Ideja ekološke države potrošena je i gotovo obesmišljena lošim odlukama koje je donosila trodecenijska vlast, a ni dvije vlade formirane nakon izbora 2020. godine nijesu ispunile očekivanja građana, niti im je zaštita životne sredine bila u vrhu prioriteta, smatraju u civilnom sektoru.

Crna Gora danas obilježava 31 godinu od kada je proglašena za prvu ekološku državu. Ta odrednica našla se i u prvom članu Ustava, a krajem prošle godine poslanici crnogorskog parlamenta izglasali su da 20. septembar bude državni praznik – Dan ekološke države.

Izvršna direktorica nevladine organizacije (NVO) Grin houm /Green Home/, Azra Vuković, kazala je da su problemi u oblasti zaštite životne sredine brojni, i da traju duži niz godina, bez izgleda da uskoro budu riješeni.

“Iako ove godine prvi put slavimo novi državni praznik, Dan ekološke države, nemamo poseban razlog za slavlje, niti postignute rezultate u prethodnoj godini koje bi trebalo obilježiti ili pomenuti“, rekla je Vuković agenciji MINA.

Ona je podsjetila da Crna Gora još nema Prostorni plan koji treba da da smjernice korišćenja prostora i održivog razvoja, niti planove nižeg reda koji se oslanjaju na taj plan.

„I dalje imamo aktivne koncesione ugovore koji su napravili štetu u šumskim ekosistemima u prethodnim decenijama, i nastavljaju to da čine. U Morači, ali i drugim rijekama, vrši se nekontrolisana eksploatacija šljunka koja devastira prostor, ali i kreira druge dugoročne probleme“, navela je Vuković.

Kako je kazala, Crna Gora ima ozbiljan problem sa upravljanjem otpadom, i novi zakon koji stoji u fiokama od 2018. godine, bez izgleda da se otpad počne posmatrati kao resurs, a ne kao problem.

„Imamo probleme u upravljanju zaštićenim područjima, najviše u onima koja su u kategoriji nacionalnog parka, pa tako dvije godine nemamo planove upravljanja za ta područja, a u parkovima se mogu bez problema otvarati putevi, krivoloviti ribe i uznemiravati pelikani“, rekla je Vuković.

Prema njenim riječima, stiče se utisak da Crna Gora nikada nije bila manje ekološka, odnosno da su druge teme u potpunosti zaokupile javni prostor, i da je pitanje zaštite životne sredine, kvaliteta vazduha, vode, hrane, očuvanja prirode, biodiverziteta i resursa, uopšte – kvaliteta života, manje važno.

Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević kazao je da je u prethodnih 30 godina, donošenjem loših planskih dokumenata, pogubnih odluka i investicija koje nijesu u skladu sa održivim razvojem, devastirana i degradirana životna sredina.

„Napravljeni su određeni pozitivni koraci, kao što je obustavljanje izgradnje malih hidroelektrana (mHE) ili vraćanje ulcinjske Solane u državno vlasništvo, ali u prethodne dvije godine nije se radilo ni dovoljno brzo, a ni posvećeno, kako bi se prostor, priroda i zdravlje građana zaštitili“, ocijenio je Dragićević.

On smatra da je odgovornost na donosiocima odluka koji su, kako je naveo, zaštitu životne sredine stavili na posljednje mjesto prioriteta, najviše iz nerazumijevanja značaja zaštite za razvoj Crne Gore.

Jelena Marojević Galić iz organizacije Parkovi Dinarida kazala je da je ideja ekološke države nastala u želji da se izvanredne prirodne vrijednosti Crne Gore unaprijede i sačuvaju od dalje devastacije.

Međutim, kako je navela, zbog deklarativnog zalaganja i nedostatka političke volje, devastacija prirode i prostora se nastavila, ili čak intenzivirala iz godine u godinu.

„Ako imamo sve više bespravno izgrađene i betonirane obale, ako nam šume gore svakog ljeta a mi se uzdamo jedino u kišu, ako su nam rijeke prekopane usljed eksploatacije pijeska i šljunka, a mi ne uspijevamo godinama to da zaustavimo, mislim da ne zaslužujemo da se zovemo ekološkom državom“, istakla je Marojević Galić.

Na pitanje kako bi ocijenila doprinos bivše trodecenijske vlasti da ideja ekološke države zaista zaživi na pravi način, ona je kazala da je, iako je u vrijeme nastanka bila dobra i imala veliki potencijal, ta ideja danas uveliko potrošena.

Marojević Galić smatra da se za sve te godine moglo i moralo uraditi mnogo više na očuvanju i unapređenju prirodnih resursa.

„Rekla bih da je u početku i postojala dobra šansa da se epitet ekološke države zaista i zasluži, ali da je ta šansa danas potrošena i, kao posljedice svega toga, imamo upravo suprotan efekat“, kazala je ona.

Kako je navela, decenijsko žmurenje na stvarne probleme i trgovina prirodom i resursima zarad ostvarivanja određenih koristi ili političke moći, dovela je do toga da je stanje prirodnih resurse u mnogim oblastima katastrofalno, a zaštita prirode vrlo nisko na listi političkih prioriteta.

Dragićević je, odgovarajući na isto pitanje, rekao da je bivša vlast radila sve da suzbije ideju ekološke države, i to na svim poljima.

On je kazao da je bivša vlast, neadekvatnim ulaganjima u sektor vanrednih situacija, dovela do toga da se gubi na hiljade hektara šuma u požarima svake godine.

„Koncesionarima su izdali najbolje šume da ih melju u pelet ili prodaju kao drvo za ogrjev, koncesionari nijesu poštovali zakonske obaveze, a pritom su uništili drvopreradu kako bi se od našeg šumskog blaga stvorila dodatna vrijednost“, naveo je Dragićević.

Prema njegovim riječima, prostor je brutalno devastiran betonizacijom obale i apartmanizacijom, a rijeke uništene izgradnjom mHE, eksploatacijom šljunka i izlivanjem kanalizacije i otpadnih materija.

„Divlje deponije su u svakom kraju Crne Gore, a u trećoj deceniji 21. vijeka jedna smo od rijetkih zemalja koja nema reciklažu. Još je mnogo primjera očigledne devastacije i zlostavljanja životne sredine. Poslije takvog nasljeđa, jako je teško probleme riješiti preko noći“, kazao je Dragićević.

I Vuković smatra da je bivša vlast, u odnosu na ekološke teme, donijela brojne loše odluke koje su rezultirale time da su neke vrijednosti trajno izgubljene.

„Ovdje u prvom redu mislim na prostor, posebno na djelove obale koji su pretjerano urbanizovani i u kojima smo izgubili brojna staništa i vrste, neke čak i trajno“, kazala je ona.

U kontinuitetu su se, kako je navela, prirodni resursi pretjerano eksploatisali, na način da su od eksploatacije korist imali uglavnom samo oni koji eksploatišu.

„Imamo brojne koncesione ugovore koji su štetni sa aspekta zaštite životne sredine, a koji su još aktivni, kao što su ugovori za eksploataciju šuma, odnosno drveta u različitim oblicima, ali i za eksploataciju hidroenergetskih potencijala kroz mHE“, dodala je Vuković.

Sa druge strane, podsjetila je ona, ista ta vlast je započela proces evropskih integracija, kreirala strateški okvir za pregovore, ispunila početna mjerila, otvorila pregovaračko poglavlje 27 i ispunila dio obaveza koje se uglavnom odnose na transpoziciju pravne tekovine EU.

„Ispunjavanje obaveza iz poglavlja 27 zapravo znači usvajanje evropskih standarda u oblasti zaštite životne sredine, koje nas suštinski približavaju realizaciji koncepta ekološke države“, kazala je Vuković.

Upitana da prokomentariše učinak dvije vlade koje su formirane od izbora 2020. godine na tom planu, Vuković je rekla da se one nijesu bavile pitanjima zaštite životne sredine.

„Činjenica je da je proces proglašenja tri zaštićena područja u moru, koji je započet prije desetak godina, završen, i da su proglašena nova zaštićena područja. Osim toga, realizacija brojnih projekata od značaja za ovu oblast prolongirana je, usporena, i nije došlo do realizacije“, navela je Vuković.

Slično je, kako je kazala, i sa usvajanjem zakonodavnog okvira, pa je tako, na primjer, još u proceduri Zakon o upravljanju otpadom koji treba da postavi okvir za rješavanje problema u toj oblasti, a koji je pripremljen 2017. i bio na javnoj raspravi 2018. godine.

Dragićević je, komentarišući učinak prethodne dvije vlade na polju zaštite životne sredine, rekao da su očekivanja građana apsolutno iznevjerena.

„Prvo, jer nijesmo dobili zelenog ministra ili ministarku koji žele i znaju kako da riješe brojne probleme, a onda i zbog zaostataka u sistemu u vidu kadrova koji blokiraju međunarodne projekte ili pokušavaju da izguraju neke od loših projekata koji su zaostavština prethodnog sistema“, pojasnio je Dragićević.

On je ocijenio da je svijetla tačka Agencija za zaštitu životne sredine, koja se otvorila ka građanima i NVO, i čije rukovodstvo predano radi na zaštiti.

„Prvi put od osnivanja ove Agencije imamo ljude koji rade za prirodu i Crnu Goru, a ne za investitore“, istakao je Dragićević.

Marojević Galić je kazala da je promjena trodecenijske vlasti u početku prilično podigle očekivanja kad je u pitanju zaštita životne sredine, za koje, kako je navela, nakon dvije godine ne zna koliko su bila realna.

„Nedovoljno je vremena prošlo da bismo govorili o velikim rezultatima, nakon što smo dugo pravili greške u toj oblasti. Ne može se reći da nije iskazana određena volja i energija da se stvari mijenjaju, ali su izostale podrške u vidu ključnih mehanizama kojima bi se to moglo postići“, navela je Marojević Galić.

Kako je kazala, koordinacija sa drugim resorima nije bila dovoljna, a životna sredina je, iako vrhunsko političko pitanje, i dalje ostala nisko na listi političkih prioriteta.

„Ono što se mora pohvaliti i istaći da je urađeno u prethodne dvije godine je formalno proglašenje nekih novih zaštićenih područja, kao i pokretanje inicijativa i postupaka za zaštitu novih“, smatra Marojević Galić.

Međutim, dodala je ona, proglašenje novih zaštićenih područja ne prati i uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture, uglavnom zbog nedostataka razumijevanja, kapaciteta i finansija na lokalnom nivou za efikasno upravljanje i zaštitu resursa.

Na pitanje kada bi se, imajući u vidu sve probleme, moglo očekivati da Crna Gora zatvori Poglavlje 27, Marojević Galić je kazala da je to teško procijeniti i da sve zavisi od budućih koraka i dinamike.

„Trenutno, po ocjeni većine koja prati pregovore za pridruživanje Evropskoj uniji (EU), u svim oblastima imamo zastoj u pregovaračkom procesu, i to se odražava i na životnu sredinu“, rekla je Marojević Galić.

Ona je podsjetila da je Poglavlje 27 jedno od najkompleksnijih i i najskupljih za usklađivanje, i dodala da aktuelna dinamika pregovora ne vodi ka skorijem zatvaranju tog pregovaračkog poglavlja.

„Zatvaranje ovog poglavlja zavisiće i od toga kako ćemo ispregovarati prelazna razdoblja, odnosno rokove i uslove za neke oblasti u okviru Poglavlja 27 koja će se nastaviti usklađivati i ispunjavati i nakon ulaska Crne Gore u evropsku porodicu“, pojasnila je Marojević Galić.

Vuković je kazala da je Crna Gora imala jasno definisan Akcioni plan za ispunjavanje završnih mjerila iz poglavlja 27, prema kojem je trebalo uglavnom da ispuni obaveze do 2024. godine, dok bi neke, koje zahtijevaju velika finansijska ulaganja, bile implementirane do 2035. godine, dakle nakon ulaska u EU.

„Posmatrajući sadašnju dinamiku realizacije aktivnosti i obaveza iz ovog poglavlja, Crna Gora je u posljednje dvije godine napravila značajan zastoj, i samim tim će za ispunjavanje obaveza iz Akcionog plana biti potrebno dodatno vrijeme“, smatra Vuković.

Ona je istakla da proces evropskih integracija zahtijeva ozbiljnu posvećenost, rad i fokus na realizaciji projekata, pripremu i definisanje procedura, pa je, kako je navela, teško očekivati da će se obaveze iz Poglavlja 27 realizovati u tehničkom mandatu bilo koje vlade.

„Treba se nadati da će neke nove vlade uspjeti da pitanje zaštite životne sredine stave u fokus ekonomskog, društvenog i ekološkog razvoja, jer sve dosadašnje očigledno nijesu uspjele u tome“, dodala je Vuković.

Dragićević je, takođe, ukazao na to da je Poglavlje 27 najkompleksnije i najskuplje poglavlje u pregovaračkom procesu.

„Apelujemo godinama da, ukoliko ne krenemo naprijed brže i odgovornije, ovo poglavlje nikad nećemo zatvoriti. I zato, na Dan ekološke države, apelujem na nadležne, NVO, građane i političare da zajedno radimo za dobrobit Crne Gore, kako bi opravdali naziv “ekološka” iz Ustava“, poručio je Dragićević.