Ostavimo nešto i našoj djeci – poruka je sa današnjeg skupa koji je simbolično u minut do 12 organizovan u Luci Budva. Više od stotinu mještama odazvalo se protestu koji je NVO “Porat – Pizana” organizovala kako bi pozvali državu Crnu Goru da vrati Luku Budvanima.
“Tražimo da se Luka Budva vrati na upravljanje lokalnoj komunalnoj službi, jer je pokušavaju na sve moguće načine pretvoriti u marinu. U Registru luka Crne Gore ona se vodi kao luka od lokalnog značaja, a ne marina i mi želimo da ona takva ostane”, poručio je predsjednik NVO “Porat – Pizana” Jerolim Dragićević.
Mještani su u znak protesta prošetali dokom, potom barkama isplovili i sirenama i pištaljkama iskazali revolt.
Greenpeace skulpturom kita upozorio na problem plastike u morima
Aktivisti Greenpeacea su protekle sedmice su na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu predstavili skulpturu dvaju kitova prekrivenih plastičnim otpadom, kako bi upozorili na najezdu plastike u morima i oceanima.
Skulpture su visoke tri i šest metara i predstavljaju kitove koji izranjaju iz mora prepunog plastičnim otpadom, a djelo su talijanske podružnice Greenpeacea. Prekriveni su plastičnim vrećicama velikih trgovačkih lanaca, čime se naglašava veliki problem neodgovornosti zbrinjavanja plastičnog otpada u Hrvatskoj.
Aktivisti su transparentima naglasili poruke poput: “Više Jadrana, manje plastike”, i “#NePlastici”.
Kampanjom se želi podići svijest o tome da naša mora i bića koja u njima žive trpe posljedice onečišćenja plastikom za jednokratnu upotrebu. Kampanja je također usko povezana s donošenjem europske Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu, naglasila je voditeljica kampanje Greenpeacea Petra Andrić.
“Želimo potaknuti Ministarstvo zaštite okoliša i energetike da se založi za ambicioznije mjere Direktive, te njezinu provedbu u što kraćem roku”, istaknula je Andrić.
Istkanula je da posebna odgovornost leži na proizvođačima i tvrtkama koji na tržište plasiraju ogromne količine plastične ambalaže i jednokratne plastike općenito.
“Svatko od nas može pridonijeti rješavanju problema jednostavnom promjenom navika”, rekla je Andrić dodavši kako su današnjom akcijom posebno istaknute plastične vrećice koje su sveprisutne i svojevrsni su simbol onečišćenja plastikom.
Greenpeace skulpturom kita upozorio na problem plastike u morima
Osim vrećica, veliki zagađivači su jednokratni plastični proizvodi poput plastičnih boca, slamki, pribora za jelo i ribolovnih alata, koji zajedno čine 70 posto morskog otpada u Europi.
Evropa je druga po proizvodnji plastike u svijetu, odmah iza Kine.
Za recikliranje odvaja približno 30 posto plastičnog otpada, dok ostatak završava na odlagalištima, ili se spaljuje.
Znanstvenici procjenjuju da svake godine u morima i oceanima završi do 12,7 milijuna tona plastike, odnosno jedan kamion plastike svake minute. Mora i oceani u ovom su trenutku zatrpani s preko pet bilijuna komada plastike, od čega tek jedan posto pluta na površini, pet posto dospije do plaža, a ostatak, gotovo 94 posto potone na morsko dno. Znanstvenici procjenjuju da je čak 700 životinjskih vrsta ugroženo i pogođeno najezdom plastike.
Aktivisti su pozvali sve građane da potpišu peticiju na Trgu, ili na internetskim stranicama Greenpeacea (greenpeace.hr), gdje možete izračunati svoj plastični otisak i saznati kako jednostavnom promjenom navika možete spriječiti najezdu velikih količina plastike u more.
39 uzoraka kuhinjske soli iz svijeta, uključujući i jedan iz Hrvatske, testirano je na mikroplastiku i ona je pronađena u njih 36!
Zatraži od korporacija da prestanu hraniti našu ovisnost o jednokratnoj plastici, a od Vlade da poduzme stvarne korake za rješavanje krize zagađenja plastikom poručuju iz Greenpeace.
Naš se svijet guši u plastičnom otpadu
Svake minute svakoga dana u more se iskrca cijeli jedan kamion otpadne plastike.
Čista voda od životne je važnosti svakom pojedincu i svakoj zajednici na Zemlji. Bez obzira radi li se o moru, rijekama, potocima i jezerima ili pitkoj vodi iz slavina – imamo pravo uživati u zdravoj i čistoj vodi.
Jedini način da spriječimo daljnje zagađenje plastikom jest da prestanemo koristiti jednokratnu plastiku u svakodnevnom životu. Već dugo i predugo, pakiranjem svojih proizvoda u plastičnu ambalažu, korporacije nam nameću neodrživ stil života. Godinama nas se pokušava uvjeriti da je rješenje tog problema u recikliranju, odnosno boljem gospodarenje otpadom.
Međutim, danas znamo da se više od 90% plastike ne reciklira.
Plastika u moru foto Greenpeace
Samom reciklažom nije moguće izvući se iz ovog začaranog kruga i krize uzrokovane suludim gomilanjem plastike koja dospijeva u okoliš i na koncu završava u našim morima.
Vrijeme je da se konačno svi – a u prvom redu korporacije i političari – počnemo oslobađati najezde plastike za jednokratnu upotrebu.
Modna revija u Domu starih u Risnu - foto Jefto Bjelica
1 od 14
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Korisnici Doma starih u Risnu i njihove zvanice imali su prilike da uživaju u nesvakodašnjem događaju i to u “Noći mode u Grabovcu“ koju je za njih organizovala bivša mis Crne Gore, Nataša Milosavljević, ispred agencije AR Scouting. Aplauz od početka pa sve do samog kraja revije za korisnice doma čija je starosna dob bila od 50. pa do skoro 100. godine, do sada nije bio viđen kod nas. Suze radosnice, zagrljaji i mnogo ljubavi viđeno je te noći što je ovaj modni događaj učinilo najemotivnijim kod nas organizovanim.
A pistom su prošetala do sada najljepše manekenke i to korisnice doma: Radmila Đorđević, Bojanka Samardžić, Jovanka Nikolić, Emilija Konatar, Jelica Vujović, Zdenka Kovanda, Petrica Vukotić, Danica Kovačević, Olga Sekulić, Drage Stamatović, Milosava Mijanović, Željka Vukčević, Stanojka Milović, Dara Katić, Kemala Tošić i Gospava Kovač koja je bila i najstarija među njima sa ponosnih 93. godine.
Veče je bilo savršeno a “mlade dame” su se na pisti snašle sjajno pa nije bilo treme, koračale su pune samopouzdanja, dok su ih iz publike podržavali prijatelji i porodica. Tvorac ideje naša poznata mis i humanista Nataša Milosavljević nije mogla da sakrije oduševljenje pa za Standard kaže:
“Preponosna na cijeli tim i ljude koji su bili podrska mi i da zajednickim snagama ova naša ideja bude ovako dobro realizovana, na korisnice koje su bile fantastične na pisti i pokazale i dokazale da i u trećem dobu imaju energiju na kojoj mogu i mnogo mlađi da pozavide. Rijetka ako ne i jedina revija koja je ispraćena aplauzom od samog početka pa do kraja programa. Preemotivan je bio ovaj događaj što se dalo vidjeti i po suzama u publici i po velikom broju poruka koje mi stižu nakon revije da je ovo najljepši dogadjaj na kojem su bili. Hvala svima koji su podržali ovu fantastičnu noć i zasigurno će ovo biti dogadjaj koji ćemo organizovati svake godine sa puno ljubavi i posvećenosti i uz dosta noviteta”, kazala je Milosavljević.
Da sve protekne u najboljem redu potrudile su se kreatorka Dejana Lukić čije su modele dame nosile, pjevačice Suzani Tot i Aniti Popović, plesna grupi Infinity iz Kotora koji su nastupili dok je u ulozi voditelja programa bila Nikolina Lončar Radonjić.
Nataša nam je otkrila da su dame bile jako radosne jer su neke po prvi put na pisti ako su u poznim godinama. Neke su po prvi put koristile uslige profesionalnih šminkera a desila se i jedna nesvakidašnja stvar.
Modna revija u Domu starih u Risnu
“Tokom dogovora oko revije jednoj od korisnica koja ima preko 70 godina, otac od 98. zabranio je da šeta po pisti. Ipak, na kraju je uspjela da ga odobrovolji i tata je dao blagoslov”, kaže Nataša.
Oduševljenje i radost zbog toga što su njihove korisnice bile srećne nije krio ni direktor Doma starih u Risnu.
“Radi emocija kojima sam bio svjedok i oduševljenja svih prisutnih na noći mode u Grabovcu, a najviše radi naših korisnika, Nataša i ja smo odlučili da je ovo samo prva u nizu manifestacija koju ćemo zajednički da organizujemo i priredimo sa željom da svaka prođe kao sinoćnja”, istakao je direktor doma Srđan Dragomanović.
U sjedište Evropske komisije u Brisel iz Mostara je stigla zvanična aplikacija tog grada za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine pod nazivom “Sve je premostivo”.
Gradske vlasti tvrde da je aplikacija, inače knjiga od 60 stranica rezultat zajedničkog rada administracije, kulturnih institucija i radnika iz cijelog Mostara, te da bi dobijanjem titule evropske prijestonice kulture Mostar profitirao i na kulturnom i na ekonomskom planu.
Predstavnici Grada Mostara tvrde da je za oko godinu dana rada, ukupno nekih 100 pojedinaca iz više gradskih institucija, uključujući i ustanove kulture, nevladinih organizacija, te nezavisnih kulturnih radnika, učestvovalo u izradi aplikacije za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine.
U izradi aplikacije, koja je u formi knjige od 60 stranica odaslana u Bruxelles, učestvovalo je i Narodno pozorište Mostar, čiji direktor, Almir Mujkanović, o značaju eventualnog dobijanja titule evropske prijestonice kulture 2024. godine, govori:
„Ona je potrebna Mostaru više nego bilo kojem drugom gradu. Vjerujem da bi eventualno dobivanje te titule iz korijena promijenilo i percepciju samog Mostara u svijetu, promijenilo bi sliku grada, i što je vrlo važno, i kod naših građana, jer mi smo nekad i prekritični.“
Član užeg tima koji je radio na aplikaciji, Mustafa Alendar, objašnjava:
„Strategija je plan proizvodnje – u ovom slučaju kulture. Kad imate proizvodnju, imate i potrošnju, i na kraju ekonomiju. Strategija je zvanični ugovor sa građanima Mostara, aplikacija je, ako budemo prošli, zvanični ugovor sa Evropskom unijom.“
Autor Strategije razvoja kulture Mostara je ugledni stručnjak, prof.dr. Vjekoslav Domljan, koji smatra da je prednost Mostara u tome što Evropa traži novi model premoštavanja različitosti, odnosno osiguravanja mirnog života ljudi različitih kultura.
„Na ovim našim prostorima postoje dvije razdjelne linije koje se sreću. Jedna ide od Baltika do Jadrana, koja razdvaja istočno i zapadno kršćanstvo, i jedna koja ide od Crnog mora do Jadrana, koja razdvaja kršćanstvo od islama. Obje te linije prolaze kroz BiH i kroz Mostar. Nama je sad cilj pokazati kako se može odvijati život uzduž ovih linija, pokazati jedan novi model koji bi bio prihvatljiv za Evropu i da se kao takav može presaditi i u druge sredine.“
Projekat ima i širi društveni značaj, tvrde predstavnici mostarskih vlasti.
„Unutar ovoga projekta mi smo pravili koheziju građana. Vrlo je interesantno to da se ljudi moraju susretati, da se moraju na kulturnim događajima nalaziti, da oni podržavaju to i da tu nema nikakvih problema“, kaže gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Dugogodišnji kulturni radnik i menadžer programa u mostarskom Muzičkom centru Pavarotti, Mili Tiro, dodaje:
„Sigurno je to da je kultura prva stepenica, najvažnija stvar u pomirenju i u pravljenju nekakve sretnije budućnosti. Ono što uložimo u kulturu, vratit će se višestruko.“
Međutim, vjeruje se da bi od dobijanja titule evropske prijestonice kulture 2024. Mostar imao i ekonomske koristi. O tome gradonačelnik Ljubo Bešlić govori:
„Mi očekujemo prosperitet u Mostaru u infrastrukturnom dijelu. Mi želimo uljepšati grad, mi želimo sadržaje kulture pojačati i njihove ustanove opremiti na jedan kvalitetan način. Ako nas bude još uz to naša država podržavala, onda sam ja siguran da mi 2024. više nećemo imati ruševina u Mostaru. Sama ta činjenica bi promijenila u mnogome sliku ovog grada.“
Prof.dr. Vjekoslav Domljan, koji je inače ekonomski stručnjak, ističe:
„Moramo imati u vidu da će neki grad postati evropska prijestolnica ako ima mogućnosti da poveća turizam, da poveća, kako mi to kažemo, noćnu ekonomiju, zabavni život itd. U tom pogledu imamo neke nove kapacitete koji će biti u funkciji do 2024. godine. Nadamo se da će konačno Grad dati pod koncesiju zračnu luku i da će onda Mostar prodisati i postati zaista ne samo kulturni nego ekonomski model razvoja.“
Ipak, zvučalo je nevjerovatno da se za evropsku prijestonicu kulture kandidira grad koji je još uvijek, više-manje, etnički podijeljen, u kojem zbog nemogućnosti dogovora ključnih nacionalnih stranaka nema lokalnih izbora, a Gradsko vijeće ne funkcionira od 2012. godine. Gradonačelnik Ljubo Bešlić podsjeća da su sve stranke na nivou grada podržale projekat:
„Mi da imamo Gradsko vijeće, sve te stranke bi imale svoje predstavnike u tom gradskom vijeću. Oni su dali svojim potpisom, svojom izjavom, podršku za ovaj projekat.“
Dobrom suradnjom možemo sve: Ljubo Bešlić
Bešlić vjeruje da Mostar ima šansi da dobije titulu evropske prijestonice kulture 2024. godine.
„Naše su šanse ogromne zato što smo napravili jedan veliki iskorak, što smo napravili ono što su stranci mislili da je u Mostaru nepremostivo, a sve je premostivo, i sa dobrim radom i dobrom suradnjom mi možemo sve napraviti.“
Pored Mostara, kandidaturu iz BiH je dostavila i Banjaluka pod nazivom “Suprotnosti se privlače”.
I ova aplikacija ima 60 stranica Marko Bilbija, šef banjalučkog ima “Evropska prijestolnica kulture 2024. godine” istakao je da bez obzira na ko će biti drugi kandidati ,Banjaluka ima šta da ponudi i biće dobar oponent svim protivkandidatima.
Do kraja godine u Briselu se odlučuje o prihvatljivosti aplikacija koje su stigle do 10. oktobra.
Nedavno je iz štampe izašla jedinstvena monografija Kulturna istorija Paštrovića, autora prof. dr Nikole Samardžića, dr Mile Medigović Stefanović, dr Zlate Marjanović i doktoranta Dušana Medina.
Monografija je publikovana u izdanju renomirane izdavačke kuće HERAedu iz Beograda, u okviru edicije “Vrt”, uz podršku Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Recenzenti monografije su akademik Branislav Mitrović, prof. dr Bojan Žikić, dr Miroslav Luketić i prof. maestro Bojan Suđić.
Prva promocija je zakazana za ovogodišnji Sajam knjiga u Beogradu – četvrtak, 25. oktobar, u 14 časova, sala “Vasko Popa”.
Davno su utihnuli strojevi u Arsenalu. Sivo i zarđalo brodogradilište zastarjele tehnologije prestalo je s radom prije 11 godina da bi ustupilo mjesto najvećoj i najluksuznijoj nautičkoj luci s hotelskim i stambenim kompleksom na istočnoj obali Jadrana. Iz tivatskog gospodarskog diva, punim imenom Mornaričko remontno tehnički zavod “Sava Kovačević”, posljednjih 472 radnika ispratili su 2007. s tezom da je daljnja proizvodnja neodrživa, da je sazrijelo vrijeme za nove trendove i izvore prihoda za lokalno stanovništvo. Drugim riječima, Arsenal u Tivtu je ugašen da bi se rodio Porto Montenegro, marina za megajahte i luksuzno nautičko naselje.
Po mnogočemu je kroz povijest vojno brodogradilište u Boki Kotorskoj, kojeg je koncem 19. stoljeća ustanovila Austro-Ugarska, dijelilo priču s pulskim Arsenalom, a u svjetlu posljednjih događaja koje potresaju Uljanik i Pulu i Istru, moglo bi se dogoditi i da još jednom podijele istu sudbinu – okončanje proizvodnje, zatvaranje radnih mjesta i preobražaj obale u ekskluzivni jahtaški raj.
A kako je Remontni zavod bio simbol Tivta, izgradio ga i hranio, jednako kao i što je to slučaj Uljanika i Pule, tako će se i svaka ocjena što je Porto Montenegro dobrog donio stanovništvu i zajednici, promatrati pod posebnim povećalom. Nije jednostavno reći ni da li se Porto saživio s gradom na čijoj obali egzistira, ili su zidovi Arsenala sada i čvršći kada fizičkih barijera više nema.
Ozbiljan investitor
Istina je da se kanadski milijarder Peter Munk pokazao kao ozbiljan investitor. Prema ugovoru s vladom Crne Gore iz 2006. dobio je negdašnje vojno brodogradilište za 3,26 milijuna eura u koncesiju na 99 godina, ukupno 64 hektara mora u Tivatskom zaljevu i 24 hektara kopna, te u rekordno vrijeme krenuo razvijati mega-projekt, bez zadrški s realizacijom kakvima smo više puta svjedočili u Istri. Kako su i hrvatski listovi pisali, bivšim je radnicima Munk isplatio 15,5 milijuna te donirao pet milijuna eura gradu Tivtu. Dakle, i prije ulaganja najavljenih 600 milijuna eura, transakcija je Munka koštala više od 23 milijuna eura. S druge strane, rado će domaći spomenuti podatak da je pritom dobio imovinu Arsenala s knjigovodstvenom vrijednosti od gotovo 5,5 milijuna eura!
– Samo od starog gvožđa i dokova dobio je više nego je platio koncesiju, riječi su kojima domaći i danas osporavaju valjanost transakcije. Otkrivaju time da dobar dio građana, mada je Porto Montenegro ime Tivta pronio na svjetsku nautičku scenu, zatvaranje Arsenala smatra sramnim potezom države, a ukidanje radnih mjesta u proizvodnji, koja im je prehranjivala i školovala obitelji, pogodovanje krupnom kapitalu. Žuč im pritom puni i aktualna priča o ljetos donesenoj odluci lokalnih vlasti Tivta, uz blagoslov države, da Porto Montenegru, koji je u međuvremenu prodat investicijskom fondu emira iz Dubaija, oproste dug za komunalije u iznosu od 5,6 milijuna eura!
Porto Montenegro zaista je iz temelja preobrazio sliku Tivta i od najmanje atraktivnog grada Boke pretvorio ga u svojevrsnu turističku perjanicu. Tivat je vizualno procvao, gradi se na sve strane, grad se komunalno proljepšao, kako i dolikuje ovakvoj destinaciji. Nakon preuređenja rive zvane Pine, koja graniči s južnim vratima Porta, stare kavane zamijenili su lounge barovi i prštavi kafići. U Boki se posljednjih godina, kada se govori o turizmu, više ne spominju pojmovi poput hotela i kampa, jer su ih zamijenili Resort, Spa, Golf i Yacht. S imidžom grada mijenjaju se naravno i cijene, a povremenom gostu lako je primijetiti da one u Tivtu iz godine u godinu rastu. Porast životnih troškova, uz žal za Arsenalom kao simbolom grada, cijena je glamura u susjedstvu.
– Ne idem više pješke od Seljanova (naselje u predgrađu Tivta, op.n.) do grada. Najbliže mi je kroz Porto, ali jednostavno ne mogu. Ne pijemo više ni kafu na Pine, mi starije generacije ne osjećamo se ugodno, kaže nam Stane čiju je obitelj godinama prehranjivao Arsenal. Uspomenu na te godine donekle čuva muzej u Portu, a stanovnike izdaleka na to podsjeća i očuvana dizalica na velikom molu. Podsjećaju ih na to razdoblje i ploče s nazivima ulica u neposrednoj blizini obale – Arsenalska i Istarska koja je imenovana tako u čast Istranima koji su kao majstori pod okriljem Austro-Ugarske podizali brodogradilište, ali i koje je Boka primila u bijegu iz Istre pred fašističkom čizmom između dva rata.
Priča o Arsenalu ima i drugu stranu i ne prilaze joj svi tako emotivno kao Stane. Sasvim drugačije na Porto gleda Savo, čija građevinska tvrtka i ovom mega-projektu može zahvaliti za niz poslovnih angažmana diljem Boke.
– Vidi se da se radi na sve strane. Imamo posla. Nije to samo Porto Montenegro, gradi se Porto Novi, izgradila se Luštica Bay, sve vrijedni kompleksi, a uz to se još uvijek radi dosta privatnih kuća za odmor. To diže standard. A naravno da sa standardom i cijene idu gore, kaže Savo.
Otkako je Munk kupio kompleks izgradila se u Tivtu najveća i najluksuznija nautička luka na istočnoj obali Jadrana, stotine vezova za jahte svih veličina, među kojima mnoge duže od 30 metara, kakve neke jadranske luke samo sanjaju. Odavno je otvoren vrhunski hotel Regent, stotine luksuznih apartmana, atraktivni poslovni prostori, restorani, bazeni… O zvjezdicama je uopće bespotrebno govoriti. Za razliku od Arsenala, Porto Montenegro otvoren je javnosti, svi mogu šetati uz jahte s kojih se vijore zastavice najudaljenijih morskih i otočnih država. Na svakom se koraku osjeća luksuz i glamur. Zato me i svaki put začudi da na ulicama Porta ne vidim šetače u većem broju.
Puno je toga realizirano u Porto Montenegru, smještajne jedinice grade se i sada, no 5.000 radnih mjesta, obećanih prilikom prodaje Arsenala, još uvijek nije ostvareno. Tamošnji novinar Siniša Luković, koji od prvih dana prati zbivanja u bivšem Arsenalu, lani je izračunao i objavio na crnogorskom portalu Vijesti da u Portu, uključujući i tamošnje lokale, kafiće, butike i ostalo, radi tek oko tisuću ljudi. Vodeća radna mjesta rezervirana su za strance, a domaći obavljaju niže nekvalitetne poslove koji, kako je pisao Luković, nisu stalni, jer dok god kompleks uživa status “projekta u razvoju” s domorocima se za takva radna mjesta sklapaju privremeni ugovori – na šest mjeseci.
Apsurd je pritom da Tivat s takvim mega-kompleksom, s 9,5 hiljada stanovnika u gradu, a 13,6 hiljada u cijeloj općini, ima stopu nezaposlenosti drastično veću od drugih bokeljskih gradova – Kotora i Herceg Novog. Tivat je, doduše, i ove godine bio znatno ispod državnog prosjeka stope nezaposlenosti, ali je Luković još lani upozoravao da po tom pitanju stoji slabije od ostalih primorskih općina – Budve, Bara i Ulcinja.
No, i da Crnogorce u Portu čeka hiljade novih radnih mjesta, pitanje je tko bi ih punio, jer konobari, kuhari i ostali rado ljeti bježe u Hrvatsku. Prosječna je plaća u Crnoj Gori oko 500 eura, mada kažu da ona u uslužnim djelatnostima iznosi oko 350. A u uslužnim se djelatnostima, uvjeravaju me, tijekom cijele godine radi udarnički, sedam dana u tjednu. I u Kotoru se na sve strane traži “kadar”, ne zato što su ih iz bisera Boke povukli luksuzni resorti poput Porta Montenegra ili Luštice Baya.
Koordiniranom akcijom službenika Plovne jedinice OGB Herceg Novi, inspektora za ribarstvo i članova građanske akcije „Stop krivolovu“ u petak je od 17 do 20 sati pronađena i iz mora izvađena velika količina nelegalnog, neobilježenog i na nedozvoljenim mjestima postavljenog ribolovnog alata, saopštila je neformalna grupa sportskih ribolovaca i ljubitelja prirode Crne Gore „Stop krivolovu“.
“Ovom akcijom reagovali smo na brojne prijave našoj stranici, ali i policiji i inspektoratu za ribarstvo, koje su se odnosile na prisustvo velikog broja mreža, vrša i sličnih ribolovnih alata, koji se koriste na nedozvoljen način i na nedozvoljenim lokacijama, ali i bez potrebnih dozvola”, navode aktivisti na svojoj Facebook strani.
Zatečeni ribarski alat, koji je bio propisno postavljen i obilježen, a uz provjeru validnosti izdate dozvole, ostavljen je na lokacijama na kojima je zatečen.
Međutim, izvađeno je 15 vrša i preko 1200 m mreža. Ulov je vraćen u more, dok su vrše i mreže uništene i privremeno odložene u Luci Zelenika, odakle će uz dogovor sa komunalnom inspekcijom i gradskom “Čistoćom” biti uklonjene.
Na relativno maloj površini koja je obrađena, količina zatečenog krivolovnog alata je ogromna i zabrinjavajuća, stoga će članovi akcije „Stop krivolovu“ u narednom periodu intenzivnije pozabaviti ovim problemom i u saradnji sa nadležnim institucijama sprovoditi češće kontrole i na raznim lokacijama.
Foto FB Stop krivolovu
Osim krivolova, ovako neobilježene mreže i vrše su prijetnja i životima ronilaca, plivača, ali i onih koji plovilom nabasaju na njih, jer se postavljaju na plovnim putevima, plažama, ušćima, bez ikakvih oznaka i u ogromnim količinama, upozoravaju oni.
“Veličina oka na mrežama i vršama nosiocima dozvola je jasno zakonski propisana, a dužina mreže ograničena na maksimalnih 160 m. Pronađeni krivolovni alat, osim što je bio neobilježen, bio je i zakonski nelegalan zbog veličine oka, ali i same dužine mreža”, tvrde članovi ove akcije.
A da li je neko krivolovno delo lakše ili teže, nije na nama da odlučujemo! Mi smo tu da u okviru svojih mogućnosti damo maksimum,da zajedno sa svima Vama pokušamo da krivolov u svim njegovim oblicima suzbijemo, i da ono što nam je još ostalo od voda i života u njima sačuvamo! Da li su uvek svi zadovoljni našim radom,verovatno nisu, zato naši apeli da nam je svaka pomoć dobrodošla ne prestaju,jer sami ne možemo sve! Baš zbog toga da bi jednog dana svi bili zadovoljni onim što je Stop krivolovu postigao,podržite naš rad, rad Policije, Inspektorata, MPRR i ostalih uključenih institucija, jer ova borba nije samo naša,već svih koji u Crnoj Gori žive!
Idemo dalje… poručuju aktivisti građanske akcije „Stop krivolovu“.
stop krivolovu
Broj za prijavu krivolova u Herceg Novom je 067/184-773, u Budvi 067/184-258, Baru 067/184-018, Ulcinju 067/184-196 i na Skaradskom jezeru 067/174-246 i 020/875-998.
Sporno parkiraliste ispred vojne stambene zgrade na Seljanovu
Stanari velike tzv. vojne stambene zgrade u Kotorskoj ulici broj 2 na Seljanovu u Tivtu, protestovali su zbog aktivnosti koje je proteklih dana sprovela Opština Tivat na parkingu ispred njihove zgrade, a koje po mišljenju građana, predstavljaju uvod u buduće oduzimanje tog parkirališta od stanara i njegovo povjeravanje na gazdovanje i naplatu opštinskom preduzeću „Parking sistem“ Tivat (PST).
Opština je preko izvođača radova odabranog na tenderu, u sklopu akcije obmove horizontalane saobraćajne signalizacije u gradu, novu signalizaciju iscrtala i na parkingu kapaciteta 29 automobila koji se nalazi ispred zgrade u Kotorskoj 2 gdje u 31 stanu živi oko 90 ljudi, mahom porodica bivših vojnih lica. Zajedno sa dvoje okolne zgrade, ovaj stambeni blok izgrađen je na zemljištu koje je od privatnih lica svojevremeno ekspropiisala Opština na zahtjev i uz plaćanje od strane bivše JNA, da bi se na toj lokaciji u skladu sa DUP-om, gradile stambene zgade za potrebe vojnih lica. Stambeni blok urađen po svim urbanističkim parametrima što podrazumijeva i obezbjeđenje dovoljne količine parking prostora za njegove stanare, prije petnaestak godina je izgradila tadašnaj Vojno-građevinska ustanova „Lovćen“ iz Podgorice. U međuvremenu, većina stanova u ovim zgradama je otkupljena od njihovih stanara, ali se u katastru zemljište i okućnica zgrada i dalje vodi na državu Crnu Goru, iako je po granicama urbanističkih parcela po DUP-u, jasno da parkirališta u i oko kompleksa, pripadaju tim zgradama. Izgradnja tih parkinga za stanare, svojevremeno je bio i uslov da ovaj stambeni blok dobije upotrebnu dozvolu.
„Kada su se u utorak pojavili radnici i počeli iscrtacanje parking pozicija na našem parkingu, stanari su negodovali jer smatraju da je taj prostor nešto što pripada nama jer je namjenski projektovan i građen kada i naša zgrada, za potrebe njenih stanara. Pojavila se i Komunalna policija, situacija je bila na momente napeta, ali je nakon intervencije i naloga koji je telefonom komunalnom policajcu dao predsjendik Opštine Siniše Kusovac, posao nastavljan i okončan uprkos nezadovoljstvu i negodovanju građana. Jedino od čega su odustali, bile je namjera da ovdje iscrtaju i tri parking pozicje rezervisane za taksi vozila, a za što nema nikakve ni potrebe, ni logike.“- kazao nam je Mario Crvelin jedan od četiri predsjednika Udruženja stanara iz isto toliko ulaza zgrade u Kotorskoj 2. On i ostali stanari smatraju da Opština nije imala pravo da obilježava imovinu koja joj ne pripada. Posebno ih ljuti, kažu, „načun odlučivanja tipa, ma farbaj bre to, koga briga za građane“ koji je po njima, demonstrirao Kusovac. Strijepe da će se uskoro i njima desiti isto što i građanima što žive u stambenim blokovima u centru grada, a gdje je Opština na sličan način već sva parkirališta u dvorištima stambenih zgrada, povjerila na upravljanje predusteću PST, pa sada i stanari tih objekata Opštini plaćaju korišćenje sopstvenih parkinga.
„Mi smo se lani, suočeni sa problemom korišćenja i upravljanja parkingom koji pripada našem bloku, obratili Direkciji za materijalne resurse Ministarstva odbrane jer se te parcele vode na državu, iako funkcionalno pripadaju nama. Skrenuli smo im pažnju da ta pakirališta nisu pod opštinskom ingerencijom i da Opština nema pravo da nam otuđi imovinu koja je dio ovog stambenog bloka, ali do danas nikakvog odgovora od MO nema“- istakao je Crvelin.
Iz Opštine Tivat su kazali da po katastru, „predmetna lokacija ne pripada stanarima zgrade na adresi Kotorska br. 2“, te da se „u skladu sa DUP-om Seljanovo a na osnovu Projekta tehničke regulacije saobraćaja, na predmetnoj lokaciji pristupilo obilježavanju parking mjesta, od kojih je jedno namijenjeno licima sa invaliditetom.“ Nisu komentarisali kako mogu obilježavati imovinu koja ne pripada Opštini – parking koji je u vlasništvu države. Nisu komentarisali ni optužbe stanara da je obilježavanje parkirališta nastavljeno po izričitoj naredbi gradonečalnika Kusovca, uprkos njihovom protivljenju.
U lokalnoj upravi tvrde da su sami stanari mejlom poslatim u februaru, tražili obilježavanje spornih parking mjesta, ali i nagovijetsili da u skorije vrijeme ta parkirališta neće biti uključena u režim anplate koji sprovodi PST.
„Parking studijom Tivat obuhvaćena je gradska zona kao i parkirališta na Aerodromu i Plavim Horizontima, te su parkirališta Odlukom o povjeravanju upravljanja javnim prostorom za parkiranje vozila DOO „ Parking servis“ Tivat, tom preduzeću data na upravljanje. Uključivanje novih lokacija u sistem naplate zahtijeva i novu studiju“- kažu u Opštini.
U uniiji Povjerenstva za mandarine Dubrovačko-neretvanske županije, LEADER mreže Hrvatske i Udruge gradova Republike Hrvatske, uspješno je krenula realizacija inicijative samostalnog plasmana neretvanske mandarine na javnim površinama kojima upravljaju jedinice lokalne samouprave sirom Hrvatske.
Prve pošiljke mandarina ove sedmice su krenule u gradove Skradin, Drniš, Duga Resa te općine Orle i Nova Rača, dok je za idući tjedan u planu grad Dubrovnik, grad Kaštela te općine Novigrad, Selnica, Strahoninec i Štrigova.
U organizaciji su daljnje pošiljke za grad Novalju te općine: Jasenice, Zrinski Topolovac, Babina Greda, Nijemci, Cerna, Gradište, Erdut, Ernestinovo i Vrbovsko.
Inicijativa nailazi na rastući odaziv kako sa strane proizvođača tako i od jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj.
