Aktualna kriza između Hrvatske i Slovenije oko razgraničenja na moru kod Piranskog zaliva potisnula je u drugi plan činjenicu da RH sličan problem ima i s preostale dvije susjedne zemlje na obali Jadrana. I dok je spor s Bosnom i Hrecegovinom kod Neuma relativno prisutan u javnosti, otvorena pitanja s Crnom Gorom spominju se dosta rijetko. To i nije tako loše u ovom kontekstu, naravno, ali tema bi se uskoro mogla početi intenzivnije razvijati – u ovom ili onom smjeru. Crnogorski mediji naveli su tu mogućnost proteklih dana, kazujući da se razrješenje očekuje i kao eventualni uvjet u procesu pregovora te države za ulazak u Europsku uniju, piše DW.
Povjerenstvo za razgraničenje RH i CG nije se sastalo već tri godine. U međuvremenu se i dalje provodi dogovoreni protokol iz 2002. godine, a slijedila ga je i načelna najava da će se preostala pitanja urediti dogovorno. Pritom treba znati da se razgraničenje na kopnu ne smatra spornim, no budući izgled morske granice između dviju država, kod hrvatskog poluotoka Prevlake, zasad ostaje nepredvidivim. Također, razliku između tretmana kopnene i morske granice umnogom određuje to što su one na kopnu naslijeđene direktno iz bivše države – SFR Jugoslavije – dok razgraničenje na moru između republičkih sastavnica te zemlje ionako nije postojalo.
Za Deutche welle moguća rješenja graničnog razgraničenja na Prevlaci iokolnom moru komentirali su akademik Davorin Rudolf, pravnik i bivši diplomat i Luko Brailo, kolumnist portala Dubrovniknet.hr.
Imajući u vidu uspostavljenu saradnju između Republike Hrvatske, Albanije i Crne Gore u okviru Jadranske trilaterale, i bilateralnog sporazuma o saradnji u području zaštite okoliša, Ministarstvo zašite okoliša i energetike Hrvatske uputilo je poziv za održavanje ministarskog sastanka u februaru 2018. godine radi definisanja konkretnih projekata za rješavanje pitanja morskog otpada nastalog u Albaniji i Crnoj Gori.
Hrvatski ministar Ćorić će ujedno 18. januara 2018. godine na trećem koordinacijskom odboru ministara Republike Hrvatske i Republike Italije predložiti Italiji da, kao države s najdužom granicom na Jadranskom moru, razmotre mogućnost razvoja programa kojim bi zajednički pružili tehničku i stručnu pomoć ostalim državama Jadrana da riješe svoj problem onečišćenja mora s kopna.
U zaleđu Herceg-Novog, sinoć je u prazničnoj atmosferi, kako i dolikuje prvoj ovogodišnjoj trci, održano četvrto kolo, noćna trka LAZURE novske sky MINI trali lige.
Staza je bila dugačka 1,2 km sa startom kod lovačke kuće na Žljebskoj Lastvi i ciljem na Radoštačkom sedlu.
Prvo mjesto u muškoj konkurenciji osvojio je Nikšićanin Miloš Mikić Mikser, drugi Janko Gardović, a treći Perica Vučković, obojica iz Herceg Novog.
U ženskoj konkurenciji nije bilo dileme, naša najbolja trail trkačica Kotoranka Miluša Bošković sa vremenom 21 minut i 18 sekundi je bila prva, Aleksandra Zaharova iz Rusije druga i Milica Miletić iz Srbije treća.
„Veoma bitan segment je bio što nas je poslužilo idealno vrijeme za održavanje jedne ovakve trke. Dužinom staze su bile raspoređene svijeće, vatromet koji je označio start i drugi koji je ispaljen kada je stigao prvi takmičar na cilj su ostavili nevjerovatno lijep ugođaj kako trkačima na stazi tako i nama koji smo bili u organizaciji. Poseban detalj je bio i vatra na cilju koju je pripremio Željko Starčević pored koje su se trkači, kada bi stigli na Sedlo, mogi ogrijati. Pri povratku sa vrha u Lovačkoj kućici za sve trkače, pripremljen je topao čaj i kuvano vino koje je pažljivo spremio naš trkač Goran Baltić“ – saopštili su organizatori.
Tim, na čelu sa ekipom Orjen Outdoor i Niskogorcima, uz podršku LAZURE Marina & Hotel, Agencije za zaštitu i razvoj Orjena i Suplement store Montenegro koju su i ovoga puta darivali najbolje takmičara,bio na visini zadatka.
Sljedeće 5. kolo, Bjelotina Mini Ultra Trail, na programu je 27.januara.
Prethodnih dana bili smo svjedoci vijesti koje su sa društvenih mreža prenijeli brojni mediji o zloupotrebama životinja. Prvo pas, a kasnije mačka koji su u Boki Kotorskoj krivolovcima poslužili kao mamac za hobotnice (hrane se kao strvinari i kao predatori)…
Tada su iz NVO „Prijatelji životinja“ pozvali nadležne državne instutucije da pronađu i kazne počinioce i ukazali na njihovu nedovoljnu brigu i ažurnost.
U nastavku donosimo jednu sasvim drugačiju, humanu priču kako životinje pamte i uzvraćaju ljudskoj dobroti…
vjeverica
Kada je Brantley Harrison sa svojom porodicom spasila jednu povrijeđenu vjevericu, nisu ni slutili da će se vratiti u njihov dom osam godina kasnije.
Ovu vjevericu je napala sova i skoro je uginula. Međutim, ova porodica iz Sjeverne Karoline (SAD) ju je uspjela spasiti.
Dali su joj ime Bela te brinuli o njoj neko vrijeme. Hranili su je voćem i orašastim plodovima dok se nije potpuno oporavila.
Vjeverica Bela
Kada se potpuno oporavila, bila je spremna vratiti se u prirodu. Napustila je porodicu i nastavila sa svojim životom na slobodi.
Vjeverica Bela
Povremeno se vraćala, kao da ih je htjela posjetiti i vidjeti jesu li dobro.
Vjeverica Bela
,,Bela se povremeno pojavljivala na vratima, čekajući da je neko primijeti i pozdravi se s njom. Ponekad se znala popeti na prozor i tamo stajati sve dok ne vidi nekog u kući,” rekla je Brantley.
Osam godina nakon što joj je ova porodica pomogla, došla im je nešto važno pokazati.
Vjeverica Bela
Dovela je svu svoju mladunčad, kako bi ih upoznala s porodicom. Oni su bili van sebe od sreće i oduševljenja!
Vjeverica Bela i mladunčad
,,Divno je vidjeti kako životinja za koju sam se brinula sada ima svoju porodicu o kojoj se brine,” rekla je Brentley.
Protekla tri dana na Orjenskom masivu je prvi put održana vježba simulacije prirodne katastrofe – zemljotresa, u kojoj su učestvovali pripadnici službi zaštite i spasavanja Herceg Novog i Kotora i kolege iz Hrvatske: iz Opatije, Rijeke, Dubrovnika i sa Mljeta.
Danas je na Kamenom održana vježba potrage za nestalim osobama i izvlačenja iz ruševina, kojoj su prisustvovali i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić i potpredsjednik Miloš Konjević.
Po završetku vježbe razmijenjena je potpisana Povelja o pobratimljenju između Udruženja spasilačkih pasa Crne Gore i Udruge potražnih pasa Hrvatske, radi još uspješnije buduće saradnje, unapređenja rada sa spasilačkim psima i uzajamne pomoći.
Potpisivanjem Povelje obje strane su izrazile spremnost da se međusobno pomažu i u slučaju potrebe stave na raspolaganje članove svojih timova. Želja je da ova Povelja bude temelj zajedničkog usavršavanja dvije organizacije.
Učesnicima se zahvalio i čestitao predsjednik Opštine Stevan Katić, koji je pohvalio organizaciju vježbe i istakao potrebu da se nastavi saradnja među službama u okruženju.
“Akcidentne situacije, kao što je zemljotres, ono su što ujedinjuje sve države i narode bez razlike. Važno je da znamo da možemo računati jedni na druge, ali i da se, kao grad i regija u trusnom području, pripremimo za što adekvatnije reagovanje u kriznim trenucima”, kazao je Katić.
Prema ocjenama instruktora vježba je odrađena bez greške, uprkos tome što se ovi timovi susreću po prvi put.
“Vidim ovdje jako veliki potencijal za budućnost i treba da budete ponosni na ove ljude. Što se nas tiče na raspolaganju smo šta god da vam treba. Naravno, više bih volio da vježbamo hiljadu dana nego da jedan dan moramo da radimo. Ipak, samo vježbanjem možemo biti spremni za dan za koji se svi nadamo da neće doći”, rekao je predsjednik Povjerenstva vatrogasnih i potražnih timova u Hrvatskoj Zoran Laslavić. On je imao samo riječi hvale na račun profesionalnosti i sposobnosti hercegnovskih spasilaca.
Sa zajedničke vježbe
Načelnici novske i kotorske Službe zaštiti, Zlatko Ćirović i Maksim Mandić, su u ime svojih timova iskazali zadovoljstvo organizacijom i saradnjom, uz nadu da će se ovakvi susreti nastaviti i stalno unapređivati uslovi za rad onih od kojih u kritičnim momentima zavise ljudski životi.
“Ne smije na ovome da se stane. Ovi timovi moraju da se šire, da ih bude što više. Naravno, za to nam je potrebna oprema, pa se nadamo da će, osim pomoći gradova, i država uvidjeti da je potrebno ulagati sredstva kako bismo bili spremni za reagovanje u slučaju zemljotresa, jednog od najvećih hazarda koji može pogoditi naše priobalje”, kazao je Mandić.
Tokom trajanja praktično-pokazne vježbe spasioci i psi su radili na nekoliko segmenata: pružanje prve pomoći, spasavanje sa visina i dubina, potraga sa potražnim psima obučenim za potrage u ruševinama i na otvorenom prostoru.
Stručni nadzor vježbe su obavljali instruktori, koji su zaduženi da poslednjeg dana vježbe izvrše provjeru stečenog znanja polaznika i na osnovu toga dodijele adekvatne sertifikate.
Radi se o prvoj vježbi ovog tipa u Crnoj Gori, a strateški partner i pokrovitelj vježbe je Opština Herceg-Novi, koja je preko lokalne Službe zaštite i spašavanja i organizator vježbe.
Veliki broj novootvorenih što legalnih, što nelegalnih gradilišta u Tivtu koje nakon usvajanja kontroverznog novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata niču kao „pečurke poslije kiše“, osim loših efekta na pejsaž, nerijetko pričinjava i ekološke probleme.
Tako su stanovnici Donje Lastve gdje u zaleđu obale „niče“ nekoliko novih velikih rezidencijalnih zgrada, već danima svjedoci zagađenja mora od izlivanja zemljom i blatom krcatih podzemnih voda koje se ispumpavaju sa gradiilišta i po pravilu, usmjeravaju u najbliže odvodne kanale atmosferske kanalizacije koji ih onda dovode u more.
Iako je riječ o prirodnom materijalu, zemlja i blato u rastvorenom obliku, pogubno djeluju na živi svijet u moru jer morskim organizmima otežavaju ili potpuno onemogućavaju disanje, dok alge i ostali nepokretni organizmi na morskom dnu, bivaju prosto živi zatrpani.
Uprkos činjenici da se u more pred Donjom Lastvom već danima mogu vidjeti ovakve i slične mrlje mnogo većih dimenzija, niko od nadležnih inspekcija do sada nije ništa preduzeo da se ovo spriječi i sankcioniše.
Koncert Sanje Ilić i Balkanike, koji je trebao da bude poklon Crkvene opštine Herceg Novi i Turističke organizacije, Hercegnovljanima i gostima povodom dočeka pravoslavne Nove godine, prekinut zbog jake kiše i lošeg vremena ali će poznati beogradski muzičari svoj nastup ipak održati u Herceg Novom – saopštili su organizatori.
,,Dogovorili smo se sa organizatorima da se kocert odloži i mi ćemo nastupiti ponovo ovdje do kraja ljeta”, kazao je Sanaj Ilić sinoć na Belavisti kada je kiša omela održavanje svečanosti kojom se obilježavao početak godine po julijanskom kalendaru.
Tako je nevrijeme pored koncerta beogradske pop-rock grupe Van Gogh, odložilo još jedan događaj koji su Turistička organizacija i Opština Herceg Novi namjenili sugrađanima i gostima u okviru prazničkih dana januara. Međutim, oba koncerta su samo odložena ne i otkazana, pa će se tako koncert grupe Van Gogh održati tokom Praznika mimoze, a Balkanika će svoj nastup imati na ljeto. O tačnim terminima organizatori će blagovremeno informisati javnost.
Grupa Balkanika, na čelu sa renomiranim kompozitorom Sanjom Ilić, okuplja deset mladih, poznatih i talentovanih muzičara koji sviraju drevne balkanske instrumente, a iza sebe imaju preko 100 koncerata širom svijeta. Dva ženska etno vokala i jedan muški rok-vokal, u kombinaciji sa tvrdim elektronskim zvukom i drevnim balkanskim instrumentima, postižu fantastičan, moderan i originalan zvuk koji se sada po prvi put čuje na Balkanu.
Balkanika je osnovana 2000. godine i konstantno razvija zvuk bez ekvivalenta na svjetskoj muzičkoj sceni. Muzički stil je teško opisati; to je originalni zvuk koji kombinuje “world music” elemente i snažne ritmove Balkana, uz moderan senzibilitet.
Svečanom svetom misom u katedrali (bazilici) svetog Tripuna, večeras su proslavljene Karike, dan 13. januar kada su davne 809. godine u Kotor stigle moći svetog Tripuna, zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije.
U prvoj knjizi biskupskog arhiva iz 1431. godine, navodi se stari običaj da svakog 13. januara u godini, svetu misu služi opat otoka Sv. Jurja sa kojeg je u IX. vijeku bio dopraćen brod s relikvijama sv. Tripuna, od Perasta do Kotora.
Ta tradicija očuvana je do danas. Misu je predvodio peraški župnik don Srećko Majić koji je propovijedao o životu svetog Tripuna, pronalazeći u njemu uzor za očuvanje vjere, nade, ljubavi prema Bogu …
U narodu je za ovaj događaj odomaćen naziv Karike koji potiče od talijanske riječi “incaricare”, što znači „zadužiti“. Bokeljska mornarica je toga dana od radosti što su moći svetog Tripuna stigle u Kotor, zaplesala kolo, a od XV. stoljeća na dan Karika bira se mali admiral koji će izreći Lode – pohvale sv. Tripunu, 27. januara. To su jedine pohvale svecu koje su do danas sačuvane na istočnoj obali Jadrana.
Mali admiral kojeg je za ovu godinu izabrala Bokeljska mornarica, je Luka Kovačević iz Herceg-Novog i kazivaće Lode 27. januara.
U arheološkim istraživanjima, krajem 1840. godine, u katedrali svetog Tripuna je pronađen sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, Kotoranina i njegove žene Marije, koji je otkupio moći svetog Tripuna od mletačkih trgovaca i njemu u čast, u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. vijeka.
Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga, sačuvan je i dio parapetne ploče iz IX. stoljeća koja je izložena u katedrali i u latinskom natpisu pominje biskupa Ivana, a kao datum, mjesec i godinu navodi 13. I 809., čime faktički potvrđuje vrijeme prijenosa moći zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije, svetog Tripuna.
Svečanoj misi, osim vjernika katolika i pravoslavaca, prisustvovali su: Ilija Radović, viceadmiral Bokeljske mornarice, Saša Dender, predsjednik UO Bokeljske mornarice, kao i mornari Bokeljske mornarice.
U današnje vrijeme rasprave o tome kome pripada Bokeljska mornarica, profesionalni Hrvati brojnih udruženja u Boki Kotorskoj, izgleda da su na ovaj datum zaboravili.
Mali admiral Luka Kovačević
Na svečanoj sjednici Admiralata i Upravnog odbora koja je održana danas u Kotoru, odlučeno je da se za Malog admirala za 2018. godinu, imenuje dječak Luka Kovačević iz Herceg Novog koji ima osam godina i odličan je učenik Osnovne škole ,,Dašo Pavičić“.
Osobito je vezan za Boku i more, posebno za Kotor. Aktivno se bavi plivanjem od treće godine i već je dobijao priznanja. Od proljeća ove godine preći će u vaterpolo junior tim ,Jadran“ iz Herceg Novog.
Takođe, pohađa prvi razred Muzičke škole u Herceg Novom i svira gitaru.
Ljubav prema Boki Kotorskoj roditelji su mu usadili od rođenja, te će sa istom idejom nastaviti i u budućem odrastanju jer u njoj prepoznaju kvalitet odgoja svoje djece.
Lukina želja je da postane pomorski kapetan i nastavi porodičnu tradiciju koja mu je dovoljna motivacija da uči i nauči sve o moru i pomorstvu.
Na planini Orjen od 12. do 15. januara 2018. godine, na teritoriji opštine Herceg Novi održava se vježba simulacije prirodne katastrofe – zemljotresa.
Pored Službe zaštite i spasavanja Herceg Novi, učestvuju Služba zaštite i spasavanja Kotor, kao i vatrogasne jedinice iz tri hrvatska grada: Opatije, Rijeke i Dubrovnika. Vježbu pohađa dvadesetak pripadnika jedinica za potragu u zemljotresima i sedam potražnih pasa.
Radi se o prvoj vježbi ovog tipa u Crnoj Gori, a strateški partner i pokrovitelj vježbe je Opština Herceg Novi, koja je preko lokalne Službe zaštite i spašavanja i organizator vježbe.
Naime, kako se Herceg Novi grad nalazi na trusnom području, namjera Opštine je da proširi saradnju sa gradovima u okruženju, kako bi razmjenjivali iskustva, unaprijedili sistem zaštite i u slučaju vanrednih okolnosti i katastrofa mogli računati jedni na druge.
Foto – Vježba spasavanja, ilustracija
Praktično-pokazna vježba sastoji se od nekoliko segmenata: pružanje prve pomoći, spašavanje sa visina i dubina, potraga sa potražnim psima obučenim za potrage u ruševinama i na otvorenom prostoru.
Stručni nadzor vježbe obavljaju instruktori iz Hrvatske i Slovenije, koji su zaduženi i da poslednjeg dana vježbe izvrše provjeru stečenog znanja polaznika i na osnovu toga dodijele adekvatne sertifikate.
Zajednica Italijana Crne Gore svake godine uplaćuje Komunalnom preduzeću Kotor oko 1.000 € za grobarinu, međutim, ostaje i dalje veliki broj grobnica Kotorana katolika koje nisu pokrivene plaćanjem grobarine i koje će se, ukoliko se na vrijeme ne spriječi devastacija, prekopati i prodati…
Groblje Škaljari
Škaljarsko, katoličko i pravoslavno gradsko groblje, dijelom i židovsko, osnovano je u prvoj polovini XIX stoljeća kao konfesionalno groblje, nakon zabrane prvo austrijskih a onda i austrugraskih vlastii da se sahrane obavljaju u i oko gradskih crkava u Kotoru.
Sve do 1973. godine grobljem su upravljale katolička i pravoslavna crkva kada im je ta uprava oduzeta, a nakon izrade novog katastra nezakonito su im oduzeti zemljište i crkve na groblju i prenijeti na Opštinu bez izvršene nacionalizacije. Potom su groblja preimenovana u gradska groblja bez konfesionalnih atributa na koja se onda primjenjuje Zakon o komunalnim djelatnostima Crne Gore, odnosno opštinska Odluka o grobljima.
Od tada, od strane Komunalnog preduzeća koje upravlja grobljem, počinje uklanjanje starih austrougarskih, čeških, italijanskih i drugih grobova na katoličkom groblju, do izmještanja kostiju iz grobova bez obavijesti crkvenih vlasti, dolazii do trgovine novim grobnicamau koje se sahranjuju pripadnici drugih konfesija, čime se na direktan način remeti konfesionalni karakter groblja, onakav kakav je bio od osnivanja. Pri tom nikome ne pada na pamet da oduzima i prekopava židovske grobove znajući kakva bi bila reakcija države Izrael. Kako kaže don Anton Belan u “Hrvatskom glasniku”,” pod plaštom niti jednog zakona ne može se otimati tuđe, osobito grob koji predstavlja identitet jednog naroda, a prekopavanje grobova i izmještanje zemnih ostataka naziva se skrnavljenje.”
Ko ima pravo to da radi? Ko ima pravo da uništava materijalni i duhovni identitet jednog ili više naroda, da uništava njihove grobove i da ih napravi predmetom trgovine? Škaljarsko katoličko gradsko groblje ima jasno određene granice bez ikakve mogućnosti proširenja, te kao jedina mogućnost proširenja ostaje prekopavanje starih grobova i pravljenje novih za prodaju, što je država i uzela sebi za pravo proglašenjem groblja za gradsko. Kako se smanjuje broj katolika u Kotoru, a povećava broj pripadnika drugih konfesija, jasno je ko će se sahranjivati na mjestu uništenih grobova što će vremenom dovesti do nestanka jednog od bitnih identitetskih uporišta katolika u Kotoru. Kako bi spasila nekih 50 grobova Italijana sahranjenih na Škaljarskom groblju, Zajednica Italijana Crne Gore svake godine uplaćuje Komunalnom preduzeću oko 1.000 € za grobarinu, međutim, ostaje i dalje veliki broj grobnica Kotorana katolika koje nisu pokrivene plaćanjem grobarine i koje će se, ukoliko se na vrijeme ne spriječi devastacija, prekopati i prodati, čime će se izgubiti svaki trag o njihovom porijeklu. Ovakvo neodrživo stanje kakvo je danas dovešće jednoga dana do nestanka velikog broja katoličkih grobova, doći će praktično do neke vrste tihog etničkog čišćenja,svjesnog ili nesvjesnog svejedno, koje po definiciji iz Encyclopedia Britannica,“ ponekad uključuje uklanjanje svih fizičkih tragova ciljane skupine putem uništenja spomenika, groblja i hramova“.
Kao jasno definisana prostorna cjelina sa nizom pojedinačnih grobova, grobnica i pratećih sakralnih objekata i prepoznatljivim pejzažnim uređenjem groblja sa čempresima zasađenim 1872. godine, Škaljarsko groblje, predstavlja značajan kulturno-istorijski spomenik od veoma velike važnosti za sagledavanje prošlosti stanovnika Kotora ali i šire. U Kotoru, u kojem su tokom prošlosti živjele različite etničke, nacionalne i vjerske zajednice, Škaljarsko groblje svjedoči o identitetima nekadašnjih žitelja grada, kao i o njihovim međusobnim razlikama. Za mnoge se ljude tokom njihovog života nije znalo kojoj su vjerskoj ili nacionalnoj zajednici pripadali, ali pri njihovom pokopu to se nepogrešivo određivalo. U tom smislu, ovo groblje nije samo puki trag prošlosti i povijesti grada, ono nije samo nijemi spomenik kulture i materijalne baštine već je usko vezano za identitet Kotora i njegovih stanovnikai čini osnovu od veoma velike važnosti za sadašnje, kako individualno, tako i kolektivno pamćenje.
Kao mjesto posvećeno održavanju sjećanja, ali i izgradnji svijesti o precima, groblje ima veliku ulogu da pored poštovanja kulta mrtvih, spriječi zaborav. Grobovi predstavljaju prvoklasna materijalna i duhovna svjedočanstva o pripadnosti, bez obzira na njihovo eventualno materijalno propadanje ili nestanak uspomene na preminulog i zbog toga, Škaljarsko groblje kojeima jasno utvrđenu konfesionalnu i nacionalnu pripadnost nekadašnjih stanovnika Kotora, mora biti sačuvano.Ovo se takođe odnosi i na srednjevjekovno franjevačko groblje kod Gurdića koje je dokaz kontunuiranog konfesionalnog identiteta Kotorana kroz stoljeća.
Photo: Boka News
Imajući u vidu izuzetan značaj Škaljarskog groblja za povijest i kulturu grada, ono se mora zaštititi od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore kao prostorna kulturno-istorijska cjelina sa posebnim režimom sahranjivanja, jer predstavlja značajno svjedočanstvo i dentitetskog statusa nekadašnjih građana Kotorakoje daje temelj za nastavljanje tog identiteta i u budućnosti. Takođe, moraju se zaštititi i pojedine grobnice kao kulturna dobra, odnosno kao spomenici sepulhralne arhitekture, koje stručnjaci Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore do sada nisu kao takve prepoznali niti ih uvrstili u registar kulturnih dobara.
Osim toga, država mora vratiti konfesijama nezakonito oduzeto zemljište i crkve na Škaljarskom groblju, kako bi one preuzele brigu i zaključile ugovor sa komunalnim preduzećem o održavanju groblja pod njihovim nadzorom i u skladu sa odlukom o proglašenju groblja kulturnim dobrom sa posebnim režimom sahranjivanja.
Samo tako država Crna Gora, u koju je Kotor unio svoje ogromno kulturno matrijalno i duhovno bogatstvo i koja je obavezna da to bogatstvo štiti i kao svoje kulturno dobro u autentičnom obliku, može pomoći da se spriječi nestajanje jednog od bitnih identitetskih uporišta katolika u Kotoru.
