Pred početak školske godine, Opština Tivat iako to nije njenja, već obaveza Ministarstva prosvjete koje godinama izbjegava da bilo što opipiljivije investora u školske objekte u Tivtu, uložila je značajna sredstav u sređivanje stanja u dijelu školskih objekata na podrulčju najmanje bokeljse opštine, kao i njihovih pratećih sadržaja.
Tako su Opština i njena preduzeća obnovili fasadu zapuštenog objekta područne jedinice Osnovne škole „Drago Milović“ u naselju Gradiošnica, ofarbana je ograda oko škole i postavljena nova zaštitna žilna mreža oko otvorenog školskog terena na kojem je montiran i novi koš, a u potpunosti je sređen i očišćen zapušteni prostor oko školske zgrade. Lokalna uprava kandidovala je kod mogućih donatora i projekt zamjenje dotrajale stolarije na ovom školskom objektu, novom eloksiraniom bravarijom.
Preko projekta kojeg je lani kandidovala kod Uprave za mlade i sport za kojeg je uz tražena sredstva, dobila i posebnu nagradu, lokalna uprava Tivta završila je postavljenje nove podloge na terenu za male sportove u dvorištu centralnog objekta OŠ „Drago Milović“ i ocrtala taj novi teren za rukomet i mali fudbal. Na terenu će uskoro biti postavljena nova okolna zaštitna, kao i mreže na obnovljenim golovima. Na obližnjem otvorenom koparkaškom terenu Srednje škole „Mladost“ u saradnji sa KK „Pro basket“ postavljena su dva nova koša.
Igralište
Iz Opštine Tivat su saopštili da još čekaju odgovore nadležnih u državnoj upravi na projekte kojima je tivatska loklana uprava prošle godine konkurisala na drugi po redu konkurs Uprave za sport i mlade, a riječ je o projektu zamjenje dotrajalog parketa u fiskulturnoj sali OŠ „Drago Milović“, odnosno opravci krova Sportske dovorane „Župa“. S pobzirom da sve više djece u Tivtu koristio objekat Sporske dvorane, predat je i poseban novi projekat za unapređenje stanja tog objekta za koji je za finansijka sredstva, Opština Tivat konkurisala kod ambasade Japana.
Igralište
Iz lokalne uprave najavili su da će u cilju animiranja mladih da se bave sportom i praktikuju zadrave stilove života, Opština uskoro obnoviti još najmanje dva otvorena sportska terena za košarku u centru grada, odnosno na Seljanovu. U ovom naselju prije par dana na korištenje građanima predat je obnovljeni i prošireni objekat dječijeg igrališta ukupne površine 600 kvadrata, a u čiju je rekonstrukciju i nabavku novih igračaka, opreme i sprava za vježbanje odrasslih na otvorenom, Oština Tivat uložila oko 55 hiljada eura. Obnovljeno je i dječije igralište u malom Gradskom parku na Trgu Dara Petkovića gdje je zamijenjen dio igračaka i mobilijara.
Saobraćajna policija je u danima vikenda evidentirala 30 saobraćajnih nezgoda u kojima su dvije osobe smrtno stradale, dok je osam osoba zadobilo teške tjelesne povrede, a 25 osoba lake tjelesne povrede, naveli su iz Uprave policije.
U istom periodu pripadnici saobraćajne policije su podnijeli 186 prekršajnih prijava, izdali 821 prekršajni nalog, oduzeli 16 pari registarskih oznaka i isto toliko vozila isključili iz saobraćaja.
“Uhapšeno je 38 vozača zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola, dok je još jedno lice lišeno slobode zbog počinjenog krivično djela iz oblasti ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja”, ističu u policiji.
Od navedenog broja uhapšenih zbog vožnje pod djestvom alkohola, 22 vozača su uhapšena na teritoriji Glavnog grada.
U Hrvatskoj je danas, nepuna četiri mjeseca prije njenog ulaska u eurozonu, stupila na snagu zakonska obaveza dvojnog prikazivanja cijena u kunama i eurima, kao mjera za zaštitu potrošača u postupku uvođenja nove valute.
Preduzeća i drugi obveznici u svojim odnosima s potrošačima moraju jasno da istaknu cijenu i druge novčane vrijednosti u eurima i kunama.
Obaveza je da cijene robe i usluga moraju biti jasno vidljive, lako čitljive, razumljive, iskazane tako ne dovode potrošaca u zabludu i da potrošač može tačno da razumije na koju robu, odnosno uslugu se odnosi i da mogu provjeriti da li su cijene ispravno preračunate.
Takođe, na vidljivom mjestu u prodajnom prostoru treba da bude istaknut i fiksni kurs. Dvojno iskazivanje cijena preduzeća će morati da primjene i na cjenovnike i promotivne materijale koje objavljuju na internet stranicama i u medijima.
Savjet EU je 12. jula donijo odluku o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. januara naredne godine, jer je utvrdilo da ispunjava sve potrebne uslove. Savjet EU odredio je i kurs od 7,53450 kuna za jedan EUR.
Najmanje 10 ljudi je ubijeno, a još 15 povrijeđeno u napadu nožem u centalnoj kanadskoj pokrajini Saskatchewan, objavila je policija.
Žrtve su pronađene na 13 lokacija u James Smith Cree Nationu i obližnjem selu Weldon.
Dvojica osumnjičenika po imenu Damien Sanderson i Myles Sanderson u bijegu su i smatraju se naoružanima i opasnima.
Stanovnicima je rečeno da se sakriju u svoje domove dok se potjera nastavlja na velikom području.
“Ne napuštajte sigurnu lokaciju. Budite oprezni dopuštajući drugima da uđu u vaš dom”, objavila je na Twitteru policija.
Postavljeni su kontrolni punktovi, policija provjerava osobne karte putnika, a vozači su pozvani da ne preuzimaju autostopere.
Izvanredno stanje proglašeno je u James Smith Cree Nationu – starosjedilačkoj zajednici s oko 2.000 stanovnika sjeveroistočno od Weldona, gdje živi oko 200 ljudi.
Upozorenje o opasnoj osobi poslano je na sve mobilne telefone u pokrajinama Saskatchewan, Manitoba i Alberta – velikom području veličine gotovo pola Evrope.
To je jedan od najsmrtonosnijih činova masovnog nasilja koje je Kanada ikada vidjela. Premijer Justin Trudeau opisao je napad na Twitteru kao “užasan i srceparajući”.
Nakon tri dana takmičenja u lovu na tune, sabljarke i ostale trofejne ribe, završen je jubilarni Deseti međunarodni Big game fishing. Najbolji učinak ostvarila je ekipa Montefish iz Tivta koja je ostvarila 399 bodova. Oni su osvojili i pehar za najveći ulovljeni primjerak, a to je tuna od 57 kilograma.
Drugo mjesto pripalo je ekipi Šišković iz Trebinja sa 288 poena, dok je trećeplasirana ekipa Predator iz Budve sa 244 poena.
Pobjednička ekipa Montefish iz Tivta
Tok takmičenja, vaganje ribe i bodovanje obavio je sudija Mladen Rostović, predsjednik Saveza za sportski ribolov na moru Crne Gore.
Za najbolje plasirane prodavnica ribomaterijala Ancora nautica shop iz Baošića, obezbjedila je vrijedne novčane nagrade od 500, 300 i 200 eura, a kompanija Botega primjerke skupocjenog vina koje je uručio predstavnik kompanije NTC Jovan Vukalović. Pehare najboljima uručio je proslavljeni košarkaš Vladimir Radmanović.
Školska godina za oko 94.000 crnogorskih đaka počinje danas. Časovi će poslije dvije godine trajati ponovo 45 minuta.
Zaštitne maske koje je Institut za javno zdravlje preporučivao radi sprečavanja širenja virusa korona, a koje su bile obavezne prethodne dvije godine, đaci će koristiti samo ukoliko to žele.
Ministar prosvjete Miomir Vojinović je sinoć gostujući u Dnevniku RTCG kazao da je najbitnije da se nastava vraća u normalu sa trajanjem časa od 45 minuta, a prostorni problemi koji su višegodišnji Ministarstvo na čijem je čelu će probati da riješi.
Besplatni udžbenici za osnovce podijeljeni su tokom avgusta, dok su srednjoškolci kupovali knjige.
Najjeftinije su bile za maturante i koštale su 78,20 eura, dok su najskuplje za učenike prvog srednje i iznose 105,20 eura.
Tradicionalna regata “Memorijal Spasić i Mašara” u organizaciji JK Delfin iz Tivta održana je ovog vikenda. Na regati su uzeli učešće jedriličari u klasi Optimist i ILCA iz jedriličarskih klubova iz Boke koji se bave sportskim jedrenjem, JK Lahor Kotor, JK Jugole Grakalić H.Novi i klub domaćin JK Delfin.
Više od 60 jedriličara i jedriličarki nadmetali su se na regatnom polju u Tivatskom zalivu od petka 02. do nedelje 04. septembra. Sve klase su u prva dva dana uspjele odjedriti po četiri regate po jugozapadnom vjetru jačine 6 do 8 čvorova, dok je u nedelju vjetar bio slab te su samo jedriličari u klasi ILCA4 odjedrili jednu regatu.
Pavle Musić, JK Delfin, je osvojio prvo mjesto u klasi ILCA4. Andrej Drakulović osvojio je drugo mjesto a treće Marko Vujović, obojica iz JK Lahor iz Kotora. U konkurenciji djevojčica prva je Nina Strahinja, druga je Helena dabetić, obije iz JK Lahor. Nikolina Klakor iz JK Delfina je treća. Nikola Golubović osvojio je prvo mjesto na postolju ILCA6, drugo mjesto Iv Frolov iz kotorskog Lahora i treće Andrija Marković iz Delfina.
U klasi Optimist, u generalnom plasmanu, pobjedničko postolje je osvojio Aleksa Roganović član JK Lahor iz Kotora. Jedriličar Delfina Andrej Ashin osvojio je drugo mjesto, a treće Marin Čižek iz Lahora.
Andrej Anahin je osvojio zlatnu medalju u konkurenciji jedriličara do 12 godina, Luka Klikovac je drugi, obojica iz Jedriličarskog kluba Delfin iz Tivta. Risto Milojević, člana JK Jugole Grakalić iz Herceg Novog je osvojio treće mjesto.
Barbara Kubiček iz Delfina bila najbolja u konkurenciji jedriličarki. Nika Živković je druga a Lea Jakovljević je treća, obije iz JK Lahor iz Kotora.
Ceremonija dodijele nagrada najuspješnijm jedriličarima održana je u nedelju nakon jedrenja na mulu ispred hangara JK Delfin. Sekretarka društvenih djelatnosti Opštine Tivat, Borka Mršulja i selektor ILCA reprezentacije Crne Gore, Ilko Klakor dodijelili su trofeje jedriličarima na pobjedničkom postolju.
U Risnu je na Festivalu etnološkog filma – Risan 2022. u subotu održano predavanje i radionica na temu risanskih svadbenih običaja.
Prisutne je u ime organizatora festivala, NVO ”Medaur” Risan – Društva za njegovanje kulturne baštine Risna, pozdravila Marina Dulović.
”Naš uvaženi selektor Vlado Perović je na prvoj večeri, veoma inspirativno kako on to uvijek radi, govorio o bogaćenju i bogatstvu i upoznavanja sa tradicijama i kulturama cijelog svijeta. Ja bih se na termin “bogaćenje“ nadovezala sa terminom “darivanje“ što je i jedna od tema našeg današnjeg susreta”, kazala je Dulović.
Ona je istakla da je tema pratećeg programa festivala risanska svadba čiji se smisao, kao i kod drugih svadbenih običaja i obreda, ispoljava simbolički pomoću verbalnih, muzičkih i dramskih kodova, tj. ritualnih radnji uz neizostavne svadbene rekvizite.
Dulović je podsjetila i na to da je risanska svadba opisana u knjižici “Kovčežić“ Vuka Stefanovića Karadžića koja je štampana u Beču 1849. godine, a da je građu za tu knjigu sakupio i poslao Vuku risanski paroh Vuk Popović.
Risnska svadba
Stručni osvrt na temu risanskih svadbenih običaja je dala etnološkinja Mileva Pejaković Vujošević, kojoj je najprije kazala da joj je izuzetno zadovoljstvo što ima priliku da o jednoj vrlo interesantnoj temi govori pred risanskom publikom. Pejaković Vujošević je istakla i da joj je posebno drago zalaganje organizatora da Risan učine gradom koji živi od kulture i koji će kako ovim, tako i budućim festivalskim izdanjima nastojati da njeguje kulturne običaje i tradiciju ovog kraja.
Ona je u svom obraćanju kazala da je risanska svadba dosta slična organizaciji svadbi u drugim bokeljskim mjestima, ali i da ima svoje specifičnosti. Na predavanju su gledaoci mogli da saznaju o običajima prosidbe, pripreme svadbe, samom činu vjenčanja i organizaciji svadbe. Čulo se koje su se pjesme pjevale, koji su se pokloni pripremali i kome su bili namjenjeni.
Risnska svadba – Marina Dulović
Poseban osvrt dat je na pripremu dva poklona prilikom risanske svadbe – konjestra i gvantijere.
Na kraju izlaganja, Pejaković Vujošević je pozvala publiku i na interakciju i evociranje uspomena opisivanjem svojih svadbenih ceremonija i običaja.
”Naše drage sugrađanke su ustupile porodične predmete koji su se kroristili prilikom svadbenih običaja, one predmete koji su se prenosili i brižno čuvali s generacije na generaciju i time bili u svrsi poštovanja i očuvanja risanskih običaja”, navodi se u saopštenju organizacionog odbora festivala.
Kako dodaju, vrijedna sugrađanka Radojka Čučković za ovu priliku je pripremila konjestar – svadbeni dar u vidu korpe u kojoj se nalaze brojni pokloni i kojeg najbliži poklanjaju četvrtkom pred risansku svadbu koja se organizovala nedjeljom. Ona je potom neke od prisutnih podsjetila na to šta je shodno običajima sastav konjestra, a one mladje i naučila kako se to priprema ovaj risanski svadbeni poklon.
Gosti su imali priliku i da uživaju u primorskim delicijama koje su pripremile vrijedne ruke naših Rišnjanki.
Izraz Boka bez pridjeva Kotorska u oficijelnom smislu ne znači ništa. Shvatljivo je da se u razgovoru krati naziv, ali ovaj trend izbacivanja pridjeva Kotorska iz zvaničnog naziva već se predugo forsira i predugo traje sa namjerom da se Kotor i njegov distrikt, jedina konstanta Boke Kotorske kroz više od dvadeset stoljća njene povijesti, stave u drugi plan ili ih se potru.
A što je to Boka Kotorska?
Naziv Boka Kotorska (Bocche di Cattaro) potiče od srednjevjekovnog naziva kojim se stoljećima u geografskim mapama označavao gotovo isključivo sam ulaz u zaljev iz Jadranskog mora, između Arze i Ponte oštre, dok su manji unutarnji zaljevi nosili imena gradova kojima su pripadali, (Sinus Rhisonicus, Golfo di Cattaro…), dakle, nikako cijelo područje kao danas.
Boku Kotorsku u geografskom, užem smislu, čini zaljev od Ponte oštre do Kotora, sa naseljima na obalama zaliva i neposrednim zaleđem.Ostala područja koja su gravitirala zaljevu, prije svega Grbalj i Krivošije, imali su svoju dostatnost i prepoznatljivost i izvan užega bokokotorskoga okvira, uglavnom van kotorskog distrikta naročito nakon turskih osvajanja ovih područja.
Proširena Boka kotorska u administrativnom smislu približno kao danas, koju nazivaju jednostavno Boka, ili srpska Boka, nastaje tek početkom 19 stoljeća dolaskom Austrije i osnivanjem kotara Kotor kada u sastav nekadašnjeg distrikta ulaze i susjedna područja, ponekad i do Budve i Spiča.
U povijesnom smislu, užu Boku Kotorsku, preko 15 stoljeća, činio je grad Kotor sa njegovim distriktom koji je obuhvatao unutrašnji zaljev od Veriga do Veriga, brdo Vrmac i Tivatski zaljev sa Krtolama i Lušticom.Herceg Novi kao grad osnovan 1382 godine počinje relevantno da utiče na ukupna kretanja u Boki kotorskoj tek od polovice 18 stoljeća, Risan je izgubio svoj značaj već u 5 stoljeću, dok je Tivat počeo da se razvija tek polovinom 19 stoljeća.
Aleksandar Dender
Ova uža Boka Kotorska, odnosno kotorski distrikt, imala je svoj identitet duboko ukorijenjen u povijesti.Gotovo 15 stoljeća bila je dio mediteranskog povijesnog i kulturnog prostora i nerazdvojni dio Dalmacije sa kojom je dijelila zajedničku sudbinu od antičkih vremena, bez obzira na to kome je u određenom povijesnom periodu pripadala.To je trajalo sve do kraja I svjetskog rata kada je, 1921 godine, Rapalskim sporazumom istrgnuta iz svog povijesnog, zapadnog konteksta i podarena istoku, ispočetka Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji, a potom, 1945 godine i Crnoj Gori.U religijskom smislu, duboko katolička, pripadala je rimskoj katoličkoj crkvi i drevnoj kotorskoj biskupiji o čemu nazoči ogroman broj katoličkih crkava na ovom području (samo u Kotoru i Perastu bilo ih je preko 50) dok je neznatan broj pravoslavnih crkava, nastalih uglavnom recentno.Stanovništvo uže Boke Kotorske ili kotorskog distrikta bilo je pretežno katoličko, u nekim naseljima i stoprocentno katoličko, a pravoslavci se naseljavaju u većem broju zahvaljujući mletačkoj podršci, uglavnom u Kotoru, tek nakon 1654 godine, te u Risnu nakon njegovog oslobađanja od Turaka 1684 godine. U doba formiranja nacija početkom 19 stoljeća kod katoličkog stanovništva dolazi do integracije jezika i vjere u jednu, narodnosnu, hrvatsku cjelinu, te se katolici, bez obzira na porijeklo, izjašnjavaju kao Hrvati, a pravoslavci kao Srbi ili Crnogorci. U svakom slučaju, omjer katolika i pravoslavaca na ovom području stoljećima je bio izrazito u korist katolika, praktično sve do početka 20 stoljeća, kada, naročito poslije dva svjetska rata, zemljotresa 1979 godine i ratova u Jugoslaviji dolazi do iseljavanja katolika, uglavnom Hrvata i velikog naseljavanja pravoslavaca, Srba i Crnogoraca čime se u znatnoj mjeri promijenila demografska slika distrikta. Jezik distrikta je bio, osim zvaničnog talijanskog i mješavina narodnog i venetskog jezika, svojevrsni kotorsko-bokeljski dijalekt svojstven samo ovom području, različit od jezika kojim se govorilo u gravitirajućim područjima.
Ova, izrazito katolička, uža Boka Kotorska odnosno kotorski distrikt, stoljećima okrenuta i povezana sa mediteranom i zapadom, nikada nije bila srpska, jeste bila u sastavu srpske države Nemanjića 180 godina, ali sa potpunom administrativnom, religijskom i kulturnom autonomijom koja se graničila sa neovisnošću.Ova Boka Kotorska stvarala je i ostavila nam je u naslijeđe ogromno materijalno i nematerijalno bogatstvo zahvaljujući kojem su Kotor i njegovo područje, zatim kotorske zidine i Bokeljska mornarica upisani na listu svjetske kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
A što je to srpska Boka?
Početkom 19 stoljeća, dolaskom Austrije 1897 godine, ukida se srednjevjekovni mletački ustroj organizacije i uvodi se moderna administrativna uprava u kojoj prostor sadašnjeg crnogorskog primorja zajedno sa bokokotorskim zaljevom postaje dio Provincije Dalmacije sa sjedištem u Zadru.Administrativno se uvodi naziv Boka Kotorska sa kotarom Kotor koji obuhvata ne samo zaljev sa zaleđem, nego i Grbalj i Krivošije, a u jednom periodu i Budvu i Paštroviće.Dakle, naziv Boka Kotorska u širem, administrativnom smislu nastao je prije nekih 200 godina, da bi danas obuhvatao tri bokokotorske opštine, Kotor, Tivat i Herceg Novi.
Kotorskom distriktu administrativno su pridodate teritorije koje obuhvataju uglavnom njegovo dublje zaleđe, Herceg Novi sa Dračevicom, Krivošije i Grbalj, ovdje svakako ne treba ubrajati područje Budve i Paštrovića.Prostor Herceg Novog sa Dračevicom kao i Risna, ispražnjen nakon protjerivanja Turaka krajem 17 stoljeća, Mletačka republika naseljava pravoslavnim življem iz Hercegovine, dok prostore Krivošija i Grblja koji je najduže ostao pod Turcima, popunjava početkom 18 stoljeća pravoslavni živalj iz Crne Gore.Ovo, uglavnom ruralno stanovništvo, ljubomorno čuva svoju pravoslavnu vjeru, jezik i običaje ne dozvoljavajući bilo kakvu asimilaciju, tako da na području kotorskog distrikta i pridodatog zaleđa egzistiraju dva svijeta kulturno i vjerski potpuno različita koji se dodiruju, ali se ne prožimaju, ujedinjena isključivo administrativnim putem.Nešto je drugačija situacija sa pravoslavnim stanovništvom koje naseljava gradove i postepeno se emancipira prihvatajući zatečene kulturne i socijalne vrijednosti, stvarajući gradski pravoslavni sloj, čiji se pripadnici u doba formiranja nacija početkom 19 stoljeća uglavnom izjašnjavaju kao Srbi, rjeđe kao Crnogorci. Ovaj sloj iščupan iz svojih hercegovačkih ili crnogorskih korjena počinje u novoj sredini da traži i da ostvaruje svoj novi identitet na uštrb tuđeg, pokušavajući da spajanjem dva sasvim različita svijeta, kotorskog distrikta i pridodatih teritorija kotara Kotor i prostim prebrojavanem katolika i pravoslavaca dokažu kako je Boka Kotorska srpska jer je broj pravoslavaca u pridodatim teritorijama oko dva do tri puta veći nego u distriktu.Uz mnogo rabljeni argument o namanjičkoj tradiciji i vladavini srpske dinastije nad distriktom, demografska većina je glavni argument kojim se statistički dokazuje srpstvo cijele Boke Kotorske. Paradoksalno, Bokelji Srbi koji žestoko osporavaju pravo Abanaca na Kosovo samo na osnovu demografske većine, dokazujući da je to srpska zemlja jer su tamo srpske svetinje, posrbljavaju Boku Kotorsku upravo na osnovu demografske većine, ignorišući, katoličke, odnosno svetinje bokeljskih Hrvata, jer se većina katolika koji danas baštine tu ogromnu materijalnu u nematerijalnu kulturnu vrijednost izjašnjava kao Hrvati.
Kada je nestala višestoljetna vlast, uvjetno rečeno katoličkih država nad kotorskim distriktom, odnosno kada su Boku Kotorsku poslali na istok i stavili je pod vlast Države SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, ubrzava se proces korijenite izmjene demografske slike Boke Kotorske koji je trajao i za vrijeme SFRJ,a traje i danas u Crnoj Gori.Sve je više pravoslavaca, a sve je manje katolika, sve više se izbacuje iz imena Boka Kotorska prefiks kotorska, a za stanovništvo je stvoren naziv Bokelji, pandan Jugoslovenima, u koji se utapa i tako mala hrvatska manjina.
Sa potpunom prazninom u crnogorskom sistemu obrazovanja koji sasvim ignorira povijest i kulturu Boke Kotorske, pogotovo one katoličke, stalno se ponavlja neistina o srpskom karakteru cijele Boke Kotorske sa namjerom da se mnogo puta ponovljena neistina jednoga dana prevrati u istinu.Jedino edukacijom i istinitim tumačenjem povijesti i posebnosti Boke Kotorske, sine ira et studio, može se povratititi međunacionalna i međuvjerska ravnoteža ozbiljno narušena posljednjih nekoliko godina, povratiti međusobno uvažavanje i izbjeći prisvajanje.
