22 C
Kotor

Slušaj online radio

Promocija knjige Marine Stanišić ”Bokeška brojanica” – “Sve bilo je ljubav”

Promocija knjige Marine Stanišić

“Sve što je  Marina do sada napisala, a posebno Bokeška brojanica odiše ljubavlju i melanholičnim tonom kazuje o prošlim vremenia, izgubljenim ljubavima i čežnji”, kazala je novinarka i publicistkinja Vitka Vujnović na sinoćnjoj ( srijeda) promociji knjige Novljanke Marine Stanišić  “Bokeška brojanica”.

Vujnović je pojasnila da je sadržaj knjige  nizan kao brojanica-  “od dobrih i lijepih riječi ali i onih koje ostavljaju gorak ukus, od onih malih ali dragocjenih životnih mudrosti, od radosti i nevolja, od uspjeha i neuspjeha, od nesporazuma i mirenja, konačno i najvažnije  od čiste ljubavi – ili najjednostavnije  od svega što dan za danom nižemo i u našim životima”.

“Brojanica je napisana da bismo zapamtili  vrijeme i ljude, običaje i navike, sudbine pojedinaca pa i sudbinu grada u nekom prošlom vremenu  koje je – jednostavno bilo drugačije  -a  ja sam sklona da kažem  i više po mjeri čovjeka”, kazala je Vujnović.

Promocija knjige Marine Stanišić

Marina piše o životu tri žene Elene, Mile i Jelke između dva svjetska rata. “Grube, impozantne, montanjske vrleti, koje kao gvardijani, s mačem u ruci, brane od nemilih upada i obrubljuju zaliv, a on, nekad pitom, a nekad jedak i ohol od raspomalmljenih talasa, isklesali su specifičnu figure bokeške žene”, uvjerena je Marina.

Ona vraća slike društvenih i porodičnih okolnosti i uzanci koje su u Novom i Boki poštovane, i kako je živjelo stanovništvo tog vremena.

“Uživali su u svakom danu, nalazili su vrijeme koje bi posvetili sebi. Nekad su to bile duge šetande pored mora, a ponekad su išli u vižite raznim povodima i živjeli životom malog mjesta.

Ljeta su provodili kući, radno, mada bi se ponekad provozali gondolom po zalivu ili Petrovom barkom i svojim društvom dalje, do Rosa ili Žanjica.

Promocija knjige Marine Stanišić

U zimskim noćima rado su odlazili na balove u hotel Boku. Svake godine sebi bi priuštili neko novo putovanje. Uživali su u otkrivanju novih prostora”, napisala je Marina.

“Željela Sam da prenesem specifične primorske škerce, izuzetan značaj običaja i tradicionalnog govora, kao i poštovanje porodice”, konstatovala je autorica knjige.

Milina Kovačević je podsjetila da je Marina autorica dvije knjige o kulinarstvu “Bokeške gulozece” i “Hercegnovski rječnik romanizama”.

Za Bokeške gulozece je ustvrdila da je to “ prvi vodič kroz gastro-kulturu našeg kraja, isto tako vodič kroz prošlost – ljepšu prošlost – kako naglašavaju i sama autorka i recenzent obiju knjiga o gulozecama prof. Stevan Koprivica.  To je i vodič kroz porodične tajne jer je receptura za posebnu gulozecu vrhovna tajna, što je možda poveznica za sve četiri knjige Marine Stanišić – sve su proizišle iz backgrounda kojem ona rođenjem pripada”.

Promocija knjige Marine Stanišić

“Ako je Marina –  Gulozecama  – sačuvala mirise i ukuse našeg kraja, Rječnikom ostavila neizbrisivi trag iz riznice bokeškog novskog  govora – Brojanicom je iz te riznice zahvatila cio život, ali tako da su njene storije  bliske i  onima koji jesu i onima koji  nisu iz Boke. Boka i Novi, dični Bokelji i Bokeljke u njenim knjigama  žive  najprirodnijim  damarom – onako kako  pred Novim u vječnom zagrljaju žive  nebo i more – istovremeno vedri, puni sjaja ili tmurni, nemirni ili spokoji –  ili kako na početku rekoh za prijateljstvo – jedna duša u dva tijela”, zaključila je Vitka Vujnović.

Autorica je knjigu posvetila prijateljici Mireli.

U gradskoj kafani gdje je održana promocija i program koji je “mirisao”  na nostalgiju , za muzički ugođaj bio je zadužen  Bato Kontić i plesni par Bjanka i Lukas.

Šta je morao da sadrži  kofijer

Marina, između ostalog  bilježi šta je sve morao da sadrži kofijer  koji se tradicionalno darivao mladoj pred vjenčanje. Da ne nestane netragom  Marina zapisuje:

“Kofijer je morao da sadrži: dvanaest plodova, obavezno crvenu jabuku – simbol zdravlja. Dalje: Dondo je dobio košulju, majka restl robe i sapun, mlada spavaćicu ili kombine, ostali bijele bječve, zatim botilju rakije, rožulin liker, svatovsku pogaču ili pandišpanj tortu, ukrašenu grančicama ruzmarina. Stari kum je donio pečeno jagnje, a drugi rođaci po pršut. Pokloni su, po običaju bili umotani u zlatni ili bijeli papir sa puno raznobojnih ukrasnih trakica, zastavica, u značenju porodičnog napretka, slavlja, srećnog braka, ljubavi, ali i mudrosti”.

/S.Kosić/

Najčitanije