost i značaj u međunarodnim okvirima. Mora da se radi. Krupan je to ulog. Tu se griješi samo jednom i šteta je nepopravljiva. Zbog toga niko nema pravo na grešku – tvrdi Pavićević.
Danas su, kako ističe, razbacane i napuštene fortifikacije, pojedinačno bude pažnju, neke su i izvor koristi mjesnom stanovništvu, ali kada se sagledaju cjelovito, dobija se jedan organizovan, dobro osmišljen i funkcionalan sistem koji pokazuje moderan (za to vrijeme) sastav odbrane.
Vrmac – foto Boka News
– Slijedeći tehničke inovacije i logiku ratne vještine ovaj sistem projektovan u spoljni prostor proizveo je posebnu fortifikacijsku arhitekturu, koja i danas oduzima dah. Cilj mog rada bila je identifikacija tvrđave uz pomoć i obilazak arhiva Beča, Graca, Berlina, Beograda, Kotora, Cetinja, Herceg Novog, Budve, Subotice i pojedinaca koji su mi ljubazno ustupali materijale, kao i drugih dostupnih materijala uz terenski obilazak svake lokacije. Dio mog radnog angažovanja proveo sam u forovima na Brionima (Teget, Peneda, Mali Brioni) i na Turtijanu u Puli, a dio u forovima Boke Kotorske (Vrmac, Goražde, Grabovac i Radišević) i donekle osjetio svu toplu hladnoću tih moćnih građevina – priča naš sagovornik.
Tvrđava Boka Kotorska razvijala se, kaže, na istorijskom nasljeđu ranijih osvajača, ali niko kao Austrougari ovom prostoru nije dao toliki značaj i utvrdio ga na taj način, a izgrađena infrastruktura (posebno puteva) i danas je većinom u upotrebi.
– Tvrđava je rasla i razvijala se prvo kao zaprečna primorska tvrđava, a od 1882. do početka Prvog svjetskog rata u pojasnu, a pred Prvi svjetski rat prerasta u kopnenu tvrđavu. Intenzivnije utvrđivanje, posebno ulaska u zaliv, izvršeno je polovinom XIX vijeka. Sve do tada situacija na ovom prostoru je stabilna, a interes Austrije nevelik. Početkom druge polovine XIX vijeka dolazi do značajnijih promjena na globalnom nivou što radikalno mijenja i odnos prema važnosti Boke i njenog utvrđivanja – kaže Pavićević dodajući da ovaj period karakteriše i nagli razvoj nauke i tehnike koji vrlo brzo nalazi primjenu u oružanim snagama zbog čega se i sistem odbrane prilagođava novim zahtjevima. Sve ovo navodi na potrebu da se odbrambeni sistem tvrđave Boke Kotorske proširuje, ojačava i preoružava.
– Sve do 1882. godine fortifikacije u Boki Kotorskoj i na širem prostoru Budve, postavljene su u dvije linije, prva koja prati obalni pojas, a druga duž granice sa Crnom Gorom. Od 1882. godine pa sve do Prvog svjetskog rata tvrđava se širi i oko zaliva prave pojaseve odbrane sa jakim utvrđenjima na dominantnijim tačkama na zemljištu. Tvrđava prerasta u pojasnu sa tri odbrambene zone. Jednovremeno se izgrađuje i pomoćna odbrambena zona Budva – Spič – kazao je Pavićević.
Od 1882. godine Boka Kotorska pretvorena je iz primorske zaprečne u pojasnu tvrđavu sa tri odbrambene zone: južnu – jadransku odbrambenu zonu; istočnu – lovćensku odbrambenu zonu; sjevernu – krivošijsku odbrambenu zonu.
Prema Grahovu rade se utvrđenja raspoređena u tri uzastopne linije (pojasa), a za zaštitu Risna i Perasta sa istoka izrađeni su na visoravni sela Ubalac forovi Šanik i Vranovo brdo.
Austrougarska tvrđava Goražda u blizini Tivta – foto www.fort-net.org
– Pred Prvi svjetski rat tvrđava Boka Kotorska sastavljena je od: devet utvrđenih gradova, četiri oklopljena fora, 28 forova različitih veličina i namjene, četiri zaprečne tvrđave, devet forova – baterija, dvije torpedne baterije, dvije flankirne baterije, 13 zaprečnih utvrđenja, 22 baterije polu-stalnog tipa, 20 karaula, oko 20 kasarni (defanzivnih, žandarmerijskih, gradskih, stražarskih i td.), četiri broda kao utvrđene vatrene tačke i izuzetno velikom infrastrukturom kao što su: vode, putevi, željeznica, aerodromi, arsenal, bolnice, groblja, skladišta, radionice, magacini, škole, signalne stanice i radio-stanice. Jedan kilogram zlata je u to vrijeme iznosio 3.280 kruna AU ili 1.640 AU-guldena. Za Vrmac je utrošeno 762,2 kilograma zlata-AU gulden se ukida 1892, kojeg zamjenjuje kruna po tečaju 1:2 ( 2 krune = 1 gulden) – kaže Pavićević.
Ako se zna da je pojasna tvrđava i ratna luka Boka Kotorska koštala oko 175 miliona kruna, a jedan oklopljeni for oko 2,5 miliona kruna, (bez oruđa i municije) onda se lako izračuna koliko je zlata utrošeno tokom izgradnje tvrđave Boka.
Interesantno je da je tvrđava, kad je bilo najpotrebnije (1914-1916) bila neupotrebljiva, prvenstveno pronalaskom aviona, ali i naglim razvojem tehnike povećanjem dometa, razorne moći, preciznosti…
Boka je kroz istoriju uvijek imala izuzetan značaj
Kako je istakao Pavićević zbog izuzetno povoljnog položaja i zaklonjenosti sa otvorenog mora Boka je kroz istoriju uvijek imala izuzetan značaj za različite civilizacije.
– Za 114 godina Austrija (a od 1867. Austrougarska) je na prostoru Boke Kotorske razvila odbrambeni sistem koji je bio jedan od četiri najveća takva odbrambena sistema u čitavoj monarhiji. Sistem odbrane Boke Kotorske, kao i dijela južno od nje sve do rijeke Željeznice kod Bara, razvijao se zavisno od političkih, geostrategijskih, ekonomskih i velikog broja drugih faktora. Nekad se mijenjao i dnevno, a nekada je mirovao godinama – ističe Pavićević.
Vlada će na današnjoj sjednici razmotriti informaciju i donijeti zaključke šta sa preduzećima u državnom vlasništvu, a nijesu uplatila dio dobiti iz prethodne godine, što su inače imala obavezu najavio je za Radio Crne Gore ministar finansija Aleksandar Damjanović.
Navodi da prihod po tom osnovu najvjerovatnije neće biti 40 miliona eura koliko je prvobitno planirano, ali poručuju da će se detaljno analizirati sve kompanije zašto ne mogu izmiriti obavezu prema državi.
Poručuje da je dobro što i ova situacija pokazuje partnerski odnos države i preduzeća, prenosi portal RTCG.
Ističe da se krenulo u rješavanje problema u Institutu “Simo Milošević” u dogovoru sa nadležnima Republike Srbije, ali da ponavlja da država ne može biti garant za pozajmicu Elektroprivrede od 600 hiljada eura.
Rok za uplatu dijela dobiti preduzeća čiji je vlasnik država, a pozitivno su poslovala minule dvije godine istakao je 31 avgusta. Analiza je sačinjena i ta tačka dnevnog reda biti na sjutrašnjoj sjednici Vlade. To je najavio ministar finansija.
“Dakle sjutra, 5.septembra, na sjednci Vlade razmotrićemo kompletnu informaciju, obuhvatiće privredna duštva koja su imala obavezu da urade, odnosno ona koja nisu, takođe ona koja iz opravdanih razloga tu obavezu i nemaju. Tako da će članovi Vlade dobiti kompletnu informaciju i na osnovu toga se izjasniti šta sa onima koji nisu ispunili zaključke”, naveo je Damjanović.
Uoči sjednice, napominje ministar ne može otkriti imena preduzeća koja su ispunila obavezu prema državi, ali naglašava da su u produženom roku pojedina organizovala skupštine akcionara, da je izvjestan broj kompanija, kako kaže, ispunio obaveze, te da ima i onih koji su dostavili obrazloženje da iz opravdanih razloga to ne mogu učiniti.
“Pokušavamo da zaokružimo jednu aktivnost ne da bismo trenirali strogoću prema bilo kome, već da bi se u jednom fer i korektnom odnosu partnerstva između države i preduzeća u većinskom državnom vlasništvu završavale stvari, koje su na kraju krajeva, sa aspekta zakona potpuno jasne”, prokomentarisao je Damjanović.
On ukazuje da je ovo primjer partnerskog odnosa države i privrednih društava i ukazuje da je ta obaveza prošle godine stavljena van snage zbog prevazilaženja posljedica kovida, rata u Ukrajini.
“Tada smo pomogli tako što smo dio dobiti reinvestirali za tekuće poslovanje. Sada su stekli uslovi da nakon brojnih drugih opcija koje država imala prema privredi, između ostalog kroz umanjenje akciza na gorivo tokom prošle godine, da onaj dio privrede koji je u većinskom vlasništvu države, ispuni ovabeza prema državi, odnosno ono na šta ih zakon obavezuje”, pojasnio je Damjanović.
Kako prenosi portal RTCG, Ministar finansija kaže da je problem sa Elektroprivredom oko uplate dividende, nakon službenog sastanka riješen.
“Gdje je definisana obaveza EPCG, a u kontekstu obaveze Elektroprivrede prema državi za dug Montenegrobonusa, koji je prema ranijem zaključku Vlade umanjiti upravo kroz umanjenje EPCG po ovom osnovu”, rekao je ministar.
Procjena je bila da će po osnovu uplate dividende prihod u državnoj kasi biti 40 miliona eura, a na osnovu bilnsa preduzeća, odnosno poslovanja u 2021. i prošloj godini.
“Normalno to bi bio neki gornji limit, ali nakon analiza pojedinačno privrednih društava, prvo onih koja su u plusu, pa onih koja su u minusu, te onih koja imaju ili nemaju obavezu prema državi svakako će biti manji od prethodno projektovanog”, kazao je Damjanović.
Saopštio je i to da se kroz staru deviznu štednju i upućivanje pacijenata iz Srbije u Institut Simo Milošević krenulo u rješavanje nagomilanih problema u toj zdravstvenoj ustanovi, ali kako ponavlja država ne može biti garant za pozajmicu Elektroprivrede od 600 hiljada eura.
“Najbrži, najefikasniji i najbolji model je da EPCG pomogne Institutu jeste direktna pozajmica i nema razloga, što se mene tiče, ona realizuje već sjutra”, potcrtao je ministar finansija.
Zabrana japanske morske hrane Foto: Tyrone Siu / Reuters
Japan je poručio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (SZO) da je kineska zabrana japanske morske hrane nakon ispuštanja pročišćene radioaktivne vode iz nuklearne elektrane Fukušima “potpuno neprihvatljiva”, saopštilo je japansko Ministarstvo spoljnih poslova.
Kao protiv argument kineskom obavještenju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji od 31. avgusta o mjerama obustave japanskog uvoza morskih proizvoda koje su počele prošlog mjeseca, Japan je rekao da će objasniti svoje stavove relevantnim odborima SZO-a i pozvao Kinu da odmah povuče tu akciju.
Neki japanski zvaničnici nagovijestili su mogućnost podnošenja pritužbe SZO-u zbog kineske zabrane uvoza plodova mora, za koju je američki ambasador u Japanu prošle nedjelje rekao da je nešto što će Sjedinjene Države podržati.
U odvojenom saopštenju u ponedjeljak, japansko Ministarstvo spoljnih poslova kazalo je da je Japan takođe zatražio od Kine da održi razgovore o zabrani uvoza u vezi sa Fukušimom prema uslovima trgovinskog sporazuma Regionalnog sveobuhvatnog ekonomskog partnerstva (RCEP).
“Japan se nada da će Kina održati razgovore s japanskom stranom što je prije moguće i ponovno ispitati svoje mjere u skladu sa svojim obavezama prema Sporazumu RCEP”, rečeno je u japanskom Ministarstvu.
Nacionalna turistička organizacija (NTO) Crne Gore je realizovala Out of Home kampanju u okviru koje su postavljeni reklamni panoi na preko 300 lokacija širom Pariza.
Na panoima su prikazani atraktivni predjeli Crne Gore, a upečatljiv vizual je sadržao i QR kod, koji je sve zainteresovane vodio na francusku verziju zvaničnog web portala NTO.
Osim toga, objavljen je članak na jednom od najuticajnijih portala za putovanja EasyVoyage, u kojem se opisuje jedinstvena priroda naše zemlje.
Autori članka čitaocima predlažu desetodnevni program kako bi se upoznali sa raznolikom turističkom ponudom destinacije.
“Desetodnevna avantura po Crnoj Gori započela je obilaskom Podgorice, Skadarskog jezera, zatim Lovćena i Kotora. Pošto smo obišli dio obale i uživali na nekoliko plaža, uputili smo se ka Durmitoru i rijeci Tari, uz nezaobilazni rafting. Nakon ovog adrenalinskog doživljaja, obišli smo Biogradsku goru i njenu jedinstvenu prašumu”, navodi se u članku.
EasyVoyage je jedan od lidera u Francuskoj za posredovanje u svijetu turizma koji nudi praktične sadržaje, kao i servise u cilju pronalaska najbolje ponude za letove, smještaj, boravak i slično.
Informacije su dostupne korisnicima besplatno, kako bi im se omogućilo da izaberu ponudu koja im najviše odgovara.
Efekti realizovane kampanje ogledaju se u broju dostignutih krajnjih korisnika, a procjena je da će taj broj iznositi preko 650 hiljada za EasyVoyage i preko tri miliona kada su u pitanju reklamni panoi.
Imajući u vidu da francusko tržište predstavlja jedno od prioritetnih tržišta, koje bilježi rast u broju ostvarenih dolazaka turista i noćenja, NTO će intezivno raditi na promociji destinacije u Francuskoj.
Prema preliminarnim podacima Uprave za statistiku Monstat za ovu godinu, od početka godine zaključno sa julom, ostvaren je rast od 33,43 odsto u odnosu na prošlu godinu, dok je broj noćenja veći 36,06 odsto.
U nastavku promotivnih aktivnosti, NTO će učestvovati na najznačajnijem međunarodnom sajmu turizma u Francuskoj – IFTM Top Resa 2023, koji će se održati u oktobru.
Ovoljetno divljanje pobješnjele prirode Evropljani će dugo pamtiti. Uz ekstremne temperature, u srpnju i kolovozu zatrašujuće oluje, poplave i požari harali su Starim kontinentom. Desecima hiljada turista na idiličnim grčkim otocima ljetovanje se pretvorilo u vatreni pakao, središnja Evropa bila je pogođena obilnim kišama, jug se užario na temperaturama i do 47 Celzijevih stupnjeva.
No, čini se da ni kraj ljeta ne donosi smirivanje vremena. Snažno nevrijeme poharalo je za vikend Španjolsku, a ništa bolje nije bilo ni na drugim kontinentima. Uragan je pogodio Tajvan, obilna kiša zarobila je 70 tisuća ljudi na koncertu usred pustinje u Nevadi. Klimatolozi upozoravaju: “nemamo više ni 5 minuta do dvanaest”.
Središnji i jugoistočni dio Španjolske pogodila je tijekom vikenda snažna oluja praćena jakim vjetrovima, obilnom kišom, munjama i tučom. Poginule su najmanje četiri osobe, vjetar je čupao stabla, uništena su brojna pročelja zgrada, poplavljene kuće, ulice, parkovi. Zbog nevremena odgođeni su brojni letovi, obustavljen je željeznički promet na “mediteranskom koridoru” između Madrida, Valencije, Alicantea i Barcelone.
– Osjetili smo podrhtavanje kada je nabujala rijeka udarila u most i srušila ga. Ubrzo je pao i drugi most. Počeli smo bježati, nastala je panika, rekla je Magdalena iz okolice Madrida.
U Aziji još uvijek zabrinuti zbog tajfuna
Podivljala priroda hara i Azijom. Više desetaka osoba ozlijeđeno je u udaru tajfuna koji je pogodio veći dio Tajvana. Na jugu i istoku zemlje evakuirano je oko 7000 ljudi. Haikui, inače prvi tajfun koji je u posljednje četiri godine izravno pogodio Tajvan, nastavlja svoj put prema obalnim područjima susjedne Kine.
– Tajfun je još aktivan. Ne smijemo se opustiti. Svi odjeli civilne zaštite moraju povećati pripravnost u suradnji sa središnjom vladom i lokalnom upravom, rekla je Tsai Ing-Wen, tajvanska predsjednica.
Na “Burning Manu” zarobljeno 70 hiljada ljudi
Nakon prolaska uragana Idalia, potop i u SAD-u. Obilna kiša zarobila je 70 hiljada ljudi na koncertu usred pustinje u Nevadi. Okupljeni su doslovno zaglavili u blatu, a potvrđena je smrt jedne osobe.
– Na festival Burning Man dolazim već sedam godina. Neki (ljudi) i 20 godina, no nikada takvo što nismo vidjeli. Ljudi se brinu jedni za druge. Imamo hranu i sklonište, sve dok se ne osuše pristupne ceste, rekao je David Date, posjetitelj festivala.
Klimatolozi upozoravaju kako više nemamo ni pet minuta do dvanaest te da će klimatske promjene osim izgubljenih ljudskih života i goleme materijalne štete u brojnim olujama, poplavama, sušama, požarima, ubrzo ozbiljno pogoršati i stanje vezano za respiratorne bolesti. Procjenjuje se da je zbog onečišćenja zraka samo 2019. umrlo gotovo 7 milijuna ljudi. Utjecaj klimatskih promjena na planet i ljudsko zdravlje sada je, tvrde stručnjaci, na vrhuncu i povratka više nema.
Kineski bulker koji je plovio u području Šangaja i rijeke Yangtze prošlog se tjedna nasukao na valobran. Srećom, nitko nije ozlijeđen i nije došlo do zagađenja, no nasukavanje ovog broda postalo je prava lokalna atrakcija, a internetom su se proširile fotografije broda koji se gotovo trećinom svoje dužine ‘popeo’ na valobran.
Odjel za pomorstvo u Nantongu izdao je obavijest o nasukavanju riječnog bulkera Chang Neng 6588, dugog gotovo 100 metara, koji se nasukao u ušću rijeke Yangtze. Incident se dogodio 31. kolovoza, nešto iza 10:00 sati po lokalnom vremenu, a bulker u trenutku nasukavanja nije prevozio teret, navodi The Maritime Executive.
Odjel za pomorstvo Nantong izvijestio je da nema utjecaja na brodski promet rijekom. Brod se nasukao kod popularnog lokalnog svjetionika na nasipu Longzhaoyan. Premda nisu objavljeni detalji o tome kako je došlo do nesreće, lokalni mediji izvijestili su da je krivac za nesreću umor članova posade. Svakako, fotografije broda koji se gotovo trećinom svoje dužine nasukao na valobran preplavile su internet i društvene mreže.
Specifičnom tehnikom oslikala čovjeka u “crno-bijelom svijetu”
Umjetnica, likovna teoretičarka i kritičarka prof. dr Silva Radić predstavila se budvanskoj likovnoj publici izložbom “Simbolika crteža”, otvorenom u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” – JU Muzeji i galerije Budve, a potom je ljubitelje/ke umjetnosti na trgu ispred Spomen-doma „Stefan Mitrov Ljubiša” upoznala i sa svojom istoimenom knjigom. O autorkinom stvaralaštvu je govorila kustos mr Senka Subotić, koja je otvorila izložbu istakavši “nesvakidašnju ambicioznost ove relativno mlade i nadasve nadarene ličnosti u svijetu umjetnosti”, dok je likovni i književni doživljaj posvećen Silvi Radić muzikom oplemenio mladi pijanista Matija Molčanov iz Budve.
– Pred slikama Silve Radić suočeni smo sa zagonetkom života… Šta je poslije ili pak, odakle smo došli!? Osjećanja koja se pred posmatračem roje, ne ostavljaju ravnodušnim, pobuđuju na razmišljanje, a ujedno vizuelno gode oku… Posmatrajući ih ulazimo u zagonetan svijet umjetnosti koji Radićeva istražuje projektovanjem oblika, ona gradi lavirint kroz koji posmatrač treba da prođe da bi saznao smisao. Za nju se početak i kraj svega na svijetu nalazi u svakoj prirodnoj pojavi, čovjekovom djelu i uopšte svemu što nas okružuje. Sveprisutna je, treba je samo otkriti i na sebi svojstven način prenijeti na podlogu, papir ili platno, a smisao će posmatrač otkriti sam. Nekad odmah, nekad će mu biti potrebno više vremena da pronikne u srž, a upravo je to ono što crteži Radićeve daju volji na maštu. Senzibilni, razumno s puno preciznosti uklapanih detalja njeni radovi nose misaonu poruku pa i kad je to samo jedna crta ili tačka na podlozi, u sebi nose poruku.
Promocija knjige ispred Spomen doma
Crno i bijelo, kontrasti na koje je uglavnom koncentrisana pažnja Radićeve govore i o „strogoći” i kritičkom stavu na polju umjetnosti. Bilo da je u pitanju olovka, kist ili pero, jednako se izražava svojim preciznim lakim potezom, opredmećujući misao u segmentima podijeljene cijeline. Bijele površine odišu senzibilnošću i čulnošću, nekim unutrašnjim zvukom koji se može čuti ako se posmatrač bolje udubi; zvukom koji nas vraća u davnu prošlost, na sami prapočetak ljudske jedinke i svega oko nas. Jednostavno rečeno, odišu svemirskom atmosferom i beskonačnošću svega što postoji… Kombinujući elemente prirodnih oblika s geometrijskim, želi pokazati usku povezanost, prevashodno onu koja proizlazi iz neprestanog ponavljanja životnog ciklusa, koji na kraju krajeva i tvori sve oko nas. Da li je u pitanju samo linija, više slojeva iste boje ili pak konkretan crtež određenog oblika, smisaono je oplemenjen i upućuje na umjetnički nadahnutu misao, istakla je Subotić i dodala da Radićeva osvaja oko posmatrača tehnikom koja predstavlja “svijet neistraženih mogućnosti”.
Detalj sa otvaranja izložbe u Modernoj galeriji
-Ona pomoću samo bijele i crne postiže nedostižno, postiže da im da nijanse i da pomoću tih nijansi kaže nedorečeno, a stvarno pretoči u imaginarno. U tome leži poenta njene umjetničke filozofije kao njenog likovnog izraza. Ljudske figure ili lik kao motiv Radićeve javljaju se i u njenoj novijoj seriji crteža. Specifični su jer u sebi ne sadrže čisto likovne elemente nego se dopunjuju simbolima, jezičkim elementima, slovnim porukama i natpisima, a iscrtani su jednostavno samo linjom i ubačenim simbolima ljudskih figura, brojevima i slovima, a upućuju na određen životni ciklus i imaju određeno simboličko značenje kao i njihovo ritmičko ponavljanje koje aludira na neprekidno postojanje života. U njenim crtežima nesumnjivo ima simbolike, ali svi detalji kojima djela Radićeve obiluju, nisu prevashodno tu da bi ih posmatrač tumačio i tražio njihov smisao nego su jednostavno elementi koji dopunjavaju cjelokupan utisak i doživljaj.
Molčanov za klavirom
Antropocentrična umjetnost Radićeve
-Specifičnost crteža ili bolje rečeno simbola kod Radićeve je dvodimenzionalnost, pa u njima možemo naći tragove egipatskog zidnog slikarstva. Na nekim se nazire čovječiji lik, jednog ili više njih povezanih i isprepletenih u jedan kao što su i ljudske sudbine isprepletene u jednom univerzumu. U centru je dakle čovjek! Ljudi kao mašine isprogramirane za obavljanje poslova, u rukama nauke, globalnih promjena i civilizacijskog iskoraka za „dobrobit” čovječanstva. Čovjek postaje mašina, „perpetum mobile”, prolazeći kroz civilizacijski uspon i pad u svojstvu nauke, njenih dostignuća, ali i negativnih uticaja koje ona sa sobom donosi, zaključuje mr Senka Subotić.
