Atina će od petka do nedjelje biti domaćin turnira Serije A, na kojem će nastupiti i deset crnogorskih karatista, saopšteno je iz Karate saveza.
Crnogorski karate predstavljaće tri takmičara u katama i sedam u borbama.
U katama nastupiće muški tim u sastavu Vladimir Mijač, Kenan Nikočević i Arijan Kočan.
Mijač će se takmičiti i u pojedinačnoj konkurenciji.
U borbama za medalje boriće se Nenad Dulović (do 67), Nemanja Mikulić (do 75), Nikola Malović (do 84), Nemanja Jovović (preko 84), Anja Jović (do 50), Vasilisa Bujić (do 68), Milena Jovanović (preko 68),
Predvodiće ih selektor Amlir Cecunjanin.
U petak, prvog takmičarskog dana, nastupiće muški kata tim, Mikulić, Malović, Jovović, Bujić i Jovanović.
U subotu će na tatami Mijač, Dulović i Jović, dok su u nedjelju na programu mečevi za medalje i finala.
Crnogorske seniore u 2024. godini očekuje Balkansko prvenstvo, krajem febra u Podgorici, šampionat Evrope (od 8. do 12. maja u Zadru) i ekipno prvenstvo svijeta (od 22. do 24. novembra u Pamploni).
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore plasirali su se u četvrtfinale šampionata Evrope.
Crnogorski vaterpolisti pobijedili su večeras u Zagrebu, u osmini finala, selekciju Njemačke 10:5.
Rival u četvrtfinalu, u petak u 20 sati i 15 minuta, biće im Italija (20.15).
Crnogorska selekcija pobjedom protiv Njemačke obezbijedila je nastup na Svjetskom prvenstvu u Dohi, koje je na programu početkom februara i nastavila borbu za odlazak na Olimpijske igre u Parizu.
Izabranici selektora Vladimira Gojkovića opravdfali su ulogu favorita, rano stekli ubjedljivu prednost i bez problema je zadržali do kraja.
Najefikasniji u crnogorskoj selekciji bio je Aleksa Ukropina sa tri gola, Kanstantnin Averka postigao je dva, a po jedan Marko Mršić, Miroslav Perković, Jovan Vujović i Dušan Matković.
U njemačkoj selekciji najbolji je bio Denis Streleckij sa tri, dok je Zoran Božić postigao dva gola.
Plasman u četvrtfinale izborila je i Srbija, koja je u osmini finala eliminisala Francusku 14:10.
Zbog nedostatka komunikacije sa nadležnim i odgovornim institucijama u vezi projekta bulevar Tivat-Jaz, delegacije Nevladinih organizacija (NVO) Grbalj-Bulevar i Jaz-Mrčevo Polje, zatražile su hitan sastanak sa premijerom i predsjednikom CG, predsjednikom Skupštine CG, ministrima Odovićem i Radaulovićem.
Kako je saopšteno u “suprotnom će svim legalnim sredstvima, pa ako bude trebalo i životima braniti pravo da opstanemo na svojim ognjištima”.
“Naglašavamo da se izgradnjom bulevara Tivat-Jaz ne rješava problem gužvi na Crnogorskom primorju, ali veoma ugrožava životna sredina i življenje stanovništva pored bulevara. O ovakvom krupnom, infrastrukturnom projektu trebalo je uspostaviti dijalog sa lokalnim stanovništvom za adekvatno rješenje saobraćaja na primorju, a koje je u ovom slučaju izostalo, odnosno, ignorisano je”, navodi se u zahtjevu za prijem kod nadležnih iz NVO Grbalj-Bulevar i Jaz-Mrčevo Polje.
Okrivljeni L.R. (1993.) iz Tivta osuđen je danas u hitnom postupku na kaznu zatvora u trajanju od 40 dana, jer je bježao policijskoj potjeri sa 3.10 promila alkohola u krvi.
Dežurna sutkinja odjeljenja u Kotoru Jelena Stanišić je odluku donijela, nakon što je u postupku dokazano da je on prethodnog dana oko 14,55 sati najprije odbio da se zaustavi na znak “stop” da bi, nakon što je u policijskoj potjeri zaustavljen na teritoriji opštine Tivat utvrđeno da je upravljao pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentraciji od 3.10 g/kg.
Osim kazne zatvora, izrečena mu je zaštitne mjera zabrana upravljanja mozornim vozilima u trajanju od 8 mjeseci, kao i maksimalan broj kaznenih bodova.
Brod s ostacima bl. Gracije stigao je na Muo 10. januara 1810. godine, na neizmjernu i neopisivu radost cijeloga mjesta…
U malome ribarskom mjestu Muo, u Boki kotorskoj, rođeno je 27. studenoga 1438. dijete, kome su roditelji Benedikt i Dobre (Bona) Krilović na krštenju dali ime Pavao. Obitelj bl. Gracija bijaše skromna, ali poznata po poštenju i pobožnosti. Bilo je to u vrijeme pontifikata Eugena IV. kada je Boka bila u sastavu Mletačke Republike. Vrijeme i obiteljsko porijeklo odredilo je Gracijev životni put ribara i mornara kao i drugih stanovnika ovih primorskih krajeva toga vremena, tj. da se izdržava ribolovom i plovi morima. Ulaskom u augustinski red Pavao (Krilović) uzima ime Gracija (Milost). Nije lako razlučiti koje je ime snažnije označilo cijeli njegov život ribara i mornara, redovnika i sveca. Duh Svetog Pavla apostola, revnoga promicatelja Evanđelja Isusa Krista, njegovoga krsnog zaštitnika i Gracija (Milost) koju označavaju tri oblika plemenitosti — davanje, primanje i uzvraćanje darova ili dobročinstava — milost je svetište, ljubav, milina, dražest, ljupkost i sve to zajedno, kao njegovo redovničko ime, snažno je oblikovalo lik i život „našega sveca“.
Kao dijete siromašne ribarske obitelji, prvu je mladost proživio zajedno sa svojim roditeljima kao ribar i težak na škrtoj zemlji nasuprot Kotoru podno brda Vrmca. U svojim tridesetim godinama postao je mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Na svojim putovanjima po Jadranskom moru od rodne Boke do Venecije, vrijedan i pobožan mornar tražio je uz materijalnu dobit i ono još važnije, duhovno dobro. U ljeto godine 1468., dok je brod bio usidren u venecijanskoj luci, Gracija je imao priliku slušati nadahnutoga propovjednika bl. Šimuna iz Camerina, augustinca. Riječi slavnoga pučkoga misionara onoga doba bile su lijek i utjeha duši, ali i dobro sjeme zasijano u Gracijevo srce, koje je uskoro donijelo ploda. Gracija je donio životnu odluku, napustiti dotadašnji način života i potpuno se posvetiti Bogu.
Na putu ostvarenja poziva na koji ga je Gospodin pozvao, mladi je Bokelj dobivši pristanak roditelja, pokucao na vrata samostana pustinjaka sv. Augustina i dobivši ime Gracija (Milost), počeo je živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. Svima je, još za vrijeme njegovoga novicijata, bilo jasno da se novi redovnik iz Boke odlikuje skromnošću i postojanošću, osobito vrlinama koje zrače svetošću, brzo je učio i poslušno prihvaćao pravila savršenoga redovničkog života.
U to vrijeme vjernici su velikom pokorom nastojali pojačati svoju molitvu.
Samostan u koji je živio bl. Gracija
Bl.Gracija nikada nije postao svećenik, nego je kao brat redovnik vršio službu ministranta i sakristana u samostanskoj crkvi. Svoju je službu vršio predano i poslušno na radost cijele zajednice. Jednog je dana po nalogu samostanskoga poglavara bio raspoređen za rad u vrtu. Tada se dogodilo čudo viđenja koje mu je Bog podario kao svome vjernom sluzi. Dok je Gracija u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise kod svakoga podizanja, on bi pokleknuo pred presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem.
Ovaj je mistični doživljaj toliko utjecao na Graciju da je postao za sve ljude u potrebi milosno protočan. Gotovo da više nije bilo pomoći, koju preko njega Bog ne bi dijelio ljudima u potrebama. Za ono što mu je Bog učinio Gracija je iz dana u dan sve više zahvaljivao molitvom i postom. Sve ovo pročulo se nadaleko te se, oko do tada mirnog samostana, neprestano stvarala gužva i galama mnoštva naroda koji je tražio da bude primljen i saslušan. Da bi riješili ovaj problem, poglavari su odlučili Graciju premjestiti. To je bio razlog da je nakon 15 godina pokorničkoga, isposničkog i svetog života iz Ortone došao u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji. Tamo je proveo sve ostale godine svoga života do 9. 11. 1508. godine kada je sveto preminuo u svojoj 70. godini. Njegova popularnost na otočiću nije se nimalo smanjila iako ga nije salijetalo onoliko mnoštvo naroda kao na brdu Ortone. I ovdje Gracija živi primjernim monaškim životom trapeći se i odričući svake ugode. Nosio je grubo tkano odijelo i uvijek hodao bos. U svojoj ćeliji nije imao nikakvoga namještaja osim daske na kojoj je spavao. Cijelog je dana izvršavao svoje redovničke dužnosti uz koru kruha i gutljaj vode jer meso nikada nije jeo. Takav život mu je bio izvor snage i ljubavi prema prisutnome Gospodinu da je sate i sate, osobito noću provodio u molitvi pred Presvetim. Gracijevim posredovanjem događala su se čudesna ozdravljenja i u Veneciji. Ozdravljali su bolesni, gladni primali hranu, goli odjeću i osobito oni u nemiru i svađi odlazili bi nakon susreta s Gracijom pomireni i sretni. Imao je dar proricanja i savjetovanja, a njegovo posredovanje u pomirenju sukobljenih strana bilo u braku, bilo u gradu toliko je postalo poznato i djelotvorno da su Mlečani otoku sv. Kristofora dodali ime „od mira“. Bog je po monahu Graciji liječio bolesti duha i tijela. Bolest duha je mržnja i nedostatak ljubavi, a milost Božja gotovo jedini lijek. Taj lijek svojoj je djeci nebeski Otac odlučio obilnije dijeliti po monahu Graciji.
Jedne je sušne godine samostanski bunar presušio te se cijeli samostan našao u pogibeljnoj nestašici pitke vode. Tada su po Gracijevom savjetu u bunar ulili kablić mora. Dok je on usrdno molio, bunar se u trenu napunio pitkom vodom i od tad obilno davao da je bilo dovoljno i za susjedni otok sv. Mihovila. Mnogi bi po njegovom zagovoru od tad pronalazili pitku vodu koja na otocima i kršnim predjelima osobito život znači. Tamo gdje bi se pojavio Gracija i gdje bi se njemu za pomoć molilo, dogodila bi se ljubav. On je i danas liječnik ljubavi o čemu govore brojne srebrne zavjetne pločice u obliku gorućih srca koje krase svetište bl. Gracija.
Muo – Pomoćnica Kršćana
Nakon smrti tijelo mu je bilo najprije pokopano u zajednički grob, ali vrlo brzo je preneseno u crkvu te položeno u novi mramorni sarkofag i bilo izloženo štovanju vjernika. Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Danju se oko sarkofaga širi ugodan miris, a noću svijetlo. Kad su nakon deset godina odlučili sarkofag otvoriti, našli su neraspadnuto tijelo bl. Gracije od kojega se širio ugodan miris. Narod je i dalje dolazio s molitvama, uljem za svjetlo i cvijećem zahvalno štujući sveca. Čuda su se i dalje događala, a kult bl. Gracija raširio se po svijetu. Tristo godina tijelo je čuvano i štovano u samostanskoj crkvi sv. Kristofora Mira sve dok otočić nije postao plijenom Napoleonove vojske. Redovnici su, napuštajući otok godine 1806. tijelo bl. Gracija kao osobito vrijednu i svetu relikviju ponijeli sa sobom u grad Veneciju. U vihoru ratnih stradanja odlučili su tijelo bl. Gracija pokloniti njegovoj rodnoj župi Muo u Boki kotorskoj na daljnje čuvanje.
Muo – Foto: www. simplesail.co
Za vrijeme Napoleonskih osvajačkih pohoda brojni su samostani i crkve dovedeni u opasnost, a mnogi i uništeni. Vidjevši nepogodnu situaciju, redovnici augustinci su odlučili napustiti otok sv. Kristofora i povući se u grad (Veneciju), a blaženikovo tijelo uz popratne dokumente o autentičnosti, zapečaćeno zelenom vrpcom i pečatom predali su pomorcu Antunu Jankoviću 1807. godine rodom iz Mula, koji je u ono dobra imao kuću i brod u Veneciji te je često plovio između Boke i Mletaka. Intuicija augustinaca se pokazala više nego opravdanom, jer je kasnijom odredbom, njihov samostan uništen, a otok pripojen obližnjem otoku sv. Mihovila, čuvenom Venecijanskom groblju, tako što je razmak između njih zatrpan. Tako danas više ni otoka sv. Kristofora nema: njemu se možemo diviti samo na starim umjetničkim vedutama Venecije i okolice. Od sveg bogatstva augustinaca sa sv. Kristofora sačuvalo se tek nekoliko sakralnih umjetničkih djela, raznesenih po europskim muzejima i tijelo bl. Gracije.
Kapetan Janković
Kapetan Janković je blaženikovo tijelo, možda uslijed i dalje nepovoljne situacije, na Muo prenio tek tri godine kasnije: 1810. g. O vremenu putovanja do Mula, zabilježene su dvije zgode.
Prva se dogodila na putu oko Kvarnerskih otoka (2 dana putovanja od Venecije), Jankovićev brod plovio je uz mnoštvo drugih brodova i lađa punih jedara u istom smjeru, kada se iznenada digla silna oluja. Druga su plovila, našavši se u pogibelji, tražila način kako da se spasu iz oluje, a samo je brod na kojem nošeno tijelo bl. Gracije plovio bez ikakva uznemiravanja, po mirnom moru.
Druga zgoda, koju je po dolasku Janković sa svojom družinom ispripovjedio, vezana je za prijetnju pljačke: dok je brod samotno jedrio u blizini Silbe, posada je primijetila dvije oveće nepoznate lađe koje su se velikom brzinom približavale. Odmah su pomislili da se radi o nekakvim pljačkašima jer nije bilo nikakvog drugog razloga zbog koje su se namjerili na njihov brod. U strahu su zazvali bl. Graciju i iznenada, lađe koje su im se dotada odlučno približivale, najednom su pustile vesla i zaustavile se.
Brod s ostacima bl. Gracije stigao je na Muo 10. januara 1810. godine, na neizmjernu i neopisivu radost cijeloga mjesta, te je „u tren oka malo i veliko, staro i mlado i sve, što se moglo micati, izašlo na suret ovomu ukrasu i ponosu svoje domovine. Nastade tad na Mulu jedan od onih časova, onih prizora, pri kojima izgubi jezik svu svoju snagu.“
Tjelo blaženika privremeno smještaju u kuću kapetana Jankovića na kraju mjesta, da bi poslije nekoliko dana bilo preneseno i postavljeno na novi oltar, specijalno podignut za tu priliku u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjene i sv. Elizabete, pod Vrmcem. Od tada narod je moći najvećega sina svoga primorskog mjestanca brižno čuvao i častio na oltaru svoje župne crkve sv. Kuzme i Damjana na padini Vrmca u blizini ostataka rodne kuće bl. Gracije, sve dok svojim radom nisu sagradili novu župnu crkvu u sredini mjesta uz more 1864. gdje se i danas čuva i časti s istom ljubavlju kao i prije 500 godina na otočiću sv. Kristofora. Papa Leon XIII. potvrdio je i odobrio trajno štovanje skromnoga redovnika i Graciju 1889. godine nazvao blaženim. Ovaj je događaj još više rasplamsao njegovo štovanje u rodnoj mu Boki i svijetu. Blaženikovo tijelo izloženo je u srebrnome sarkofagu na posebno podignutom oltaru u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana. Kao zahvalnost za potvrdu poblaženja na mjestu gdje se od davnine po vjernome svjedočanstvu čuvaju ostaci rodne kuće bl. Gracije, dvjesto metara iznad sadašnjega mjesta Mula, podignuta je 1888. godine crkva njemu u čast. U toj se crkvi časti drvena skulptura koja predstavlja blaženikov lik oko kojega se narod okuplja na dan njegova rođenja 27. novembraa u 15 sati svake godine.
Blaženi Gracija – Muo 2023. foto Boka News
Svake se godine ponavlja svečanost puna ushičenja i radosti koju sumještani blaženikovi pripremaju 9. novembra. Ponos i radost kojom je Svevišnji obdario Boku i njen narod po Graciji ne jenjava kroz sva ova stoljeća. I u najteža vremena ratova i neslaganja Graciji za milosti koje po njemu od Boga primaju, zahvaljuju pravoslavni i katolici, a u svakoj župnoj crkvi Kotorske biskupije časti se slika bl. Gracija.
Čuda koja su se dogodila po zagovoru bl. Gracija mogu se razvrstati u nekoliko skupina, više puta Gracija je bio pomoćnik u pomorskim nesrećama, u ozdravljenjima od raznih teških bolesti pluća, dišnih putova i grla ili drugih vitalnih organa, posrednik u pronalaženju pitke vode za sušnih vremena, pomiritelj onih u svađi i osobito liječnik bračne ljubavi. I danas se događaju i pamte čuda spasenja bilo na moru ili na kopnu, oslobođenja i ozdravljenja po zagovorniku s Mula.
Muo – Crkve Sv. Kuzme i Damjana
Vjerni puk je čvrsto uvjeren u istinitost staroga crkvenog predanja da su zemni ostaci svetaca spasonosni izvori iz kojih nam teku mnoga dobročinstva. Onima pak koji „imaju uši da čuju“ blaženik s oltara dovikuje: „Približite se izvoru spasa, euharistiji, pa ćete naći utjehe i lijeka svojim dušama“. Postao je primjer vrijednoga radnika koji je sav svoj trud posvećivao predanom ljubavlju i žrtvom, ne samo svojim sunarodnjacima u Boki i Hrvatskoj, već i u Italiji, Austriji, Španjolskoj i Americi kamo su njegov kult prenijeli Bokelji i subraća iz reda sv. Augustina.
Osobito je gajio pobožnost prema Kristu nazočnom u presvetoj Euharistiji. Za vrijeme Mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim tijelom u sv. Pričesti i u slobodno vrijeme, sate i sate provodio u klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu. Bio je euharistijska duša i zaslužio naslov „Svetac euharistije“. Djetinje iskrena pobožnost bl. Gracije prema Mariji dala je njegovom liku onu ljupku toplinu koje su svjedoci siromasi i prosjaci, koji su mu uvijek bili na srcu kako onda dok su dolazili na samostanska vrata, tako i danas kad se nađu pred njegovim tijelom u Gospinoj crkvi u Mulu. Svakoga četvrtka narod se uz pjevanje svečanih himni „Ribaru skromni“ i „Nut slavno tijelo našeg odvjetnika“ okuplja oko njegovoga oltara i tijela gdje se slavi sveta Misa njemu na čast. Godišnja proslava u Veneciji i u rodnoj Boki slavi se 9. novembra.
U Crnoj Gori je, u prethodnih pet godina, zbog nasilja u porodici preminulo 12 osoba, saopštili su iz Uprave policije i dodali da je u tom periodu registrovano 1.901 krivično djelo iz oblasti nasilja u porodici.
Iz policije su naveli da je tih 1,9 hiljada krivičnih djela počinilo 1.865 osoba na štetu 2.047 žrtava.
„Tokom istog perioda podnijeto je 7.638 zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, protiv 7.507 počinilaca, na štetu 9.150 žrtava“, rekli su iz policije.
Kako su kazali, u prošloj godini u Crnoj Gori su registrovana 454 krivična djela i 454 počinilaca krivičnih djela na štetu 517 žrtava.
Iz policije su rekli da su prošle godine podnijeta 1.562 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv 1.313 izvršilaca na štetu 1.916 žrtava.
Oni su naveli da je 2022. godine registrovano 480 krivičnih djela i 480 počinilaca krivičnih djela na štetu 517 žrtava, dok je podnijeto 1,6 hiljada zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, protiv 1.399 izvršilaca na štetu 1.913 žrtava.
„Ranije, tokom 2021. godine registrovano je 325 krivičnih djela i 325 počinilaca krivičnih djela na štetu 373 žrtava, dok je podnijeto 1.454 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, protiv 1.518 izvršilaca na štetu 1.706 žrtava“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da je 2020. godine registrovano 320 krivičnih djela i 277 počinilaca na štetu 300 žrtava, dok je podnijeto 1.474 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv 1.601 izvršioca na štetu 1.772 žrtve.
U saopštenju se dodaje da su tokom 2019. godine registrovana 322 krivična djela i 329 počinilaca na štetu 340 žrtava, dok je podnijeto 1.548 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, protiv 1.676 izvršilaca na štetu 1.843 žrtve.
„U istom periodu, evidentirano je 12 slučajeva nasilja u porodici sa smrtnom posljedicom – pet u 2019.godini, po dva u 2020, 2021. i 2022. i jedan u 2023. godini“, kaže se u saopštenju.
Iz policije su naveli da se porodično nasilje odvija kroz različite vidove psihičkog, fizičkog, seksualnog i materijalno-ekonomskog zlostavljanja.
„Budući da se većina nasilnih činova odvija unutar četiri zida, nasilje u porodici najčešće ostaje prećutkivano, ali uz ozbiljne i dugoročne posljedice kako za samu žrtvu, tako i za cjelokupno društvo“, rekli su iz policije.
Oni su istakli da nasilje u porodici primarno pogađa samu porodicu u kojoj se dešava, ali nosi i ozbiljne posljedice po čitavo društvo i državu.
„To je poseban oblik nasilja kojim se krše prava na život, slobodu, fizički, psihički i seksualni integritet, bezbjednost i ljudsko dostojanstvo člana porodice“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da službenici policije, u saradnji sa drugim nadležnim institucijama, kontinuirano preduzimaju mjere radi zaštite, kako u dijelu zakonodavnog i institucionalnog okvira, tako i podizanja svijesti i kod građana i žrtava o prijavljivanju nasilja.
„Službenici Uprave policije, u odnosu na ovu problematiku, imaju poseban senzibilitet, uvažavajući prvenstveno potrebe žrtve, i preduzimaju kontinuirane preventivne i respresivne aktivnosti usmjerene upravo na zaštitu žrtava i adekvatno procesuiranje izvršilaca“, poručili su iz policije.
Oni su naglasili da za nasilje nema opravdanja niti u jednoj situaciji i da će svako nasilje biti sankcionisano.
„Obaveza je svih da učinimo da svima dom bude mjesto sigurnosti, a ne mjesto straha“, zaključili su iz policije.
Turistička organizacija opštine Tivat obavještava najmlađu i najslađu publiku da će u subotu 13.01.2024.godine na Trgu Magnolija biti organizovan Dječiji program sa početkom u 11:00 sati.
Ponesite osmjehe i dobro raspoloženje jer je Turistička organizacija Tivat za vas pripremila:
Kreativne radionice
Veliku gumenu igraonicu
Animatore za ples i zabavu
Maskotu meda u novogodišnjem ruhu
Oslikavanje lica
I sve to uz dobre note dječijih pjesama.
U saradnji sa K4, biće organizovana i praznična trka, koja će startovati u 12:00 h, a Avanturistički klub K4 obezbjedio je i adekvatna priznanja za svakog malog učesnika u trci.
Austrougarska tvrđava Arza na poluostrvu Luštica u Herceg Novom i 11 hektara zemljišta uz obalu Jadrana, skoro dvije decenije je u vlasništvu rusko-srpskog konzorcijuma, koji je 2005. najavio da će na tom prostoru sagraditi luksuzni turistički kompleks uz 100 miliona eura investicija.
Iako je više puta najavljivala, država nije do sada zaštitila tvrđavu Arza iz 19. vijeka kao kulturno dobro, potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa (RSE) u Vladi.
Na upit RSE da li Vlada ima mehanizme da raskine ovaj ugovor s obzirom da investitor nije realizovao ulaganja, iz Ministarstva urbanizma i državne imovine je navedeno da će pokrenuti proceduru za zaštitu državnih interesa na tom području.
“Ministarstvo će u najkraćem roku formirati radni tim koji će izvršiti analizu, osnov promjena na imovini i predložiti dalje aktivnosti sa ciljem zaštitite imovinsko pravnih interesa države i ovog kulturnog dobra kao važnog resursa”, rečeno je za RSE iz ministarstva koje predvodi Janko Odović.
Arza je vojno utvrđenje iz 19. vijeka na istoimenom rtu, na samom ulazu u Bokokotorski zaliv. Podignuto je za vrijeme vladavine Austrougara tim dijelom crnogorske obale i sa utvrđenjem Mamula, na ostrvu Luštica predstavljalo dio vojnih baza te monarhije na jadranskoj obali.
Da država do sada nije ništa preduzela da zaštiti svoje interese u ovom poslu, potvrdila je RSE Bojana Ćirović, Zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore.
“Tim povodom nam Minisatarstvo finansija ništa nije dostavilo”, navela je Ćirović.
Ko je i kako prodao kulturno istorijski spomenik na rtu Arza?
Istorijski spomenik, vojno utvrđenje Arza i kompleks od 110 hiljada metara kvadratnih zemljišta uz obalu prodala je na međunarodnom tenderu Vojska nekadašnje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, u septembru 2005. rusko-srpskom konzorcijumu, za četiri i po miliona eura.
Konzorcijum su činile dvije moskovske kompanije, budvanska Trejdjunik i hercegnovska RCG Invest.
Kako 18 godina kasnije nije realizovana bilo kakva investicija, RSE je poslao upit kompanijama Trejdjunik i RCG Invest, zbog čega su izostala obećana ulaganja i valorizacija prostora Arze. Odgovor nije stigao.
Arza foto Boka News
Biznismen Latinović i uloga Svetozara Marovića
U vrijeme prodaje Arze predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora bio je visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović, koji je po funkciji bio i član Vrhovnog savjeta odbrane, tijela koje je komandovalo Vojskom.
U obje domaće kompanije koje su kupile Arzu, udio u vlasništvu ima srpski biznismen Mirko Latinović.
On je 2016. pred Specijalnim tužilaštvom, u krivičnim procesima protiv Svetozara Marovića imao status svjedoka saradnika, nakon što je priznao da je bio član njegove organizovane kriminalne grupe, koja je budžet Budve oštetila za desetine miliona eura.
Marović je 2017. godine pred Specijalnim tužilaštvom priznao da je bio na čelu organizovane kriminalne grupe koja je odgovorna za više korupcionaških afera u Budvi.
Potpisao je dva sporazuma o priznanju krivice i osuđen je na skoro četiri godine zatvora i da državi plati odštetu od 1,1 milion eura i 100 hiljada eura u humanitarne svrhe.
Novac nije uplatio, niti se pojavio na izdržavanju zatvorske kazne.
Nakon presude pobjegao je u Srbiju, koja već šest godina ignoriše zahtjeve Crne Gore za njegovo izručenje.
U aprilu 2022. Sjedinjene Američke Države stavile su Svetozara Marovića na listu sankcija SAD zbog umiješanosti u korupciju.
Arza – foto TO Herceg Novi
Kakvo je stanje danas?
U kompaniji RCG Invest, pedeset odsto vlasništva kontroliše Mirko Latinović sa kćerkom i suprugom, dok je druga polovina u rukama ruskog državljanina Vadima Ogorodova.
I u Trejdjuniku, drugoj kompaniji, koja je kupila Arzu, Latinović ima većinsko vlasništvo, dok 45 odsto kontrolišu njegova djeca i supruga.
Kupoprodajni ugovorom, u koji je RSE imao uvid, definisano je i da je kupac u roku od 21 mjesec od dobijanja građevinske dozvole bio dužan da u svemu ispuni obaveze definisane Investicionim programom, koji je sastavni dio tog ugovora.
U katastru je tvrđava Arza danas upisana kao “stambena zgrada” površine 430 metara na ime RCG Invest iz Budve.
A okolno zemljište je, umjesto luksuznih hotelskih sadržaja, u katastru označeno kao šuma i neplodno zemljište.
Mogućnost povraćaja tvrđave Arza u državno vlasništvo
Taj kompleks je posljednjih godina više puta oglašavan na sajtovima za prodaju nekretnina, a poslednji put u avgustu 2021.
Sadašnji premijer, a tada ministar finansija Milojko Spajić, je otvorio mogućnost raskida ugovora i povrata Arze u državno vlasništvo.
“Poslije decenija raspikućstva država bi trebalo da preuzme ovakva kulturna bogatstva i da ih valorizuje kako treba. I to će uraditi…”, napisao je na Tviteru Milojko Spajić u avgustu 2021.
Od tada su u Crnoj Gori smijenjene i izabrane dvije Vlade a nakon parlamentarnih izbora 11. juna na kojima je Spajićev Pokret Evropa sad osvojio najviše mandata, a on izabran za premijera 31. oktobra.
Na pitanje, šta će preduzeti sa funkcije premijera zbog nerealizovane investicije na području Arze, ni posle više dana čekanja i obećanja RSE nije dobio odgovor od Spajićevog savjetnika za medije.
Izostao je i odgovor od firmi RCG Invest i Trejdjunik na upit RSE, da li je još uvijek aktuelna prodaja kompleksa na Arzi sa istoimenom tvrđavom.
Prethodnih godina oglašavana je prodaja i tvrđave i tog zemljišta a i danas je aktuelna na jednom sajtu za prodaju nekretnina u koji je RSE imao uvid.
Na sajtu nije navedena cijena nekretnine.
Photo: Boka News – Arza
Kulturno dobro na čekanju
Da je Arza kulturno dobro Crne Gore smatra arheolog i bivši direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Mladen Zagarčanin, koji je u februaru 2022. podnio inicijativu za valorizaciju oko 40 spomenika kulture.
“Među njima je na prvom mjestu bila tvrđava Arza, jer je ona u tom trenutku bila najugroženija zbog nedopustivog odnosa, kada je o njenim bedemima visio transparent sa porukom ‘Prodaje se’. Vrlo brzo smo formirali komisiju i odradili skoro 90 odsto posla da bi tvrđava bila proglašena kulturnim dobrom”, kaže Zagarčanin za RSE.
Međutim, taj posao nije dovršen jer je smjenjen sa tog mjesta, a cijeli proces valorizacije je prema njegovim riječima ostao “mrtvo slovo na papiru”.
“Arza je trebala da se zaštiti, kao i područje oko nje…morala je. Sve je privedeno kraju, ali to se nije desilo”, zaključio je Zagarčanin.
Tvrđava Arza jedno je od oko 120 vojnih utvrđenja iz austrougarskog perioda, koji i dalje nemaju zaštićen status kulturnog dobra Crne Gore.
Evropski XIX.vijek, poznatiji i kao „dugi vijek“, vijek kojeg su obiljležli mnogi presudni istorijski dogadjaji. Počevši od Francuske revolucije, napoleonskih ratova, Bečkog Kongresa iz 1815. godine, revolucije iz 1848./9, koja je iz temelja potresla sliku “stare” Evrope, Krimskog rata i Berlinskog Kongresa 1878. godine. Evropa je propratno sa ovim dogadjajima doživljavala industrijsku i kulturno-društvenu revoluciju. Samim time, ni Crna Gora, a ni Boka Kotorska, nisu bile pošteđene raspletom svih ovih događaja.
Geopolitička situacija u Boki Kotorskoj je bila izrazito turbulentna nakon pada „prevedre Mletačke Republike“ 1797. godine, prelazeći u više navrata iz mletačkih u francuske, habzburške i ruske „ruke“, da bi konačno nakon Bečkog Kongresa 1815. godine, Boka Kotorska svoj „dom“ našla u Habzburškoj monarhiji, ostajući u „habzburškom zagrljaju“ sve do kraja I. Svjetskog rata.
Habzburška monarhija je prolazila turbulentan period od sredine XIX. vijeka sve do I. svjetskog rata, sve vrijeme imajući jednog istog vladara -monarha – cara Franju I. Josipa, koji je vladao od 1848. do 1916. godine. Ovaj period je započet famoznom revolucijom iz 1848. godine, uslijedio je prelazak iz apsolutističke u ustavnu monarhiju, koji je nastupio 1867. godine izglasavanjem prvog, od Carevinskog vijeća (Reichstrat-a) izglasanog ustava. Sva ova zbivanja su propraćena bila i uvođenjem i unaprijeđenjem glasačkog prava.
Parlamentarci
Kakve je sve ovo odjeke imalo na Boku Kotorsku i njen razvoj? Uvođenjem prava glasanja, prvo ograničenog na određenu klasnu i poresku pripadnost, došlo je postepeno do razvoja parlamentarnog i političkog zivota. Sve je ovo uticalo i na bokeške predstavnike u parlamentu. Reichsrat (Carevinsko Vijeće) je bio dvodomni parlament, sastavljen od gornjeg (Herrenhaus) i donjeg (Abgeordnetenhaus) doma. Parlament je trajao od 1861. do 1918. godine, imajući XII zakondavnih perioda i XXII sjednice. Tokom ovog perioda, pet znamenitih Bokelja su obavljali funkciju političkih predstavnika Boke Kotorske.
Stjepan Mitrov Ljubiša
Stjepan Mitrov Ljubiša – književnik i pravnik, rođeni Paštrovčanin. Stjepan Mitrov Ljubisa je prva pravnčka znanja stekao kao pripravnik i opštinski sekretar u Budvi, proučavajući zakone i sudske i upravne akte u tada italijanizovanoj Budvi. Ubrzo je stekao i priznanje austrijske vlasti, koja ga je imenovala javnim bilježnikom. Bio je u pet navrata poslanik u Carevinskom Vijeu, od 1861. – 1864, od 1867 – 1870, od 1870 – 1871, od 1872 – 1873 i od 1873 – 1878.
Đorđe Vojnović „Užički“ – pripadnik plemićke porodice Vojnovića iz Herceg- Novog. Đorđe je studirao prava u Beču od 1851- – 1853. godine, doktorirajući u Padovi 1854. godine, bio je pripadnik donjeg doma, a od 1892. godine i gornjeg doma Carevinskog Vijeća. Titulu poslanika u donjem domu je obavljao od 1879. do 1891. godine, a u Gornjem domu je bio parlamentarac od 1892. do 1895. godine. Đorđe Vojnović je bio notar i gradonačelnik Herceg Novog, predstavnik u Dalmatinskom saboru, održavajući jako prisne veze sa knjazom Nikolom I Petrovićem i kraljem Milanom Obrenovićem. Sa dinastijom Habzburg je takođe održavao jako bliske odnose, dobijajući za svoje zasluge i komandirski krst 1884. od cara Franje Josipa. Njegovao je i jako bliske odnose sa princom Rudolfom Habzburgom, istim princom koji je izvršio samoubistvo 1889. godine, pomagajući mu da kupi ostrvo Lokrum u blizini Dubrovnika. Princ Rudolf, veliki zaljubljenik u prirodu, se ujedno i smatra osnivačem prve planinarske staze na Orjenu poviše Herceg-Novog. Đorđev brat, Konstantin Vojnović, je bio čuveni profesor građanskog prava u Zagrebu.
Božidar Vukotić – rođeni Grbljanin, nakon kotorske Gimnazije, studira prava u Beču (1896-1897) i nastavlja studije prava u Gracu, gdje ujedno i doktorira 1902. godine. Obavljao je funkciju sudskog pripravnika na sudu u Kotoru i Benkovcu, a od 1909. godine bio je i advokat u Kotoru. Početkom I. svjetskog rata bio je uhapšen, a nakon završetka istog bio je sudija u Višem Sudu u Podgorici, a od 1924. ponovo i advokat u Kotoru.
Radoslav Kvekić – rođeni Pođanin (Herceg-Novi), nakon Gimnazije u Kotoru i Dubrovniku, studira prava u Beču (1873-1877), nastavlja studije u Gracu, gdje i doktorira 1880. godine. Bio je od 1877. advokatski pripranvik u Trstu, od 1884. advokat u Kotoru , i od 1890. advokat u Trstu. Bio je poslanik u Carevinskom Vijeću od 1891. do 1907. godine, tokom 3 zakonodavna perioda austrougarskog parlamenta.
Mihailo Bjeladinović – Rišnjain, nakon završene kotorske Gimnazije upisuje pravne studije u Beču od 1886. – 1890. godine., obavljajući sudsku praksu u Dalmaciji, gdje od 1896. godine radi kao pomoćnik na Višem Zemaljskom Sudu, od 1899. godine na zemaljskom sudu u Zadru, od 1900. godine radi kao sudski sekretar na Okružnom sudu u Dubrovniku, od 1903. i na Okružnom sudu u Kotoru, od 1908. godine je postavljen za sudiju Osnovnog suda u Kotoru, od 1909. godine postaje član Okružnog sudu u Šibeniku, od 1910. godine radi na Okružnom sudu u Dubrovniku. Bio je i parlamentarni poslanik u Beču od 1907-1910. godine.
/mag. Janko Paunović/
/Zlatan Stojadinović, BA/
*Rad je objavljen u ovogodišnjem broju Godišnjaka Pomorskog Muzeja u Kotoru
Gondola žičare pala je u utorak ujutro sa visine od oko sedam metara na skijalištu u tirolskom Hochoetzu, u austrijskim Alpama, prenosi Anadolu.
Sva četiri putnika u gondoli su teško povrijeđena u nesreći, a jedna osoba je u životnoj opasnosti.
Iz policije su saopštili da je nesreću navodno izazvao pad stabla na gondolu. Policija je za televiziju ORF istakla kako ne vjeruje da postoji bilo kakav tehnički kvar.
Povrijeđene osobe su prebačene u bolnice u austrijskim gradovima Zams i Innsbruck. Prema pisanju lista “Tiroler Tageszeitung”, povrijeđeni su danska porodica koja je bila na odmoru u regionu.
Nakon što su teško povrijeđeni spašeni, policiji su se javile još tri povrijeđene osobe iz drugih gondola, navodi ORF. Policija nije dala informacije o težini njihovih povreda.
Operater gondola Bergbahnen Hochoetz rekao je za televiziju ORF da je nekoliko stabala palo na trasu žičare.
“Stručnjaci moraju razjasniti kako se to uopšte moglo dogoditi”, rekla je za ORF Michaela Burger, glasnogovornica Bergbahnena Hochoetz.
