17.6 C
Kotor

Slušaj online radio

U pohode mojkovačkim Prošćenskim planinama iz Boke Kotorske sa “Vjevericom“

Povezali more i planine u jednom danu


Među oko 70 planinara iz više gradova Crne Gore, u sedmom izdanju Pohoda Prošćenskim planinama, održanom u subotu, 20. maja u Mojkovcu, učestvovalo je i 22 člana/ica PD Vjeverica iz Kotora.

Sa grebena  Pavlovoga brda napajali su oči i dušu fantastičnim pogledom na zeleno podnožje polja Gojakovići, sela Jakovići, Prošćenje, Slatina, na „Suzu Evrope“-Taru i njenu pritoku Bistricu, panoramom ka udaljenim, snijegom prošaranim vrhovima Sinjavine, Komova, Bjelasice, Nacionalnog parka Durmitor… Ljepote svih nijansi „majski zelenog“ pejzaža, oslikanog napupjelim granama listopadne i zimzelene šume, protkanog prostranim livadama sa katunima, planinari su„upijali“ hodajući duž Prošćenskih planina, uz gutljaje žive izvorske vode i mirise raznobojnog planinskog cvijeća, orošenog na kraju ture i kratkotrajnom kišicom. Uživali su u odmoru uz „čas istorije“ veterana Radoslava Medojevića na punktu Karaula- Rća podno Javorove gore, gdje su svi učesnici rado pozirali za portal Boka news.

Ova planinarska manifestacija, koju u čast 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore, uz podršku Planinarskog saveza Crne Gore organizuju entuzijasti iz Planinarsko-sportskog kluba „Prošćenske planine“ povezala je ljubitelje prirode svih generacija sa juga i sjevera, a posebnu dinamičnost turi dalo je oko 20 mladih učesnika-srednjoškolaca iz Mojkovca, kao i najmlađi planinar, osmogodišnji Jan iz Risna. On skoro redovno na ovim turama prati svoju majku Anu, koja je ovoga puta ispred „Vjeverice“ preuzela ulogu organizatora prevoza za učesnike ture iz Herceg Novoga, Risna, Kotora, Tivta, Budve i prijatelje iz Podgorice.

Bila je ovo prilika i da se susretnu sa seljanima koji su ovog vikenda počeli da vraćaju stoku u katune, da oru njive i sade krompir. Selo Prošćenje, koje se pominje u Stonskim arhivima iz XIII vijeka, po površini je jedno od najvećih sela u Crnoj Gori, ali sada više ne i po broju stanovnika, čiji je odliv zadnjih decenija izražen ka većim gradovima i ka samom Mojkovcu. Oni na katune izlaze samo ljeti. Srećom, još uvijek ima stalnih žitelja, koji ovdje borave tokom cijele godine, baveći se poljoprivredom.

Ljepota Prošćenskih planina

Učesnici pohoda okupili su se u centru Mojkovca, odakle su se automobilima  prevezli do mjesta Mramor, na deset kilometara od centra, gdje ih je u ime domaćina – Planinarsko-sportskog kluba „Prošćenske planine“ srdačno pozdravio Radoslav Miško Medojević.  Uputio ih na stazu markiranu dužinom od 14 kilometara, koja sa startom na 1200mnv kod Mramora nastavlja kroz Burenski do i Đatlo, preko Pavlovog brda, do cilja – Karaula na 1423 mnv, u podnožju najviše tačke na trasi- Javorove gore na 1714mnv. Pri spustu su imali priliku da se napiju sa izvora „Studena voda“, te da preko Paljike stignu u Planinarski dom „Prošćenske planine“ koji raspolaže sa 50 ležajeva. Tu, među stablima jela, okrijepili su se domaćim pasuljem sa više vrsta mesa, koji je u kazanu na vatri pripremio Miroslav Medojević, glavni kuvar. Ljubazni domaćini su učesnicima iz PD Vjeverica uručili zahvalnicu za organizovano učešće u Pohodu.

Uz entuzijaste starije generacije: Miška Medojevića, Radenka Jovanovića, Rada Vujičića, Raška Medojevića, Brana Braunovića i mnoge druge koji su učestvovali u izgradnji Planinarskog doma, bio je i „podmladak“- Aleksandar Jovanović i Todor Čigoja, koji će, kažu, ovoga ljeta raditi na markaciji više planinarskih staza.

-Ljudi koji su uključerni u ovaj klub su ujedno i članovi Udruženja poslodavaca i ekonomista, prisutni su u gotovo svim organizacijama u Mojkovcu, daju im svoju podršku. Mala smo sredina i ako hoćemo da nešto korisno napravimo, moramo da se držimo zajedno i da se uključimo u sve aktivnosti, da unaprijedimo život zajednice. To kod nas ide „s koljena na koljeno“, moj otac je učestvovao u izgradnju planinarskog doma, sada smo uključeni moj brat i ja, nadam se da će biti i naša djeca, kaže Aleksandar Jovanović.

 Mojkovčani rado dolaze na Primorje u sezoni, vole promjenu, a želja im je da ostvare i ekonomsku, turističku, kulturnu saradnju “sjevera i juga“.

-Namjera nam je da povežemo planine i more, da turistima predstavimo cjelokupnu ponudu koja ih može privući da posjete sve ovo. Domaći i strani gosti uglavnom u Crnu Goru dolaze na sedam i više dana, a naša zemlja je mala, sa primorja do planina se može stići u jednom danu. U okviru kluba radimo na brendiranju naših planina i prirodnih ljepota, a ujedno želimo da se povežemo i sa proizvođačima zdrave domaće hrane, uzgajivačima voća, malina, kupina, aronije, kojima je ovaj kraj bogat. Nadaleko smo poznati po čuvenoj „mojkovačkoj šljivovici“, to je u ovom kraju dosta zastupljeno.

Šumsko cvijeće

Lijepo bi bilo da povežemo naše regionalne centre, Sjever, Jug i centralnu regiju, kako bi svi imali benefite od toga, da se naši proizvodi plasiraju na Primorju, da turistima damo priliku da probaju naše tradicionalne proizvode, naše voće koje je uglavnom neprskano, organska proizvodnja, što stranci znaju da vrednuju. Zato mi radimo na predstavljanju mojkovačkoga kraja, istorije, kulture, kaže mladi ekonomista Jovanović.

U saradnji sa Turističkom organizacijom Mojkovca članovi PSK Prošćenske planine su za Prvomajski uranak održali rafting rijekom Tarom, koji je bio besplatan za sve učesnike. Takođe, njihovi prijatelji iz PK „Džambas“ koji je dobio ime po Dušanu Bulatoviću-Džambasu, čuvenom planinaru i avanturisti, organizuju dosta dužu turu orijentisanu ka Bjelasici.

Studena voda i „Turska karaula“

Studena voda

-Od 1875. godine do Balkanskih ratova 1912. godine granica između Turske i Crne Gore je bila rijeka Tara. Sa ove strane rijeke bile su turske karaule, među kojima je i ova, gdje je bio smješten cijeli garnizon. On je bio aktivan sve dok crnogorska vojska nije oslobodila i ovaj dio Crne Gore. Narodno predanje govori o tome da  su u cijeloj otomanskoj imperiji jedino vojnici iz ovoga garnizona imali duplo sledovanje hrane, a razlog je to što su pili vodu sa izvora „Studena voda“. Vjeruje se i danas da, kad se putnici namjernici napiju vode sa toga izvora, na vrh sat vremena i najsitiji čovjek postaje gladan. Zato su vojnici ove karaule imali duplo sledovanje hrane, zato ćemo i mi popiti „Studene vode“ i idemo na duplu porciju prošćenskoga pasulja, poručio je Radoslav Medojević.

/M.D.Popović/

Najčitanije