Toga popodneva, oko 14.30, 20. maja 1999. godine luksuzni kruzer “Sun Vista” vraćao se u Singapur nakon krstarenja po Tajlandu, kada je kvar u glavnom motoru prouzročio iskru i izazvao manji požar koji se nije činio opasnim budući da je procijenjeno kako se vatra jednostavno ne može proširiti i ugroziti ni jednog od 472 putnika i 672 člana posade.
No u 18.30 stvar više nije izgledala nimalo bezazleno pa je s broda poslan poziv u pomoć, a putnicima i posadi je naređeno da bez panike napuste kruzer od 30 tisuća tona, niti ne pokušavajući ući u kabine kako bi eventualno mogli pokupiti dokumente, odjeću i dragocjenosti. Šestodnevno krstarenje svaki je turist platio oko 2500 dolara i mnogi od njih su na putovanje nosili skupocjene stvari, od Gucci torbica do Tiffanijevih ogrlica no, šćućureni na četiri splavi i 18 čamaca za spašavanje, mogli su samo satima gledati kako njihov putujući hotel tone.
U 1.22 iza ponoći “Sun Vista”, kruzer u vlasništvu “Sun Cruises” kompanije, bio je potpuno potopljen. Kasnije su se putnici, od kojih ni jedan nije zadobio nikakve ozbiljnije ozljede, žalili da je posada pokazivala veću paniku nego oni, kako im se činilo da je brod primio više putnika nego što je bilo propisano, a nije ih previše utješila ni prva financijska pomoć od 500 dolara koju im je brodarska kompanija dala kako bi mogli kupiti najnužnije potrepštine kad se, nakon što ih je pokupio neki teretni brod, domognu luke na otoku Penang u Maleziji. Njihova iluzija savršenog odmora raspršila se u samo jednoj noći.
Upravo ovom nesrećom bavi se umjetnica Ana Bilankov, koja u splitskom Multimedijalnom kulturnom centru 22. marta u 19 sati otvara svoju izložbu nazvanu “Smiling Sun”, nastalu tijekom njezina istraživanja kruzera “Sun Vista”. Taj je kruzer 1961. napravljen u Italiji, no tijekom desetljeća svoje plovidbe mijenjao je i ime i vlasnike. Tako se u početku zvao “Galileo Galilei”, potom “Galileo”, a onda “Meridian”, kada je na njemu radio i umjetničin brat.
– Ideju za eksperimentalni videoprojekt “Smiling Sun” sam dobila tijekom rezidencijalnog boravka u New Yorku, kad sam se posvetila istraživanju sudbine kruzera na kojem je nekoć radio i moj brat – kaže Ana Bilankov.
– Brod kao simbol migracije, dislokacije i heterotopijskog “mjesta bez mjesta” pojavljuje se vrlo često u mojim radovima. Ovdje se tema pomalo pomaknula i postavlja pitanje je li turizam, uz snažnu proizvodnju slatkih iluzija, koju zapravo opslužuju uglavnom migranti, kakvih je ratnih devedesetih bilo dosta i iz Hrvatske, doista posljednja utopija današnjice, kako je rekao Boris Greuys. A što ako ova “utopija” završi kao brodolom i kad sunce, logotip kompanije “Sun Cruises”, izgubi osmijeh u morskim dubinama?
– Tema je izmještena iz aktualne migrantske drame jer je riječ o turističkom brodu namijenjenom proizvodnji iluzija konzumerističkog društva, kaže umjetnica.
– Lebdeće, bezvremensko i besprostorno međustanje glavnog motiva u realnom prostoru galerije ili u videoispisu dotiče tako aktualnu realnost kolektivne i osobne geopolitičke fragilnosti, kaže Ana Bilankov.
