26.3 C
Kotor

Slušaj online radio

Leksički vremeplov – gùbiti i šufigȁti

Photo: Boka News
Photo: Boka News

U rubrici LEKSIČKI VREMEPLOV JU Gradska biblioteka Tivat ove subote (4.12.2021.) donosi objašnjenje etimologije dvije riječi: jednog bokeljskog lokalizma i jedne riječi iz opšteg fonda BCGHS jezika. Ove subote to su glagoli gùbiti i šufigȁti.

Glagol gùbiti postao je od praslavenskog *gubìti (prvo lice jednine prezenta *gûbjǫ) “uništavati, ubijati“ [starocrkvenoslavensko gubiti, slovenačko gubīti (prvo lice jednine prezenta gubím), rusko губить (treće lice jednine prezenta губит), poljsko gubić „gubiti“, češko hubiti]. U pitanju je kauzativna tvorba od istog korijena koji nalazimo i u gib, gibati, gi(b)nuti; tako, npr., u staroengleskom jeziku imamo oblik geap “savijen”. Primarno značenje glagola gùbiti bilo je, dakle „(u)činiti da neko pogine, bude posječen“. Značenje glagola gùbiti „doživjeti poraz“, koje je dominantno značenje ovog glagola u savremenom B/CG/H/S jeziku, najvjerovatnije razvilo se iz povratne konstrukcije gubiti se „bivati poražen“, odbacivanjem povratne zamjenice se.

Glagol šufigȁti, šufigávati, čiji je sinonim u standardnom jeziku „dinstati“, u govoru domicilnih Bokeljâ vodi porijeklo iz venecijanskog sofegar, a u venecijanskom dijalektu italijanskog jezika to sofegar nastalo je od latinskog suffocare „ugušiti, umrtviti“. Značenje glagola šufigati, dakle, metaforično je: ono što se šufigava metaforično se „guši“. Koncept gušenje krucijalan je za semantičko uobličenje glagola šufigati, pa se, sukladno tome, kod ovog glagola na slavenskoj obali Jadrana razvijaju različita značenja u vezi sa konceptom gušenje. Tako na otoku Visu sufigât se znači „podnositi vrućinu“. Isto to značenje ima taj glagol- samo u glasovnom liku sofègat na otoku Korčuli. U Labinu, pak, šofigȁt znači „ugasiti vatru ili svijeću“. U istom tom mjestu, Labinu, postoji i imenica šufigȁc, u značenju „omara, sparina“. U Poljicima kod Omiša, opet, nalazimo glagol ušuvìgati, u značenju „pokriti, podušiti; omekšati“: „Valja ji (višnje; dodatak je moj, M.A.) podušivat robon, neka se bolje ušuvigaju“ (primjer rečenice zapisane u  Poljicima).

Možemo zaključiti da glagol šufigati na slavenskoj obali Jadrana ima relativno bogate semantičke ekstenzije. Kod nas u Tivtu i Boki zabilježeno je, međutim, samo značenje „dinstati“. Iduće subote vidimo se sa objašnjenjem etimologije jednog novog bokeljskog lokalizma i jednog novog leksema iz opšteg fonda B/CG/H/S jezika.

LITERATURA:

  1. Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
  2. Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu  etimologijskom rječniku, vol. III, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2004.

Najčitanije