Tivatska pozorišna publika u novembru će moći da pogleda nekoliko predstava crnogorskih teatara u Centru za kulturu. Komad “Pokojnik” po istoimenom djelu Branislava Nušića u režiji Egona Savina, koji je imao premijeru 30. jula u Tivtu, nastao u produkciji CZK Tivat i Crnogorskog narodnog pozorišta Podgorica, igraće u petak, 11. novembra u 20 sati.
Ta predstava igraće prije toga u CNP-u na Dan nacionalog teatra, 1. novembra, kao i naredne večeri. “Pokojnik” će učestvovati i na 18. međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću, gdje će se predstaviti 10. novembra.
Gradsko pozorište Podgorica gostovaće u CZK-u Tivat 18. novembra u 20 sati sa predstavom “Konji ubijaju, zar ne?” po tekstu Maje Pelević, u režiji Kokana Mladenovića, čija je premijera bila u maju ove godine. Crnogorsko narodno pozorište predstaviće se i komadom “Bladi mun” po tekstu i u režijiAne Đorđević 20. novembra u 18 sati.
Herceg Fest Herceg Novi i Hercegnovsko pozorište tivatskoj publici izvešće pozorišnu predstavu “Uspomene Sare Bernar” u srijedu, 23. novembra u 20 sati. Komad o poznatoj francuskoj pozorišnoj glumici je režirala Staša Koprivica, a glume Tanja Bošković i Dejan Đonović.
Telefon za rezervacije i informacije je 069-342-799.
Delegacija Opštine Kotor predvođena predsjednikom Vladimirom Jokićem, boravila je u zvaničnoj posjeti Brižu. Predstavnici dva grada imali su priliku razmjeniti iskustva u odgovornom i zahtjevnom upravljanju gradovima svjetske baštine – Kotora i Briža.
Gradonačelnik Briža Dirk De Fauw, koji je ranije posjetio Kotor, posebno interesovanje iskazao je za iskustvo koje Kotor ima u izradi i primjeni HIA studije (Heritage Impact Assessment). Gradonačelnik De fauw prisutne je upoznao sa brojnim mehanizmima koje gradske vlasti sprovode u cilju usklađivanja valorizacije i očuvanja gradskog jezgra i podijelio iskustva svog tima i svoja lično u toj oblasti.
Tokom trajanja posjete, delegacija Kotora imala je priliku obići kulturne institucije i upoznati se sa načinom njihovog rada. Poseban akcenat dat je posjeti gradskoj biblioteci koja posjeduje bogati fundus srednjevjekovnih knjiga, u kojoj je priređena prezentacija istih, kao i načina skladištenja i konzervacije.
Imajući u vidu kruzing turizam koji je prisutan i u Brižu i u Kotoru, menadžment Luke Zeebrugge, zajedničke luke Antverpena i Briža i kao takve druge po velični u Evropi, organizovao je prezentaciju i obilazak Luke. Tokom sastanka, izražena je spremnost za ostvarivanje saradnje u vidu prenošenja iskustava i znanja eminentnih stručnih lica Zeebrugge-a kako u lučkom upravljanju tako i u oblasti inovativnih obrazovih pristupa u školovanju pomoraca na svim nivoima.
Posjeta Brižu
Gradonačelnici De fauw i Jokić, izrazili su zadovoljstvo uspostavljenom saradnjom i namjeru da dva grada – Briž i Kotor nastave i ojačaju je u svim oblastima od zajedničkog interesa.
Kotor i Briž pored članstva u UNESCO-u, dio su i OWHC (gradova svjetske kulturne baštine).
Radnim sastancima prisustvovao je Ivan Leković, ambasador Crne Gore u Belgiji, čijim zalaganjem je uspješno realizovana ova inicijativa dva UNESCO-va grada.
GOSTI SE S ‘AMBASADORA’ PREKRCAVAJU NA ‘MANU’, BROD IZ FLOTE NACIONALNOG PARKA KORNATI – foto Joško Čela
Kružna turistička putovanja morem stara su koliko i sam turizam.
Osobito su se proširila gradnjom velikih luksuznih brodova takve namjene za klijentelu duboka džepa.
Prvi su kruzeri i u nas izazivali velik interes svojom pojavom u našim lukama.
Jedan od najljepših koje smo zadnjih godina vidjeli bio je “Viking Sun”, a pratili smo ga 2017. pri isplovljavanju iz šibenske luke.
Ali bilo je i takvih koji se jedva mogu nazvati brodom. Doslovce, grdosije od plovećih hotela.
Ali, daleko je odmaklo doba kad su se u Hrvatskoj pojavili prvi domaći brodovi za krstarenje.
Imali smo prigodu upoznati jedan od pionira domaćih kružnih putovanja, osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Bilo je to nekadašnje “Jedinstvo”, jedan od triju brodova za brze obalne pruge koje su za “Jadroliniju” u drugoj polovini 50-ih godina izgradili splitski škverani.
Otkupio ga je dubrovački “Atlas”, jedna od tada vodećih agencija, i nazvala ga “Ambasador”, što je doista i bio svojom namjenom.
Bio je čest gost u šibenskom akvatoriju, osobito u Kornatima, koji su 1980. proglašeni nacionalnim parkom.
Možemo zahvaliti ponajviše jednom čovjeku što nam je bilo omogućeno “družiti” se s tim brodom.
Bio je to Petar Mudronja, Murterin, višegodišnji direktor “Atlasove” poslovnice u Šibeniku, koga su odmila zvali “Petar od Atlasa”.
Jednom nas je pozvao da krenemo u Kornate, do otoka Ravni Žakan, koji se sa Smokvicom na južnoj stranici smatrao “vratima Kornata”.
U časničkome salonu, luksuznome za to vrijeme, uz koktel smo sjedili s časnicima i s Mudronjom.
Na palubi je bilo dvjestotinjak turista iz hotela “Adriatic” u Primoštenu i šibenskog “Solarisa”.
Pred Žaknom je “Ambasadora” dočekao mali drveni brod “Mana”, iz flote Nacionalnog parka, inače rashodovani ophodni brod tadašnje Jugomornarice.
”Atlasovi” gosti, mahom Nijemci, raspršili su se uvalama prelijepog otoka, ispunili su njegove plaže, a potom i restoran “Dobro more” s dobrom spizom.
Krstarenje je nastavljeno duž Kornata do otoka Žuta, s vanjske i unutarnje strane atraktivnog arhipelaga.
Valja spomenuti, da je u to doba u Kornatima cvjetao oblik turizma kao novina u ponudi, nazvan robinzonskim turizmom, a osmislio ga je i organizirao upravo Petar Mudronja.
Stare ribarske kuće, osobito one na Žutu, prilagođene za višednevni boravak, ispunjavali su gosti – pustolovi, brinući se sami o sebi, s opremom i opskrbom koja im je bila na raspolaganju.
I mi smo okušali čari “robinzonijade” i proveli dan i noć u kućici pokraj mora.
A neki gosti su imali i brodice za obilazak bliže okolice ili odlazak u obližnji restoran u uvali Sabuni, što ga je držao Edi Juraga, zvani Seksi.
Odlaskom Mudronje, jenjao je u Kornatima i organizirani robinzonski turizam.
Završeno je Otvoreno prvenstvo Francuske za olimpijsku klasu ILCA u gradu Ieru.
Takmičenje je bilo poslednja uvertira i provjera za Evropsko seniorsko prvenstvu u novembru, te je privuklo više od 360 jedriličara, među kojima i najbolje jedriličare planete, jedriličare iz samog vrha Svjetske liste.
Marković, Golubović i Musić, jedriličari JK Delfin i reprezentativci Crne Gore, imali su više nego zapažene rezultate u izuzetno jakoj konkurenciji. Najbolji plasman je ostvario mladi i izuzetno talentovani Pavle Musić u klasi ILCA 4. U konkurenciji 88 jedriličara zauzeo je osmo mjesto i potvrdio veliki potencijal.
Odličan je bio i Nikola Golubović koji je zauzeo 17. mjesto u konkurenciji 156 jedriličara i jedriličarki u klasi ILCA6. Na nedavno održanom takmičenju EuropaCup u Tivtu osvojio je bronzanu medalju.
Ilija Marković je zauzeo 68. mesto u konkurenciji 129 takmičara u klasi ILCA 7. Marković je takođe osvojio bronzanu medalju na EvropaCup regati u Tivtu.
Milivoj Dukić, član Jedriličarskog kluba Jugole Grakalić iz Herceg Novog, finalne regate je jedrio u zlatnoj grupi i na kraju je zauzeo 20. mjesto. Prvo mjesto je osvojio Britanac Majkl Beket, drugi je bio Tonči Stipanović iz Hrvatske, a treći Henson Eliot iz Velike Britanije.
Niz eksplozija čuo se u ponedjeljak ujutro u glavnom gradu Ukrajine, Kijevu, rekli su Reutersovi očevici u gradu, dok su regionalne vlasti u sjevernoj, istočnoj i središnjoj Ukrajini također izvijestile o raketnim napadima.
Rusija je posljednjih sedmica pojačala raketne napade na Ukrajinu nakon što je okrivila Kijev za eksploziju koja je oštetila Krimski most.
Jutros je u Kijevu odjeknulo više eksplozija, javljaju ukrajinski dužnosnici i lokalni mediji.
Anton Geraščenko, savjetnik ukrajinskog predsjednika Zelenskog, objavio je da su Rusi jutros lansirali 40 krstarećih projektila na Ukrajinu.
Gradonačelnik Vitalij Kličko objavio je da je pogođeno više objekata kritične infrastrukture.
– U nekim dijelovima grada prekinuta je opskrba strujom i vodom. Sve hitne službe su na terenu. Više detalja kasnije, objavio je Kličko.
Iznad Kijeva se mogao vidjeti dim nakon više od 10 eksplozija, rekli su očevici, a u dijelovima grada nestalo je struje i pala je mreža mobilne telefonije.
Eksplozije su zabilježene i u gradovima Zaporižija i Čerkasi.
– Ruski gubitnici nastavljaju ratovati protiv civilnih objekata, napisao je Andrij Jermak, predstojnik ureda predsjednika Volodimira Zelenskog, u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram.
Oštećeni dio visećeg mosta nakon što se srušio u indijskoj državi Gujarat u nedjelju [Reuters]
Tragedija se dogodila u indijskoj državi Gujarat na zapadu zemlje. U gradu Morbiju srušio se viseći most na kojem je bilo više od 400 ljudi. Poginulo je najmanje 78 osoba.
Riječ je o visećem mostu koji je turistička atrakcija preko rijeke Machchhu u gradu Morbiju.
Televizijske snimke prikazuju desetke ljudi koji se drže za iskrivljene ostatke srušenog mosta dok se ekipe hitne pomoći bore da ih spase.
Neki su se penjali po slomljenoj konstrukciji kako bi pokušali doći do obale rijeke, dok su neki plivajući došli na sigurno.
– Do sada je potvrđeno 60 smrtnih slučajeva, rekao je član parlamenta Mohan Kundariya.
Najmanje 30 ljudi je ozlijeđeno, kazali su drugi dužnosnici.
Most privlači mnoge posjetitelje tijekom blagdanske sezone, kada se slave Diwali i Chhath Puja.
Most dug 230 metara izgrađen je za vrijeme britanske vladavine u 19. stoljeću.
Šest mjeseci bio je zatvoren zbog renoviranja, a prošli je tjedan ponovno otvoren za javnost.
Posjetili smo Mamulu koja šalje jednu novu sliku i poruku…
Veliko interesovanje proteklih dana pokazali su građani Boke Kotorske i njihovi gosti u sklopu akcije vikend otvorenih vrata, kako bi posjetili ostrvo Lastavicu i tvrđavu Mamula, koje se nalazi na ulazu u Boku Kotorsku.
Lijepo vrijeme i mirno more brojnim posjetiocima, čiji prevoz je organizovan iz Herceg Novog i Tivta, u organizaciji kompanije Mamula Island, pružio je predivan ugođaj krstarenja do ostrva, kao i ljubazni domaćini, koji su ih ugostili i upoznali sa projektom.
U razgovoru za portal Boka News direktor Mamula Island, Henning A. Schaub ističe da je iznenađen velikim interesovanjem i pozitivnim odnosom prema projektu, građana Boke Kotorske i njihovih gostiju.
Projekat je imao više finasijskih nivoa, uloženo oko 30 miliona eura, nije još završen ali smo željeli upoznati građane sa onim što radimo, poručio je Schaub.
Na naše pitanje da je to velika investicija i kada očekuju da se uložena sredstva vrate, Henning A. Schaub kaže da to nije glavni cilj projekta, već da kao kompanija žele stvoriti jednu novu destinaciju u Boki, Mamula Island…
„Organizovali smo otvorene dane kako bi građani Boke mogli posjetit i vidjeti projekat. Tokom zime vraćamo se radovima i nastavku rekonstrukcije, a prve goste i zvanično otvaranje hotela je planirano za proljeće naredne godine. Memorijalna galerija koju planiramo realizovati u sklopu projekta je za nas veoma važan dio ukupnog projekta, ona će reprezentovati prošlo vrijeme, istoriju ostrva i prošla iskušenja kroz koji je svijet prošao u to vrijeme… Juče je jedna gospođa ponudila pismo kao eksponat za Memorijalnu galeriju koje je pisao njen otac njenoj majci dok je bio u logoru…“ – kazao je Henning A. Schaub.
On je poručio da kada hotel bude otvoren, svi zainteresovani će moći doći kao gosti na ostrvo. Ovo je mali butik hotel, otvorenog tipa, imaćemo tri restorana, četiri bara, prostor u kojem će biti organizovani kulturni događaji…
Cijeli razgovor možete poslušati i pogledati u našem video zapisu.
Tvrđavu Mamula je na 49 godina zakupila švajcarska kompanija Orascom sa obavezom rekonstrukcije tvrđave kao kulturno-istorijski spomenik.
U budućem hotelu Maula Iskland na raspolaganju će biti 26 soba, 6 apartmana, holistički spa, wellbeing sadržaji poput bazena, sala za masažu, teretane, staze za trčanje, kao i tri restorana i četiri bara. Hotel ima uređenu plažu i mjesto za sunčanje nad južnim stijenama. Posebno mjesto je rezervisano za istorijsko-memorijalnu galeriju koja pruža osvrt na bogatu istoriju ovog lokaliteta.
Crnogorski boćar Gracija Stjepčević (BK Palma) osvojio je titulu omladinskog prvaka svijeta u disciplini brzinsko izbijanje.
On je u finalu šampionata u Francuskoj savladao slovenačkog reprezentativca Jaku Štremfela 44:39.
Crnogorska reprezentacija, koju je predvodio selektor Miroslav Petković, šampionat je završila sa tri medalje.
Stjepčević i Ilija Belan osvojili su srebro u disciplini štafeta, a Stjepčević ima i bronzu u disciplini precizno izbijanje.
Blizu medalje bio je Mateo Počanić, u disciplini precizno izbijanje, ali je u meču za plasman u polufinale poražen 17:16.
Na korak od pobjedničkog postolja bila je i štafeta u sastavu Mateo Počanić i Boris Vuksanović, koja je na kraju završila na šestom mjestu.
Počanić je u disciplini krug zauzeo deveto mjesto.
Ministar Lalošević čestitao titule Stjepčeviću i Saljiuu
Ministar sporta i mladih Vasilije Lalošević čestitao je karatisti Emreu Saljiuu i boćaru Graciji Stjepčeviću osvajanje titula prvaka svijeta, kao i osvajačima medalja na karate i džiu džicu Svjetskim prvenstvima.
Saljiu je osvojio zlatnu medalju u konkurenciji juniora, dok je Stjepčević bio najbolji u konkurenciji omladinaca.
Lalošević je čestitao i bronzane medalje karate reprezentativkama kadetkinji Jovani Damjanović i mlađoj seniorki Mileni Jovanović, kao i džiu džicu takmičarima na postignutim uspjesima.
“Naši sportisti u kontinuitetu pokazuju kako se reprezentuje Crna Gora. Nedavno su Ministarstvo sporta i mladih i Vlada Crne Gore pomogli u odlasku novih takmičara na svjetska takmičenja i onu su to upravo vratili na najbolji način”, kazao je Lalošević.
Hening A. Šaub, direktor Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Mamula Island - foto Roko Stjepčević /Boka News
Posjetili smo Mamulu koja šalje jednu novu sliku i poruku…
Veliko interesovanje proteklih dana pokazali su građani Boke Kotorske i njihovi gosti u sklopu akcije vikend otvorenih vrata, kako bi posjetili ostrvo Lastavica i tvrđavu Mamula koji se nalaze na ulazu u Boku Kotorsku.
Lijepo vrijeme i mirno more brojnim posjetiocima, čiji prevoz je organizovan iz Herceg Novog i Tivta u organizaciji kompanije Mamula Island, pružio je predivan ugođaj krstarenja do ostrva, kao i ljubazni domaćini, koji su ih ugostili i upoznali sa projektom.
U razgovoru za portal Boka News direktor Mamula Island, Henning A. Schaub ističe da je iznenađen velikim interesovanjem i pozitivnim odnosom prema projektu, građana Boke Kotorske i njihovih gostiju.
Projekat je imao više finasijskih nivoa, uloženo je oko 30 miliona eura, nije još završen, ali smo željeli upoznati građane sa onim što radimo, poručio je Schaub.
Na naše pitanje kada očekuju da se uložena sredstva vrate, s obzirom da je u pitanju velika investicija, Henning A. Schaub kaže da to nije glavni cilj projekta, već da kao kompanija žele stvoriti jednu novu destinaciju u Boki, Mamula Island…
„Organizovali smo otvorene dane kako bi građani Boke mogli posjetiti i vidjeti projekat. Tokom zime vraćamo se radovima i nastavku rekonstrukcije, a prve goste i zvanično otvaranje hotela je planirano za proljeće naredne godine. Memorijalna galerija koju planiramo realizovati u sklopu projekta je za nas veoma važan dio ukupnog projekta, ona će reprezentovati prošlo vrijeme, istoriju ostrva i prošla iskušenja kroz koja je svijet prošao u to vrijeme… Juče je jedna gospođa ponudila pismo koje je pisao njen otac majci dok je bio u logoru, kao eksponat za Memorijalnu galeriju …“ – kazao je Henning A. Schaub.
On je poručio da kada hotel bude otvoren, svi zainteresovani će moći doći kao gosti na ostrvo. Ovo je mali butik hotel, otvorenog tipa, imaćemo tri restorana, četiri bara, prostor u kojem će biti organizovani kulturni događaji…
Cijeli razgovor možete poslušati i pogledati u našem video zapisu.
Tvrđavu Mamula je na 49 godina zakupila švajcarska kompanija “Orascom” sa obavezom rekonstrukcije tvrđave kao kulturno-istorijskog spomenika.
U budućem hotelu Mamula Island na raspolaganju će biti 26 soba, 6 apartmana, holistički spa, wellbeing sadržaji poput bazena, sala za masažu, teretane, staze za trčanje, kao i tri restorana i četiri bara. Hotel ima uređenu plažu i mjesto za sunčanje nad južnim stijenama. Posebno mjesto je rezervisano za istorijsko-memorijalnu galeriju koja pruža osvrt na bogatu istoriju ovog lokaliteta.
Do sada nepoznata fotografija iz Đenovića otkriva da je ovdje neposredno nakon Prvog svjetskog rata, uplovila jedna od tada najtajanstvenijih podmornica na svijetu
Zaliv Boke Kotorske tokom istorije, iz različitih razloga, pohodili su mnogi brodovi od kojih su neki, prije ili kasnije, ostali zabilježeni i na najčuvenijim stranicama svjetske maritimne civilne i vojne povijesti.
Iza njihovog boravka u Boki gdje su ta plovila dolazila raznim povodima – od ratnih dešavanja tokom 19 i 20.vijeka, preko vojno-političko-diplomatskih misija u kojima su oni učestvovali u mirnodopsko vrijeme, do čiste ekonomije i obavljanja redovnih pomorsko-trgovačkih aktivnosti koje su neka od tih plovila vršila- ostali su brojni dokazi u vidu foto svjedočanstava ili zapisa u staroj štampi i arhivima bokeških Lučkih kapetanija. Jedan od, silom prilika i haosa koji je tada nastao u rušenju velikih austro-ugarskog carstva koje je kapituliralo i raspalo se novembra 1918., te preuzimanja uprave nad Bokom od strana članica Antante –pobjednica u Prvom svjetskom ratu, perioda koji su najslabije dokumnetovani, ali je veoma interesantan dio bokelsjke pomorke istorije, je sami kraj 1918. godine. Tada je naime, zaliv vrvio od brodova – austrougarskih oko kojih su se vojno-dilpomatskjim metodama, otimali pobjednici, ali i raznih brodova koji su priapdakli silama-članicama Antante: od Italije, preko velike Britanije i Francuske, sve do čak i Sjedinjenih Američkih Država. Istraživanje tog perioda jedno je od najprivlačnijih za sve koji se u Boki bave njenom pomorskom istorijom, jer se tu nenadano, mogu pojaviti i neki krajne neočekivani nalazi.
Jedan od takvih nalaza je fotografija snimljena u kasnu jesen 1918. godine u Đenovćima, a do koje su u saradnji sa entuzijastima za vojno-pmorsku istoriju iz Hrvatske i Češke, došle „Vijesti“. U prvom planu ove fotografije je pramac austrougarske podmornice SMU-41, vezane uz operativnu obalu njene dotadašnje baze u Đenovićima a koju su tada već bili zauzeli saveznici iz rediva Antante. U drugom planu forografije se vidi austrougarski obalni bojni brod SMS „Monarch“ koji je tokom druge polovine Prvog svjetskog rata, služio kao stražarski brod u Boki, Međutim, ono što je najinteresnatnije nalazi se u sredini fotografije – između ova dva bivša austrougarska ratna broda je izdušena silueta podmornice u površinskoj vožnji, sa vrlo čudnim oblikom tornja na njegovom dijelu prema pramcu, te sa velikom britanskom bijelom vojno-pomorskom zastavom koja se vije sa tornja podmornice. Bolji pogled otkriva i velikim simbolima ispisanu oznaku – odnosno ime ove čudne podmornice: M1. Ova jedinstvena i izuzetno rijetka fotografiuja otkriva do sada široj naučnoj i stručnoj javnosti potpuno nepoznatu činjenicu – da je u Boki Kotorsoj krajem 1918. boravila tada jedna od najvećih, ali sigurno najtajanstvenija podmornica na svijetu, koju su Britanci sve do tada, čuvali kao jednu od svojih većih vojnih tajni u Prvom svjetskom ratu. M1 je naime, prva od ukupno tri neuobičajeno velike i za tuvrstu ratnih brodova potpuno atipično naoružane podmornice klase M koje su Britanici u najvećoj tajnosti, razvili i počeli graditi krajem Prvog svjetskog rata: prva u svijetu podmornica koja je ikada naružana teškim brodskim topom najvećeg kalibra.
Podmornica M1 za vrijeme Prvog svjetskog rata
Zbog toga su podmornice klase M čiji je rodonačelnik bio u Boki 1918. fotografisani M1, u svjetskoj vojnopomorksoj istoriji ostale zabilježene kao prve podmornice-podvodni bojni brodovi. Igrom okolnosti, one će nešto kasnije, postati čak i prve na svijetu podmornice-nosači aviona.
Priča o ovim nesvakidašnjim plovilima počinje sredinom Prvog svjetskog rata kada su britanski admirali i brodograđevni inženjeri tražili način da povećaju efikasnost podmornica kao tada novih i iskustveno dokazano, za protivnika vrlo opansih ratnih brodova. Neki od stručnjaka smatrali su da su torpeda kao primarno naoružanje tadašnjih podmobnica, prilično neefikasna kada se njima gađa pokretni cilj na udaljenosti većoj od hiljadu metara, te su pomislili da bi stoga podmornicu trebalo naoružati palubnim topom velikog kalibra. Mogućnost gađanja (i sigurnijeg pogotka) protivničkih brodova jeftinim topovskim granatama, nego skupim torpedima, na papiru se činila dobrom idejom, pa su britanski inženjeri rukovođeni željama dijela admirala na čelu Kraljevske Mornarice, počeli razvijati planove za podmornicu koje bi bila naoružana teškim topom kalibra čak 305 mm, a kakvi su tada bili glavno naoružanje najvećih i najmoćniih površinskih ratnih brodova -bojnih brodova. Smatralo se da će takve podmornice moći da se neopaženo pod vodom, prikradu obalama koje kontrolišu Njemci kao glavni protivnici Britanaca u Prvom svjetskom ratu, te da će ispaljujući granate najtežeg kalibra, ove podmornice biti u stanju da iznenada napadnu i unište bitne objekte protivnika na obali. Isto tako, smatralo se da ove podmornice mogu efektnije nego torpedima, sa periskopske dubine ili sa površine mora, topom napadati protivničke trgovačke brodove koji sigurno ne bi mogli preživjeti direktan pogodak teške granate kalibra 305 mm. Ideja je to bila o stvaranju svojevrsnog podvodnog monitora, odnosno bojnog broda kakav do tada nije viđen nigdje na svijetu…
M1 u Boki
Da bi što brže realizovali svoju zamisao, Britanci su zaustavili gradnju četiriju velikih podmornica K-klase koje su tada još nedovrešene, bile na navozima njihovih brodogradilišta te su ih opsežno preprojektovali, rekonstruisali i izmijenili tako da je od njih nastao potpuno novi tip podmornica – M klasa. Prvi brod u klasi, nazvan M1 završen je i porinut u more 9.jula 1917. U pitanju je bila impresivna mašina – podmornica duga 90,14 metara, široka 7,52 metra deplamsna 1.594 tone na površini, odnosno 1.946 tona u podvodnoj vožnji. Maksimalnom brzinom od 15 čvorova na površini mora pokretala su je dva diozel motora Vickers ukupne snage 2.400 konja, dok je pod vodom kada su je pogonila dva elektromotora ukupne snage 1.600 konja, podmornica mogla razviti maksimalnu brzinu od 9 čvorova. M 1 je imala dvije prolelerske osovine sa trokrakim propelerima prečnikaa 1,78 metara. Maksimalna radna dubina ronjenja joj je bila 61 metar, akcioni radijus u površinskoj vožnji 4.500 milja, dok je u podvodnoj vožnji ekonomskom brzinom, do momenta pražnjenja baterije koju je činilo 336 ćelija, M1 mogla preći 80 milja. Podmornicu je opsluživala posada od 62 mornara i oficira dok je njeno glavno naoružanje činio monstruozno veliki brodski top Armstrog -Whitworth Mark IX, kalibra 305mm čija je dužina cijevi bila 12,2 metra. Taj top inače, poticao iz rezervi za u mešuvremenu rashodovane britanske bojne brodove klase „Formidable“. Granatu težine 386 kilograma je mogao ispaliti na udaljenost od 13.700 metara, ali je na podmornici M1 zbog ograničenih mogućnosti njenog sistema za cijanje, efektivni domet topa bio dosta manji. Zbog dužine cijevi koja je mogla „izroniti“ iznad talasa čak i dok je podmornica bila na periskopskoj dubini, top je mogao da otvori vatru i dok je podmornica bila zaronjena. Ipak, podmornica bi onda morala da izroni svaki put kada bi se top punio novom granatom. To je značajno umanjivalo borbenu vrijednost M1 jer je podmornicu izlagalo opasnosti od napada neprijatelja iz vazduha, svaki put kada bi oba obavljala operaciju punjenja topa koja je vremenski trajala isto kao i punjenje takvog topa na nekoj obalnoj bateriji. Bojevi komplet ovog topa na M 1 činilo je 50 granata.
Pored ogromnog topa kalibra 305 mm koji je bio postavljen u posebnu konstruisani i oblikovani produžetak tonja podmornice prema njenom pramcu, M 1 je bila naoružabna i sa tri brzometna protivavionska topa kalibra 76 mm, kao i sa četiri torpedne cijevi na pramcu za torpeda kalibra 450 mm. Podmornica je nosila ukupno samo odsam torpeda u svom bojevom kompletu.
Od četiri naručene podmornice M klase, do kraja Prvog svjetskog rata završena je samo jedna – M1 koja je u operativnu upogtrebu Kraljevske Mornarice ušla 1918.godine. Nova podmornica koju su Britanci brižljivo čuvali kao svje veliko tehnološko dostignuće, povjerena je jednom od njihovih najboljih podmorničara – kapetanu korvete Maksu Kenediju Hortonu koji je kao komandant, obavio sva obimna prototipna ispitivanja M1 i uveo je u operativnu upotrebu. Ne želeći da Njemci saznaju za M 1 i prekopiraju njen koncept i primijene ga na svojim podmornicama koje su tada veoma ugrošžvale britanski pomorski tranmsport, Englezi su ovu monstruozno naoružanu podmornicu vrlo štedljivo koristili i nikad je nisu upotrebili u njenoj primarnoj namjeni – da sa pučine iznenada bombarduje neprijateljske položaje na njemačkoj i obali okupirane Belgiji. Umjesto toga, M 1 je u posljednjih nekoliko mjeseci rata, poslata u jedinu svoju borbenu patrolu po Mediteranu, ali ona tu nikada nije došla u situaciju da upotrebi svoje jedinstveno naoružanje u brobi sa neprijeteljima Antante: Austro-Ugarskom, Turskom i Njemačkom.
Kada je u jesen 1918. potpisano primirje, odnosno kapitulacija Auszro.-Ugarske, M1 se našla među britanskim ratnim brodovima koji su došli na Jadran i uplovili u luke na njegovoj istočnoj obali koie su do tada bile u sastavu Austro-Ugarske. Do pronalaska njene fotografije snimljene krajem 1918. u Đenovićima međutim, nije se zanlo da je ova velom vojne tajne obavijena prva svjetska podmornica-podvodni bojni brod, tada boravila i u Boki Kotorskoj. Osim ove, u M klasi su poslije okončanja Prvog svjetskog rata završene još dvije podmornice – M-2 koja je kasnije preuređena u prvu svjetskju podmornicu nosač-aviona jer joj je na palubi umjesti velikog topa, ugrađen vodoneporusni hangar u kome je nosila hidroavion sa preklopnim krilima, te M3 koja je preuređena u veliku podmornicu-minopolagača. Ukupno se međutim, cio ovaj program pokazao kao promašaj jer zbog brojnih tehnoloških ograničenja, kao i pogrešnog razumijevanja koncepta vođenja podmorničkih dejstava od strane komande briranske Mornarice, podmornice M klase nisu ispunile očekivanja svojih konstruktora i britanskih pomorskih stratega.
Model britanske podmornie M1
Nakon rata, M1 je manje-više bez većih incidenata i značajnijih događaja, nastavila službu u briatnskoj mornarici sve do sredine dvadesetih godina prošlog vijeka. Najteže naoružana podmornica na svijetu međutim, tragično je skončala 12.novembra 1925. godine
Pod komandom 30-godišnjeg kapetana korvete Aleka Mareja Kerija, M1 je tog dana bila na vježbi u vodama Engkeskog kanala blizu obala Devona. Dok je bila u podvodnoj vožnji na maloj dubini, u nju je udario švedski trgovački parovrod „Vidar“ i nanio joj teška oštećenja od kojih je M1 odmah potonula, odnijevši na dno mora sa sobom i svih 69 tada na njoj ukrcanih britanskjh mornara i oficira.Tragediju nije niko preživio, a za uzrok nestanka jedne od tri tada najajače naoružane britanske podmornice, nije se ništa znalo narednh sedam dana. Tek kada je „Vidar“ 19.novembra uplovio u luku Varta u Švedskoj, prijavio je da je oko 7.45 sati 12.novembra u blizini rta Start na obvali Devona udario i neidentifikovani objekat pod vodom. Tada su na oštečenom pramcu tog broda nađeni tragovi boje kakva je korištena na britanskim podmornicama, pa je postalo jasno da je sudar sa tim brodom zapečatio sudbinu M 1. Njena olupina međutim, nije pronađena uprkos tome što su za njome u reonu gdje je „Vidar“ prijavio sudar, naknadno mjesecima tragale ekipe britanske Mornarice. Tek 1999. – 74 godine od njenog tragičnog nestanka, olupinu podmornice M1 je na dubini od 81 metar pod povšinom Engleskog kanala, pronašao jedna od najpoznatijih britanskih podmorskih arheologa i pomorskih istoričara, dr Ines Mek Kartni.