Muzičar i jedriličar Antonije Pušić poznat kao Rambo Amadeus iduće godine od 1. juna do do 15. oktobra, solarnim jedrenjakom “Boka” planira oploviti Jadran, od Bojane do Trsta, isključivo na sunce i vjetar, bez dopunjavanja struje, energetski 100% autonomno i sa 0% zagađenja vode i zraka, najavio je Rambo na svom Facebook profilu.
– Ideja je da u etapama obilazim i svraćam na mnoga zanimljiva mjesta i sudjelujem u događajima i festivalima koji promoviraju ekologiju, održivi turizam i pomorsku baštinu, kao i umjetnost i kulturu, pa i da zasviram malo, why not…- napisao je.
Ovo veliko putovanje kao i susrete sa zanimljivim ljudima Rambo će snimati, a materijal će biti montiran u TV serijalu pod radnim nazivom “Putopisi solarnog Odiseja”.
Rambo Amadeus – foto privatna arhiva
Pozvao je regionalne TV stanice, TV producente, ekološke i druge NGO, proizvođače i distributere novih i čistih tehnologija, turističke zajednice, marine, turističke i glazbene festivale i nositelje održivog razvoja u cjelini, kao fanove i prijatelje koji žive duž jadranske obale, a žele da doplovi do njih.
Zainteresirani mogu poslati svoje prijedloge za suradnju na info@ramboamadeus.com sa subjektom “Putopisi solarnog Odiseja”
Poziv je otvoren do 31. decembra kako bi pravovremeno mogao isplanirati svoj projekt.
Rambo je svojedobno stoljeće staru podrtinu drvenog broda pretvorio u solarni retro jedrenjak s dva jarbola, dva floka (prednja jedra) i dva glavna jedra.
Jedrilicu na solarni pogon pokreće isključivo energija sunca – na palubi ima solarne panele, baterije se pune na suncu čitav dan, a motor služi samo za uplovljavanje i isplovljavanje – i to ponekad. Kako se navodi, autonomija broda uz pomoć baterija je četiri sata pri punoj brzini od 5 čvorova.
U sudski registar Trgovačkog suda u Zadru upisano je brisanje subjekta ADRIA, dioničko društvo za ulov, preradu i promet ribom. Time je okončana agonija nekada moćnog riborerađivača čije su konzerve bile poznate diljem bivše države, piše portal 057info.hr.
Ratna zbivanja, privatizacija na hrvatski način, uništavanje proizvodnje kako bi se oslobodile nekretnine, izvlačenje strojeva u druge tvrtke, dovelo je do konačne propasti tvrtke koja je u najboljim vremenima zapošljavala hiljadu radnika, pritom veliki broj žena.
Problemi su počeli kada je uprava kreditima opteretila poslovanje firme, a zatim je i poznati brend Eva prodan Podravci. Državna kompanija nastavila je u nekim konzervama prodavati domaći proizvod, no još češće etiketu Eva lijepi na uvozne proizvode. Kupite li tunjevinu Eva, pogledajte deklaraciju kako biste vidjeli u kojem je svjetskom oceanu ulovljena i gdje je zapakirana.
Dugovi prema bankama i radnicima su se gomilali te je proglašen stečaj. Najvrjedniju imovinu – tvornički krug u Gaženici – na dražbi je otkupila špekulantska tvrtka H-ABDUCO, tvrtka kći Addiko banke, koja je za njega platila 29 milijuna kuna, kako bi podmirila svoja potraživanja u stečaju. Nedugo nakon otkupa tvornički krug ponovno je stavljen na prodaju, a iako se navodi kako je zamljište prodano, stari vlasnik još uvijek je upisan u katastru.
Na svega dan od otvaranja 66. Međunarodnog beogradskog Sajma knjiga, mnogi sajamski noviteti su već u Herceg Novom. Tim hercegnovske Knjižare So i ove godine donosi mnoge hitove po okončanju Sajma, za 10 dana…
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, bokeljologije, istorije, konspirologije, arhitekture i knjiga za djecu.
Pomorska privreda Boke Kotorske u XVIII vijeku knjiga je koja sabira većinu radova koje je znameniti istoričar Miloš Milošević posvetio istoriji pomorstva u Boki. Nakon uvoda sa poetičnim naslovom „Pomostvo – izvor života na kamenu“, Milošević piše o Profesionalnom formiranju pomoraca u Boki Kotorskoj u 17. i 18. vijeku, kreditiranju pomorske privrede, o događajima i najznaćajnijim porodicama iz Kotora, Perasta, Dobrote, Stoliva i Herceg Novog, o pomorskim elementima u obiteljskom arhivu Balovića iz Perasta.
Deca rata Zorana Milekića romansirano je svjedočanstvo o sudbini djece sa Kozare. Milekić je naslikao portret djece koja su preživjela rat odvojena od porodice i u strepnji da više nikada neće vidjeti roditeljski dom. Knjiga prati dvije porodice koje 1941. godine bježe od ustaša, Nijemaca, smrti. Glavni junaci Dragoje, Jelena i Mika prerano su odvojeni od roditelja i odvedeni u logore Stara Gradiška i Jastrebarsko. Ovi mali heroji morali su da budu mudri i strpljivi. Istinita priča o njima svjedočanstvo je o veličini dječje nade i snage u teškim vremenima, ali i opomena da se ovakve priče ne zaborave. Izdavač je Laguna.
Karlove šetnje s knjigama Karstena Hena roman je o magičnoj moći knjiga da povezuju ljude. Karl je stari knjižar koji tačno zna šta ko čita. Kupci ga vole, naročito oni kojima knjige donosi na kućni prag.. To, naravno, smeta njegovoj šefici koja samo čeka starčevu grešku kako bi ga otpustila. Uskoro upoznaje neobičnu djevojčicu Šašu, koja nije slična nijednom književnom liku. Kada spletom nesretnih okolnosti Karl ipak dobije otkaz, to će teško pasti onima koji ga željno iščekuju u svojim domovima. Međutim, moć knjiga i jedna devetogodišnja djevojčica pokazaće da su čuda ipak moguća. Izdavač je Laguna.
Janičarove uspomene Konstantina Mihailovića knjiga je napisana početkom XVI vijeka. U proljeće 1453. godine Konstantin sa 1500 odabranih konjanika biva poslan sultanu Mehmedu II od strane despota Đurđa. On piše o tome kako je sa svojim drugovima pokušao, i na kratko uspio, da pobjegne iz turskog ropstva, te kako je nakon toga slijedila surova kazna. Tri godine nakon toga, prilikom turskog pokušaja osvajanja Beograda, Konstantin je već uveliko među janičarima. Učestovao je i u ratu protiv Moreje i mnogim drugim ratovovima. Jedan dio knjige posvećen je i vojevanju u Bosni. Izdavač je Talija.
Mistrija i mač Bojana Timotijevića knjiga je o Slobodnim zidarima i Templarima. Vitez Remzi je u svom čuvenom govoru 1737. u Velikoj loži Francuske tvrdio da su Slobodni zidari nastali od vitezova Krstaša. Čak i danas mnogi eminentni Slobodni zidari razmišljaju kao on, po pitanju porijekla Slobodnog zidarstva. I pojedini istoričari se slažu sa ovom smjelom tvrdnjom da se korijeni vuku iz vremena krstaških ratova, kada je osnovan i templarski red. Templari su za potrebe gradnje njihovih zamkova i sakralnih zdanja angažovali kamenorezačke Gilde, iz kojih su potekli Slobodni zidari. Izdavač je Mali princ.
Srbija opisana kućama Nenada Novaka Stefanovića predstavlja pouzdan vodič za nezaboravno putovanje od Sombora i Novog Sada do Kuršumlije i Novog Brda, od Novog Pazara, Kragujevca do Beograda, od najranijih epoha pa do današnjih dana. Ova knjiga je pokušaj da se kroz arhitektonske stilove penjemo i spuštamo po vertikali prostora na kojem se nalazi Srbija, da zavirimo u kolektivno sjećanje ili kako se nekad govorilo u dušu vremena. Avantura čitanja počinje pričom o najstarijim kućama čiji se ostaci još mogu dodirnuti – Lepenskim virom, a završava se blokom 23 na Novom Beogradu. Izdavač je Laguna.
Najlepše priče iz grčke mitologije knjiga je puna divnih ilustracija i nezaboravnih junaka koju je za mlađe čitaoce prepričala Stefanija Leonardi Hartli. Djeca će naučiti kako su prema grčkom mitu nastali Zemlja, Sunce i Mjesec, ko je bio vrhovni a ko ostali bogovi koji su gospodarili Olimpom. Naučićemo nešto više o Pandori i Prometeju. Proći ćemo kroz čuveni Minotaurov lavirint i vidjeti kako je Tezej uz pomoć Arijadne uspio da iz njega izađe. Saznaćemo nešto više i o Panu i njegovoj fruli, o nevjerovatnim Heraklovim pustolovinama, o kralju Midi, Perseju i Meduzi i o još mnogo toga, Izdavač je Laguna.
Glumci ispred improvizovane pozornice u Gornjoj Lastvi 1935.g.
Ljubav Tivćana ka pozorišnoj umjetnosti ne jenjeva. Voljeli su, umjeli i znali sami da režiraju i igraju „na daskama koje život znače“, a i kada su se odlučili na profesionalnu produkciju nisu omanuli. Svjedočanstva o vijeku pozorišnih dešavanja ispisao je istaknuti hroničar, novinar i publicista Slavko Krstović.
Maksim Zloković piše u monografiji Tivta (odjeljak „Kultura i prosvjeta u tivatskoj opštini“) da je krajem 1919. godine u kući Frana Staničića („Franova kazerma“) osnovan „Hrvatski dom“, u kome su se igrale pozorišne predstave, priređivale igranke i koncerti, te da je Dom prestao sa radom 1923. godine.
Na žalost, ne iznosi podatake kada su se i koje su se predstave igrale, što nije slučaj sa Tomislavom Grgurevićem. On u članku o Petru Peru Staničiću („Boka“, br. 44, str. 5, 01.05.1973.g.) zapisuje sjećanja najznamenitijeg tivatskog pozorišnog amatera i navodi podatak da je Staničić u maju 1923. godine započeo svoju karijeru suflirajući u predstavi „Protekcija“ Branislava Nušuća, koju su izveli diletanti Sokolskog društva Tivat – Lastva.
Ta 1923. godina mogla bi se uzeti kao godina u kojoj je utemeljen pozorišni život u gradu, jer su sačuvani podaci o predstavi koja se odigrala 11. novembra.
Petar Pero Staničić
Prvo je objavljena najava:
„Sloboda, ili smrt“
Tivat, 11. novemb.
Večeras u 20 sati naša podružnica Jugoslovenske Matice priređuje svečanost u sali gosp. Turka s ovim programom: a) pozdrav predsjednika, b) „Sloboda, ili smrt“, drama u 5 čina od (nadučitelj Marković), izvađaju mjesni i sokolski diletanti uz sudjelovanje građanske glazbe. Za ovu je svečanost veliki interes u općinstvu.
„Novo doba“, br. 264, str. 3, 15.11.1923.g.
Potom su iste nove pisale o viđenom:
„Sloboda ili smrt“ od gosp. nadučitelja Markovića
Tivat, 12. novem.
Sinoć je Jugoslavenska matica priredila svečanost Rapalskog dana, kojom je postigla potpuni moralni i materijalni uspjeh. Na toj svečanosti Tivat je pokazao koliko njegovi građani osjećaju za narodnu stvar i svoju neiskupljenu braću, jer se je skoro cio našao ove večeri u dvorani gosp. Turka, besplatno ustupljenoj. Tačno u 8 sati večeri predsjednik Matice otvorio je svečanost patriotskim govorom, završio sa poklikom: živio Kralj i živila Jugoslavija, našto je naša građanska glazba odsvirala državnu himnu. Zatim je slijedila predstava drame „Sloboda ili smrt“ od gosp. nadučitelja Markovića. Sujet je drame intrige Venecije kod Habzburgovaca kako da se unište senjski uskoci. U drami je mnogo aluzija na današnji odnos s našim prekomorskim susjedom. Komad je posve uspio, a diletanti su dokazali što sve može dobra volja i nastojanje oko nečega što je srcu priraslo. Svi su odigrali svoje uloge na opće zadovoljstvo. Naročito treba istaći gđu Vičić, gce Grunbaum i Darlić, te gg. Lonza, Grubišić, Kristan, Đurović, Grunbaum, Matošić, Bolić, Sladović, Ivančić, Mihanek, Radović, Kubiček, Belan i Darlić.
Čast našim diletantima koji nam eto priuštiše nekoliko sati izvanrednog uživanja. Danas se, u znak žalosti, viju zastave na po stjega.
„Novo doba“, br. 270, str. 4, 22.11.1923.g
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat priredilo je 6. februara 1926. godine veliku društvenu zabavu u prostorijama hotela „Soko“, a tokom te zabave izvedena je drama u 3 čina od dr Miladina Veličkovića Svinjareva u kojoj su igrali: gospođa K. Vičić, gospođice Z. Darbić, M. Disopra, A. Zajc i M. Babić, te gospoda S. Sladović, D. Kristan, T. Darbić i J. Grinbaum. Čist prihod sa zabave, koja se okončala plesom i izborom kraljice plesa, bio je namijenjen za „popravak strunenata i nabavku novih“.
Prelistavajući požutjele novinske stranice naredna godina u kojoj se bilježi pozorišna aktivnost diletanata, kako su se između dva svjetska rata nazivali glumci amateri, je 1928.
Sokolska zabava u Tivtu
Sokolsko društvo u Tivtu, priredilo je dne 20. o. mj. u prostorijama hotela „Soko” svoju prvu sezonsku zabavu. Bila je prikazana sa strane diletanata sokolskog društva u Tivtu, pod vodstvom brata kapetana Stojanovića, koji je i sam igrao glavnu ulogu, Nušićeva komedija „Sumljivo lice”, koja je izvedena vrlo dobro i na opšte zadovoljstvo prisutnih, tako da su pojedine scene bile više puta popraćene burnim aplauzom.
Čestitamo bratu Stojanoviću i našim diletantima, i želeći im uspješan i ustrajan rad, nadajmo se, da će nas ove sezone počastiti sa više lijepih pozorišnih komada.
Nova pozornica je bila izvanredno uređena. Osobito priznanje na radu ide bratu starosti Lesu i braći: Jerebu, Cotiću, Brani, Pilatu, Someru i Jambroviću, koji nijesu žalili ni truda ni muke i više dana do kasno u večer neumorno radili i time doprinijeli lijepom uspjehu zabave.
Zabava je bila vrlo dobro posjećena, kao nikada do sada, a počastili su je svojim posjetama, kao i uvijek, g. g. kapetan bojnog broda Jeločnik i načelnik Tivta Vuksanović, sa gospođama.
Preko igranke koja je trajala do zore, svirao je odlično orkestar ratne mornarice. Uopće je zabava, koliko u moralnom toliko u materijalnom, pogledu dobro ispala. Za pohvaliti je također, Upravu Podoficirske Čitaonice i g. Nikolu Bausa, marinskog vođu, koji su i ovom prilikom izašli u susret mjesnom sokolskom društvu, davši svoje klupe i stolice na raspolaganje.
Tivat, 22. oktobra 1928.
Premijera Čvora, Mjesnog amaterskog pozorišta, 1955.g.
„Narodna riječ”, br. 36, str. 4, 27.10.1928.g.
Iste godine članovi Hrvatskog tamburaškog društva „Napredak“ iz Gornje Lastve prvi put izvode pozorišne komade.
„Odjelu financijske kontrole Tivat Društvo prijavljuje zabavu koja će se održati 14. aprila 1928. godine u prostorijama gospođe Marije K. Marković sa sljedećim rasporedom kako stoji u dopisu: deklamacija, ‘Ne zovi vraga’ (šaljiva igra u jednom činu), ‘Zimski kaput’ (šaljiva igra u jednom), šaljiva pošta i ples. Početak zabave bio je zakazan za 8 sati uveče. Ulaznice za članove 3 dinara, a za one koji nisu članovi 6 dinara. Za ovu zabavu zahtijevano je žigosanje 60 ulaznica po 6 dinara i 40 ulaznica po 3 dinara i šaljive pošte 50 komada po 1 dinar. Na ukupnu sumu od 530 dinara obračunata je taksa od 20% ili 106 dinara.
Vjerovatno je i u ranijoj aktivnosti, pored tamburaškog zbora, djelovala i dramska grupa, ali je ova zabava bila događaj na kome se prvi put pominju pozorišni komadi koji su na zabavama izvođeni.“, navod je iz publikacije Anđelka Stjepčevića „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“. I svi naredni podaci u ovom tekstu preuzeti su iz tog, za to selo i za sam Tivat, izuzetno važnog djela u kome se nalazi pregled pozorišnih predstava HZD „Napredak“, Narodne čitaonice, Kulturno prosvjetnog društva „Naprijed“ i Kulturno prosvjetnog društva „Ilija Marković“.
Na osnovu zapisa u „Jadranskoj straži (br. 2, 1929.g.) zna se da su pripadnici Mornarice Kraljevine Jugoslavije u Tivtu imali pozorišnu družinu, sačinjenu od podoficira podmoričke flotile. U hercegnovskom Narodnom domu 5. januara 1929. godine premijerno su izveli dvije jednočinke (komedije), koje su privukle brojnu publiku. Po datumu izvođenja logično se zaključuje da je ova pozorišna družina djelovala i prethodne, 1928. godine.
– 15. novembar, gostiona g-đe Marije K. Marković: „Falsifikat“ drama u jednom činu, „Bijesan pas“ šala u jednom činu i „Sprema se na bal“ solo scena.
– 1. decembar, gostiona d-đe Marije K. Marković: „Ne zovi vraga“, šaljiva igra u jednom činu i „Tko je sluga“ dječija šala u jednom činu.
Ostaće tajna koja se predstava igrala na pozorišnoj večeri sa plesom, koju je 5. aprila 1930. godine organizovao Športski klub „Orjen“. Na pozivnici kap. Tripu Matkoviću i njegovoj cijenjenoj obitelji zapisano je da će se veče održati u dvorani restauracije „Sokol“, da će svirati provorazredni jazz Kr. Mornarcie, ali se ne navodi koja će se pozorišna predstava igrati.
Nisu samo fudbaleri ostavili trag u priči o pozorištu, deset godina kasnije učinili su to i stonoteniseri. Tivatski Table Tenis Club „Jadran“ u domu Jadranske straže organizovao je 6. travnja zabavu sa plesom uz prikazivanje pozorišnog komada u 2 čina „Grgičine gusle“ /prikaz iz ličkog života/.
* * *
Gornja Lastva, godina 1931.
– 4. veljače, gostiona Marije K. Marković, „Zaboravljeni kišobran“
– 15. april, gostiona g-đe Marije K. Marković, „Hipnotiziran“ vesela igra u jednom činu, „Dražestan suprug“ lakrdija u jednom činu i „Randevu“ šala u jednom činu.
Potvrda o pozorišnim aktivnostima u Glazbeno prosvjetnom društvu Tivat je i fotografija iz arhiva Borisa Bora Peana, na kojoj je diletantska družina Društva koja je igrala predstavu „Čikina kuća“. Datum na poleđini fotografije je 5. maj 1931. godine.
Godinu kasnije, muški naraštaj Sokolskog društva Tivat, na akademiji priređenoj u počast stogodišnjice rođenja Miroslava Tirša, izvodi, ostavljajući lijep utisak na prisutne, kazališni komad „Sokolić“.
U Gornjoj Lastvi publika je 1932. godine, u gostioni g- đe Marije K. Marković, vidjela pet predstava:
– 7. januar, „Ljubi slobodu“ šala u jednom činu i „Nemam vremena“ šala u jednom činu.
– 17. april, „Amerikanci dvoboj“ šala u jednom činu i „Purgeri i gospon“ šala u jednom činu.
– 4. jun, „Pero Tamburica“ šala u jednom činu.
Mirko S. Starčević, student prava, režirao je 1933. godine pozorišni komad „Nada Istre“, koji su povodom proslave Svetog Save igrali članovi Kulturno- prosvjetne sekcije Narodne Odbrane u Krtolima. U „Glasu Boke“ (br. 11, str. 3, 03.02.1933.g.) je zapisano da je predstava izazvala buru oduševljenja.
Sokolsko društvo Tivat sumiralo je šta se radilo u prvih pet mjeseci 1933. godine, a između ostalog istaknuto je da je 6. maja održana akademija na kojoj je izveden igrokaz „Nevidljivi Jurić“, od V. Cara Emina. „Moramo osobito naglasiti, da je tehnički deo bio izveden tako lepo i tehnički doterano, da su bile predmetom jednodušnog priznanja cele publike, što dokazuje maran i požrtvovan rad našeg načelništva“, navod je iz „Sokolskog glasnika“ (br. 22, str. 4, 26.05.1933.g).
Narodna odbrana u Krtolima priređuje u februaru 1934. godine zabavu u prostorijama mjesne osnovne škole, o kojoj je „Glas Boke“ (br. 66, str. 5, 10.03.1934.g.) pisao: „Zabavu je otvorio brat N. Barbić pozdravom gostima. Zatim su članovi kulturne sekcije Narodne odbrane davali komade „Dedinu priču“ od Paunkovića i „Školskog nadzornika“ od K. Trifkovića, a nekoliko đaka mjesne osnovne škole izrecitovalo je par vrlo lijepih deklamacija. I komadi i deklamacije izvedene su s dosta umjetničkog razumijevanja i ukusa, što je publika oduševljeno nagradila burnim odobravanjem.
Za ovako lijep uspjeh ove zabave doprinijeli su članovi sekcije dosta truda i žrtava, a u prvom redu njihov pretsjednik brat Vaso. Đ. Barbić, koji je diletante marljivo spremio i rukovodio vježbama. Ovo veče nam je pokazalo što se može kad se hoće!“
Pozivnica GPD Tivat, 1926..
LUTKARSKO POZORIŠTE
Po do sada pregledanoj arhivskoj građi prvo lutkarsko pozorište u Zetskoj banovini osnovano je u Tivtu 1934. godine.
Pozoriše s lutkama
Pozorište s lutkama Sokolskog društva Tivat proslavilo je svoje svečano otvorenje u domu Jadranske straže 12 juna ove god. uz prikazivanje veoma poučne i duhovite pripovjetke „Dobro se nagrađuje dobrim“ od brata Gustava Herolda. Posjeta je bila iznad očekivanja. Preko 300 dece iz Tivta i Lastve uz pratnju svojih nastavnika, te oko 100 odraslih članova Sokola prisustvovalo je ovom svečanom otvorenju. Oduševljenju dječjem nije bilo kraja a ne manje interesovanje vladalo je i kod odraslih, tako da je ova pripovijetka u toku jedne sedmice 3 puta bila s uspjehom prikazana.
Lutkarska trupa namjerava u skoro vrijeme gostovati na Cetinju i u ostalim većim mjestima župe Cetinje.
„Glas Boke, br. 84, str. 3- 4, 14.07.1934.g.
Rad lutkarskog pozorišta Sokolskog društva Tivat
Sokolsko društvo u Tivtu, pored rada na tjelesnom, prosvjetnom, muzičkom i streljačkom uzgoju, osnovalo je i sekciju „Pozorišta lutaka“. Ova vrlo korisna i uzgojna grana uspješno se sprovodi. Za kratko vrijeme po osnivanju uspjelo se da se ovo pozorište snabdije svim potrepštinama i dekoracijama, te bi se svojom kvalitetom moglo takmičiti sa prvim pozorištima ove vrste u Savezu. Kako je ovo pozorište prvo u našoj Župi, pa i na teritoriji čitave Zetske banovine, davano je nekoliko pretstava u mjestima Boke Kotorske kao i u Cetinju. Tako na dan 21 februara t. g. pozorište je napravilo izlet u Hercegnovi gdje je prikazivan vrlo poučni komad „Dobro pobjeđuje“ čiji je autor sami pročelnik ovog pozorišta, brat Herold Gustav. Isti komad je dobio treću nagradu pri zadnjem konkursu Prosvjetnog odbora Saveza te je nagrađen sa 500 dinara. Isto tako prikazivan je isti komad u Kotoru 3 marta tek. god. koji je u svakom pogledu uspio. Sama posjeta govori koliko ima interesovanja za ovu stvar. Naročito veliko interesovanje je kod mlađih naraštaja, koji sa puno pažnje i uživanjem prate pretstave. Za ovakove uspjehe doprinose i sama Sokolska društva, što je bio slučaj u Hercegnovom i Kotoru, gdje se naišlo na potpuno razumijevanje. Pozorište ima namjeru da posjeti još neka mjesta Boke Kotorske, nakon čega bi se napravila turneja po Crnoj Gori, kako bi se članstvo i u unutrašnjosti upoznalo sa ovom korisnom i uzgojnom granom života u sokolstvu.
Krš.,„Glas Boke“, br. 116, str. 3, 09.03.1935.g.
„Iz izveštaja pretsednika lutkarskog pozorišta brata Stojanovića vidi se, pisao je „Sokolski glasnik“ (br. 11, str. 3, 13.03.1936.g.) „da je ova korisna grana u društvu mnogo uznapredovala. Prikazivano je nekoliko poučnih komada te se postigao moralni i materijalni uspeh.“ Jedan od tih poučnih komada bila je bajka u 3 čina „Princeza trnoružica“.
Lutkarsko pozorište u novinama se pominje još 1937. godine. „Otsjek ‘Lutkarskog pozorišta’ u tivatskom Sok. društvu već je u kratkom vremenu uspio da prikaže svome članstvu nekoliko vrlo uspjelih pretstava sa poučnim komadima. Naročito zadovoljstvo ono priređuje svom mlađem članstvu. Lutkarski otsjek namjerava da uskoro napravi jednu turneju po Zetskoj banovini, a također i u Boki Kotorskoj, kako bi se sa ovom vrlo korisnom granom sokolskog rada upoznala i šira javnost“, zapis je iz „Glasa Boke“ (br. 209, str. 4, 16.01.1937.g.)
* * *
Amateri u Gornjoj Lastvi ponovo su se aktivirali 1935. godine:
– 29. jun, pred crkvom Male Gospe: „Poša po vragu“ šala, „Jazavac pred sudom“.
– 28. april, gostiona g-đe Marije K. Marković: „Stidljivi mladoženja“ i
„Nezapočeto i nesvršeno predavanje“.
Naredne godine na repertoaru su:
– 25. januar, gostiona g-đe Marije K. Marković: „Mudriji od mudrijeg“ drama u tri čina.
– 31. oktobar, Jugoslovenski dom u Donjoj Lastvi: „Nasamareni stric“ komedija u tri čina, „Duge hlače“ solo scena.
Godine 1936. bilježe se i predstave Hrvatskog pjevačkog društva „Ljudevit Gaj“ iz Donje Lastve. Naziv šaljivog komada, izvedenog februara mjeseca na zajedničkoj zabavi u Donjoj Lastvi sa PD „Zvonimir“ iz Mula, nije sačuvan, ali se zna da je mjesec dana kasnije u Jugoslovenskom domu odigrana komedija „Liječnik protiv volje“ od Molijera.
Kulturni rad društva „Ljudevit Gaj“ iz Lastve
Kotor, 12 V.
Prošle nedjelje u društvenoj dvorani priredilo je Hrvat. pjev. društvo „Ljudevit Gaj“ iz Donje Lastve svečanu akademiju u čast hrvatskih velikana Zrinjskog- Frankopana. Društvena dvorana bila je premalena da primi sve one, koji su htjeli da prisustvuju istoj. Među publikom bio je prisutan i g. Anđelo Marković, zastupnički kandidat sa liste dr. Mačeka u srezu boko-kotorskom.
Sam program akademije bio je dobro spremljen. G. Josip Talijić u svom zaista sadržajnom, jakom i patriotskom govoru u iscrpnim crtama istakao je značaj Zrinjskog- Frankopana u kulturnoj i političkoj povijesti hrvatskog naroda. Pjevački zbor je zatim otpjevao Zajčevu „U boj, u boj“ i Novakovu „Bog i Hrvati“. Poslije su društveni diletanti sa puno osjećaja i sigurnosti odigrali Ogrizovićev komad „U bečkom N. Mjestu“ koji je mnogom prisutnom izazvao suzu na oko. …
„Jadranski dnevnik“, br. 112, str. 4, 13.05.1936.g.
Naredne su godine diletanti „Ljudevita Gaja“ pripremili poznati hrvatski igrokaz „Graničari“ (s pjevanjem i plesom u tri čina) od J. Freundereicha, a s muzikom od Zajca. Premijera je bila u Jugoslovenskom domu.
GPD Tivat- diletantska družina iz predstave Čikina kuća, g. 1931. arhiv Boro Pean
Uspjeh „Graničara“ u Lastvi
Pjevačko društvo „Ljudevit Gaj“ u Donjoj Lastvi pokazalo je u kratkom razdoblju svoga opstanka vidan uspjeh u prosvjetno- kulturnom djelovanju svojim brojnim zbornim nastupima u mjestu i van mjesta. Tako je i posljednjom svojom pozorišnom priredbom na Duhove pružilo građanstvu iz mjesta i okoline neočekivan užitak, odigravši „Graničare“ pravom glumačkom vještinom i dobrom spremom. Glavne uloge bile su u rukama lica sa umjetničkim shvaćanjem i osjećanjem. I pjesma i gluma izvedene su u lijepom skladu. Bogatijom garderobom i scenarijom ansambl bi dao utisak dobre pozorišne družine.
Priređivači su zasluženo nagrađeni posjetom kakvu Lastva još nije vidjela, napetom pažnjom publike za čitavo vrijeme pretstave i dugotrajnim aplauzom iza svakog čina.
Ovaj uspjeh dao je družini potstreka, pa će sa svojim pretsjednikom na čelu, koji je istovremeno i režiser komada, posjetiti još neka mjesta u Boki. Nadati se da će ovoj turneji uspjeti još i bolje, a vjerujemo da će vrijedno građanstvo, koje znade cijeniti društveni prosvjetni rad, ukazati ovom Društvu punu pažnju, te mu svojom posjetom pružiti moralnu i materijalnu pomoć.
„Glas Boke“, br. 226, str. 2, 22.05.1937.g.
Nekoliko dana kasnije, diletantska sekcija Pjevačkog društva „Ljudevit Gaj“ igrala je ovu predstvu u prostorijama „Jadranske straže“ u Tivtu. Posjeta je, po zapisu iz „Glasa Boke“, bila jako slaba, a i sama gluma nije bila na onoj visini kao što je bila u Lastvi. Na raspoloženje diletanata, novinarska je konstatacija, vjerovatno je uticala slaba posjeta.
Prosvjetno tamburaško društvo „Sloga“ iz Mrčevca imalo je među svojim članovima i ljubitelje glume, koji su na prvoj zabavi Društva, održanoj 17. srpnja 1937. godine, izveli dva kazališna komada.
Nazivi za ta dva komada su neznani, baš kao i za dva komada odigrana na zabavi u korist siromašnih đaka, koju je 22. novembra 1937., na dan sv. Cecilije, priredilo Gospođinsko udruženje u Tivtu. Znano je da je u komadu, koji je sam napisao, uspješno glumio intendantski major Stojanović, te da nije izostao ni moralni, ni materijalni uspjeh zabave.
Iz 1938. godine tek jedan navod:
„Liječnik protiv volje“ od Moliera
U subotu 30 apila o. g. omladina u Lepetanima održala je uspjelu zabavu u prostorijama kuće g. I. Zifre. Mladi diletanti su veoma dobro odigrali „Liječnika protiv volje“ od Moliera, iza čega se razvio ples do kasno doba noći. Odaziv publike bio je preko svakog očekivanja.
„Glas Boke“, br. 274, str. 4, 07.05.1938.g.
O pozorišnim aktivnostima u 1939.g. nema vijesti u novinama, koje, očito je, nisu pratile šta se dešava u Gornjoj Lastvi. Nakon dvogodišnje pauze igraju se:
– 18. mart, kuća Ivović u Ćukose: „Mića kao vojnik“ i „Mića na zanatu“ solo scene, „Grozna četvrt sata“ šala.
– 29. april, kuća Ivović u Ćukose: „ Gluvi zet“ šala u jednom činu,
„Moderni prosjak“ solo scena, „Smušenjak“, solo scena- 18 juna, na prostoru pored crkve: „Grižnja savjesti“ drama u tri čina, „Gluvi zet“ šala u jednom činu.
– 9. decembar, kuća Ivović Ćukose: „Petrek pri fotografu“ šala u jednom činu, „Dimnjačar“ solo scena.
Godina 1940. donosi „šetnju“ od Krtola, preko centra grada do Gornje Lastve:
Uspelo veče „Bratstva Sv. Save“ u Tivtu
Pododbor „Bratstva Sv. Save“ u Tivtu održao je uspelu zabavu u dvorani „Jadranske straže“ u korist „Zimske pomoći“. O patronu pododbora govorio je
upravitelj Građanske škole g. Milutin Drecun. Diletanti su prikazali pozorišni komad „Pod maslinama na Krfu“. Zabavu su posetili oficiri ratne mornarice sa komandantom arsenala g. Vladimirom Saškijevićem na čelu. Režiser ove uspele priredbe je pretsednik Bratstva g. Bogoljub Milošević.
„Pravda“, br. 12.680, str. 18, 20.02.1940.g.
Naše vijesti – Krtoli
U subotu 9 ov. mj. Sokolska četa u Krtolima održala je vrlo lijepo i uspjelo pokladno zabavno veče, u dvorani Osnovne škole u Radovićima. Odigran je komad „Šolja čaja“, kojemu je prisustvovao veći broj naroda iz okolnih sela. Poslije zabave razvila se igranka. Odboru koji je pripremio ovu uspjelu zabavu treba odati priznanje, osobito učitelju g. Vasu Barbiću, koji se zauzimao da ova zabava bolje uspije.
„Glas Boke“, br. 368, str. 4, 16.03.1940.g.
Vijesti iz Boke – Tivat
Čitaonica radnika Pomorskog arsenala priredila je 4 ovog mjeseca pod pokroviteljstvom komandanta Pomorskog arsenala kapetana bojnog broda g. Saškijević M. Vladimira u prostorijama Podmorničke flotile svoju prvu zabavu, na kojoj je – pored ostalih tačaka programa – vrlo uspjelo izveden pozorišni komad „Ujež“ od Branislava Nušića. Uprkos slabom vremenu zabava je bila brojno posjećena i potpuno uspjela. Čist prihod bio je namijenjen u korist narodne odbrane.
„Glas Boke“, br. 376, str. 4, 18.05.1940.g.
Veličanstvena Sokolska Akademija u Tivtu
Sjajan uspjeh Sokolske akademije koja je održana 12 o. m. na ljetnoj bašti Sokolskog društva Tivat, oduševljeno je zadovoljila bez razlike sve prisutne, kojih je bilo preko jedne hiljade. Davno većeg moralnog i materijalnog uspjeha Tivat nije doživio. … Divno i do savršenstva precizno prikazan je alegorički komad „Pastirče“.
„Glas Boke“, br. 385, str. 2, 20.07.1940.g.
Gornja Lastva
– 6. januar, kuća Ivović u Ćukose: „Pjevački zbor u Trkljevcima“ šala u jednom
činu, „Petrek pri fotografu“ šala u jednom činu, „Mali fotograf“ solo scena.
– 6. februar, kuća Ivović u Ćukose: „Novo poduzeće“ šala u jednom činu (u okviru karnevalske priredbe).
– 16. jun, pred crkvom Male Gospe „Grižnja savjesti“ drama u tri čina.
– 7. septembar, kuća Ivović u Ćukose: „Analfabeta“ šala u jednom činu, „Dugme“ šala u jednom činu.
– 7. decembar, kuća Ivović u Ćukose:„Analfabeta“ šala u jednom činu.
Iz ove godine i jedna zanimljivost, rijetkima znana:
Igrokaz „Fabijola“
U Domu Jadranske straže u Tivtu, sa mnogo uspjeha, davan je od strane Časnih sestara iz Hercegnovoga igrokaz „Fabijola“. Priredbu je svojom posjetom uveličao preuzvišeni biskup Butorac kao i veliki broj sveštenstva.
„Glas Boke“, br. 383, str. 4, 06.07.1940.g.
Pred sam početak II svjetskog rata na području Kraljevine Jugoslavije u Krtolima se igrao „Jazavac pred sudom“.
Vijesti iz Boke- Krtoli
Bratstvo Sv. Save za podizanje pravoslavne crkve u Tivtu priredilo je pokladno veče 1 marta sa pozorišnim komadom od Petra Kočića („Jazavac pred sudom“) u prostorijama Osnovne škole u Radovićima. Čisti prihod namijenjen je za podizanje pravoslavne crkve u Tivtu.
Za ovako uspjeli program ima se zahvaliti gospodinu Ćetkoviću, činovniku Kr. pomorskog arsenala. Po završenom programu nastalo je narodno veselje do kasno u noć.
kontrola slovenske policije na granici s Hrvatskom , Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Slovenija je ponovno uvela kontrole na granici sa Hrvatskom. Riječ je o privremenoj mjeri zbog povećane opasnosti od terorističkih napada nakon eskalacije rata na Bliskom istoku i većeg priljeva ilegalnih migranata. Na snazi će biti 10 dana.
Na granici Hrvatske i Slovenije 12 je graničnih prijelaza za međunarodni putnički i teretni promet – dakle za građane Europske unije i treće zemlje, ostali su samo za državljane zemalja članica Unije, te – Norveške, Islanda, Lihtenštajna i Švicarske. Svi ostali – na tim prijelazima – neće moći prijeći granicu dok je ova mjera na snazi.
Koparska policija evidentirala dva ilegalna prelaska granice s Hrvatskom
U prvim satima subote, nakon što je Ljubljana od ponoći uvela kontrole granica s Hrvatskom i Mađarskom zbog povećanog rizika od terorističkih napada, slovenska policija evidentirala je dva ilegalna prelaska granice s Hrvatskom i šest s Mađarskom, prenijela je slovenska novinska agencija STA.
Koparska policija, koja je uvela nadzor na pet cestovnih i dva željeznička granična prijelaza s Hrvatskom, objavila je da je riječ o državljaninu Ekvadora, koji je imao putovnicu, i državljaninu Filipina, koji je putovao bez dokumenata i nema reguliran status u EU-u.
– Državljanin Ekvadora iskazao je namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rekao je načelnik Odjela za državnu granicu i strance PU Kopar.
Šestero mrtvih u ruskom napadu na poštu u Harkivu Foto: REUTERS/Sofiia Gatilova / REUTERS
Najmanje je šest ljudi poginulo i 14 ranjeno u subotu u ruskom raketiranju pošte u okolici Harkiva, na sjeveroistoku Ukrajine, izjavili su mjesni dužnosnici.
– Šestero poginulih i 14 ranjenih u napadu okupatora bili su zaposlenici tvrtke na terminalu Nove pošte, rekao je guverner Harkivske oblasti Oleh Sinjehubov.
Vijest je na Telegramu objavio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
– Harkivska oblast. Ruska raketa pogodila je terminal Nova pošta. To je običan civilni objekt. Nažalost, ima žrtava. Moja sućut rodbini i prijateljima, napisao je Zelenski.
U sklopu programa povodom proslave Dana oslobođenja Herceg Novog „Herceg među gradovima“, sinoć je upriličena svečanost potpisivanja Sporazuma o saradnji i bratimljenju sa Gradom Trebinjem. Inicijativu za bratimljenjem je pokrenuo grad Trebinje u maju ove godine, što je Opština Herceg Novi sa zadovoljstvom prihvatila, a odluku su usvojile obje Skupštine opština.
Predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić istakao je da je ovo potvrda vjekovnog prijateljskog i bratskog odnosa dva grada i jakih veza među njihovim građanima još od osnivanja Herceg Novog i Trebinja pa na dalje u vremenu kada su Tvrdoški monasi našli utočište u manastiru Savina i počeli da ga obnavljaju, do danas kada su ukinute naplatne rampe i očekuje se spajanje graničnih prelaza kako bi učinili bližom razdaljinu među građanima.
“Svjesni smo bogatstva zajedništva i razvoja uz podršku prijatelja i prvih komšija, zato ovaj sporazum vidimo kao još čvršće obećanje da ćemo jedni drugima biti podrška zarad boljitka i prosperiteta sadašnjih i budućih generacija. Trebinje može biti naš oslonac za zajedničke projekte u oblasti vodoprivrede, a segment u kojem uvijek ima potencijala za napredak je i turizam. Naši najbrojniji gosti su iz Trebinja i regiona, pa i to govori da se u Herceg Novom osjećaju ugodno i dobrodošlo,” istakao je Katić.
Katić je ukazao na to da su Trebinje i Herceg Novi već realizovali niz zajedničkih projekata, posebno u oblasti povezivanja službi zaštite, ali i kulture i sporta.
“Ovom prilikom izražavam zahvalnost za podršku koju smo dobili i vaš doprinos za fantastičnu organizaciju Jadranovih vaterpolo utakmica Lige šampiona na bazenu u Trebinju, dok čekamo izgradnju našeg olimpijskog bazena u Herceg Novom. Učinili ste da se osjetimo dobrodošli, a regionom je odjeknula priča o vaterpolo spektaklu u kojem su na tribinama zajedno Novljani, Trebinjci i svi ostali koji podržavaju i bodre naš Jadran,” dodao je predsjednik Opštine Herceg Novi.
Trebinje – Herceg Novi
Čelni ljudi dva susjedna grada saglasni su da je potpisivanje Sporazuma znak spremnosti za bolju prekograničnu saradnju, prilika da se riješe problemi koje stanovnici ovih gradova dijele, da se podstaknu društveni i ekonomski razvoj, kao i da šire ideje i vrijednosti sloge, solidarnosti i saradnje, uvjereni da im je budućnost zajednička.
“Trebinje i Herceg Novi su oduvijek imali dobru saradnju, a o saradnji građana naša dva grada ne treba dodatno govoriti. Vjerujem i znam da tek predstoje značajniji koraci u različitim oblastima djelovanja između naša dva grada, a naša zajednička spremnost za saradnju Trebinja i Herceg Novog nikada se nije prekidala kroz istoriju. Ta zajednička nit traje vijekovima i nemoguće je prekinuti, jer mi dobro znamo ko smo, a moramo da radimo tako da nas po djelima ne zaborave generacije koje tek dolaze,” kazao je gradonačelnik grada Trebinja, Mirko Ćurić.
Nakon potpisivanja Sporazuma o saradnji i bratimljenju predsjednik Opštine Herceg Novi i gradonačelnik Grada Trebinja razmijenili su simbilične, ali kulturološki izuzetno vrijedne darove koji dobro prikazuju vrijednosti koje ova dva grada baštine.
Trebinje – Herceg Novi
Sjajna kulturna saradnja Herceg Novog i Trebinja bila je vidljiva i u nastavku programa, na koncertu KUD Sloga Đenović kada su se predstavila i kulturno umjetnička društva – prijatelji Herceg Novog i KUD Sloga: GKUD „Alat“ Trebinje, KUD „Tekstilac“ Bijelo Polje i KUD „Bihor“ Petnjica. Mnogobrojni posjetioci su uživali u raznovrsnim igrama, ljepoti tradicije, talentu i vještinama koje su pokazali kako domaćini, tako i gosti.
Pred početak nastupa, minutom ćutanja posebna počast je odata prerano preminulom hercegnovskom akademskom slikaru, Vojislavu Voju Kilibardi, kojem su organizatori ispred Opštine Herceg Novi i posvetili sinoćnji koncert.
Lijepa Boka Kotorska, posebno drevni Prčanj, na čijim obalama su nastajale brojne i drevne kapetanske i plemićke porodice, dala nam je izuzetno veliki broj značajnih i dragocjenih ličnosti u savremenoj pomorskoj i diplomatskoj istoriji. Jedno od imena koje je ispisano zlatnim slovima jeste Antun Sbutega.
Antun se rodio Prčanju, tom malm bajkovitom mjestu smještenon na obalama čarobne Boke Kotorske, koja nosi sa sobom nevjerojatno bogatu i fascinantnu pomorsku prošlost. Kao biser na obali, Prčanj je oduvijek bio očaravajući spoj tradicije i prirodnih ljepota, privlačeći putnike i istraživače kroz vjekove. Od prvih valova koji zapljuskuju obalu do jedinstvene pomorske baštine, Prčanj je drevno mjesto koje nam pokazuje dio bogate pomorske kulture i životnog naslijeđ ovog malog, ali istorijski velikog mjesta. Antun je odrastao u porodici s dubokim korijenima u pomorstvu. Njegov otac, kapetan Krsto, bio je istaknuta ličnost u pomorstvu Boke.
Ova pomorska pozadina oblikovala je Antuna i usadila mu strast prema pomorstvu. Nakon završetka Gimnazije u Kotoru, Antun je odlučio nastaviti pomorsku tradiciju i posvetiti se pomorskom sektoru. Završio je Ekonomski fakultet na Univerziteta u u Beogradu, gdje je započeo svoje formalno obrazovanje u ekonomiji. No, njegova strast prema pomorstvu sa godinama je samo jačala Svoje formalno obrazovanje učvrstio je kroz magistarske studije i doktorat, istražujući područje pomorskog brodarstva i razvoja tog sektora u bivšoj Jugoslaviji. Njegova teza ”Marketing u pomorskom brodarstvu” jasno pokazuje kako je spojio svoju ekonomsku ekspertizu s ljubavlju prema moru. Godine 1977. Antun se zaposliio Srednjoj pomorskoj školi, gdje je počeo dijeliti svoje znanje o ekonomiji i pomorstvu. No, to je samo bila početna tačka njegove nastave. Od 1977. do 1991. godine, radio je na Višoj pomorskoj školi i Fakultetu za pomorstvo u Kotoru. Tokom tog vremena, stekao je zvanje asistenta, predavača i docenta, postavši ključna figura u oblikovanju budućih pomorskih stručnjaka i mnogobrojnih generacija. Svojim predavanjima i radom na različitim ekonomskim predmetima, uključujući “Ekonomiku brodarstva,” “Ekonomiku luka,” “Ekonomiku saobraćaja” i “Marketing u pomorskom brodarstvu,”Antun je usmjeravao i oblikovao mlade umove prema dubokom razumijevanju i prosperitetu pomorskog sektora. Njegova posvećenost pomorskoj ekonomiji i razvoju doprinijela je jačanju znanja budućih pomorskih stručnjaka.
Antun Sbutega ostao je vjeran svom pomorskom naslijeđu i tradiciji tokom čitave svoje karijere, kombinujući porodičnu strast prema moru s akademskim znanjem. Njegova životna priča je svijetla tačka u pomorskoj istoriji, istovremeno odražavajući jaku ljubav prema moru obrazovanju i pomorstvu. Njegova karijera nije bila samo akademska, već i inspiracijska saga koja seže duboko u srce Bokeljske obale i cijele Crne Gore. Njegova posvećenost, harizma i sposobnost da prenese svoje bogato znanje studentima oblikovali su ne samo pojedince, već i cijelu zajednicu i mnogobrojne generacije pomoraca. Njegova stručnost i iskustvo omogućavalo je brojnim generacijama studenata sticanje temeljnog znanja i razvoj praktičnih pomorskih vještina potrebnih za uspješno upravljanje brodovima i pomorskim resursima. S obzirom na sve ove faktore, ne čudi što su studenti često razvijajli duboku privrženost prema svom profesoru pomorskih nauka koji je bio njihov mentor ali i idol brojnih generacija. Ovi odnosi bili su duboki i trajni, često ostavljajući jak utisak na studente tokom njihovih karijera u pomorstvu.
Početkom ratnih devedesetih, u vreme turbulentnih promjena izazvanih društvenim, političkim i ratnim okolnostima, Antun Sbutega donosi hrabar i odlučujući korak – sa svojom porodicom seli se u Rim. Ova teška ali i hrabra odluka nije bila samo promjena geografske sredine, već i odlazak u njemu dobro poznat svijet koji je obuhvatao i oblikovao različite kulture, bogatu istoriju. Na razmeđima ovih različitih svjetova, Sbutega nije samo čuvao svoje duboko ukorijenjeno pomorsko nasleđe, već je i ostvarivao duboki uticaj na teološke i vjersko nasljeđe. On je kao istinski filantrop podržavao i finansirao katoličke misije širom svijeta. Od 1994. do 2007. godine, Sbutega je je imao snažan uticaj u Kongregaciju za evangelizaciju naroda u Vatikanu. Tokom tog perioda, njegova uloga obuhvatala je finansiranje katoličkih misija širom svijeta. Njegova posvećenost i nesebična podrška omogućili su širenje vjere i humanitarnog rada u mnogim djelovima svijeta, donoseći svjetlost i nadu onima kojima je to bilo najpotrebnije. Antun Sbutega ostavlja dubok i trajan utisak na svijet i društvo oko sebe, pokazujući kako jedna osoba može donijeti pozitivne promjene na globalnom nivou. Njegova predanost pomorstvu, humanitarnom radu i promociji vrijednosti katoličke vjere ostaju inspiracija za sve one koji teže da učine Evropu i svijet boljim mjestom.
dr Antun Sbutega
AMBASADOR, NAUČNI ISTRAŽIVAČ I ADMIRAL BOKELJSKE MORNARICE
Antun Sbutega je predstavljao Crnu Goru kao njen ambasador od 1. januara 2007. do 30. aprila 2013. godine, što je bilo je od izuzetnog značaja. On obavljao je dužnost ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom viteškom Malteškom redu. Njegovo poslanstvo je obuhvatalo očuvanje i unapređenje odnosa između Crne Gore i ovih visokih i značajnih država a takođe tu je jak doprinos u jačanju dijaloga između Crne Gore i njih. Nakon toga, od 16. februara 2015. godine, pa sve do svog penzionisanja 1. decembra 2017. godine, obavljao je dužnost ambasadora Crne Gore u Republici Italiji. Osim što je predstavljao Crnu Goru u ovoj značajnoj evropskoj zemlji, takođe je obavljao funkciju nerezidentnog ambasadora u Republici Malti i Republici San Marino. Tokom tog perioda, ambasador Sbutega je bio ključna figura u jačanju političkih, ekonomskih i kulturnih veza između Crne Gore i ovih država, te je značajno doprinio promociji crnogorskih interesa u Italiji i šire. Crnogorsko-italijanske veze su duboko ukorijenjene u istoriji i kulturi. Ova dva naroda dijele bogato nasleđe koje seže unazad vjekovima, a ambasador je bio ključna karika u jačanju ovih veza. Kroz istoriju, Italija je bila značajna destinacija za mnoge Crnogorce, kako u trgovini, tako i u migracijama, čime su se ispreplele kulturne i ekonomske veze. Osim toga, obje zemlje su dio Mediteranske regije i dijele slične vrijednosti u pogledu očuvanja mira i stabilnosti u Evropi. Ambasador je radio na unapređenju tih veza, podstičući saradnju u oblasti privrede, kulture, obrazovanja i mnogih drugih sektora. Sbutegino predano diplomatsko djelovanje i angažman su doprinijeli očuvanju i jačanju tradicionalnih veza između Crne Gore i Italije, te su ostavili trajni pečat na odnose između ovih dviju nacija i naroda.
Antun Sbutega je izuzetno plodan i raznovrstan autor čije stvaralaštvo obuhvata brojne naučne i stručne radove, kao i književna djela koja su objavljena u bivšoj Jugoslaviji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Vatikanu i Italiji. Njegov impresivan opus pokriva širok spektar oblasti, od ekonomike pomorstva, ekonomike turizma, marketinga, istorije, diplomatije i kulture, pa sve do književnih djela koja su obeležila njegovu karijeru. Njegovi naučni i stručni radovi iz oblasti ekonomije pomorstva i turizma predstavljaju vrijedne doprinose razumijevanju i razvoju ovih naučnih grana i oblasti. Njegova analitička i istraživačka sposobnost donijela je svijetlo u razumijevanju kompleksnih ekonomskih i tržišnih aspekata pomorstva i turizma, a njegovi radovi su postali referentni izvori za proučavanje tih oblasti. U oblasti književnosti i kulture, Sbutega je autor knjiga koje se bave istorijom, kulturnim nasleđem i ljudima Boke Kotorske. Njegova “Storia del Montenegro” (Istorija Crne Gore) i “Ljudi iz Boke” pružaju dubok uvid u bogatu istoriju i kulturu ovog regiona. Takođe, njegova drama “Ozana” i zbirka poezije ”Sjećanje na more” svjedoče o njegovom lirskom talentu i sposobnosti da prenese duboke emocije putem stihova i riječi. Posebno značajna je njegova monografija “Bokeljska mornarica, nematerijalna kulturna baština čovječanstva” koja se bavi bogatom pomorskom tradicijom Boke Kotorske, dok njegova knjiga “Ikona vitezova. Istorija ikone Bogorodice Fileremske” pruža duboko istorijsko i kulturno razumijevanje ovog artefakta.
Antun Sbutega
Njegova posvećenost proučavanju, istraživanju i promociji istorije, kulture i ekonomije pomogla je očuvanju i širenju znanja o ovim oblastima i ostavlja dubok uticaj na kulturu i nauku na samo u Crnoj Gori već mnogo šire. Antun Sbutega, je izuzetan intelektualac i istraživač, duboko svjestan svojih hrvatskih korijena i nasljeđa koje čini kulturnu istoriju s dubokim razumijevanjem i predanošću. Njegova veza s hrvatskim nasleđem čini bitan dio njegove lične i profesionalne priče, obogaćujući njegovu karijeru i doprinoseći kulturnoj razmjeni i dijalogu. Njegova svestranost takođe obuhvata i raznolikost jezika, omogućavajući mu da komunicira na više jezika i uspostavi mostove između različitih kultura. Njegova sposobnost da premosti jezičke i kulturne barijere doprinijela je raznolikosti i dijalogu među narodima. U cjelini, Antun Sbutega je više od samo istraživača i pisca; on je ambasador kulturne raznolikosti i dijaloga, čije strastveno zalaganje za očuvanje i promociju crnogorskog, hrvatskog i italijanskog nasleđa ostavlja jak trag u svijetu kulture i nauke. Duboko svjestan svojih korijena, Sbutega svoje znanje prenosi na svoje čitaoce i slušaoce. Njegova analitička i istraživačka sposobnost pomaže u razumijevanju složenih istorijskih i kulturnih procesa i aspekata. Antun Sbutega, je ime koje će ponosno da svijetli kroz sve naredne decenije i vjekove poput svetionika Boke Kotorske. Njegov doprinos širenju kulture i jačanju kulturnih veza prelazi granice zemalja i kontinenata, te se ogleda u bogatom mozaiku nagrada koje su mu dodijeljene.
Antun Sbutega, istaknutu intelektualac i ambasador kulturnih veza, obogatio je svoju karijeru i svoj životni put novim izazovima i odgovornostima kroz izbor za poziciju Admirala Bokeljske mornarice Kotor 20. juna 2016. godine. i tu je dužnost obavljao do 2023. godine. Ovaj čin označio je novu etapu u njegovoj višedecenijskoj posvećenosti pomorstvu i kulturi, otvarajući vrata novim mogućnostima i doprinoseći očuvanju jedinstvene pomorske tradicije Boke Kotorske. Pozicija Admirala Bokeljske mornarice predstavlja poseban i značajan položaj u očuvanju i jačanju hrvatske kulturne baštine. Sbutega je ovu dužnost prihvatio s posebnim ponosom i predanošću, prepoznajući važnost očuvanja pomorske baštine i tradicije Boke Kotorske. Kao izabrani Admiral ove ugledne institucije, Sbutega je postao ključna figura u očuvanju i unaprijeđenju vrijednosti i znanja vezanih za pomorstvo, a njegovo strastveno zalaganje osigurava da se ova tradicija prenosi na buduće generacije. Tokom svoje službe kao Admiral, Sbutega je ostvario mnoge značajne inicijative. Aktivno je podržavao obuku i edukaciju mladih generacija Bokeljske mornarice, omogućavajući im da steknu dragocjeno iskustvo i znanje u vezi sa kulturnim nasljeđem. Ovo poglavlje u Sbuteginom životu svjedoči o njegovoj neprekidnoj posvećenosti pomorstvu i kulturi. Kroz svoju ulogu kao Admiral, on je postao zaštitnik i nosilac pomorske tradicije, odražavajući duboko ukorijenjene vrijednosti i obogaćujući kulturu Boke Kotorske.
Crna Gora, često nazivana biserom Jadrana, karakteriše se raznolikošću kulture i bogatom istorijom. U srcu ove kulturne prizme stoji Antun Sbutega, istraživača, pisca, pjesnika i ambasador, koji je tokom svog života posvetio značajnu pažnju širenju kulturne istorije i multikulturalnosti Crne Gore. Kroz sve ove uloge i djelovanje, Antun Sbutega se izdvaja kao kulturni misionar i poznavalac multikulture Crne Gore. Njegov doprinos očuvanju i promociji kulturne raznolikosti, razumijevanju među različitim kulturama i očuvanju nasleđa je neprocjenjiv. Kroz svoju višedecenisku predanost i rad, Sbutega ostavlja neizbrisiv trag na kulturnoj sceni Crne Gore, inspirišući sve one koji dijele iste vrijednosti prema multikulturi i dijalogu među narodima. Svoj esej o Antunu Sbutegi završići riječima velikana hrvatske književne scene Miroslava Krleže koji je to lijepo definisao: ,, Kultura je duhovni prostor, mjerilo ljudskog dostojanstva, unutrašnja ravnoteža, kriterijum istorijskih razdoblja i svjetionik u mračnim vremenima.”
Iz bogate biografije Antuna Sbutege izdvajam:
ANTUN SBUTEGA (1949.) Osmogodišnju školu završio je na Prčanju, a gimnaziju u Kotoru. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je kasnije stekao zvanje magistra sa tezom „Marketing u pomorskom brodarstvu“, i doktora ekonomskih nauka sa tezom „Politika razvoja pomorskog brodarstva Jugoslavije“. Početkom 1977. godine zaposlio se u Srednjoj pomorskoj školi, gdje je predavao ekonomske predmete. Od oktobra 1977. do oktobra 1991. godine radio je na Višoj pomorskoj školi, odnosno Fakultetu za pomorstvo u Kotoru, gdje je u zvanju asistenta, predavača i docenta predavao više ekonomskih predmeta: Ekonomika brodarstva, Ekonomika luka, Ekonomika saobraćaja i Marketing u pomorskom brodarstvu. Zajedno sa porodicom odselio se 1991. godine u Rim, gdje i sada provodi dio godine. Od 1994. do 2007. godine radio je u Kongregaciji za evanđelizaciju naroda (Vatikan), gdje se bavio finansiranjem katoličkih misija u svijetu. Od 1. janura 2007. do 30. aprila 2013. obavljao je dužnost ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom viteškom malteškom redu, a od 16. februara 2015. do penzionisanja, 1. decembra 2017. godine, ambasadora Crne Gore u Republici Italiji i nerezidentnog ambasadora u Republici Malti i Republici San Marino. Sarađivao je sa više univerziteta u Italiji, a bio je angažovan kao profesor Marketinga u turizmu na Fakultetu za mediteranske poslovne studije u Tivtu. Učestvovao je na mnogim naučnim skupovima i projektima. Autor je brojnih naučnih i stručnih radova objavljenih u bivšoj Jugoslaviji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Vatikanu i Italiji iz oblasti ekonomike pomorstva, ekonomike turizma, marketinga, istorije, diplomatije i kulture, te književnih djela, među kojima su „Ekonomika i organizacija pomorskog brodarstva“ 1984. godine, „Marketing u pomorstvu“ 1984, „Storia del Montenegro“ (Istorija Crne Gore) 2007, „Ljudi iz Boke“ 2012, „Pisma iz Rima“ 2013, drama „Ozana“ 2015, zbirka poezije „Sjećanje na more“ 2015. i „Ikona vitezova. Istorija ikone Bogorodice Fileremske“ 2017, “Histroija pomorstva Crne Gore u kontekstu jadranskog mediteranskog i svjetskog pomorstva” 2019 g, i “Bratstvo Sbutega protagonista historije Prčanja i Boke od XVI do XXI stoljeća”; Monografija “Bokeljska mornarica, nematerijalna kulturna baština čovječanstva” (2022). Sarađuje sa više listova i časopisa u kojima je objavio veliki broj članaka. Odlikovan je Velikim križem Papskog reda Pio IX, Velikim križem za zasluge Suverenog viteškog malteškog reda, Velikim križem Reda Danilo I, vitez je Suverenog viteškog malteškog reda, kao i vitez Svetog viteškog Konstantinovog reda Svetog Đorđa. Izabran je za admirala Bokeljske mornarice Kotor 20. juna 2016. godine i tu je dužnost obavljao do 2023. godine.
Samoodređenje je posjedovanje sopstvenog života, briga o sebi, kraj opresije, straha i tišine, a početak oporavka i ljubavi, poručeno je sa 11. Montenegro prajda koji je danas održan u Podgorici.
Organizatori Prajda su, kako prenosi PR Centar, pozvali na usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju roda baziranog na samoodređenju.
Član Organizacionog odbora Montenegro Prajda i aktivista Asocijacije Spektra, Aleksa Radonjić, poručio je da bez prihvatanja nema promjene.
On je kazao da je najveća pobjeda opresivnih sistema upravo uvjerenje da je sloboda prijetnja.
„Tehnike manipulacije tome i služe – kad izgubimo sebe drugi nam odrede to ko jesmo. Reći da niko ne smije biti prisiljen da odstrani dio svog tijela najmanje je politično, a jedino zdravorazumno. Jedino što bi trebalo hirurški odstraniti su prsti politike sa naših tijela, nehumanost, hipokrisija, eugenika”, naveo je Radonjić.
On je pozvao sve da se prisjete ko su bili prije nego što im je rečeno ko bi trebalo da budu i čemu taj zaborav služi.
“Sjetimo se da samo mi znamo ko smo i da je samo naše pravo da sebe odredimo. Pozivam sve nas da osjetimo jačinu riječi “jesam”, da pravo taj osjećaj ne oduzimamo nikome, jer ga tako oduzimamo sebi“, kazao je Radonjić.
On je pozvao „na otvorene oči pred nepravdama“.
„Stojimo čvrsto za samoodređenje koje znači kraj straha, opresije, žrtvovanja, kolonijalizma, etničkog čiščenja, kraj tišine, zaboravljanja, genocida, femicida, prodiranja u tjelesnu autonomiju, sterilizacije i kraj fašizma“, poručio je Radonjić.
To, kako je naveo, takođe znači i početak moći ljudi i zajedništva, odgovornosti, oporavka, obnove, početak ljubavi, života, neraskidive povezanosti, početak samoodređenja.
PR koordinatorka Montenegro prajda, Jana Vlahović, podsjetila je državne organe na Zakon o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju, koji tek treba da dođe na dnevni red u Skupštini.
Ona je dodala da se još čeka usklađivanje zakonskih odredbi sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola.
“To je takođe samo dio naše borbe, jer se LGBTIQ zajednica i dalje suočava sa mnogim problemima u našem društvu”, istakla je Vlahović.
Aktivistkinja Asocijacije Spektra, Iskra Đurišić, kazala je da je ovo njen prvi Prajd i da je tu kako bi sve podsjetila da su ulice kojima šetaju svačije, da je pravo da se samoodredimo svačije, da je sloboda svačija i dostižna.
“Ove godine osjećam ponos i čast što sam mogla da dam glas drugoj trans ženi, a i što se konačno moj glas ovdje sa vama snažno čuje. Danas hodamo za slobodu, za samoodređenjenje. Nijedna trans osoba ne treba i ne smije da prolazi kroz nehumanu praksu sterilizacije“, poručila je Đurišić Đurišić.
Aktivista Kvir Monenegra Kosta Mijušković, poslao je snažnu poruku da je seksualnost i pol sam sebi odredio, jer bi ga drugi samo zbunjivali i pravili od njega ono što nije, a smatra da njegova ličnost nije problematika za diskusiju, već su to siromaštvo, obezvrijeđena ljudska prava i životni standard.
“Montenegro prajd, Crnogorski Ponos, je protest, stub slobode koji daje jednake prilike svima. Danas imamo priliku da budemo bliže samoostvarenju, samoupravi i samoodređenju“, istakao je Mijušković.
Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka, kazao je da se na poštovanju ljudskih prava treba u kontinuitetu raditi, ali da ima velikih pomaka.
“Mi kao ministarstvo i Vlada radimo da što više pobljšamo položaj LGBTIQ zajednce. Sa Asocijacijom Spektra i Savjetom Evrope, radimo na novom Zakonu o pravnom prepoznavanju roda baziranog na samoodređenju“, rekao je Đeka.
On je ocijenio da Crna Gora prednjači u odnosu na ostale zemlje kada je riječ o tom Zakonu.
„Očekujem da do kraja ove ili početkom sljedeće godine imamo taj Zakon pred Skupštinom, koji će, naravno, unaprijediti položaj LGBTIQ zajednice”, kazao je Đeka.
Partneri ovogodišnjeg Montenegro prajda su Asocijacija Spektra, NVO Juventas, Blender, Udruženje STANA, Biza, NVO Art Attack, produkcija Cut Up, NVO Škart, Sektretarijat za socijalno staranje Glavnog grada i Kancelarija za LGBTIQ lica, a saradnici CKZ Ribnica i 201 Engaging Space.
Donatori su Ministarstvo ljudskih i manjiskih prava, ambasade Sjedinjenih Američkih Država, Nizozemske i Velike Britanije, Fondacija Wenner-Gren i Evropska unija posredstvom m:base programa Centra za građansko obrazovanje.
Italija je danas u 14 sati uvela kontrolu na granici s Austrijom te sa Slovenijom i na graničnim prijelazima zaustavlja otprilike svako deseto do petnaesto vozilo, a ponegdje kontrole još nisu uspostavljene. Kod Fernetiča na slovenskoj strani granice stvorila se manja kolona, javlja slovenski Primorski dnevnik.
Tamo talijanska policija nasumično zaustavlja uglavnom vozila sa zatamnjenim staklima, kombije i vozila koja mogu skrivati osobe ili predmete, prenijela je ANSA. Na prijelazima Repentabr i Škofije u 14 sati nije bilo kontrola, prenosi STA.
Italija uvodi kontrole zbog promijenjene sigurnosne situacije u Europi i na Bliskom istoku, a bit te privremene mjere je prevencija terorizma i organiziranog kriminala.
Za nadzor granice sa Slovenijom angažirano je dodatnih 350 policajaca i vojnika koji će pomagati tamošnjim snagama sigurnosti. Kontrola će se na većim graničnim prijelazima odvijati 24 sata dnevno, dok će na manjim biti sporadična.
Kontrola će trajati do 30. oktobra, a za 2. novembra Italija planira sastanak s predstavnicima slovenskih i hrvatskih vlasti u Trstu na kojem će razgovarati o graničnim kontrolama, javila je austrijska tiskovna agencija APA.
