Da li je vrijeme da trajektni prevoz – izuzetno unosan posao, sa milionskim godišnjim profitima, preuzme država, odnosno lokalna uprava? Na stolu odgovornih u Vladi je od 3. marta inicijativa Javnog preduzeća Morsko dobro za raskid Ugovora sa privatnom kompanijom Pomorski saobraćaj koja od 2004. godine održava jedinu trajektnu liniju u Crnoj Gori. U Morskom dobru tvrde da imaju kapaciteta da preuzmu taj posao.
Blažo Rađenovič, član Odbora direktora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom rekao je za RTCG da su krenuli u postupak raskidanja ugovora sa Pomorskim saobraćajem.
– Morsko dobro je spremno, a to mu statut preduzeća i omogućava, da oformi službu koja bi se bavila ovom trajektnom linijom – rekoa je Rađenović.
Za ovu liniju zainteresovane su i opštine Herceg Novi i Tivat.
– Postoji raspoloženje od strane i opština Herceg Novi i Tivat da se uključe aktivno u to pitanje i da, ukoliko postoji ta mogućnost, zajednički formiramo preduzeće. Sa druge strane, svakako radimo na tome da da se što prije iznađe kvalitetno rjšešenje premoštavanja Bokokotorskog zaliva, da li putem mosta ili tunela – rekao je Stevan Katić, predsjednik Opštine Herceg Novi.
Rađenović kaže da je Morsko dobro jako likvidno preduzeće i sposobno je da iznajmo dva ili tri trajekta.
– Nismo došli tek tako na ovu ideju, već smo ispitali tržište i sa strukom ispitali konsultacije, kako bismo došli do ovog nivoa – kazao je.
U kompaniji Pomorski saobraćaj ovakve inicijative smatraju neozbiljnim i populističkim. Kako su naveli, kompanija će u razumnom vremenskom periodu inicirati sastanke sa nadležnim državnim instituacijama po ovom pitanju.
Pomorski saobraćaj raspolaže i posao organizuje sa šest trajekata. Spornim ugovorom predviđeno je da zakup privezišta, pristaništa i pripadajućeg akvatorijuma Morskom dobru, odnosno državi izdvaja 4% od svake prodate karte.
– Zašto ne bi naša firma, da li lokalna, da li državna ili u sklopu Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom imala sve ove povlastice i dala građanima ono što stvarno zaslužuju, a samim tim i uredila sve ovo što su i oni bili u obavezi – kazao je Rađenović.
Od početka marta inicijativa Morskog dobra je bez odgovora nadležnih za dodjelu nove koncesije, sve u susret sezoni za koju je od vitalnog interesa dobro funkcionisanje trajektnog prevoza
Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) do 10. septembra 2022. godine obezbjeđuje besplatan pristupačan taxi prevoz za osobe s invaliditetom (OSI) iz Boke. Pristupačan prevoz je dostupan 24 sata na cijeloj teritoriji Crne Gore, a obezbjeđuje se u saradnji sa taxi udruženjima: Red Taxi Kotor (za OSI iz Kotora i Tivta) i Taxi More (za OSI iz Herceg Novog).
OSI iz Boke se nalaze u izrazito nepovoljnom položaju, s obzirom na nepristupačnost javnog prevoza koja ih sputava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Iako preduzeće za autobuski prevoz putnika Blue Line, koje obavlja gradski i prigradski prevoz u svim opštinama Boke, posjeduje par niskopodnih autobusa, oni uglavnom saobraćaju na malom broju unutar-gradskih relacija, a čak je i prevoz na ovim relacijama često nepouzdan. Pristupačan međugradski drumski saobraćaj ne postoji, kao ni pomorski. Izuzev pomenutog gradskog i prigradskog prevoza, jedini pouzdani vid pristupačnog prevoza za OSI u Boki vrše dva taxi udruženja: Red Taxi Kotor i Taxi More.
I MI Boke je zbog toga ostvarila saradnju upravo s ovim taxi udruženjima, i to sa ciljem poboljšanja položaja OSI iz Boke u lokalnom, ali i međugradskom saobraćaju i stvaranja uslova za njihovo nesmetano i dostojanstveno kretanje. Red Taxi Kotor i Taxi More posjeduju u potpunosti pristupačna vozila i profesionalne vozače obučene za omogućavanje nesmetanog smještanja OSI u vozilo. Dva pristupačna vozila u posjedu Taxi More obezbjeđuju prevoz korisnika/ce invalidskih kolica i jedne ili najviše dvije osobe u pratnji, a pristupačno vozilo Red Taxi Kotor obezbjeđuje prevoz korisnika/ce invalidskih kolica i do 4 osobe u pratnji. Zainteresovane OSI i njihove porodice moraju poslati svoju adresu (polazne tačke vožnje), dokaz o korišćenju invalidskih kolica i/ili otežanom kretanju (medicinski ili neki drugi dokument u kome se navodi vrsta invalidnosti i pomagala koja osoba koristi). Vožnje se naručuju dva dana unaprijed na broj I MI Boke: +382 68 022 805.
Ova aktivnost je dio projekta „StaO-SI na put”, kojeg I MI Boke sprovodi u „Oblasti zaštite lica sa invaliditetom u saobraćaju”, a uz podršku Ministarstva kapitalnih investicija.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova popularne književnosti, biografske literature, epistolarne književnosti, istorije, knjiga za mlade i kulinarstva.
Stiven Presfild nas svojim novim romanom Ratnik vodi u antički svijet osvajanja i pobune, krvoprolića i vjere. Jerusalim, 55. godina naše ere. Rimsko carstvo je u tihom previranju nakon Isusovog raspeća. Oficiri rimske vojske dobijaju obavještajne podatke o hodočasniku koji nosi pismo religioznog fanatika pobunjenicima u Korintu. Sadržaj tog pisma mogao bi srušiti carstvo. Da bi spriječili katastrofu, Rimljani unajmljuju usamljenog ratnika Telamona iz Arkadije, bivšeg legionara, da presretne kurira. Telamon se rukovodi sopstvenim mračnim principima koji ne podrazumijevaju plemenite ciljeve. Izdavač je Laguna.
Doživotna robija novi je roman Vedrane Rudan. Nakon smrti muža, koga je beskrajno voljela, Loli ponestaje volje. U životu je jedino drži nada da će na licu svoje prekrasne ćerke Tine konačno ugledati iskreni osmijeh. Zbog tog osmijeha spremna je sve da učini. Rudanova, dakle, piše o svojim omiljenim temama, odnosu roditelja i djece, kao i o tome šta znači biti istinski slobodan. Da li je sloboda moguća bez materijalne sigurnosti, da li rad oplemenjuje ili porobljava čovjeka i šta je neophodno da bi žena zaista bila nezavisna, samo su neka od pitanja koja glavna junakinja postavlja sebi, ali i svima nama. Izdavač je Laguna.
Moj brat Muhamed Ali Rahmana Alija i Fijaza Rafika sveobuhvatna je biografija najvećeg boksera svih vremena. Rahman je Alijev mlađi brat i proveo je uz njega skoro cijeli život. O Muhamedu Aliju se mnogo pisalo i nesumnjivo je bio jedan od najvoljenijih sportista na svijetu. Kad je bio na vrhuncu slave, znali su za njegu u svakom kutku zemaljske kugle, a do sada još nismo čuli šta o njemu ima da kaže čovjek koji ga je nesumnjivo najbolje poznavao. U ovim memoarima predočena nam je mnogo šira i ličnija slika od ijedne do sada ponuđene o velikanu boksa, o jednom ponositom, kontoverznom ali i ranjivom čovjeku. Izdavač je Laguna.
Hronika nemoguće države nova je knjiga Nenada Kecmanovića koja govori o svim nelogičnostima, paradoksima i iskušenjima vezanim za Bosnu i Hercegovinu. Autor ih u 200 sabranih kratkih tekstova sa mnogo duha piše o tamošnjoj situaciji i političkom mentalitetu. Priče se protežu od Kecmanovićevog djetinjstva na Marindvoru, gdje su nekada gostovali putujući cirkusi, a sada su tu locirane zajedničke institucije države. Dok gleda izvještaje sa sjednica u Sarajevu prisjeća se cirkuskih predstava s majmunima i dresiranim konjima. Tekstovi pred nama su kratki politički eseji koji bi se lako mogli doraditi u politikološke studije. Izdavač je Catena mundi.
Pisma koja su promenila svet Sajmona Monteforea pikantna je i veoma dirljiva knjiga. Odabrana pisma iz knjige mijenjala su tok svjetskih događaja, govorila o bezvremenim osjećanjima ili oslikavala epohu u kojoj su pisana. Pojedina su izuzetna književna djela druga, opet, erotična. Njihovi autori su različiti, od Elizabete Prve i Katarine Velike preko Staljina i Pikasa do Mendele, od Mikalenđela i Mocarta preko Puškina, Balzaka i Oskara Vajlda do Čehova, Sulejmana Veličanstvenog, Hitlera i Čerčila, ali i mnogih drugih. Izdavač je Laguna.
Rizičan poduhvat petnaesti je dio čuvenog serijala Dnevnik šonjavka autora Džefa Kinija prodatog u preko 200 miliona primjeraka. Greg Hefli i njegova porodica kreću na drugi kraj zemlje na kampovanje, spremni za avanturu života. Ali njihovi planovi propadaju jedan za drugim i oni zaglave u kampu koji liči na sve samo ne na ljetnji raj. Za Heflijeve stvari postaju još gore kada se nebo otvori i nivo vode počne da raste, tjerajući ih da se zapitaju mogu li da spasu svoj odmor – ili su već preduboko zaglibili. Kao i svi prethodni nastavci i Rizičan poduhvat je bogato ilustrovan. Izdavač je Dereta.
Godinama pripremajući monašku hranu u skladu s drevnim hilandarskim recepturama monah Onufrije Hilandarac, autor Svetogorskog kuvara je posvećeno istraživao i raznovrsnost trpeze drugih monaških zajednica na Svetoj Gori. U knjizi se nalazi više od 140 izuzetno lako primjenjivih recepata, recepata koji predstavljaju osnovu zdravog života i unutrašnjeg zadovoljstva kao i stotine fotografija načinjenih specijalno za potrebe ovog kuvara. Izdavač je Laguna.
*
Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Turističke organizacije Tivta i Kotora predstavljaju turističku ponudu tih primorskih gradova na Sajmu turizma PLACE2GO koji je organizovan u Zagrebu.
Predstavnica TO Kotor Dragana Samardžić ovom prilikom je poručila da je ovo njihov prvi nastup na Sajmu turizma u Zagrebu, te da bi tržište Hrvatske moglo biti od velikog značaja za Boku Kotorsku.
“Ostvareni su određeni kontakti sa pojedinim agencijama koje su zainteresovane za saradnju sa turističkom privredom Boke i očekujemo goste i sa ovog regionalnog tržišta”, kazala je Samardžić.
Ona je ocijenila da iako je riječ o dvije slične destinacije, Crna Gora ima šta da ponudi gostima iz Hrvatske. Kako isitče, očekuju upravo najveći broj gostiju iz regiona.
“Poučeni iskustvom iz prošle godine, očekujemo da ova sezona bude dobra i da možda čak i prevaziđe prošlu sezonu. Očekujemo najviše turista iz regiona, ali se nadamo i gostima sa tržišta Zapada”, kazala je Samardžić.
SAJAM – foto Mediabiro
Predstavnica TO Tivat Magdalena Tujković navela je da su ovoga puta promociju turističke ponude više usmjerili ka tržištu regiona.
“Pored predstavljanja naše ponude u BiH i Srbiji, sada smo u Hrvatskoj gdje želimo predstaviti turističku ponudu Tivta za predstojećou sezonu. Kada sagledamo broj posjeta Tivtu od strane gostiju sa tržišta Hrvatske, veoma smo zadovoljni rezultatima, ali želimo da u budućnosti taj broj bude još veći. U 2021. godini je ostvareno 35 odsto više dolazaka turista iz Hrvatske u odnosu na 2019, što govori da turisti sa ovog prdručja biraju Tivat kao destinaciju za svoj odmor”, kazala je Tujković.
Dodala je da su ostvarili mnoge kontakte i dogovorili nove saradnje, te očekuju nove poslovne uspjehe.
“Posljednjih godina raste broj posjeta turista sa ovog područja. Očekivanja su nam velika, i ozbljno radimo na promociji naše destinacije”, zaključila je Tujković.
I danas stižu vijesti o otkrivanju novih grobnica s desecima tijela ukrajinskih civila u okolini Kijeva. Riječ je o selu Buzovi koje je tjednima bilo pod ruskom okupacijom. Oslobođeno je u kontraofenzivi ukrajinskih snaga. Ono što se za sada zna je da su tijela nađena bačena u jarak u blizini benzinske crpke . Još uvijek se ne zna točno koliko ih je, govori se desecima, javio je za Dnevnik u podne HTV-a Dragan Nikolić, koji događaje u Ukrajini iz Lavova.
Danas bi se u Luksemburgu sa šefom europske diplomacije Josepom Borrellom trebao sastati tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan, a i sutra biti na sastanku ministara vanjskih poslova država članica Europske unije. Tema je ista – potpora Unije istraživanju mogućih ratnih zločina u Ukrajini.
EU je zajedno s Ukrajincima osnovao zajedničko istražno povjerenstvo, čekaju se nalazi sudskih vještaka i policijskih forenzičara, ne samo o strašnim zločinima u Buči, nego i na drugim lokacijama, uključujući i Buzovu.
Za danas je predviđeno devet humanitarnih koridora, jedan od njih iz Mariupolja. Tko god uspije, osobnim automobilom ide prema Zaporižju.
Iz luhanske oblasti koja je i danas pod teškim napadima kao i oblast Dnjipro, organizirano je 9 vlakova za evakuaciju stanovništva.
Ukrajina je i formalno zabranila bilo kakav uvoz iz Rusije. Rusija je prije napada na ovu zemlju bila jedan od ključnih trgovinskih partnera Ukrajine. Vrijednost tog uvoza je bila oko 6 milijardi eura godišnje. Iz Kijeva kažu da je ta odluka zapravo putokaz i za zapadne saveznike – Ukrajina i dalje traži potpunu blokadu i što veći pritisak i sankcije prema Rusiji – zabranu uvoza i izvoza, sankcioniranje svih ruskih banaka, a da dio tih sankcija budu i energetski sektor i plin.
U isto vrijeme Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a govori o “novom normalnom” kada je riječ o europskoj sigurnosti. Najavljuje duboku i dugoročnu transformaciju saveza i kaže da su već razrađeni planovi o stalnom pozicioniranju snaga Sjevernoatlantskog saveza na njegovim istočnim granicama, a sve u svjetlu moguće ugroze i eventualnog ruskog napada i agresije na bilo koju od članica NATO-a.
U Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru u Titvu danas se u okviru Festivala “24 kadra Porto Montenegra” okupio veliki broj ljubitelja fotografije, koji su imali prilike da vide rad 24 fotografa iz pet država regiona.
Na ovogodišnjem Festivalu fotografije prikazana je izložba fotografija autora iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, BiH i Sjeverne Makedonije, koji su kroz 24 teme za 24 sata pokušali da odnesu pobjedu na specifičnom takmičenju.
Ranko Đurović, organizator ovog događaja, kazao je da ovo nije klasičan foto konkurs na kojem fotografi šalju svoje fotografije snimljene “ko zna kad i gdje”, već takmičenje uživo, u realnom vremenu.
“U četvrtak smo otvorili Festival i 24 fotografa – takmičara su dobili papire na kojima su pisale 24 teme. Imali su rok od 24 sata da odgovore na iste. O radovima je odlučivao žiri koji je činilo18 članova, i koji su proglasili pobjednike po temema i generalnom plasmanu”, objasnio je Đurović.
Poručio je da je ovo sjajno takmičenje, jer svi učesnici rade u relanom vremenu, u istom gradu i pokušavaju da odgovore na iste teme.
“Tu dolazi do izražaja kreativnost, to je umjetnost. Ovo su vrhunske fotografije. Zahvalan sam Tivtu, Porto Montenegru koji je obezbijedio sjajne uslove i smještaj. Sve ovo je nadmašilo naša očekivanja”, zahvalio je Đurović.
Jedan od 24 učesnika i dobitnik prve nagrade Igor Šljivančanin kazao je da je bio veliki izazov učestvovati na ovakvom takmičenju, u konkurenciji od 24 izvrsna fotografa iz zemalja regiona.
Fotografija Igora Šljivančanina
“Imali smo 24 teme na koje smo morali da odgovorimo u 24 sata, što je veliki izazov. Bilo je ružno vrijeme, mnogo tema, a Tivat mali grad… Fotografija je morala biti drugačija, dovoljno dobra da bi oslikavala temu. Trudio sam se da uhvatim određeni trenutak, kako bi fotografija bila neponovljiva”, kazao je pobjednik takmičenja.
Drugo mjesto pripalo je Mileni Milenković.
“Ovo je prestižna mainfestacija koja postoji već dugi niz godina, a po prvi put se organizuje u Tivtu. Veliko mi je zadovoljstvo što sam bila dio svega ovoga, među ovakvom konkurencijom i ovimm vrsnim fotografima. Najteža tema mi je bila “Kultura”, jer ne poznajem grad i ovaj prostor, i nisam znala gdje da tražim motive koji su vezani za tu temu”, kazala je drugoplasirana Milenković.
Fotografija Milene Milenković
Srđan Dunđerović, koji je osvojio treću nagradu. istakao je da je za njega učešće na takmičenju predstavljalo veliki izazov, kako zbog pritiska usljed kratkog vremenskog roka, tako i zbog velikog broja tema.
“Bilo je izazovno sve to stići i odraditi kako treba. Najveći izazov je bila tema “Tradicija”, jer sam prvi put u Tivtu i pokušao sam šetajući ovim gradom da uvidim što je to što se ponavlja, šta je to što je tradicionalno za ovo područje i na taj način sam došao do motiva koji sam htio da slikam”, kazao je Dunđerović.
U podmorju uvale Pržna u Krtolima kod Tivta, prinađeni su ostaci većeg drvenog plovila, ali i materijal koji datira iz vremena od antike do srednjeg vijeka, pa je Crna Gora sasvim nenadano, dobila možda i navjrijedniji do sada svoj hidroarheolopki lokaliutet koji tek treba da se ozbiljnije ispita.
Ostavi drvenog broda pronađeni su sasvim slučajno u zapadnom dijelu uvale Pržna na mjestu gdje je proteklih nekoliko dana građevinska kompanija „Gugi Commerce“ iz Budve, bagerom bespravno kopala sitni morksk pijesak iz plićaka i onda taj materijal damperom transportovala do plaže i kupališta Plavi horizont, gdje je pijesak potom razastiran po plaži. Radove čiji je investitor kompanija Qatari Diar Hotel & Property Investment“ iz Tivta koja je vlasnik velikog zemljišnog kompalksa u zaleđu ove plaže, u međuvremenu je obustavila Ekološka inspkecioja, a reagovalo je i samo predduzeće Morsko Dobrio kloje je saopštilo da nikada nije dalo saglasnot na ovakvo kopanje pijeska iz inače vrlo plitke uvale Pržna.
Devastacija podmorja međutim, neočekivano je rezultirala jednim od najvećih hidroarheoloških otkriča posljednjih godina u Crnoj Gori jer su se ispod slojeva uklonjenog pijeska ukazali ostaci kostura za sada nepoznatog drvenog plovila. Ronilac iz Hratske koji je ovdje ronio par dana nakon što je bager „Gugi Commercea“ izašao iz mora, primijetio je ostatke debele drvene koblice, pramčane ili krmene statve, te jakih rebara nepozbnatog plovila, u čijoj je blizini našao još i veći broj siutnijih atefakata – antičkog novca, ostataka hladnog oružja, ali i jedan manji srednjevjekovni brodski signalni top. Po dimenzijama drvenih greda koje čine kobilicu i rebra nepoznatog plovila izvjesnoo je da se ne radi o nekoj manjoj barci, već o ozbiljnijem brodu. Na snimcima lokaliuteta, naslućuju se čak i nekoliko očuvanih madijera (trenica drvene oplate) pri samom dnu i kobilici broda koji još uvijek leže manje-više zakopani u pijesku. Nalazištu koje je na samo nešto preko metar dubine mora, sada međutim, prijete brojne opasnosti i izazovi zbog kojih je neophodna hitna i adekvatnja reakcija nadležnih državnih orana i službi – ptrvenstveno Centra za arheologiju i konzrevaciju Crne Gore i Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore koje su odmah baviještene o epohalnom arheološkom nalazu na Pržnoj.
O svemu je obaviješten i Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru čiji kustos pomorsko–tehničke zborke Ilija Mlinarević nam je potrdio da im je ronilac iz Hrvatske predao sve artefakte koje je našao na novootkrivenom lokalitetu u mirnoj uvali na obali zaliva Trašte.
„Artefakte je pregledao kotorski aheolog Miloš Petričević i sada očekujemo od nadležnih državnih organa da adekvatno postupe, zaštite i istraže ovaj hidroarheološki lokalitet. Naša ustranova u granicama svojih mogućnmosti će maksimalno podržati i pomoći ovu akciju jer se radi o maritimnoj i kulturno-istorijoj baštini od izuzetne vrijednosti, jer imamo indicija da je ovo višeslojno arheološko nalazište sa ostacima koji datitraju ne smao iz iz antike, već i iz srednjevjekovnog perioda.“- kazao je Mlinarević.
Specijalista za argheologiju antičke Grčke i Rima, Miloš Petričević iz Područnoj odjeljenja u Kotoru Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, kazao nam je da se u Pržnoj radi o izuzetnmo vrijednom i višeslojnom arheološkom lokaliutetu na što ukazuje do sada otkriveni odtaci broda i drugi artefakti sa ove lokacije.
„Nađeni su primjerci rimskog novca – tzv. sestercije koje sam, po obliku i promjeru, grubo datirao na period iz I.vijeka naše ere. Međutim, sami ostaci broda, odnosno način na koji su rebra spajana sa kobilicom i četvrtasti metalni klinovi koji su za to korišteni, ukazuju da se najvjerovatnije, radi o dosta mlađem, ali takođe vrlo vrijednom plovilu iz srednjeg vijeka. Na ovo ukazuje i mali brodski signalni top koji je takođe nađen u blizini olupine. U svakom slučaju, riječ je o izuizetno vrijedniom i važnom otkriću koje potvrđuje da se ubvala Pržna od najstarijih vremena koristila kao pomoćno pristanište, odnosno mjesto gdje su još i antički pomorci, na meki, sitni pijesak mamjerno nasukivali i onda iz mora izvlačili svoje brodove tokom većih nevremena, jer im je to svakao bilo jednostavnije i sigurnije nego da brodove drže na sidrištu obližne uvale Bigova gdje bi rizikovali da ih valovi bace na stjenovitu obaklu i razbiju ih. Ovo je još jedan nalaz koji govori u prilog teza o tome da se izgubljeni antički grad Acruvium možda nalazio na obali Donjeg Grbnlja – oko današnje Bigove jer za njega znamo da je bio važna luka“- kazao je Petričević dodajući da ga brine to što, kako je kazao, Crne Gora nema gotovo nikakve kapacitete da adekvatno zaštiti, istraži i prezentuje ovaj vrijedni arheološki nalaz u Pržnoj.
Uvala Pržno
„Najmanje što se može i mora učlinuti je da se uzorci drveta sa ostataka bvroda datiraju metodom C14, a onda da se ovaj lokaliutet potpuno istraži i na najadekvatni način zaštiti jer se nalazi u uvali koja je popularno kupallište i na vrlo maloj dubini mora“-kazao je Petričević dodajući da nije optimista da će naše nadležne dravne instit7ucije znati da na pravi način pristupe ovom poduhvatu „jer je Odjeljenje za podvodnu arheoologiju Centra za arheologiju i konzervaciju Crne Gore na Cetinju, a ne na primorju, a mi bukvalno nemamo nikakve tehničke kapacitete da obavljamo potrebna dalja iskopavana i uklanjanja velikih količina pijeska oko nalazišta, niti da sutra iz mora eventualno izvadimo ostatke broda, adekvatno ih konzerviramo i prezentiramo u nekom muzeju“.
Vrijenost neočekivanog arheološkog nalaza u podmorju Pržne potvrdio nam je i podvodni arheolog Darko Kovačević. On je predavač na univerzitetu Malte na programu pomorske arheologije i saradnik Opštine Budva na projektu BlueMedplus, a trenutno je angažovan kao stručni saradnik na Pomorskom fakultetu u Kotoru na projektu “Zaštita podvodnog nasljeđa kroz digitalizaciju i valorizaciju, kao novi oblik turističke ponude” – WRECKS4ALL.
“Uvala Trašte je bila antičko sidrište jer je idealno zaštićčena od jačih udara mora. Pijesak u uvali je pokrio sve što se ovdje tokom vjekova, “nataložilo” kao materijalni ostatak tih vremena i pomorsko-trgovačkih aktivnosti. Problem je međutim, što se niko u Crnoj Gori ne bavi podvodnom arheologijom na pravi način i ne razumije u dovoljnoj mjeri ono štro se zove site formation process – proces fiormiranja jednog arheološkog nalazišta. Ovdje se niko nije zapitao gdje je bila antička obalna linija i kakvo o je onda bilo morsko dno, u stvari niko nikada nije studirao i proučavao obalu. Na žalost, malo je onih koji razumiju more i njegovu dinamiku, ali kada se neočekivano i pod spletom srećnih okolnosti dođe do oavkvih otkrića kao što je to sada slupaj u uvalo Pržna, onda je dužnost svih nas, a države prije, svega, da ih adekvatno istražimo, zaštitimo i prezentujemo javnosti.”- rekao je Kovaćević.
Što u daljoj prošlosti, što u skorije vrijeme o pomorcima sa područja današnje tivatske opštine ispisane su divne, antologijske priče; nisu, a i ne treba da budu zaboravljeni vrhunski meštri „Arsenala“; popisani su i sportisti grada i u vremenu kada boljih u Crnoj Gori nije bilo i kada su bili iza drugih; slikari su dobili svoju monografiju, ali ljudi od nauke i pera s kraja 19. i u prvoj polovini 20. vijeka nekako su skrajnuti. Kao da nisu sticali diplome u Beču, Gracu, Frankfurtu, Cirihu, Zagrebu, Beogradu, kao da im savremenici nisu ukazivali ogromno poštovanje, kao da se nisu bavili poezijom i prozom, prevodilačkim radom, kao da … Zato ovi redovi.
Čisto da se zna koga smo to imali, a sve sa nadom da će čitaoci portala „Boka News“ produžiti spisak koji slijedi.
Dr Antun Fažo
Antun Fažo polaže 1912. godine u Carskoj kraljevskoj velikoj gimnaziji u Kotoru ispit zrelosti i to sa odlikom. Dvije godine kasnije, u Beču je revizor „Jugoslavije“, društva jugoslavenskih slušalaca trgovačkih nauka u Beču, a o njegovoj doktorskoj tezi vijest objavljuje „Nardona Svijest“.
„Politika naše valute“. (Dr. Antun Fažo iz Tivta)
Dr. Antun Fažo iz Tivta (Boka Kotorska) objelodanio je svoju disertaciju na njemačkom jeziku za postignuće doktorata na pravnom i državoznastvenom fakultetu sveučilišta u Zürichu pod naslovom „Die Vaiutapolitik Jugoslaviens (1914.-1923.)“. Knjiga je štampana u mjesnoj Srpskoj štampariji na 142 str. Zanimat će sve privredne domaće i strane krugove. Mladom doktoru i naše čestitke.
„Narodna Svijest“, br. 48, str 4, 18.11.1924.g.
U istim je novinama objavljena i vijest o formiranju „Slobodne Bokeške Plovidbe“ pod upravom dr Faža.
Novo parobrodarsko društvo
Novo parobrodarsko društvo osnovano je u Boki sa sjedištem u Tivtu pod nazivom „Slobodna Bokeška Plovidba“. Upravitelj je društva g. dr. Antun Fažo, a društvo će se baviti prevozom putnika i robe po Sredozemnom Moru i u tu svrhu je već nabavilo svoj prvi parobrod od 2500 tona od društva „Messagerie Maritimes“ u Marselji. Iz Kotora je već otputovala posada koja će dovesti parobrod u naše vode. Parobrod će dobiti ime „Antun Ivović“.
„Narodna Svijest“, br. 9, str. 2, 28.02.1929.g.
Dr Slavo Svoboda (1919- 2008.g.)
Svoboda je rođen u češkom gradu Kašperske Hory, ali se zbog smrti oca ubrzo doselio u majčin rodni Tivat. Školuje su u Tivtu, Kotoru, Zagrebu i Pragu gdje diplomira i doktorira pravo.
dr Slavo Svoboda
U godinama prije II svjetskog rata, za vrijeme zagrebačkih studentskih dana, sportski je saradnik sarajevske „Jugoslovenske Pošte“ i „Sportskih novosti“ iz Zagreba, a na njegovo pisanje zamjerke imaju Kotorani.
„Naročito tendenciozno piše o ‘Jugoslovenu’. Tako je i pretposlednji broj ‘Sportskih novosti’ donio jedan njegov tendenciozni napis o funkcionerima ‘Jugoslovena’ kao i o samom klubu, koji da niže poraze i t. d. Istina je da je ‘J’ imao nekoliko neuspjeha sa svojim mladim i novim igračima, ali zašto se taj isti S. Svoboda ne pozabavi i sa silnim uspjesima svoga kluba /„Arsenal“ op. a. / u Mostaru, Splitu i Sarajevu?“, pitao se I. M u „Glasa Boke“ septembra 1937. godine.
U isto vrijeme Slavo Svoboda objavljuje literarne crtice u „Sokoliću“, listu za sokolski naraštaj.
Stražar na brodu
Slika iz pomorskog života
Tužna je bila njegova sudbina. Nekada je bio jak i snažan; pod njegovim pramcem pjenilo se more Mediterana i Atlantika. Bio je nekad kolos i ljudi su mu se divili, a danas? Današnje njegovo lice je nekako tužno, sam je u zalivu vezan lancima za pramac i krmu. Preko njega vide se crvene mrvlje, a pri moru trava. Davno je otslužio svoje, a bio je to brod od 30.000 tona. Nekada su njegovi strojevi tačno i jako lupali, nekada je bio pun putnika, robe i posade. A danas? Danas su na njemu četiri čovjeka, koja ga čuvaju, čuvaju poslednje što još ima …
Zadimljen prostor u kome tri čovjeka za stolom igraju karte. Debeli „kogo“ (kuhar) Ive ima najviše sreće; za njegove masne ruke kao da se lijepe asevi. Stari Jure je stari pomorac i uvijek izvali po koju originalnu psovku, a treći strojar Ante je najjači i najviše je toga proputovao i zna da priča najviše zgoda iz pomorskog života. Po strani sjedi zamišljen njihov „kapetan“ stari barba Andrija koga su oni nazvali kapetanom, jer im je bio zapovjednik. On je uvijek bio ćutljiv i miran, a za uzrok toga oni nisu znali.
Kada su bile lijepe večeri, oni su ležali sami na palubi ovoga gvozdenog kolosa i dugo pričali svoje zgode iz pomorskog života. Barba Andrija je stalno bio zamišljen i sjedio je po strani. Teško je bilo ovim ljudima, jer su oni u sebi osjećali neko poniženje. Zašto da budu na brodu koji ne putuje. U duši im je bilo kao da nisu mornari i stoga su patili.
I tako jedne večeri „kogo“ se okuražio pa je zapitao barbu Andriju:
„Kapetane, hoćete li nas pustiti da izađemo malo na kopno!?“
„Samo ’ajte,“ odgovorio je „kapetan“, a ja ću ostati sam na straži.
Oni su se svi začudili dobroti „kapetana“ i nakon nekoliko minuta brodski čamac je lagano napuštao nijemi brod. Prema dugom mjesečevom tragu on se činio nekako svijetliji i ponosniji, i kada je strojar Ante pogledao samo je uzdahnuo „šteta!“
Uskoro su sve zaboravili. Dobro dalmatinsko vino odmah je učinilo svoje. Pjevali su i pjevali dok nisu promukli. Ušla je i jedna druga grupa, kojima se nije sviđala njihova pjesma u kojoj su oni htjeli da daju sve od sebe, da zaborave nevolje, kao eto skoro svi pomorci.
„Začepite te labrnje!“ čuo se jedan glas.
„Ko je to rekao?“ povikao je jaki Ante dignuvši se na noge i uhvativši jednu bocu za vrh.
„Ko je neka se javi ako ga je rodila majka,“ poviče Ante još jače, stisnuvši pesnicu, „neka izađe!“
Nato izađe iz obližnje grupe jedan kojega je Ante odmah udario bocom. Tada su skočili i drugi, ali Ive i Jure bili su na mjestu i počeli su da mlate.
„Policija“, začu se jedan glas, „ide policija!“ I zbilja za par sekundi već su upali policajci; Ante je zgrabio još jednu bocu, razbio njome svijetlo i sva tri su preko čitave hrpe polomljenih čaša i flaša, te prevrnutih stolova, pobjegli napolje.
*
Stari Andrija ostao je sam na brodu. Požurio je odmah u svoju kajitu i izvadio iz ormara novo novcato kapetansko odijelo. Kada ga je obukao zadovoljno je stavio na glavu kapu i ponosno je izdignute glave izašao na palubu. Sada je on važno gledao oko sebe i pozdravljao prinoseći ruke k kapi. Uzdigao se na kapetanski most, ušao u kormilarnicu, važno se okrenuo, izvadio žviždaljku i zažviždio. To je značilo da se odvežu konopi „Lagano naprijed“, glasila se nova zapoved.
„Svom snagom napred,“ rekao je glasno i izašao je na kapetanski most. S vremena na vrijeme otvarao je usta kao da guta svježi zrak na brodu koji juri … A brod je stajao na svom mjestu.
*
Ante je sjedio na krmi barke. Ive i Jure su veslali prema brodu:
„Dobro smo prošli,“ rekao je nakon dulje stanke Ante. Uto je pogledao prema brodu.
„Pst!“ i pokaza rukom prema brodu.
„Pazi kapetana“ rekao je Jure, pa on je zbilja kapetan.
Nijemo su se uspeli na palubu i pozdravili kapetana, kao pravog kapetana. Tračak stvarnosti.
Drugih dana bilo je opet sve po starome. Andrija je opet bio obučen kao običan mornar. Znali su sada svi da je kapetan pa ga više nisu prezirali! A što se desilo u njegovu životu to nisu nikad saznali. Dani su prolazili jednolično i Andrija je često ostajao sam na nijemom kolosu. Da li se opet oblačio nisu znali…
„Sokolić“, br. 11, str. 288- 289, 11.1938.g.
Svoboda se bavio i enigmatikom, a prve križaljke i slovne mozaike objavljuje takođe u „Sokoliću“. Radmi vijek proveo je u sportskom novinarstvu i zagrebačkim „Sportskim novostima“ u kojima je bio urednik izdanja, urednik fudbalske rubrike i pomoćnik glavnog urednika, a Tivćani ga posebno pamte kao poklonika bućanja, pa nakon njegove smrti na Bućarskoj olimpijadi dodjeljuju „Plaketu Slavo Svoboda“ ekipi koju najviše krasi fer-plej.
Mirko Kostić
Mirko Kostić
Majci
Znam, Majko, uvek kad pada hladno veče,
Tebe sputava bol, i na um pada ti Preza;
Pomisao na moje patnje, glad i bedu srce ti seče
I radi nagosti moje hvata te jeza.
Posvunoć ka nebu glavu dižeš,
Moliš se dušom prepunom vjere strasne,
Pa ipak srce ti stane i beznadno uzdišeš,
Čim spaziš da neka zvezda nebom gasne.
Znam, Majko, redovno kad sviće zora,
Oči su tvoje orošene i poput voska žuto ti je lice,
Skrhana od strašnih snova pitaš se: Zar još i ovaj dan mora
Sin moj čamiti bolan u okovima od bodljikave žice?
Čežnjivo čekaš moje pismo, da te za trenut od zle misli odaleči,
I kad napokon primiš kartu punu setne ironije,
O, Bože, s kakvom li skepsom čitaš tiskane reči:
Zdravo sam, Majko, i dobro mi je.
Preza, 28.10, 1941.g.,Mir. Ko. (Mirko Kostić)
„Preza“- logorski zabavnik, br. 1, str. 16, 01.11.1941.g.
Uz ove, da se pomenu još neki ljudi koji su visoko obrazovanje stekli do II svjetskog rata:
Špiro Tomanović– Sa diplomom Filozofskog fakulteta u Gracu, stečenom 1893. g., predavač matematike u Kotoru, a 1913. postaje direktor Državne Velike Gimnazije na Cetinju.
Krsto Kostić– Do Velikog rata profesor Gimnazije na Cetinju.
Dr Branko Rusović– Na hirurškom odjeljenju državne bolnice u Sarajevu radio pet godina, potom dvije godine, do tragične smrti 1940., bio upravnik Banovinske bolnice u Bijeljini.
DrErnest Stipanić– 1940. g. diplomirao sa odličnim uspjehom na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poslije II sv. rata predavao je matematiku na univerzitetima u Beogradu, Moskvi i Parizu. U sekciju tehničkih nauka Naučnog društva NR Crne Gore za vanrednog člana izabran je 1950.g.
Ernest Stipanić
Maca Š. Tomanović– Diplomirala na beogradskom Filozofskom fakultetu 1940.g. i vjerovatno je prva dama sa teritorije današnjeg Tivta koja je stekla fakultetsko obrazovanje.
Petar Tomanović– 1939. godine diplomirao elektrotehniku na Tehničkom fakultetu Beogradskog univerziteta, ali se u jednom izvoru navodi da je završio mašinstvo. Poslije II svjetskog rata, 1945. godine, imenovan je za ministra građevina u Vladi Crne Gore.
PRIMJER VRIJEDAN HVALE
Anto Staničić (1909-1991.g.)
Osnovnu i srednju školu Anto Staničić je završio u Dubrovniku, a u Zagrebu je studirao ekonomske nauke, da bi se 1937. godine zaposlio u beogradskoj Agrarnoj banci. Novinar u Radio Beogradu bio je od 1948. do 1978. godine.
Anto Staničić
Prvu knjigu, „Priče na granici istine“, objevljuje 1951. godine, a njegov literarni opus, uz najpoznatije djelo „Mali pirat“, čine „Ratni brod Velika sultanija“, „Bambusov štap“, „Tamo gdje se talasi razbijaju“, „Afrikanac“, „Galebovo gnezdo“, „Kojim putem, Afrikanče“, „Priča o Sunici“, „Beskućine kuće“, „Binga“, „Minuš“ i „Đerdan priča za djecu“.
Nagradu „Politikinog zabavnika“ za najbolje djelo za mlade dobio je za roman „Galebovo gnijezdo“ 1981. Godine, a deceniju kasnije dobio je povelju i nagradu „Zmajevih dečijih igara“.
Anto Staničić nit’ je skrajnut, nit’ zaboravljen. Krajem 2018. godine premijerno se izvodi pozorišna predstava „Mali pirat“, koju su producirali Centar za kulutru i Gradsko pozorište iz Podgorice. Naredne godine, opštinski Sekretarijat za kulturu i društvene djelatnosti i Centar za kulturu, po zamisli sekretarke, mr Dubravke Nikčević, i direktora Centra, Nevena Staničića, obilježavaju 110 godina od rođenja čuvenog pisca za djecu.
U sklopu „Evropskih dana kulturne baštine“ đake OŠ „Drago Milović“ sa piščevim djelom upoznaje Neven Staničić, Centar za kulturu objavljuje reprint tri Staničićeva romana- „Mali pirat“, „Bambusov štap“ i „Galebovo gnezdo“, a na kući u kojoj je Staničić rođen postavljena je spomen ploča, koju su otkrile mr Dubrvaka Nikčević i piščeva kći Mirjana Gaj.
Anto Staničić. spomen ploča
„Tivat poslije otkrivanja spomen-ploče i reprint izdanja, pomalo prerasta u sredinu dovoljno snažnu i moćnu da prepozna, ali i prizna svoje velikane. Nažalost, do sada nije bilo tako i nije to samo specifičnost našeg grada. Obično male sredine ne poznaju svoje veličine, a kad postanu dovoljno veliki onda su ih i svjesni. Zato sam zadovoljan time što smo 110 godina od njegovog rođenja svjesni da smo u našoj sredini imali i imamo jednog od najvećih dječijih pisaca, Anta Staničića. On je trenutno zastupljen u školskim lektirama u Srbiji, a u Crnoj Gori nije, pa se postavlja logično pitanje: čiji je Anto Staničić pisac? Da li je on pisac srpske književnosti ili ćemo biti spremni i dostojni da ga prozovemo crnogorskim piscem? Knjige su štampane na latinici i ćirilici, poštujući jezik na kojem je pisao Anto Staničić. Ova tri romana koja su po sadržajima najviše posvećena Boki uvili smo u dizajnersko rješenje sa mapom, spremni da Anta po drugi put iz Tivta pošaljemo u svijet“, riječi su Nevena Staničića, izgovorene na promociji reprint izdanja romana Anta Staničića.
U Hrvatskoj bi ove godine trebala početi gradnja broda koji će imati 547 rezidencija u rasponu od jedne do četiri spavaće sobe. Oni koštaju do 7,1 milijuna eura svaki za izravnu kupnju ili od cca 350 tisuća eura za najam na 12 ili 24 godine, piše metro.co.uk, a prenosi Škveranka.
Storylines, tvrtka koja stoji iza broda, kaže da će imati 20 restorana i barova, tri bazena, umjetnički studio, kuglanu i prostor za vježbanje kućnih ljubimaca. Za ljubitelje fitnessa bit će na raspolaganju staza za trčanje, teretana, studio za jogu, golf simulatori i igralište.
Mnogi promatrači unutar tradicionalne industrije krstarenja skeptični su hoće li svi planirani stambeni brodovi biti izgrađeni, ali Storylines kaže da je Narrative, koji će raditi na čišćem ukapljenom prirodnom plinu, u fazi projektiranja i inženjeringa i da bi prvi čelik trebao biti izrezan kasnije ove godine u brodogradilištu Brodosplit.
“Radujemo se što ćemo isploviti s nevjerojatnom zajednicom avanturista. Oni moraju otkriti cijeli svijet i mi smo oduševljeni što im možemo omogućiti da ostvare svoje cjeloživotne snove da budu građani svijeta.
Uzbuđeni smo što radimo zajedno s hrvatskim brodogradilištem Brodosplit u Splitu na našem prvom privatnom rezidencijalnom brodu koji će biti nazvan MV Narrative.
Bilo nam je važno izgraditi brod u Europi i oduševljeni smo partnerstvom s Brodosplitom na projektu”, naglasio je suosnivač Storylinesa Shannon Lee.
Najinovativniji aspekt dizajna je paluba marine na razini vode gdje će putnici moći koristiti jet ski ili kajake, ili jednostavno zaroniti u more kada je brod usidren.
Očekuje se da će Narrative oploviti svijet svakih 1000 dana, zaustavljajući se na nekoliko noći u većini luka. Stanovnici će moći dolaziti i odlaziti kako žele, pozvati prijatelje na brod da ostanu ili iznajmljivati svoje stanove kada nisu na moru.
“Bit će to najluksuzniji stambeni brod koji građanima svijeta omogućuje da žive zdravim i aktivnim životom slobode i avanture, a da pritom zadrže svoj radni i obiteljski život. Onaj u kojem mogu uživati u jedinstvenim, nezaboravnim iskustvima koja im mijenjaju život dok putuju svijetom iz udobnosti doma.”
Podsjetimo, predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak početkom ožujka u razgovoru za Lider najavio skorašnje potpisivanje ugovora za prvi takav brod, vrijednosti preko pola milijarde eura.
“Koncem 2021. godine ugovorili smo gradnju luksuznog broda vrijednosti preko sto milijuna eura, a osobito smo ponosni na očekivani skori početak gradnje mega-jahte, daleko veće po vrijednosti. U 2022. godini očekuje nas isporuka još jednog broda za krstarenje polarnim područjima, drugog u nizu za istog brodovlasnika, a nadamo se tada i objavi polaganje kobilice i za treći brod u seriji.
Trend u industriji krstarenja snažno se okreće prema manjim i srednjim brodovima luksuznog nivoa opremanja što dodatno ojačava našu poziciju s obzirom na prepoznatljivost Brodosplita u tom segmentu kao i velikim rezidencijalnim brodovima gdje kabine postaju stambene jedinice i prodaju se kao oblik trajnog vlasništva. Evo mogu najaviti i skorašnje potpisivanje ugovora za prvi takav brod, vrijednosti preko pola milijarde eura“, rekao je.
“Naravno, ključni su preduvjeti realizacije tih projekata, a time postizanja i pune najmanje petogodišnje zaposlenosti brodogradilišta, osiguranje financiranja gradnji na kojem se upravo intenzivno radi, kao i investicije u infrastrukturu poput prilagodbe, ali i gradnje novih hala za mega-jahte te nabave mostne dizalice nosivosti barem 650 tona”, poručio je prvi čovjek hrvatskog brodogradilišta Brodosplit Tomislav Debeljak.
